Isus Krist je po svome učenju na prvi pogled mnogima jako sličan Budi i njegovom učenju. Međutim, kršćanstvo i budizam se u svojim osnovnim pogledima na svijet i čovjekovo stanje, smisao života, način spasenja i čovjekovu sudbinu, JAKO RAZLIKUJU.
Svrha budizma je u samoprosvjetljenju, ili još bolje - u samooslobođenju! Čovjek se mora osloboditi od apsolutno svega što on na ovoj Zemlji jest! Spasitelj u budizmu je sam čovjek, a ne bog! Onaj pravi, izvorni budizam uopće ni ne priznaje postojanje ikakvog boga... Gautama Buddha je osnovao budizam u Indiji 528. prije Krista. On nam je ostavio zanimljive psihološke metode da se oslobodimo patnji i problema koje imamo na ovoj Zemlji. On nije pokušao osnovati novu religiju. Namjerno nikad nije spominjao riječi "religija", "bog", "duša"... On nije propovijedao religiju, nego sustav koji je lišen autoriteta, bez bogova, bez obreda, lišen "nadnaravnog". On je rekao: "po ovome ćete znati da netko nije moj učenik: ako pokuša učiniti čudo". Gautama je naučavao psihološki sustav intenzivnog samo-napora, naučavao je da čovjek ne treba vjerovati ni u kakvog boga, nego samo u sebe. On je bio potpuno protiv bogova, svećenika, svijeća, obreda, kasti... I zato danas u Indiji praktički ne postoji budizam u pravom smislu riječi. Ono što se danas prodaje pod budizam, jesu najčešće razni oblici anti-budizma... Naime, nakon Gautamine smrti, njegovi sljedbenici su od njegove jednostavne nauke načinili vrlo kompliciranu religiju, punu raznih obreda i bogova...čak su i od Gautame načinili boga (a on je izričito bio protiv bogova). Dakle, današnji budizam je uglavnom jedna velika suprotnost prvotnom budizmu, jer u današnjem vrlo raširenom anti-budizmu imamo autoritet (bogovi), imamo puno okultnog, nadnaravnog, magije, kompliciranih obreda, itd... Ovo samo pokazuje da čovjek ne može živjeti bez religije. Zato su sljedbenici Gautame od njegove lijepe i praktične nauke načinili ovakvu kompliciranu religiju. Međutim, iako imaju mnoge bogove, budisti vjeruju da ih nijedan od tih bogova ne može spasiti, nego im samo mogu pomoći na neki način... U budizmu je spasitelj svatko sam za sebe, utoliko, ukoliko je nadvladao svijet na način da je stekao mudrost i samokontrolu. Obožavanje Bude u hramovima je puno drukčije nego obožavanje Boga u kršćanstvu. Kršćanski Bog je stvoritelj i spasitelj čovjeka, dok budisti uglavnom smatraju da ih njihov bog Buda ne može čuti i ne može im pomoći, jer je u stanju nirvane... Međutim, postoje i ortodoksni budisti, koji smatraju da ih Buda ipak na neki način čuje i da im može dati dobru karmu...Ali čak ni oni ne vjeruju da je on stvoritelj svijeta. A kad je riječ o ovome, budisti ne poznaju ni prvotno stvaranje, ni konačni kraj svijeta, ni sud, ni raj ni pakao... Oni poznaju samo reinkarnaciju i univerzalni zakon karme.
Nadalje je važno spomenuti da je budistima stran i sam koncept grijeha. Oni ne vjeruju u prvotni grijeh. U budizmu, svatko akumulira na sebe svoje vlastiti zlo i svatko se mora potruditi da postigne svoje vlastito oslobođenje. U budizmu, ako čovjek treba trpjeti kaznu zbog svojih zlodjela, to nije zbog njegovog nepoštivanja božanskih zakona, nego zbog toga što su njegova djela u sukobu s vječnim kozmičkim zakonom i stoga proizvode lošu karmu.
I na kraju, konačni cilj postojanja u budizmu je nešto potpuno suprotno kršćanstvu! Gautama je za svrhu postojanja imao postizanje stanja "Nirvane" - a to je nešto što se potpuno sukobljava s kršćanskom eshatologijom. Kršćani se nadaju vječnom sretnom životu u raju, s obnovljenim tjelima, s dušom...dakle, kao kompletne osobe. Međutim, nirvana podrazumijeva takvo stanje, u kojemu više ne postoje nikakvi mentalni ni tjelesni faktori...jednostavno potpuno oslobođenje, lišenje samoga sebe, kao kad jedna kap padne u ocean i u njemu se sasvim izgubi. Nirvana je potpuna suprotnost ovozemaljskom postojanju. U tom stanju uopće nema svijesti. Stoga i nije pogrešno nirvanu uspoređivati s ništavilom, praznim svemirom...
