VASSULA RYDEN- Božja glasnica u službi ekumenizma

Mila je napisao/la:

Da. U pravu si.

Eto vidiš da i ti možeš.

u svom dopisu pokazala si da si ista kao i drugi
jako puno sudiš , a znaš da to nije dobro
svi smo mi oholi, na neki način, pa vjerujem i ti

vassula nikad ne govori da svi moramo postati katolici

na jednom mjestu govori o viziji koju je imala o 3 šipke koje stoje paralelno
da bi došlo do jedinstva Crkve rekla je da je potrebno da se sve 3 šipke saviju ( pognu)
ne da se saviju dvije prema trećoj

hrvoje hrki je napisao/la:

vassula nikad ne govori da svi moramo postati katolici

na jednom mjestu govori o viziji koju je imala o 3 šipke koje stoje paralelno
da bi došlo do jedinstva Crkve rekla je da je potrebno da se sve 3 šipke saviju ( pognu)
ne da se saviju dvije prema trećoj

Mi katolici se savijamo samo pred Gospodinom a vasula i njeni neka se savijaju pred kim hoće.
Ponavljam.
Katolici bi trebali držati nauk Crkve a ne neke Vasule.

Da, ovdje Isus govori Vassuli pun ljubavi i mirotvorstva kao što Gospa iz Međugorja govori vidiocima.

Jedino mi je malo čudan naslov - "JA ĆU PRIVUĆI SVE LJUDE K SEBI".
Da li to znači da će Isus privući "sve ljude k sebi preko Vassule"? To mi izgleda u najmanju ruku nelogično!

pozdrav

Euro

Vassula Ryden iz dana u dan stječe novo iskustvo s Bogom i ustrajno širi proročku poruku u suvremenom svijetu, koji se sve više udaljava od Boga i time sve opasnije stavlja u pitanje ne samo osnove na kojim stoji nego i svoj opstanak. Ona je prorok našeg vremena. Istodobno vodi računa o njegovim problemima, poteškoćama i potrebama, ali i o šansama da se iz njih izvuče obogativši se prethodno Bogom i postignuvši u njemu sklad, mir i puninu. Njezina je poruka bitno evanđeoska. Posebnost se odnosi samo na stil i način komunikacije. Inače Vassula nema ni novim kao ni starim problemima svijeta drugog lijeka osim vječnog evanđelja.



Vassula je, poput svakog proroka duboko uvjerena u istinitost poruke i u izvornost svoga poslanja. Ona se boji svoje slabosti, ali ne odustaje od dužnosti širenja poruke. Stalno osigurava Božju pomoć molitvom i u euharistijom uporno nastojeći željom i voljom biti potpuno sjedinjenja s Bogom. Žuri joj se s prijenosom poruke, jer je raspoloživo vrijeme sasvim kratko, a na pomolu je velika i neminovna katastrofa, koja se jedino može izbjeći obraćenjem i prihvaćanjem Boga.

Vassulino je iskustvo s njim trajan i neiscrpiv izvor mudrosti, ljubavi i zanosa za Boga i spasenje svijeta. Zato njezino svjedočanstvo uvjerava, potiče i raduje.

Osim obraćenja i poziva da se na Ljubav odgovori ljubavlju posebno je istaknut interes jedinstva Crkve. "Ljubav te ljubi" (3. 7. 1992.) znači da se može i smije u dijalogu i sjedinjenju Vassule s Bogom ona može zamijeniti sa svakim drugim čovjekom. Tako Bog ljubi svakog čovjeka! Svuda se u Vassulinim spisima osjeća miris ljubavi, svuda teče milost i svuda je na djelu Duh, koji je rasipno daruje. Svuda se čuju koraci Gospodnji.

Vassulini su spisi jeka evanđeoske riječi. Onaj tko govori Vassuli je sama Riječ Božja. Čitatelji i slušatelji, u golemoj većini, u njezinim riječima prepoznaje Božji glas (14. 7. 1992.). Vassula u biti ne kaže sadržajno ništa što Bog već nije rekao. Ali se ta ista Božja riječ u Vassulinim ustima, aktualizira ističući prioritete i stavljajući potrebne naglaske. Tako postaje suvremena, topla, krajnje ozbiljna, posvjedočena i uvjerljiva.



