Ljubomorni Bog?

Da Konine...Mislim da nema niti jedna druga rijec,ali iapk zvuci malo previse..Znam i ja sam je upotrebljavala u par diskusija,ali ne zvuci afirmativno prema drugima,ali u potpunosti si u pravo, bez obzira koju rijec uportijebili...

Bez obzira koju rijec upotrjebili?!Ti si Krscanka?

Istina je napisao/la:

Da Konine...Mislim da nema niti jedna druga rijec,ali iapk zvuci malo previse..Znam i ja sam je upotrebljavala u par diskusija,ali ne zvuci afirmativno prema drugima,ali u potpunosti si u pravo, bez obzira koju rijec uportijebili...

Zašto bi trebala zvučati afirmativno? Primitivnost, zatucanost, fanatizam je nešto negativno ili kako bi "pravi kršćani" rekli grijeh, ako u nekome drugome afirmiraš grijeh, onda i ti činiš grijeh. Zar ne? Kritika je jako nezgodna i delikatna stvar. Ali propustiti kritizirati nešto za što sigurno osjećaš da nije dobro... jednostavno ...nije dobro, odnosno grijeh je. Nisu sve dobre stvari ugodne, a pogotovo nisu sve loše stvari neugodne...

Konin je napisao/la:

Istina je napisao/la:

Da Konine...Mislim da nema niti jedna druga rijec,ali iapk zvuci malo previse..Znam i ja sam je upotrebljavala u par diskusija,ali ne zvuci afirmativno prema drugima,ali u potpunosti si u pravo, bez obzira koju rijec uportijebili...

Zašto bi trebala zvučati afirmativno? Primitivnost, zatucanost, fanatizam je nešto negativno ili kako bi "pravi kršćani" rekli grijeh, ako u nekome drugome afirmiraš grijeh, onda i ti činiš grijeh. Zar ne? Kritika je jako nezgodna i delikatna stvar. Ali propustiti kritizirati nešto za što sigurno osjećaš da nije dobro... jednostavno ...nije dobro, odnosno grijeh je. Nisu sve dobre stvari ugodne, a pogotovo nisu sve loše stvari neugodne...

A ja bi voljela kad mnoga braca... koja se kunu imenom Bozjim bi i to pokazivala,i kad si samo za svog brata mogli recei ...ali samo ono sto ocekuju da Krist kaze za njih...konkretno Konin...kako bi se ti osjecao kad bi ti Krist rekao....ti si primitivan,nema diskusije s tobom???

Primitivni, priprosti - smo onda kada pokazujemo kulturnu i civilizacijsku nedoraslost kojom se upustamo u poducavanje visih , razvijenijih civilizacijskih i kulturnih poduhvata kada se u njih upustamo kao da nismo priprosti pa onda u upornosti ispadenemo i glupi jer iznerviramo u prostodusnoj, kao u ovom slucaju, poboznosti umisljene slabijih zivaca..Ali, sjetimo se iskustava , posebno oni koji su imali posla sa patnjama priprostih i nepriprostih , zar nismo svi od iste zlobe, kako je pjevao Ujevic, zar nismo svi razlicitog uzrasta pozvani nositi bremena slabijih a da nas nitko ne natjerava nositi jedan drugome kriz..to bi bio znak zrelosti, kako je bila cast Simonu Cirencu - covjeku primitivnom - velikoga srca , koji je promijenio povijest - kriz koji je bio sramota postade cast..Ako smo u casti Kriza , zasto jedan drugome govoriti kao da nismo svi od istoga Oca koji nas i dalje toliko ljubi da uopce ne pomislja u svojoj ljubomori nas nazivati priprostima kako bi nas osramotio svojom visinom jer je visinu svojega Sina dao da nas uzdigne u Nebeske visine..Po njemu smo mi ovakvi priprosti - svi crasko svecenstvo koje prima haljine Kristove pravednosti..Imajmo strpljenja sa nasom priprostotom.. jer iza svake haljine Kristove pravednosti kojom nas uvodi na svadbu - stoji patnja ..Cijenimo se u priprostoti i ne nazivajmo sebe mudrima time sto zovemo druge budalama..

Zadnja promjena: ; uto 30 lis 2007, 17:55; ukupno mijenjano 1 put.

Dina je napisao/la:

...konkretno Konin...kako bi se ti osjecao kad bi ti Krist rekao....ti si primitivan,nema diskusije s tobom???

Vjerojatno kao i većina Farizeja u Njegovo doba.

Fanatizam zasljepljuje um i rađa primitivnost, koju je kasnije gotovo nemoguće "izliječiti". Pogledaj samo primjer Savla, koji je bio praktički na korak do Boga, ali duboko zatrpan u svom fanatizmu. Njemu je trebala direktna Božja intervencija, Svijetlo koje nije od ovoga svijeta, da bi razbilo tu "slijepoću", ništa drugu nije moglo pomoći.
Najgore od svega je što Ilija ove moje napada vjerojatno vidi kao napade "vukova" na "prave vjernike" i tako sve dublje tone. Nažalost ne shvaća da moji napadi nisu uopće na nekoj teološkoj, religijskoj razini, nego na najosnovnijoj opće-ljudskoj razini rasprave i logike. Ilija, ili opće ne razumije o čemu se u ovoj temi raspravlja, u što čisto sumnjam, ili je došao provocirati i uništiti ovu temu, što indirektno i priznaje.
Primitivnost je blaga riječ za takvo ponašanje....
Kada malo pogledam, ova "bitka" je izgubljena, cijela jedna stranica je ispisana provokacijom s jedne i "vrijeđanjem" s druge strane, a glavni tok misli i glavna pitanja ove teme su izgubljeni. Vjerojatno je to i moja greška, inače ne reagiram na provokacije i gluposti i ne odgovaram na njih, ali ovaj put sam popustio upustivši se u raspravu sa Ilijom. Što se mene tiče ovaj dio rasprave je gotov, a kada se malo situacija smiri, ponoviti ću svoj originalni upit u nadi da će se glavna rasprava jednom nastaviti na korektnoj razini.

