Europa i Sveto pismo
Kardinal Josip Bozanić
Božja riječ je nada EuropeKao jedan od potpredsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), zagrebački je nadbiskup kardinal Josip Bozanić u ponedjeljak 6. listopada nastupio na XII. općem zasjedanju...
Kao jedan od potpredsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija (CCEE), zagrebački je nadbiskup kardinal Josip Bozanić u ponedjeljak 6. listopada nastupio na XII. općem zasjedanju Biskupske sinode koja se od 5. do 26. listopada bavi temom »Božje riječi u životu i poslanju Crkve«. Toga su dana, naime, na popodnevnoj sjednici predstavnici kontinentalnih Crkava iznosili iskustva i perspektive s obzirom na susret sa Svetim pismom na svojim kontinentima. Svojemu je predavanju kardinal Bozanić dao naslov »Božja riječ i Europa: Revelatio - interpretatio - celebratio (Objava - tumačenje - slavljenje). Prijedlog za obnovljeno 'Božansko čitanje' (Lectio divina)«.
»Ono što je utemeljilo kulturu Europe, tj. traženje Boga i pripravnost da ga se sluša, i danas ostaje temeljem svake istinske kulture.« Tim riječima pape Benedikta XVI, izgovorenima prošloga mjeseca pred ljudima iz svijeta kulture u Kolegiju bernardinaca u Parizu, započeo je kardinal Bozanić svoje izlaganje. A završio je navodom iz apostolske pobudnice papa Ivana Pavla II. »Crkva u Europi«, gdje Veliki papa izražava nadu, nadu u »Europu Duha«, u istinsku »zajedničku kuću« u kojoj će obitavati radost života.
Već taj okvir daje naslutiti kako je izlaganje zagrebačkog nadbiskupa bilo usmjereno prema sadašnjosti i budućnosti, premda nije zanemarilo prošlost. Negdje na sredini izlaganja, u odlomku koji može poslužiti kao teološki i sadržajni ključ čitavoga teksta, »objava dakle nije nešto statično, niti nešto što je kronološki odvojeno od drugih procesa. Ili pak, 'rivelatio' (objavu) uvijek prati 'interpretatio' (tumačenje), koje se... odjelotvoruje u 'celebratio' (slavljenju). Riječ je dakle o Bogu koji nam (sada!) govori, riječ je o otkriću istine o čovjeku i svijetu koja postaje življena i slavljena riječ, dajući razlog postojanja poslanja i djelovanja u Crkvi«.
Prvi dio izlaganja zagrebački je nadbiskup posvetio kršćanskim ili biblijskim korijenima Europe. »Nepobitna činjenica od koje polazim jest da je nemoguće razdvojiti Europu od kršćanstva, nadasve zato što je kršćanstvo povlašteni ključ za razumijevanje našega kontinenta u njegovoj sveobuhvatnosti.« Upravo je zato teško odrediti granice Europe, osobito prema istoku i jugoistoku. Njezina je naime baština »mnogo šira od političkih organizacija ljudskoga suživota«.
»
Nerazdruživa veza između Biblije i Europe«»Očito je«, nastavio je kardinal Bozanić, »da je proces kristijanizacije ujedinio odrednice europskoga tkiva, no kršćanstvo, jednostavno rečeno, jest naviještanje Božje riječi koja je kadra prosvijetliti različite aspekte života ljudi. Jasno je da Europa u svojemu povijesnome razvoju nije prožeta samo kršćanstvom. Ipak, s pravom se može dodati da je Europa rođena zahvaljujući kršćanstvu, a Crkva je pridonijela izgradnji Europe, zahvaljujući neumornom zauzimanju navjestitelja Kristova spasenja, što na uzoran način potvrđuju sveti zaštitnici Benedikt i Ćiril i Metod. Istina, u njezinoj povijesti ne nedostaje mračnih stranica za koje se danas vidi da odudaraju od radosne vijesti evanđelja. Ipak, premda su povezane sa širenjem kršćanstva, one nisu drugo doli njegovo žalosno, negativno naličje, odraz grijeha koji nastanjuje ljudsko srce.«
»Postoji nerazdruživa veza između Biblije i Europe«, nastavio je kardinal. »Europa s tisuću katedrala, Europa čuvarica umjetničkih, književnih i sakralno-glazbenih blaga, Europa koja je u prodornoj snazi kršćanske ljubavi znala izraziti konkretne znakove solidarnosti i služenja siromasima«, potom »teme poput dostojanstvo osobe, priznavanje ljudskih prava, odvajanje Crkve od države«, kao i društvena pravednost, pravo, kritika svake vrste idolatrije, odbacivanje lažnih slika o Bogu« - sve to u Bibliji ima »polazište«, ili pak »izvornu jezgru«, ili »temelj«.Predstavnici kontinentalnih Crkava iznosili su iskustva i perspektive s obzirom na susret sa Svetim pismom na svojim kontinentima
Više no ikada potrebno poznavati BiblijuPotom je kardinal Bozanić posvetio nekoliko riječi povijesti tumačenja Svetoga pisma. Naime, »objavljena Božja riječ pokazuje nam Boga koji dolazi ususret čovjeku, dajući mu mogućnost da ga otkrije i upozna u otajstvu vlastitoga života«. »Bog saveza, Bog Isusa Krista i vazmenoga otajstva, koji ispunjava starozavjetna obećanja - na tragu židovske duhovne baštine - na europskome je tlu najprije bio naviješten narodima grčko-rimskoga svijeta, u okolnostima koje su često zahtijevale mučeničko svjedočanstvo. 'Revelatio' (objava) je nužno implicirala distanciranje i prevladavanje važećih pravila u životu i društvu, a ipak se ta 'revolucija' i 'rekulturacija' zbila tako da se prilagodila spoznajnom obrascu i govoru toga vremena«, rekao je kardinal Bozanić.