Pitanje "Čemu ponavljati ono što je jednom već rečeno" odaje nepoznavanje ljudske potrebe da svatko čuje Božju riječ na suvremen i prikladan način i dužnosti da svatko treba postati svjedokom Božje riječi, koja u ljudskom iskustvu poprima novo svjedočanstvo. Jednako se tako smeće s uma koliko je zbog ljudske zaboravnosti, nabujalosti zla, neposrednosti propasti kojoj je izloženo čovječanstvo potrebno probuditi ljude iz sna, podržati izljev Božje milosti i olakšati obraćenje.



Unatoč objektivnoj vjerodostojnosti Vassulina svjedočanstva, ovdje-onda postoje u pogledu njegove istinitosti određene rezerve. Razlozi su tome, iako nedovoljni i objektivne i subjektivne prirode. Prije svega, one dolaze od skučenog pogleda i uvida u misterij milosti, posebno njezina gratuitnog i bogatog izljeva kojim Bog čini čovjeka dionikom svoga života i djelovanja. Tu su ljudski pojmovi i riječi, jer potječu od ograničenog ljudskog iskustva, nesposobni shvatiti, pa po tom i prihvatiti Božji misterij. Zato ga čovjek dovodi u sumnju i odbija. Njemu je Božja riječ uvijek tvrda, skandalozna i stoga lažna. Ljudskom je razumu prva zadaća priznati da ima stvari koje ga nadilaze i da prema njima mora biti otvoren. Teku toj otvorenosti Božja milost pomaže čovjeku doći do dovoljne, sigurne i korisne spoznaje misterija.



Ponekad prigovori Vassulinu iskustvu i svjedočanstvu dolaze od činjenice da se ona ne slažu s neznanjem i predrasudama ljudi koji su im možda i nehotice postali zarobljenicima. Oni su jednostavno protiv Vassule, jer su njezina svjedočanstva protiv njihovih krivih shvaćanja, a ne protiv Evanđelja i vjere.

Vassula nipošto nije protiv biblijskog Boga i vjere u njega. Njezini protivnici mogu vidjeti u njoj samo protivnika svoje slike Boga, koji je, prema njima, daleko na nebu i daleko od ljudi, a po Vassuli sasvim blizu svakom čovjeku, duboko umiješan u ljudsku svakidašnjicu svojom ljubavlju, milošću i svemoću. Ta je "sablazan" zapravo novo otkriće Boga. Posebno je neosnovano, kako to netko čini, svoditi Vassulu na pristašu New Age. To je toliko moguće koliko i spajati vodu i vatru. Taj pokušaj samo pokazuje da se ne poznaje ni New Age ni Vassula.



S druge strane, treba samo vidjeti do čega konačno dovode Vassuline poruke, ako se potpuno ostvare. Ako bi se dosljedno i do kraja prihvatila ljubav prema Bogu i čovjeku, ljudi ne bi ništa drugo radili nego ljubili Boga i bližnjega radi Boga. Ako bi se prihvatila zapovijed molitve, svijet bi samo odjekivao od veličanstvene zahvale Bogu. Ako bi se prihvatilo jedinstvo Crkve, bilo bi to već ostvarenje Isusova proročanstva i obećanja jednog stada i jednog pastira. Ako bi se prihvatio Bog, kako to zagovara Vassula, već bi on bio "sve u svemu" (1 Ko 15, 28). Ako bi se ozbiljno shvatila opomena o sotoni, već bi on bio potpuno protjeran iz ljudskih srdaca i iz cijeloga svijeta. Kad bi se prihvatio ozbiljno Vassulin poziv na obraćenje, već bi svi ljudi postali sveci. Kad bi svako postao dionikom Vassulina iskustva Boga, već bi svačija povijest, a tim i cijelog čovječanstva, postala Pjesmom nad pjesmama. Sve je to u stilu potpunog ostvarenja radikalnog Evanđelja. Stoga nema razloga ni rastavljati, a pogotovu suprotstavljati njega i Vassulino iskustvo s Bogom.