Konin je napisao/la:

Dina je napisao/la:

...konkretno Konin...kako bi se ti osjecao kad bi ti Krist rekao....ti si primitivan,nema diskusije s tobom???

Vjerojatno kao i većina Farizeja u Njegovo doba.

Fanatizam zasljepljuje um i rađa primitivnost, koju je kasnije gotovo nemoguće "izliječiti". Pogledaj samo primjer Savla, koji je bio praktički na korak do Boga, ali duboko zatrpan u svom fanatizmu. Njemu je trebala direktna Božja intervencija, Svijetlo koje nije od ovoga svijeta, da bi razbilo tu "slijepoću", ništa drugu nije moglo pomoći.
Najgore od svega je što Ilija ove moje napada vjerojatno vidi kao napade "vukova" na "prave vjernike" i tako sve dublje tone. Nažalost ne shvaća da moji napadi nisu uopće na nekoj teološkoj, religijskoj razini, nego na najosnovnijoj opće-ljudskoj razini rasprave i logike. Ilija, ili opće ne razumije o čemu se u ovoj temi raspravlja, u što čisto sumnjam, ili je došao provocirati i uništiti ovu temu, što indirektno i priznaje.
Primitivnost je blaga riječ za takvo ponašanje....
Kada malo pogledam, ova "bitka" je izgubljena, cijela jedna stranica je ispisana provokacijom s jedne i "vrijeđanjem" s druge strane, a glavni tok misli i glavna pitanja ove teme su izgubljeni. Vjerojatno je to i moja greška, inače ne reagiram na provokacije i gluposti i ne odgovaram na njih, ali ovaj put sam popustio upustivši se u raspravu sa Ilijom. Što se mene tiče ovaj dio rasprave je gotov, a kada se malo situacija smiri, ponoviti ću svoj originalni upit u nadi da će se glavna rasprava jednom nastaviti na korektnoj razini.

Dobro, dobro si upravljao temom ali si frustrirano reagirao..Kako bi Ti preveo rijec koja se prevodila kao ljubomora ili - kako bi Ti napisao pravo znacenje rijeci koja bi trebala stajati mjesto ljubomore..?

abraham je napisao/la:

Kako bi Ti preveo rijec koja se prevodila kao ljubomora ili - kako bi Ti napisao pravo znacenje rijeci koja bi trebala stajati mjesto ljubomore..?

Nisam ja prevoditelj da bi znao kako bi se to prevelo. Ustalom to nije ni bitno, činjenica je da se ista riječ "ljubomora" koristi u stihovim koji opisuju Boga i u kontekstu kao npr:
"A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja,"
Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru,"
Znači u izrazito negativnom kontekstu.
Meni je sasvim očito da ako se Boga opisuje kao grešnoga da to nije izjava nadahnuta Njegovim duhom, da ne govorim da se na nekim mjestima govori da Bog sam sebe opisuje na taj način. To bi bila neka najniža razina rasprave.
Ako ćemo dignuti ovu raspravu na viši nivo, onda se postavlja pitanje šta je ljubomora, šta ju uzrokuje, koje su joj posljedice i da li one imaju izvor u Bogu ili su mu suprotne.
A još viši nivo rasprave bi bio, da li je ljubav nešto što možemo primiti ili samo dati, te da li je iluzija osjećaj da nešto primamo ili gubimo tuđom naklonošću. Da li Bog može ovisiti o našoj ljubavi, da li On uopće može nešto dobiti ili izgubiti, da li On ovisi o vanjskim utjecajima, da li je Bog relativan ili apsolutan?
Te najvažnije pitanje, da li je ljubomoran Bog savršeniji od Bog čija je ljubav u potpunosti slobodna?

Voljan sam raspravljati na bilo kojoj od ove tri razine, iako bi volio izbjeći ovu najnižu razinu rasprave.
Ilijina tvrdnja da o tome uopće nema rasprave, jer sve što piše u Bibliji je izravna Božja riječ i kao takva neosporiva i izvan bilo kakvog razmatranja, je ispod svake ljudske razine i za mene potpuno neprihvatljiva....

Konin je napisao/la:

Dina je napisao/la:

...konkretno Konin...kako bi se ti osjecao kad bi ti Krist rekao....ti si primitivan,nema diskusije s tobom???

Vjerojatno kao i većina Farizeja u Njegovo doba.