DAKLE:
KRŠĆANSTVO I BUDIZAM U SVOJIM TEMELJNIM NAUKAMA (Bog stvoritelj i spasitelj; prvotno edensko savršenstvo i kasniji pad čovječanstva; prvotni grijeh; potreba za osobnim Spasiteljem, čija smrt je svakom čovjeku omogućila spasenje; bogočovjek Spasitelj Isus Krist, rođen od djevice, razapet na križu da otkupi čovječanstvo, sahranjen, uskrsnuo i uznesen u Nebo; spasenje samo milošću Božjom, kroz prihvaćanje Božjeg oprosta vjerom u Isusa Krista, te dobra djela i sakramenti kao posljedica tog novog života; moć molitve; vječni život nakon smrti, ili u raju, ili u paklu; povratak Spasitelja na Zemlju u neko vrijeme u budućnosti; kraj sadašnjeg svijeta u bliskoj budućnosti) NEMAJU NIŠTA ZAJEDNIČKO.
Ako vjeruješ u budizam, tada ne vjeruješ u biblijskog Isusa, koji je osoba, koji je tvoj Bog i tvoj osobni Spasitelj, pred koga ćeš jednog dana stati.
Ako prihvaćaš budizam, tada odbacuješ temeljno Isusovo učenje!
Jer, Isus nije rekao da je cilj našeg današnjeg življenja, da budemo sve više oslobođeni grijeha... Cilj našeg života je da ljubimo Boga i bližnje, i to ne samo da budemo prema njima ljubazni, nego da doista s njima suosjećamo, da ih doista volimo, da se za njih žrtvujemo... a oslobođenje od grijeha će doći kao posljedica takvog načina života. A spasenje nam Bog daje ne na temelju našeg očišćenja od grijeha i nekog našeg savršenstva (jer mi savršenstvo, dokle god smo na ovoj Zemlji, ne možemo postići), nego na temelju dara svoje milosti i našeg prihvaćanja te milosti.
Dakle, Krist je naučavao da vjernik nije okrenut PREMA SEBI, prema svom osobnom usavršavanju, nego PREMA BOGU (svome Spasitelju, koji ga spašava unatoč njegovom vlastitom grešnom stanju i nesavršenstvu) I PREMA DRUGIM LJUDIMA!
Budisti možda izgledaju da su okrenuti prema nekakvom božanskom izbavljenju, ali u srži, oni za svoj cilj nemaju pravu, požrtvovnu ljubav prema Bogu i bližnjima, nego osobno "oslobođenje". OVO JE U KONFLIKTU S ISUSOVIM UČENJEM!
Zato je budizam, kao i mnoge druge religije, jedna velika samoobmana i proizvod izopačenog čovjekovog poimanja Boga i spasenja.
Svrha budizma je u samoprosvjetljenju, ili još bolje - u samooslobođenju! Čovjek se mora osloboditi od apsolutno svega što on na ovoj Zemlji jest! Spasitelj u budizmu je sam čovjek, a ne bog! Onaj pravi, izvorni budizam uopće ni ne priznaje postojanje ikakvog boga... Gautama Buddha je osnovao budizam u Indiji 528. prije Krista. On nam je ostavio zanimljive psihološke metode da se oslobodimo patnji i problema koje imamo na ovoj Zemlji. On nije pokušao osnovati novu religiju. Namjerno nikad nije spominjao riječi "religija", "bog", "duša"... On nije propovijedao religiju, nego sustav koji je lišen autoriteta, bez bogova, bez obreda, lišen "nadnaravnog". On je rekao: "po ovome ćete znati da netko nije moj učenik: ako pokuša učiniti čudo". Gautama je naučavao psihološki sustav intenzivnog samo-napora, naučavao je da čovjek ne treba vjerovati ni u kakvog boga, nego samo u sebe. On je bio potpuno protiv bogova, svećenika, svijeća, obreda, kasti... I zato danas u Indiji praktički ne postoji budizam u pravom smislu riječi. Ono što se danas prodaje pod budizam, jesu najčešće razni oblici anti-budizma... Naime, nakon Gautamine smrti, njegovi sljedbenici su od njegove jednostavne nauke načinili vrlo kompliciranu religiju, punu raznih obreda i bogova...čak su i od Gautame načinili boga (a on je izričito bio protiv bogova). Dakle, današnji budizam je uglavnom jedna velika suprotnost prvotnom budizmu, jer u današnjem vrlo raširenom anti-budizmu imamo autoritet (bogovi), imamo puno okultnog, nadnaravnog, magije, kompliciranih obreda, itd... Ovo samo pokazuje da čovjek ne može živjeti bez religije. Zato su sljedbenici Gautame od njegove lijepe i praktične nauke načinili ovakvu kompliciranu religiju. Međutim, iako imaju mnoge bogove, budisti vjeruju da ih nijedan od tih bogova ne može spasiti, nego im samo mogu pomoći na neki način... U budizmu je spasitelj svatko sam za sebe, utoliko, ukoliko je nadvladao svijet na način da je stekao mudrost i samokontrolu. Obožavanje Bude u hramovima je puno drukčije nego obožavanje Boga u kršćanstvu. Kršćanski Bog je stvoritelj i spasitelj čovjeka, dok budisti uglavnom smatraju da ih njihov bog Buda ne može čuti i ne može im pomoći, jer je u stanju nirvane... Međutim, postoje i ortodoksni budisti, koji smatraju da ih Buda ipak na neki način čuje i da im može dati dobru karmu...Ali čak ni oni ne vjeruju da je on stvoritelj svijeta. A kad je riječ o ovome, budisti ne poznaju ni prvotno stvaranje, ni konačni kraj svijeta, ni sud, ni raj ni pakao... Oni poznaju samo reinkarnaciju i univerzalni zakon karme.