U svakom slučaju, konačan sud o Vassuli spada na Crkvu, a ne na nekog pojedinca, neovisno o Crkvi. Vassulina poruka pretpostavlja dijaloški karakter čovjekove naravi. Stoga sud o Vassulinoj poruci mogu i treba da izriču vjernici, posebno ljudi koji su plodni duhom. To ulazi u konačan sud Crkve koji ima svoj temelj u Bogu, a potvrdu u "sensus fidelium", komu je začetnik i jamac ispravnosti Duh istine. Sud pojedinih vjernika pospješuje sud Crkve. Sve do sada govori, da se svakim danom Vassulino svjedočanstvo ozbiljnije shvaća i bolje prihvaća. To olakšava i ubrzava konačan sud cijele Crkve, kojemu ostaje nesumnjiv kriterij brojni dobri plodovi Vassuline poruke.

Zürich, 25. travnja 1993. fra Ljudevit Rupčić

Nije mi uzor nikakav Rupčić, on je rubni teolog već više puta dokazan. Kao i rebić koji u zadnje vrijeme zagovara protiv celibata.

hrvoje hrki je napisao/la:

u svom dopisu pokazala si da si ista kao i drugi
jako puno sudiš , a znaš da to nije dobro
svi smo mi oholi, na neki način, pa vjerujem i ti

Da, svi mi imamo manje ili više oholosti. I što sam s time krivo rekla?! Osim što sam ja svoju prepoznala tako gdje sam je prepoznala pa sam ti svojim iskustvom koje ni nisam morala navoditi htjela pokazati da neke stvari nisu u redu. Pravo ima Dominik nekima ništa ne vrijedi reći.

vassula nikad ne govori da svi moramo postati katolici

Ma je li molim te? Kao što ćemo vidjeti u tvom daljenjem pisanju:

na jednom mjestu govori o viziji koju je imala o 3 šipke koje stoje paralelno
da bi došlo do jedinstva Crkve rekla je da je potrebno da se sve 3 šipke saviju ( pognu) ne da se saviju dvije prema trećoj

A tko su te dvije što se trebaju saviti prema trećoj?! Ti misliš da sam ja budala pa ne znam?! A što se sve tri ne bi savile prema Kristu?! Pa što bismo se više priklanjali Kristu to bi bili očišćeniji od grijeha i ljudskosti i time sve više postajali jedno kao što je Božja volja. Nego trebaju dvije prema jednoj. A joj! Hrki, daj poštedi me.

Euro je napisao/la:

Da, ovdje Isus govori Vassuli pun ljubavi i mirotvorstva kao što Gospa iz Međugorja govori vidiocima.

Jedino mi je malo čudan naslov - "JA ĆU PRIVUĆI SVE LJUDE K SEBI".
Da li to znači da će Isus privući "sve ljude k sebi preko Vassule"? To mi izgleda u najmanju ruku nelogično!

pozdrav

Euro

i ja također nisam tog mišljenja
vjerujem da se radi o pojačanom djelovanju Duha svetoga, o milostima koje su možda naoko nevidljive , ali se Božjom silom ipak događaju u cijelom svijetu

Euro je napisao/la:

Jedino mi je malo čudan naslov - "JA ĆU PRIVUĆI SVE LJUDE K SEBI".
Da li to znači da će Isus privući "sve ljude k sebi preko Vassule"? To mi izgleda u najmanju ruku nelogično!

pozdrav

Euro

Ma neeee preko Vassule. Preko Vassule sve ljude privlači Katoličkoj crkvi (dvije šipke: pravoslavne i protestante ka jednoj-jedinoj pravoj: katoličkoj), a preko svoje Riječi i po svojoj Riječi kao što si citirao privlači SEBI!