Fanatizam zasljepljuje um i rađa primitivnost, koju je kasnije gotovo nemoguće "izliječiti". Pogledaj samo primjer Savla, koji je bio praktički na korak do Boga, ali duboko zatrpan u svom fanatizmu. Njemu je trebala direktna Božja intervencija, Svijetlo koje nije od ovoga svijeta, da bi razbilo tu "slijepoću", ništa drugu nije moglo pomoći.
Najgore od svega je što Ilija ove moje napada vjerojatno vidi kao napade "vukova" na "prave vjernike" i tako sve dublje tone. Nažalost ne shvaća da moji napadi nisu uopće na nekoj teološkoj, religijskoj razini, nego na najosnovnijoj opće-ljudskoj razini rasprave i logike. Ilija, ili opće ne razumije o čemu se u ovoj temi raspravlja, u što čisto sumnjam, ili je došao provocirati i uništiti ovu temu, što indirektno i priznaje.
Primitivnost je blaga riječ za takvo ponašanje....
Kada malo pogledam, ova "bitka" je izgubljena, cijela jedna stranica je ispisana provokacijom s jedne i "vrijeđanjem" s druge strane, a glavni tok misli i glavna pitanja ove teme su izgubljeni. Vjerojatno je to i moja greška, inače ne reagiram na provokacije i gluposti i ne odgovaram na njih, ali ovaj put sam popustio upustivši se u raspravu sa Ilijom. Što se mene tiče ovaj dio rasprave je gotov, a kada se malo situacija smiri, ponoviti ću svoj originalni upit u nadi da će se glavna rasprava jednom nastaviti na korektnoj razini.

Konine u potpunosti se slazem sa tobom i ja sam vodila te bitke koje ti ovdje navodis i u potpunosti si u pravu,ali nisu svi ljudi otkrivenja kao ti i nemaju svi inteligenciju, a neki su i zavedeni i zaslijepljeni i jednostavno nemogu shvatiti to o cemu ti pricas...Nemaju spoznaju,a ti im neces pomoci tako da ih osudujes sigurno...Istinu treba reci,ali covjeku koji razumije...Kako sto je Isus rekao TKO IMA USI NEKA CUJE...Neki nemogu cuti,pa ih zato treba ili ostaviti na miru ili moliti za njih i pokusat im objasniti ali na malo drugaciji nacin...
Znam da razumijes sto govorim...Inace u pravu si u svemu sto govoris...Slazem se 100000 posto.. .
Da Ilija ja jesam krscanka ali ona koja prati svoje srce, svoj razum i svoju spoznaju,a ne spoznaju dogmi i onakao kako su me ucili...

Konin naglašava važnost ljudske razine:

je ispod svake ljudske razine i za mene potpuno neprihvatljiva....[/

Molim Konine za objektivnu relativizaciju tvog termina ljudska razina -koji bi trebao motivirati izbor više razine - u odnosu na razinu solascriptura - da li Ti je kartezijanska ishodišna točka Duh Sveti..kojim određuješ ljudske razine, odnosno - Da li je to Tvoje pitanje prošlo kriterije Svetoga Duha kada upoređuješ Boga i starog Adama - zemljanog?Naime , po Tebi ljubomora nije Božja neosobina..Tu neosobinu bi trebao imati i Krist koji je za grijeh osudio grijeh u tijelu..Njegova svetost, u pozitivnom izrazu afirmira dobro a osuđuje zlo, mrzi na zlo a ljubi dobro..Osuđivanje odbijanja svetosti ljubavi se može iskazati kao ljubomora - strast predaje svoga sina kao žrtvu pomirnicu..Zalaganje - Nije mi milo da strada griješnik - ljubav prema griješniku, davanje Sina je ljubav koja se bori za odgovarajuči izbor čovjeka, kako bi čovjek vjerom izabrao milost po Bogu koji se toliko zalagao za griješnika da je i Sin plakao...Ta borba znači trpljenje patnje u borbi protiv zla..Ta aktivnost zalaganja Boga iz ljubavi je marna ljubav- dakle ljubomarna, ona nije mora- ljubavi, - ljubomora već ljubomarna koja mrzi na grijeh i na oca grijeha...U ljubomarnosti riziko je na čovjeku koji može odbiti ljubav i ljubomarnost Krista..Ljubav je polaganje života kojim se pobjeđuje zlo u mržnji na grijeh koja je karakteristika svetosti.Mržnja na grijeh nije grijeh...Strah Getsemanski je strah od gubitka - taj je strah morao biti pobijeđen Božjom marnošću za predanost Krista u polaganju žrtve pomirnice..kako Ju đavao ne bi nadvladao..

Istina je napisao/la:

Da Ilija ja jesam krscanka ali ona koja prati svoje srce, svoj razum i svoju spoznaju,a ne spoznaju dogmi i onakao kako su me ucili...

Biblija tvrdi da je srce prevarno pa se tako uzalud uzadas u svoje srce!

Srce je prijevarno više svega i opako; ko će ga poznati? Jeremija 17,9



Uzdati se u razum isto je tako uzalud jer su koraci ljudski u Bozjoj ruci i covjek ih ne zna.

Od Jahve su koraci čovječji, i kako da čovjek razumije svoj put? Mudre izreke 20,24

Ima samo jedna spoznaja koja je zaista vrijedna i nosi zivot vjecni tako da sve u sta se uzdas je na vrlo klimavim temeljima ?!

A ovo je život vječni, da spoznaju tebe, jedino pravoga Boga, i koga si poslao, Isusa Krista. Ivan 17,3

Morao sam ovo jedno deset puta pročitati da bi shvatio sta me zelis pitati, ali i dalje ne kuzim sta je tu pitanje, sta je tvoja izjava i kakve veze ima jedna recenica sa drugom. Ne mogu uopće pratiti taj tok misli... valjda nemam dovoljno dobru koncentraciju... Mogu probati secirati svaku rečenicu, pa da vidimo do čega će dovesti....

abraham je napisao/la:

Molim Konine za objektivnu relativizaciju tvog termina ljudska razina -koji bi trebao motivirati izbor više razine - u odnosu na razinu solascriptura - da li Ti je kartezijanska ishodišna točka Duh Sveti..kojim određuješ ljudske razine, odnosno - Da li je to Tvoje pitanje prošlo kriterije Svetoga Duha kada upoređuješ Boga i starog Adama - zemljanog?