Nadalje je važno spomenuti da je budistima stran i sam koncept grijeha. Oni ne vjeruju u prvotni grijeh. U budizmu, svatko akumulira na sebe svoje vlastiti zlo i svatko se mora potruditi da postigne svoje vlastito oslobođenje. U budizmu, ako čovjek treba trpjeti kaznu zbog svojih zlodjela, to nije zbog njegovog nepoštivanja božanskih zakona, nego zbog toga što su njegova djela u sukobu s vječnim kozmičkim zakonom i stoga proizvode lošu karmu.
I na kraju, konačni cilj postojanja u budizmu je nešto potpuno suprotno kršćanstvu! Gautama je za svrhu postojanja imao postizanje stanja "Nirvane" - a to je nešto što se potpuno sukobljava s kršćanskom eshatologijom. Kršćani se nadaju vječnom sretnom životu u raju, s obnovljenim tjelima, s dušom...dakle, kao kompletne osobe. Međutim, nirvana podrazumijeva takvo stanje, u kojemu više ne postoje nikakvi mentalni ni tjelesni faktori...jednostavno potpuno oslobođenje, lišenje samoga sebe, kao kad jedna kap padne u ocean i u njemu se sasvim izgubi. Nirvana je potpuna suprotnost ovozemaljskom postojanju. U tom stanju uopće nema svijesti. Stoga i nije pogrešno nirvanu uspoređivati s ništavilom, praznim svemirom...
DAKLE:
KRŠĆANSTVO I BUDIZAM U SVOJIM TEMELJNIM NAUKAMA (Bog stvoritelj i spasitelj; prvotno edensko savršenstvo i kasniji pad čovječanstva; prvotni grijeh; potreba za osobnim Spasiteljem, čija smrt je svakom čovjeku omogućila spasenje; bogočovjek Spasitelj Isus Krist, rođen od djevice, razapet na križu da otkupi čovječanstvo, sahranjen, uskrsnuo i uznesen u Nebo; spasenje samo milošću Božjom, kroz prihvaćanje Božjeg oprosta vjerom u Isusa Krista, te dobra djela i sakramenti kao posljedica tog novog života; moć molitve; vječni život nakon smrti, ili u raju, ili u paklu; povratak Spasitelja na Zemlju u neko vrijeme u budućnosti; kraj sadašnjeg svijeta u bliskoj budućnosti) NEMAJU NIŠTA ZAJEDNIČKO.
Ako vjeruješ u budizam, tada ne vjeruješ u biblijskog Isusa, koji je osoba, koji je tvoj Bog i tvoj osobni Spasitelj, pred koga ćeš jednog dana stati.
Ako prihvaćaš budizam, tada odbacuješ temeljno Isusovo učenje!
Jer, Isus nije rekao da je cilj našeg današnjeg življenja, da budemo sve više oslobođeni grijeha... Cilj našeg života je da ljubimo Boga i bližnje, i to ne samo da budemo prema njima ljubazni, nego da doista s njima suosjećamo, da ih doista volimo, da se za njih žrtvujemo... a oslobođenje od grijeha će doći kao posljedica takvog načina života. A spasenje nam Bog daje ne na temelju našeg očišćenja od grijeha i nekog našeg savršenstva (jer mi savršenstvo, dokle god smo na ovoj Zemlji, ne možemo postići), nego na temelju dara svoje milosti i našeg prihvaćanja te milosti.
Dakle, Krist je naučavao da vjernik nije okrenut PREMA SEBI, prema svom osobnom usavršavanju, nego PREMA BOGU (svome Spasitelju, koji ga spašava unatoč njegovom vlastitom grešnom stanju i nesavršenstvu) I PREMA DRUGIM LJUDIMA!
Budisti možda izgledaju da su okrenuti prema nekakvom božanskom izbavljenju, ali u srži, oni za svoj cilj nemaju pravu, požrtvovnu ljubav prema Bogu i bližnjima, nego osobno "oslobođenje". OVO JE U KONFLIKTU S ISUSOVIM UČENJEM!
Zato je budizam, kao i mnoge druge religije, jedna velika samoobmana i proizvod izopačenog čovjekovog poimanja Boga i spasenja.