BILJEŽNICA 102.



31. listopada 2000.



Daj milost svima onima koji ljube Tvoje Presveto Srce da neprestance govore:



Mir tebi, cvijete moj! Kaži mi, imali li igdje na zemlji veće radosti ili slave od razumijevanja mojega Presvetoga Srca? Za što bi čovjek bio sposoban bez ulijevanja mojega božanskoga svjetla razumijevanja u njegov um?



Sveti Jedini, koji ti govori i koji sve nadmašuje, utažuje tvoju žeđu melodijom svojega glasa kako bi prenio svoje božanske riječi svim narodima.



Što su moje riječi? Moje su riječi otajstvena kontemplacija, prosvjetljenje vašega uma Duhom Svetim i prodiranje u uzvišeno znanje o Bogu.



Uskoro ću pohoditi Zemlju! Svevišnji, Bog, kojega je većina vas, naraštaju, zaboravila, kaže vam: Zauzet ću svoj položaj na Zemlji! Zato, mnogima od vas koji pitaju: 'Kako će On doći?', odgovaram: "Ne znate li kako je od samog početka otkad je vrijeme počelo i otkad je čovjek nastanjen na Zemlji, da je pobjeda zla uvijek bila kratka? Trijumf zla uskoro završava, jer će ga progutati moj Trijumf! Baš kao što sam Aronov štap pretvorio u zmiju da bi progutao faraonove zmije! Na isti će način moj Trijumf udariti i progutati zlo čovjekova trijumfa! ©



Tako da ćete u tom Trijumfu svi vi veličati moje Sveto Ime! Tada ću biti među svojim narodom…

I vi ćete putovati sa mnom, svojim Bogom! Vi ćete hodati sa mnom! Vi ćete hodati s Bogom za kojega ste nekoć mislili da je nepristupačan… Vi ćete razgovarati s Bogom kojega ste izbacili iz svoje pameti. Vi ćete razgovarati s mojim Božanstvom, jer Ja, Bog, prebivat ću u vašemu srcu objavljujući vam, kao dobar savjetnik, stazu Života.



Vašoj ću duši dati umjerenost, mudrost i pravednost, jakost i sve što je duši potrebno kako bi se svrstala da hoda među mojim anđelima i sa mnom. Tada će moje Kraljevstvo na Zemlji biti obnovljeno.[17]



Da, moguće je i za vas da vidite Boga u ovome životu! Da, moguće je da promišljate o meni dok ste još uvijek na zemlji! Moguće je za vas da prodrete u dubine mene, svojega Boga i svega, i da me posjedujete dok ste još uvijek na zemlji.



To će biti početak vašega novog života[18], jer me ne ćete poznavati samo po kazivanju, ili iz riječi i knjiga, nego u istini i metanoji, po milosti danoj vam po Duhu Svetomu. Gledati mene život je sam po sebi, jer vam pruža besmrtnost…



To će biti način na koji ću pohoditi Zemlju, djeco moja! Jeste li sad shvatili moju tajnu?" ic

Mila je napisao/la:

hrvoje hrki je napisao/la:

u svom dopisu pokazala si da si ista kao i drugi
jako puno sudiš , a znaš da to nije dobro
svi smo mi oholi, na neki način, pa vjerujem i ti

Da, svi mi imamo manje ili više oholosti. I što sam s time krivo rekla?! Osim što sam ja svoju prepoznala tako gdje sam je prepoznala pa sam ti svojim iskustvom koje ni nisam morala navoditi htjela pokazati da neke stvari nisu u redu. Pravo ima Dominik nekima ništa ne vrijedi reći.

vassula nikad ne govori da svi moramo postati katolici

Ma je li molim te? Kao što ćemo vidjeti u tvom daljenjem pisanju:

na jednom mjestu govori o viziji koju je imala o 3 šipke koje stoje paralelno
da bi došlo do jedinstva Crkve rekla je da je potrebno da se sve 3 šipke saviju ( pognu) ne da se saviju dvije prema trećoj

A tko su te dvije što se trebaju saviti prema trećoj?! Ti misliš da sam ja budala pa ne znam?! A što se sve tri ne bi savile prema Kristu?! Pa što bismo se više priklanjali Kristu to bi bili očišćeniji od grijeha i ljudskosti i time sve više postajali jedno kao što je Božja volja. Nego trebaju dvije prema jednoj. A joj! Hrki, daj poštedi me.

polako, smiri se:pai:

očigledno nisi dobro pročitala šta sam napisao:cry:

31. prosinca 2000.