"Objektivna relativizacija"? Šta je to, oksimoron?
Kakve kriterije Duha Svetoga, kakva usporedba Boga i Adama, o cemu to ti?

Ljudska razina u kontekstu u kojem sam je ja napisao označava jednu nižu razinu logike i zdravog razuma. Zbog nekonzistentnosti, povijesnih, moralnih i znanstvenih činjenica, smatrati Bibliju direktnom Božjom riječ je ispod te razine, a da ne govorim o nekoj višoj duhovnoj razini....

abraham je napisao/la:

Naime , po Tebi ljubomora nije Božja neosobina..

Ovo je dvostruka negacija, što bi značilo da je po meni ljubomora Božja osobina, a nije tako, ljubomora je suprotna Božjim osobinama.

abraham je napisao/la:

Njegova svetost, u pozitivnom izrazu afirmira dobro a osuđuje zlo, mrzi na zlo a ljubi dobro..
Osuđivanje odbijanja svetosti ljubavi se može iskazati kao ljubomora -

Tako je, njegova svetost afirmira dobro, a osuđuje zlo, ali to nema veze sa ljubomorom.
Ne, osuđivanje odbijanja svetosti ljubavi je pozitivna stvar i opet nema veze sa ljubomorom.

abraham je napisao/la:

Zalaganje - Nije mi milo da strada griješnik - ljubav prema griješniku, davanje Sina je ljubav koja se bori za odgovarajuči izbor čovjeka, kako bi čovjek vjerom izabrao milost po Bogu koji se toliko zalagao za griješnika da je i Sin plakao...Ta borba znači trpljenje patnje u borbi protiv zla..Ta aktivnost zalaganja Boga iz ljubavi je marna ljubav- dakle ljubomarna, ona nije mora- ljubavi, - ljubomora već ljubomarna koja mrzi na grijeh i na oca grijeha...U ljubomarnosti riziko je na čovjeku koji može odbiti ljubav i ljubomarnost Krista..Ljubav je polaganje života kojim se pobjeđuje zlo u mržnji na grijeh koja je karakteristika svetosti.Mržnja na grijeh nije grijeh...Strah Getsemanski je strah od gubitka - taj je strah morao biti pobijeđen Božjom marnošću za predanost Krista u polaganju žrtve pomirnice..kako Ju đavao ne bi nadvladao..

Slažem se "Mržnja na grijeh nije grijeh", ali to ponovno nema veze sa ljubomorom.
Nije ljubomora osjećaj koji se javlja pri odbijanju nečije ljubavi. Bog daje ljubav, onaj tko ju prihvati biti će nagrađen, a tko ju odbije biti će kažnjen, ne posebno, nego ta ljubav je sama po sebi nagrada, odnosno nedostatak nje je kazna, ali ponovno to nema veze sa ljubomorom.

Ljubomora je osjećaj straha koji se javlja kada mislimo da možemo nečiju ljubav izgubiti, da ona nama pripada. To je osjećaj koji se javlja zbog iluzije, zbog neznanja. Zbog tog straha ograničava nečiju slobodu, to je posljedica ljubomore i kao takva je neposredno vezana uz sam pojam.
Ako pogledamo primjer priče o sinu razmetnome. Otac u toj priči je suprotnost ljubomornom ocu, on neizmjerno voli svoga sina, ali ga pušta da ode i ne postavlja nikakve uvjete, njegova ljubav je bezuvjetna. Ako ju sin ikad poželi dobiti će ju, ako ju ne želi nikom ništa. Otac ne živi u iluziji i zna da je na njemu samo da daje, da ništa nemože primiti, jer ako misli da nešto može dobiti ili izgubiti od sinove ljubav, tada bi živio u iluziji. Iako on sinu želi samo dobro i sigurno je žalost kada sin bira nešto drugo i sigurno mrzi taj drugi izbor, on nije ljubomoran, jer daje slobodu sinu da bira, jer nema straha da bi mogao nešto dobiti ili izgubiti. Otac daje sinu potpunu slobodu i bezuvjetnu ljubav, koji su potpuno suprotni ljubomori. Ljubomora ubija slobodu, ljubomora je strah, ona je iluzija i nikako nemože biti svojstvena Bogu.
Ljubomora nije mržnja na gijeh, nije želja za dobrobiti sina, nije žalost zbog tuđeg krivog izbora, ona je strah da možemo nešto izgubiti i kao posljedicu ima ograničavanje slobode, što je u suprotnosti s Bogom....
Treba se odlučiti da li je Božja ljubav bezuvijetna ili je Bog ljubomoran? Nemože biti oboje...
Nekakva viša razina rasprave bi bila da li je Bog relativan ili apsolutan, jer ako je apsolutan nemože biti ljubomoran, to slijedi logički iz osnovnih definicija, ali to ne očekujem da će netko ovdje razumijeti.