»I u kasnijim je razdobljima«, nastavio je potpredsjednik CCEE-a, »misionarsko djelovanje - držeći se objave čiji je bilo nositelj - imalo za posljedicu, a ne kao prvotni cilj, inkulturaciju, pruživši tako Božjoj riječi, tumačenoj po tradiciji i učiteljstvu Crkve, mogućnost da dade novi oblik životu ljudi. Taj se je proces ponovio u doticaju rimske kulture s franačko-germanskom kulturom, sa slavenskim narodima te s drugim narodima koji su malo pomalo bili evangelizirani. Ta je dinamika prožela oblikovanje europske svijesti u srednjemu vijeku, premda su vanjske okolnosti bile različite. 'Interpretatio' (tumačenje) je zacijelo napredovalo u svim razdobljima - kako se ne prisjetiti plodnog patrističkog doba - no u drugom su se tisućljeću, napose s reformacijom, dogodili važni preokreti, koji su nažalost ponekad dovodili do različitih pristupa. Sve je to urodilo i sukobima, no iz tumačenja - koje je nuždan pratitelj evangelizacije i plod djelovanja Duha u Crkvi i u srcima vjernika - naposljetku je iznikla plodna distanca od tih lomova te su se izbjegavali novi.«
Promišljanje o prošlosti zaključeno je poukom za sadašnjost: »Potreba za promicanjem poznavanja Biblije, koja se danas uočava više nego ikada, služi i tome da bi se izbjegla opasnost novih 'fundamentalističkih' načina čitanja i ideoloških zastranjenja.«
Drugi dio govora kardinal Bozanić posvetio je onome »danas«. »Danas se u Europi opažaju znakovi novog zanimanja za Bibliju. Stoga je nužno ponovo krenuti od Boga i od događaja njegove obnove, te istodobno imati odvažnosti za novu i zreliju ponudu božanskoga čitanja ('lectio divina'). Pritom nije riječ o pukom 'posjećivanju svetih tekstova', niti o 'čitanju ograničenom na uski prostor subjektivnosti'. Mislim na slušanje Boga koji neprestano djeluje u povijesti, otkrivajući svoju prisutnost u svakom događaju. To će omogućiti 'čitanje' života Crkve u Europi kao mjesta na kojemu se on objavljuje. Tako 'lectio divina', kao 'čitanje u Duhu' postaje božansko-ljudskim iskustvom, čiji je subjekt sam Bog koji djeluje u tijelu Crkve«, rekao je potpredsjednik CCEE-a.