Hramovi Božji![20] Ispitivao sam vaše zidove, i nisam zadovoljan. Jer kanite moju Riječ uzeti olako… Slao sam svojega anđela da provjeri moje hramove i obiđe ih. Poslao sam ga da razgleda moje palače, a ono što je vidio bilo je strašno…



Vaši su zidovi izgubili svoj sjaj i od bjelokosnih palača, dragocjenog boravišta vašega Kralja, vaši su zidovi sada postali ruševine. Jer, prestali ste zazivati mojega Svetoga Duha, čiji vas bistri izvori osvježavaju, posvećujući tako mjesto mojega boravka.



Između vaših zidova kanim vas ispuniti blagom[21] i učiniti čudesa kako bih u njima izgradio puninu sebe samoga. Moja blagonaklona nakana jest svesrdno izliti sebe samoga u vas i pobožanstveniti vas. Razumijete li sada moje naume?



Ja, Bog, ne samo svoje Crkve, nego cijeloga stvorenja, čeznem da vam dam samoga sebe. Moj oživljujući prolaz u vas ne će proći neprimijećen: Životvorni izvor provret će poput vodoskoka među vašim tako žalosnim zidovima!



I kad počnete oživljavati, kliktat ćete pjevom i radošću: "Premilosrdni i ljubljeni Bog, čija je Veličanstvenost uveličana u svemu njegovu stvorenju, ispunio me svjetlošću uskrsnuća! Blagoslovljeno njegovo Sveto Ime! Moj Trojedini Bog zasjao je u meni! Zaručnik svega svojega stvorenja milosrdno je stupio u mene i ispunio me mističnim poučavanjem koje dolazi izravno iz njegovih usta! Preplavio je moju dušu svjetlošću Mudrosti i njezinim poukama! Došao je u kraljevskoj slavi da podsjeti svoj narod na moć spasenja preko oproštenja njihovih grijeha, po neizmjernom milosrđu Njegova Presvetoga Srca. ©"



O, da! Svi su moji putovi milost i istina… I Istina je iz mojih usta objavljena! Nema ničega izvrnutog u mojim riječima, ničega pogrješnoga, nego su one odjevene u veličanstvo i moć, a također i plemenitost.



Probudite se, hramovi![22] Zašto spavate? Vaš je Bog pred vama u veličanstvu i sjaju, zove vas!



Ja vladam neograničeno i pred vama sam da vam dam svoje neizmjerno blago! Dobitak će biti vaš! Pogledajte! Zora[23] uskoro dolazi, ali čini se da niste procijenili moj dar. A nisam čuo ni pohvala za svoju velikodušnu gestu!



Niste zreli, naraštaju! A ako i vjerujete da ste zreli, vi niste sazrijevali u mojim dvorima! Vi ste sazrijevali na drugom tlu! Nebrojeno je blago mojih ruku koje vam bezrezervno dajem, pa ipak mnogi od vas, čim su ga primili, promijenili su ga, drugi su ga razmijenili za patvorenu imitaciju,[24] skrenuvši od istine.



U početku ove moje plemenite teme[25] moj je Otac s velikim nezadovoljstvom pogledao na zemlju koja je bila u pobuni i rekao: "Hiroviti ste postali, naraštaju…".



Danas ja kažem: "Niste sazreli u meni, jedva odrasli, grane su vam iskidane, plod vam je neupotrebljiv, nezreo i gorak, nije ni za što, izdajstvo zavodi vašu ludost…".