Jedno od najvećih zala koja prate znanstvena istraživanja i trku za znanjem jest sklonost postavljanju ljudskog rasuđivanja iznad razine njegove prave vrijednosti i izvan njegovih stvarnih granica. Mnogi daju sebi slobodu da donose sud o Stvoritelju i njegovim djelima na temelju svog ograničenog znanstvenog znanja. Mnogi pokušavaju definirati Božju narav, njegove osobine i prava i upuštaju se u nagađanje i razne pretpostavke o Svemogućem Bogu. Oni koji zalaze u takva 'istraživanja' gaze po zabranjenom tlu. Njihovo traganje neće donijeti vrijedne rezultate; ono se može vršiti samo na štetu i propast duše.
U 2.Korinćanima 11,2 - apostol Pavao
bio je ljubomoran Božjom ljubomorom na Korinćane:

"Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu."
Stihovi :
Izlazak 20,5

Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,


Izlazak 34,14

Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran.

Ponovljeni zakon 4,24

Jer Jahve, Bog tvoj, oganj je što proždire; on je Bog ljubomoran.


Ponovljeni zakon 5,9

Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,


Ponovljeni zakon 6,15

Jer je Jahve, Bog tvoj, što stoji u sredini tvojoj, ljubomoran Bog; gnjev bi Jahve, Boga tvoga, usplamtio protiv tebe i istrijebio te sa zemlje.


Ezekiel 39,25

Stoga ovako govori Jahve Gospod: `Sad ću vratiti roblje Jakovljevo i pomilovati sav dom Izraelov - ljubomoran na ime svoje sveto,


Joel 2,18

Tad Jahve, ljubomoran na zemlju svoju, smilova se svom narodu.


Nahum 1,2

Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na neprijatelje.


2. Korinćanima 11,2

Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaručih vas s jednim mužem, kao čistu djevicu privedoh vas Kristu.

Da bismo pravilno razumjeli biblijske ideje božanske ljubavi i srdžbe, potrebno je prepoznati da obje bez proturječja pripadaju Bogu. Otkrivajući svoju slavu Mojsiju, Bog je objasnio da je On "Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću. Iskazuje milost na tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja, nego kažnjava opačinu otaca na djeci – čak na unučadi do trećega i četvrtog koljena." (Izl 43,6.7)
Sveta pisma tvrde da "je Bog ljubav" (1 Iv 4,8.16). Ona otkrivaju "Boga ljubavi" (2 Kor 13,11) i "ljubav Boga" (r.14; usp. Ef 2,4) prema Njegovim stvorenjima. Otac (1 Iv 3,1), Sin (Ef 3,19) i Sveti Duh (Rim 15,30) izražavaju svoju unutarnju narav ljubavi ne samo u djelima stvaranja svemira i komuniciranja s njime, već u zamjetljivom smišljanju i primjenjivanju začudno mudrog i složenog plana spasenja. Definiciju Božje ljubavi ne možemo analogno izvesti iz ljudskog shvaćanja ili iskustva. Značenje ljubavi samo Bog može definirati činom izravnog otkrivenja. Ljubav je odnošajna stvarnost. Ivan jasno otkriva odnošajnu narav ljubavi kad primjećuje da "smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu" (1 Iv 4,16).

Međutim, uz božansku ljubav vezano je mnogo više od strukture odnošaja. Božanska se ljubav iskazala kad se prema vječnom Božjem predodređenju očitovala "dobrota Boga, našega Spasitelja" (Tit 3,4) i kad nam je Otac i Isus Krist "po milosti… dao vječnu utjehu i dobru nadu" (2 Sol 2,16). Božja ljubav se najzapanjujuće i najneočekivanije očitovala u životu i smrti Isusa Krista Rim 8,39; 1 Iv 4,10; Rim 5,8. Ona nije samo osnova stvaranja (IV. C) već i spasenja. Utjelovljenje i Kristov križ stvarno otkrivaju da je božanska ljubav čin samoodricanja u korist drugoga, pa bio on i ponižen, prezren i nezaslužan. Sveto pismo opisuje suštinu božanske ljubavi kad Otac daje svog Sina (Iv 3,16; Rim 8,32; usp. 2 Kor 5,21) i istodobno kad Sin daje sebe (Gal 2,20; Ef 5,2; Heb 9.14). Pavao objašnjava samopredaju Sinovljeve ljubavi za ovaj svijet, ističući da se Isus Krist nije "ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima. Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu." Fil 2,6-8Iz tog razloga ne začuđuje da čujemo Pavla kako potvrđuje da Kristova ljubav "nadilazi spoznaju" (Ef 3,19). Iz toga slijedi da je božanska ljubav izvor (1 Iv 4,7) i uzor (1 Kor 13) ljudske ljubavi.

Čini se stranim Božjoj naravi da biblijski Bog osjeća srdžbu i da u srdži postupa s grešnicima uništavajući ih vječnim ognjem (Iz 28,21). Međutim biblijsko shvaćanje Božje srdžbe nije u suprotnosti niti je neukladivo s Njegovom naravi ljubavi. Budući da je Bog ljubav, Njegova je namjera spasiti sve ljude. Pavao je ovu temeljnu činjenicu kršćanske teologije formulirao u preciznoj izjavi: "Jer nas Bog nije odredio za svoju srdžbu, već za psotignuće spasenja po našemu Gospodinu Isusu Kristu." (1 Sol 5,9) Božji odgovor na čovjekov grijeh je ponuda spasenja u Isusu Kristu (Post 3,15). Ako je Bog ljubav i ako je Njegova izričita nakana da spasi grešnike, postavlja se pitanje što može uzrokovati Njegovu srdžbu. Prema Svetom pismu do božanskog gnjeva dolazi kad uporno grešenje (Pnz 9,7; 2 Ljet 36,16; Jr 7,20-34; 32,31-33; Hoš 12,14; Rim 2,5, Kol 3,5.6) navodi ljude i žene da zauvijek odbace Njegove ljubavlju potaknute ponude spasenja u Isusu Kristu (Iv 3,36; Heb 6,4-6). Budući da je ljubav, Bog ne želi "da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju" (1 Kr 8,46-51; 2 Pt 3,9). Božju srdžbu moguće je izbjeći pokajanjem (1 Kr 8,46-51; Jl 2,12-14), priznanjem (Dn 9,16-19), nadoknadom Lev 5,16; Bro 5,7.8i posredovanjem (Izl 31,9-14).

Ukratko, Božju srdžbu ljudi mogu izbjeći ako prihvate Božju volju (Njegov zakon) i oprost, svima besplatno ponuđen u Isusu Kristu. No voljnim i upornim odbacivanjem Božje volje i Njegovog ljubavlju potaknutog dara spasenja u Isusu Kristu, grešnici utvrđuju svoje protivljenje Bogu i tako postaju Božji neprijatelji. Nahum objašnjava da se Božja srdžba očituje na Njegovim neprijateljima: "Jahve je Bog ljubomoran i osvetnik! Jahve se osvećuje, gospodar srdžbe! Jahve se osvećuje svojim protivnicima, ustrajan u gnjevu na svoje neprijatelje" (Nah 1,2) Tijekom povijesti spasenja Božja se srdžba pokazala samo povremeno i djelomično (Tuž 2,1-3; usp. Dj 17,30). Božja srdžba će se eshatološki pokazati u posljednji dan, kad će svi "oholi i zlikovci…[biti] kao strnjika: dan koji se bliži spalit će ih – govori Jahve nad vojskama – da im neće ostati ni korijena ni grančice" (Mal 3,19; usp. Otk 14,10.19; 19,15-21;

U tekstovima gdje se javlja riječ ljubomora u vezi sa Bogom kao njegova osobina vezana za Njegov revnujući karakter u kojemu je ljubav zainteresirana kroz zavjetni odnos preko Sina kako bi se ispunio plan spasenja u kojem revnovanje i opominje i daje sve i želi da bude Otac izabran od strane onih za koje je prinešena žrtva pomirnica - ljubomora naglašava Božju čežnju prema čovjeku ...Bog u revnosti neće natjerati čovjeka - starog Adama , zemljanog Adama koji je razapet u Kristu, da prihvati Spasitelja..On mu ne ugrožava slobodu već je podstiće čuvajući je Zakonom do dolaska vjere - kako kaže Pavao..Pobunjenici na nebu - Sotona i trećina anđela zbačeni su s Neba u Božjoj ljubavi prema čovjeku..Oni su nastavili borbu protiv čovjeka iako je sotona poražen..
Bog se grčevito se drži plana spasenja - dakle - ne odriće se revnosti u kojoj mržnja na grijeh i zlo nema ljudsku crtu straha od rizika ili neke zavjere..On providi i u svojoj ljubavi ne želi da čovjek ljubi nekoga drugoga do Boga ....Uzor Božje ljubavi je ljubav Isusa Krista..Ta se ljubav izlila na čovjeka..Suobličavanje čovjeka Kristu je djelo Božje...Čovjek je s Kristom surazapet, suukopan, suuskrsao, ......Ovo je objektivna točka prema kojoj se čovjek odnosi vjerom - on se objektivno relativizira i nalazi posvećenje i krštenje Duhom sve do preobraženja....
Dakle Ti si protiv antropomorfizma u revnosti Božjoj...

abraham je napisao/la:

Jedno od najvećih zala koja prate znanstvena istraživanja i trku za znanjem jest sklonost postavljanju ljudskog rasuđivanja iznad razine njegove prave vrijednosti i izvan njegovih stvarnih granica. Mnogi daju sebi slobodu da donose sud o Stvoritelju i njegovim djelima na temelju svog ograničenog znanstvenog znanja. Mnogi pokušavaju definirati Božju narav, njegove osobine i prava i upuštaju se u nagađanje i razne pretpostavke o Svemogućem Bogu. Oni koji zalaze u takva 'istraživanja' gaze po zabranjenom tlu. Njihovo traganje neće donijeti vrijedne rezultate; ono se može vršiti samo na štetu i propast duše.

Krivo si me shvatio, ja ne postavljam "ljudsko rasuđivanje" iznad duhovnosti, već baš suprotno, to je baza, najniži stupanj i nikakva duhovna spoznaja nemože doći kroz tu razini. Ali tvrdnja da je Bog ljubomoran ne zadovoljava na duhovnoj razini, isto kao što ne zadovoljava na ljudskoj razini, gdje je logika samo alat, a ne metoda spoznaje. Ako nešto ne zadovolji ni na osnovnoj razini, nema potrebe ići na višu, usto lakše je nešto dokazati i objasniti na logičkoj razini. Duhovna razina bi bila "Bog nije ljubomoran jer je apsolutan", a oko toga nema baš rasprave.

abraham je napisao/la:

Da bismo pravilno razumjeli biblijske ideje božanske ljubavi i srdžbe, potrebno je prepoznati da obje bez proturječja pripadaju Bogu.

Slažem se. Ja ne tvrdim da su srdžba i ljubav proturječni, već ljubav i ljubomora. Nemoj mješati srdžbu i ljubomoru, to su dva potpuno različita pojma.

abraham je napisao/la:

Utjelovljenje i Kristov križ stvarno otkrivaju da je božanska ljubav čin samoodricanja u korist drugoga, pa bio on i ponižen, prezren i nezaslužan. Sveto pismo opisuje suštinu božanske ljubavi kad Otac daje svog Sina i istodobno kad Sin daje sebe.