Zora[26] je bila s vama, ali vi ste olako uzeli ono što je sveto! Opčinjenost zlim bacila je dobre stvari u sjenu i vihor želje pokvario je jednostavno srce.



Je li vam ikad palo na pamet, zli naraštaju, da milost i milosrđe čekaju izabranike Gospodnje? Jeste li ikad shvatili da sam vas ja zvao? Jesu li moje blagoslovljene riječi prošle kao prolazno govorkanje? Je li moja nazočnost prošla poput sjene?



Čini se da vam ukradene vode više gode i da kruh, pojeden u tajnosti, ima bolji okus u vašim ustima, ludi naraštaju! Eto zašto ste svoja usta dragovoljno predali zlu!



Sada ja opet iznosim Svoje Presveto Srce![27] O, naraštaju! Kad biste samo shvatili milost svojega vremena, milost mojega milosrđa! Milost koja nadilazi čovjekovo znanje!

http://tlig-hr.net/index.php

Izrail je napisao/la:

Nije mi uzor nikakav Rupčić, on je rubni teolog već više puta dokazan. Kao i rebić koji u zadnje vrijeme zagovara protiv celibata.

Rebić se možda zalaže teološki za razliku od većine katoličkih svećenika koji se zalažu svojim privatnim životom hihihihihihihihihi.

Tako je znakovito da sam knjigu Jacquesa Neiryncka "ZAGONETKA ZVANA VASSULA" dočitao baš danas, na spomendan velike žene našega doba, Edite Stein. I dogodilo mi se slično kao Editi, kad je u jednoj noći pročitala knjigu života Terezije Avilske i, zaklopivši je u sebi, usklinula: "To je istina!" I odlučila postati katolikinja.



Dočitavši ovaj prijevod, ne znam čemu sam se više divio: vještini novinara ili Vassulinoj iskrenosti.

Dobro je da imamo jednu takvu knjigu u vezi s Vassulom. Što više je čitam, to sam uvjereniji da je zaista "prava" primateljica poruka, koje joj Bog daje i da je samo pitanje vremena kad će se to i šire uvidjeti i priznati. Znam da je u mnoštvu sličnih pojava potreban oprez pri prosuđivanju i stoga razumijem određenu suzdržanost službene Crkve, čijem se sudu, dakako, podlažem.



Ipak, prateći rad ove izuzetne žene, "pravoslavke koja katolički vjeruje", osjećam sve više vrijednost toga djela i korisnost za mnoge duše, željne ovakvog oblika priopćavanja "pravog života u Bogu".



Stoga, nadovezujući se na svoj predgovor hrvatskom izdanju Vassuline VII knjige, danas još više mogu izraziti svoje uvjerenje da je dobro imati i preporučiti ovu svojevrsnu knjigu za objavljivanje i čitanje u svrhu duhovnog rasta i proširenja vidika vjere, nade i ljubavi.

Molim za sve suradnike na ovoj novoj knjizi i želim mnogo dobrih plodova.



mr. Ivan Šešo, duhovnik



Samobor, Tabor, 9. kolovoza 2002.

Spomendan sv. Edite Stein, sestre Terezije Benedikte od Križa

Mila je napisao/la:

Rebić se možda zalaže teološki za razliku od većine katoličkih svećenika koji se zalažu svojim privatnim životom hihihihihihihihihi.

Da a neke protestantkinje s njima surađuju na tome pa onda objave knjigu.
Najbolje i zarade na tome. Ta protestantska poduzetnost.

Izrail je napisao/la:

Mila je napisao/la:

Rebić se možda zalaže teološki za razliku od većine katoličkih svećenika koji se zalažu svojim privatnim životom hihihihihihihihihi.

Da a neke protestantkinje s njima surađuju na tome pa onda objave knjigu.
Najbolje i zarade na tome. Ta protestantska poduzetnost.

Ne znam koliko je ta zaradila, predpostavljam da se u Hrvatskoj ne zarađuje baš od toga, a ona sigurno i bez toga zarađuje sasma dobro s obzirom kojim se poslom bavi. Mislim da je to pisala jer ga nije preboljela ili tako nešto. Kao što neki pišu ljubavne pjesme A što se protestantkinja tiče ona je u to doba dok mu je bila ljubavnica bila katolik. No ima li razlike?! Za mene nema. Poanta je da je bio sa ženskom i to je to. A da se izjasnio teološki protiv toga onda bi bio napadan, onda bi bio rubni teolog, neposlušan crkvi i svašta nešto, a ovako je manje više svaki takav pa je ok. To sam mislila naglasit. Čudna su mi ta mjerila ispravnosti: dok šutiš i radiš ok si, kad progovoriš i imaš svoj stav ne valjaš.

Napisati nekoliko uvodnih riječi knjizi što sadrži objave samog Gospodina nije lako već samo zbog toga što se radi o jednoj privatnoj objavi, o kojoj Crkva, jedino mjerodavna za izricanje mišljenja i sudova na takvome području, nije još izrekla svoju riječ. Stjecajem okolnosti zamoljen sam da nešto napišem o knjizi koja govori o razgovorima s Isusom, jedne osobe, još žive naše suvremenice. Kao prvo želim reći, barem koliko sam je pročitao, da u njoj nisam naišao na išta što bi se sukobljavalo sa Svetim pismom ili naukom Katoličke crkve. Možda bi ipak jedna ili druga formulacija mogla biti izrečena još bolje i jasnije u skladu s pravovjernom naukom. Na suzdražnost u ovom pisanju potiče me činjenica što Isus tako i toliko govori s jednom osobom. Time nipošto ne želim reći da je moja suzdržanost opravdana. U svom sam srcu čitajući ovu knjigu o kojoj je riječ, uvijek ostavljao mogućnost da Isus u svojoj neizmjernoj mudrosti može odabrati baš takav način da se nekome očituje, a preko dotične osobe i tolikim drugim.

Čitatelju ove knjige preporučujem da na početku dobro pročita i prouči što ostali napisaše o Isusovim objavama Vassuli Ryden. Literatura o onome što je u skladu s javnom i službenom Božjom objavom može biti od koristi dušama barem kao poticaj na revnije čitanje same Biblije, a što je bez svake sumnje spasonosno. U povijesti Crkve bilo je uvijek tekstova poticajnih na dobro. Takav je i u ovoj knjizi, dakako u prvom redu za one kojima takav način pisanja više odgovara. Ako ova knjiga barem jednoj duši bude na pobudu i utjehu ili čak doživljavanje Isusa, ako joj pomogne većem i dubljem poznavanju našeg Otkupitelja, onda je već ispunila svoju misiju.

JOSIP ANTOLOVIĆ, DI

Zamoljen sam da na koncu 4. sveska Vassulinih razgovora s Isusom napišem nekoliko riječi. Ne želeći ni u čemu preteći sud Crkve u svemu što je ona doživjela i napisala, zadovoljit ću se s time da iznesem nauk Crkve o karizmama. U svijetlu tog nauka svaki čitatelj moći će bolje razumjeti što je u sva tri dijela Vassula zapisala po jednom neobičnom nadahnuću. Ona nije ni prva, a mislim ni posljednja, koja je napisala ono što nam poručuje Isus. Sve je to manje više već poznato, jer se nalazi u javnoj objavi, u Svetom pismu, osobito u Evanđeljima te novozavjetnim spisima uopće. No, Bog se u povijesti spasenja poslužio odabranim osobama da preko njih stavi naglasak na neke dijelove svoje objave. A za to se služio karizmatičkim osobama kojima je dao posebnu milost, a teologija je zove karizmom. Evo o njoj nekoliko riječi iz Svetog pisma!