Super, ovom rečenicom si potvrdio da nepostoji božanska ljubomora. Samoodricanje u korist drugoga je pojam dijametralno suprotan ljubomori, tamo gdje je samoodricanje, tamo nema ljubomore. Božanska ljubav žrtvuje sebe radi drugoga, a ljubomora žrtvuje drugoga radi sebe. To je valjda jasno...

abraham je napisao/la:

Iz tog razloga ne začuđuje da čujemo Pavla kako potvrđuje da Kristova ljubav "nadilazi spoznaju" (Ef 3,19). Iz toga slijedi da je božanska ljubav izvor (1 Iv 4,7) i uzor (1 Kor 13) ljudske ljubavi.

Svakako, božanska ljubav je izvor i uzor ljudske ljubavi. Kada se ta sasvim čista božanska ljubav "zaprlja" egoizmom i neznanjem, dobijemo ljubomoru. Ljubomora iako ima neke komponente ljubavi, nikako nema izvor u Bogu, ona je zaprljana božanska ljubav, toliko jako, da joj predstavlja samu suprotnost. Nije mržnja suprotnost ljubavi, ljubomora je suprotnost bezuvjetnoj ljubavi samoodricanja.

abraham je napisao/la:

Čini se stranim Božjoj naravi da biblijski Bog osjeća srdžbu i da u srdži postupa s grešnicima uništavajući ih vječnim ognjem (Iz 28,21). Međutim biblijsko shvaćanje Božje srdžbe nije u suprotnosti niti je neukladivo s Njegovom naravi ljubavi.

Slažem se i ponovno ponavljam, ne mješati srdžbu i ljubomoru, to su različiti pojmovi.

abraham je napisao/la:

Ako je Bog ljubav i ako je Njegova izričita nakana da spasi grešnike, postavlja se pitanje što može uzrokovati Njegovu srdžbu. Prema Svetom pismu do božanskog gnjeva dolazi kad uporno grešenje navodi ljude i žene da zauvijek odbace Njegove ljubavlju potaknute ponude spasenja u Isusu Kristu. Budući da je ljubav, Bog ne želi "da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju".

U tekstovima gdje se javlja riječ ljubomora u vezi sa Bogom kao njegova osobina vezana za Njegov revnujući karakter u kojemu je ljubav zainteresirana kroz zavjetni odnos preko Sina kako bi se ispunio plan spasenja u kojem revnovanje i opominje i daje sve i želi da bude Otac izabran od strane onih za koje je prinešena žrtva pomirnica - ljubomora naglašava Božju čežnju prema čovjeku ...Bog u revnosti neće natjerati čovjeka - starog Adama , zemljanog Adama koji je razapet u Kristu, da prihvati Spasitelja..On mu ne ugrožava slobodu već je podstiće čuvajući je Zakonom do dolaska vjere - kako kaže Pavao..Pobunjenici na nebu - Sotona i trećina anđela zbačeni su s Neba u Božjoj ljubavi prema čovjeku..Oni su nastavili borbu protiv čovjeka iako je sotona poražen..
Bog se grčevito se drži plana spasenja - dakle - ne odriće se revnosti u kojoj mržnja na grijeh i zlo nema ljudsku crtu straha od rizika ili neke zavjere..On providi i u svojoj ljubavi ne želi da čovjek ljubi nekoga drugoga do Boga ....Uzor Božje ljubavi je ljubav Isusa Krista..Ta se ljubav izlila na čovjeka..Suobličavanje čovjeka Kristu je djelo Božje...Čovjek je s Kristom surazapet, suukopan, suuskrsao, ......Ovo je objektivna točka prema kojoj se čovjek odnosi vjerom - on se objektivno relativizira i nalazi posvećenje i krštenje Duhom sve do preobraženja....

Ti misliš da se ljubomora javlja u Bogu kada ljudi odbace Njegovu ljubav, ali to nije ljubomora, ne nastaje ljubomora kada netko odbaci tvoju ljubav, nego kada ti osječaš da gubiš nečiju tuđu ljubav.
Kako smo već ranije zaključili, Bog daje bezuvjetnu ljubav, On se samoodriče zbog te ljubav, što znači da ništa ne traži, samo daje. Njegova reakcija na prihvaćanje ili odbijanje te ljubavi je potpuno nebitna u ovoj priči. Bog ne ovisi o našoj ljubav, Bog je izvor ljubavi, u njemu je punina ljubavi, nemože ju izgubiti niti dobiti. LJubomora podrazumijeva negativan osjećaj zbog straha od gubitka nečije tuđe ljubavi. Zar ne vidiš tu proturjčje?
Bogu nikako nemože ovisiti o "našoj" ljubav, jer ju on nemože niti primiti, niti izgubiti, on je punina i izvor ljubavi.

abraham je napisao/la:

Dakle Ti si protiv antropomorfizma u revnosti Božjoj...

Ne, u biti su sve ljudske karakteristike Božje, samo što neke imaju izvor u Njemu, a neke su mu suprotnost. Ljubav je božja karakteristika, ljubomora mu je suprotnost.

P.S. Neznam dali tom ogromnom količinom nepotrebnog i netematskog teksta pokušavaš mene umoriti ili ispasti pametniji... ili nešto treće... ali to ti nikako ne treba, jer očito imaš dovoljno znanja i iskustva za ovakav nivo rasprave....

Zadnja promjena: ; čet 01 stu 2007, 17:18; ukupno mijenjano 1 put.