Crkva nas uči da karizma u Novom zavjetu označuje milost, danu bez osobnih zasluga, a za opće spasenje, za spasenje svih ljudi. Sv. Pavao piše: „Plaća grijeha je smrt, a milosni dar Božji jest život vječniu Kristu Isusu, Gospodinu našemu“ (Rim 6, 23). Po grijehu, i istočnom i osobnom, svi smo osuđeni na smrt. Ona je plaća za grijeh, a milošću ili milostima koje nam je Krist zaslužio, koje su Božji dar, baštinimo život vječni. U tom bi se smislu moglo reći da je svaki primalac milosti vječnog spasenja karizmatik.

Karizma može značiti također milost dobivenu po sakramentu za jednu službu u Crkvi. To su milosti dobivene po sakramentu svetog reda, a moglo bi se reći i svete ženidbe. Prve za službe u Crkvi, druge za službe u obitelji.

Sv. Pavao piše Timoteju: „Pripominjem ti da raspiriš Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku“ (II. Tim 1, 6). Očito se radi o milosti po sakramentu svetog reda, danoj ne samo za duhovno dobro Timoteja, već i za dobro cijele Crkve.

Sada već pokojni p. Karlo Boyer, dugogodišnji profesor dogmatike na Papinskom sveučilištu Gregorijani piše, da se riječ „karizma“ nalazi 16 puta u Poslanicama sv. Pavla te jedanput u I. poslanici sv. Petra, koji piše: „Služite jedan drugoga – svaki milošću kakvu je primio – kao dobri upravitelji mnogovrsne Božje milosti“ (4, 10). Ta služba ili služenje može biti i priopćavanje drugima onoga što jedna karizmatička osoba prima od Gospodina ne samo za sebe, nego i za druge. U povijesti Crkve poznajemo mnogo takvih osoba.

Karizma kod sv. Pavla koji put ima opće značenje čistog dara, pa se tako može primijeniti i na milost posvetnu, kao na primjer u poslanici Rimljanima 6, 2, ali osim toga ima još jedno značenje: Ona je nadnaravni dar, dan jednoj osobi, ne samo za nju samu, nego još više u korist drugih, da bi se širilo Evanđelje te izgrađivalo mistično tijelo kristovo: dan dan „na korist Crkve“.“ Svakomu se daje objava Duha na opću korist“ (I Kor 1, 7). „On (Isus) dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da priprave svete za djelo službe, za izgradnju Kristova tiojela“ (Ef 4, 9-12). Tom pavlovskom pojmu karizme odgovara definicija što je daje sv. Toma Akvinski „de gratia gratis data“ – milosti bez ikakvih zasluga – danoj od Boga više da bi sudjelovala u spasenju drugoga. To je pravi smisao karizme koju sada promatramo.

Evo i jedne o četiri liste karizmi kod sv. Pavla: „Jednomu se po Duhu daje mudrost, drugom znanje – po istom Duhu, jednomu se daje vjera u istom Duhu, drugomu dar ozdravljanja u ovom jedinom Duhu: jednomu sposobnosti razlikovanja duhova, drugomu različiti jezici, a trežemu dar tumačenja jezika...“ (1 Kor, 8-10(. Sve četiri Pavlove liste karizmi broje zajedno dvadesetak različitih darova. Pavao ih pripisuje u prvom redu Duhu Svetom, no i Ocu i Sinu.

Kad bismo te darove htjeli svrstati u nekoliko vrsta, onda bi to moglo biti ovako: darovi upravljanja, poučavanja, pobuđivanja ili poticanja te tjelesne službe u korist bližnjega, dvorenje i pomaganje bolesnicima.

Dar upravljanja posjeduju predstojnici zajednica: dar poučavanja i poticanja apostoli i proroci, evanđelisti i učitelji, pa glosolali, oni koji imaju dar jezika.

Kako iz navedenog proizlazi vidimo da ima mnoštvo karizmi. Bog je darežljiv u davanju svojih milosti za dobro pojedinaca i za dobro cijele Crkve. Mislim, da je to važno uočiti i Božjim se milostima okoristiti i služiti. Bila bi nezahvalnost prema Bogu darivatelju njegove milosne darove ne cijeniti.