HA!HA!HA! Ilija bas me nasmija...Biblija puna citata kako Bog gleda na ljudsko srce a ne na vanstinu,kako Boga treba upoznati srcem a ne po predaji ljudskoj, a ti meni napisa da mi je srce opako...A jesi li ti ikad mene upoznao, video,znas li ti kakav je moj odnos sa Bogom...Jeli ti to koji andeo prisapnuo? Jer si ti cini mi se u direktnoj vezi sa Bogom ili mozda sa nekim Pastorom koji jest u razini Boga pa ga apsulutno slusas? No dobro znam ja svoje srce a zna i Bog i nemam potrebe ovdje ista pisati,jer nema tu sanse da se bilo sto objasni a kamo li razumije...
Bog je Salamonu dao razum i mudrost zato on i jest bio jedan od najvecih ljudi u Bibliji,a vjeruj ti meni danasnje vode ZELE da im ljudi nemaju RAZUMA kako bi ih mogli muljati i zavaravati...I to je sve sto cu dalje reci o tome...
Ljudska razina u kontekstu u kojem sam je ja napisao označava jednu nižu razinu logike i zdravog razuma. Zbog nekonzistentnosti, povijesnih, moralnih i znanstvenih činjenica, smatrati Bibliju direktnom Božjom riječ je ispod te razine, a da ne govorim o nekoj višoj duhovnoj razini....
Ovo nisi mogao bolje reci.

Konin:

ljubomora žrtvuje drugoga radi sebe.

Apsolut nadvisuje moć čovjekove iskustvene i transcendentne spoznaje - zato rješenja trebamo tražiti u smislu objave.
Ljubomora Božja je u tom kontekstu apsoluta koji se pokazuje u marnoj ljubavi agape - obećanja davanja Sina kao žrtve pomirnice-čuvanje naroda od grijeha do dolaska sjemena nepropadljivog koje će pozvati svoju Nevjestu..
Hajdmo ovako što se tiče ljubomore u odnosu na Nevjestu koju spominje apostol Pavao u 2.Korinćanima, pa primjenimo na Izlazak:

Kada je završena faza izbavljenja u knjizi Izlazak- nastupilo je vrijeme za zvanično predanje Bogu. Izbavljenje se može uporediti s predbračnim "udvaranjem". Izrailj je upoznao Božju milostivu silu spasavanja. Sada je trenutak za “vjenčanje” — za zavjet i predanje.
Svadbe koje ostavljaju snažan utisak učvršćuju bračnu vezu. Određena mjera ceremonije korisna je svim stranama-učesnicama. Sinajska svadba Boga Jahve i Izrailja odgovara ovome što je rečeno, jer se odigrava uz učešće oblaka, vatre, groma, dima i truba. Jahve dolazi osobno na susret sa svojom nevjestom. Razmjenjuju se ozbiljne zakletve i izgovaraju Deset zapovijesti. Događaj je zastrašujući...
Zavjet o kojem Bog ovde govori nije legalistički zavjet zasnovan na djelima. Stvarni temelj zavjeta je Bog, koji je izbavio velikodušno i milostivo. Jedino što Bog traži je uzvrat, da bi vidio da li Izrael želi nastaviti uzlaznom putanjom njihovog međusobnog odnosa. On se do tada “udvarao” narodu. Od Izrailja se ne traži poslušnost kao uvjet za izbavljenje. Narod je u ovom trenutku slobodan narod, koji stoji pod Sinajem. Postavlja se pitanje da li je spreman da nastavi sa Bogom...koji
ljubomorom marne ljubavi - održava ravnoteža između milosti i pravde.

abraham je napisao/la:

Ljubomora Božja je u tom kontekstu
apsoluta koji se pokazuje u marnoj ljubavi agape - obećanja davanja
Sina kao žrtve pomirnice-čuvanje naroda od grijeha do dolaska sjemena
nepropadljivog koje će pozvati svoju Nevjestu..

Molim?
Božja ljubomora je u kontekstu apsoluta, čuvanje naroda od grijeha?!?
Kakve veze ima apsolut u tom kontekstu i na koji način Božja ljubomora čuva ljude od grijeha?

abraham je napisao/la:

Zavjet o kojem Bog ovde govori nije legalistički zavjet zasnovan na djelima. Stvarni temelj zavjeta je Bog, koji je izbavio velikodušno i milostivo. Jedino što Bog traži je uzvrat, da bi vidio da li Izrael želi nastaviti uzlaznom putanjom njihovog međusobnog odnosa. On se do tada “udvarao” narodu. Od Izrailja se ne traži poslušnost kao uvjet za izbavljenje. Narod je u ovom trenutku slobodan narod, koji stoji pod Sinajem. Postavlja se pitanje da li je spreman da nastavi sa Bogom...kojiljubomorom marne ljubavi - održava ravnoteža između milosti i pravde.

Hm... nije mi baš jasno tvoje stajalište... znači ti smatraš da Bog u biti nije ljubomoran nego samo govori narodu da je, da bi provjerio da li ga narod voli?

Ne razumijem baš, ajde da sažmemo raspravu probaj kratko odgovoriti na ova dva pitanja:
Da li Bog ograničava našu slobodu ako mu ne uzvraćamo ljubav?
Da li Bog uskraćuje svoju ljubav, ako mu je mi ne uzvraćamo?

MOLIM vas u diskusiji,ne treba stalno aludirati na intelektualne sposobnosti,.....Konin.....molim te,pripazi na sugovornika da je Bozje djete,koga je Bog stvorio na svoju sliku.