Bog djeluje i na stranputicamaAko je točno da je Bog prisutan u svakom događaju, onda to vrijedi i za problematična područja. »Postavlja se pitanje kako čitati različitost mišljenja u Crkvi, sukobe među narodima; ali i kako se suočiti s kulturnom marginalizacijom kršćanstva, s traženjem slobode izvan Božje prisutnosti. Ako je dakle kršćanstvo temeljno načelo koje okuplja i ujedinjuje Europu, trebali bismo prepoznati Božje djelovanje koje se otkriva i u našem hodu stranputicama, u našim neslogama i sukobima, kao i u zajedništvu, u poštovanju i u nesebičnosti. To nas potiče na kršćanstvo koje se ne da upregnuti u jaram politike i ekonomije, do te mjere da postaje neprepoznatljivo. Odgovornost kršćana u Europi mora se pobrinuti da ne bude moguće ograničiti se na isključivo političko i gospodarsko tumačenje događaja. Neprihvaćanje metode koju nam daje 'lectio divina' - zbog koje dopuštamo da 'Bog nas čita' - ima izravne posljedice kako na slavljenje Boga, objavljenog i darovanog otajstva, tako i na poslanje Crkve. Doista, u kršćanskome poimanju 'celebratio' (slavljenje) je uvijek posadašnjenje događanja Boga koji se objavio u Isusu Kristu, njegovo ponovno uprisutnjenje ovdje i sada u povijesti ljudi ('represenatatio). 'Celebratio' (slavljenje) dakle postaje 'lectio divina' (božansko čitanje) u najpunijem značenju te riječi. Upravo u Crkvi koja slavi uskrslog Gospodina Božja riječ postaje tijelom, bivajući oruđe spasenja za sve ljude.«
Gnijezdo tjeskobe, civilizacija straha?Iz ozbiljnih riječi o Europi koje su uslijedile iščitava se kako je Europi potrebno to »oruđe spasenja«. Jer »Europa živi svoju krizu identiteta na sve tri spomenute razine (Božje objave, tumačenja i slavljenja). Čini se da želi pobjeći od objavljenog Boga i da traži izvor svojega identiteta zatvarajući se u 'humanum', pojam koji je namjerno neodređen. Kad čovjek ne sluša ono što Bog govori, neizbježno počinje govoriti umjesto njega, no u osnovi toga govora jest strah. Europa bez Boga u opasnosti je da postane gnijezdo tjeskobe i da gradi civilizaciju straha. Božja riječ vraća nadu i radost«.
Krizu na razini tumačenja (»interpretatio«) kardinal je ovako opisao: »Europa, k tome, dolazi u krizu kad ne prihvaća interpretatorsku snagu Božje riječi koja u vjeri i u nadahnuću pronalazi svoj posljednji temelj. Teška je to zadaća za sve znanstvene discipline, a osobito za teologiju. Europa se s pravom hvali razvojem svoje teološke misli, no potreban je dodatni napor kako bi došlo do plodonosnijeg sučeljavanja s novim znanstvenim tumačenjima i istraživanjima, koje su često u tom pogledu odvojene od hermeneutičkih paradigma kršćanske istine. Odbacivanje Božje riječi kao interpretacijske instance vodi Europu prema kulturi obeshrabrenja i nesigurnosti.«
I naposljetku, »kultura koja prekida s kršćanskim slavljenjem, to jest sa slavljenjem otajstva Božje dobrote i spasenja ostvarenog u Kristu, riskira vlastitu radost i gura Europu prema civilizaciji žalosti i tuge, koja osjeća teret starenja i smrti. Božja riječ vraća europskome čovjeku sposobnost da slavi život. Gdje postoji slavljenje kršćanskih otajstava, Crkva je mlada a to jamči i mladost Europi«.
Biti kršćanin znači »biti božansko čitanje«Božansko čitanje, nastavio je kardinal, jest »preobraziteljska snaga«. »Štoviše, može se reći da je sam Krist 'Božansko čitanje'. Biti kršćanima, biti kristoobličnima, živjeti kršćanstvo, znači 'biti Božansko čitanje'.« Zato je »nužno krenuti od Svetoga pisma i u najredovitijim pastoralnim pothvatima«. Jer u njemu stanuje snaga »metaforičnosti« i »preobrazbe«. Pred kraj izlaganja kardinal je »došao do toga da sa sv. Pavlom kaže: 'Za mene je živjeti Krist'«. Naime, upravo je Apostol naroda otišao korak dalje od »duhovnosti nasljedovanja« prema »duhovnosti suobličavanja«. »Kod prve je protagonist 'ja', norma je zakon, a temeljna krepost je trajno nastojanje pojedinca. Kod duhovnosti suobličavanja pak subjekt je Duh Sveti koji oblikuje Krista u vjerniku; norma je priznavanje milosti koja je uvijek ispred; a temeljna je krepost spremnost da se prepusti Kristu kako bi uobličio životno iskustvo.«
Prije svega potrebna je nadaNa kraju svojega izlaganja zagrebački nadbiskup nije propustio ponuditi sinodskim ocima važan dio povijesnog iskustva Crkve u Hrvatskoj. Citirajući dio propovijedi koju je državni tajnik Svete Stolice kardinal Tarcisio Bertone izgovorio tijekom nedavne proslave 10. obljetnice beatifikacije kardinala Stepinca, usporedio je sv. Pavla i hrvatskog blaženika. »Mi koji dolazimo iz dijela Europe u kojemu su prevladavali razni diktatorski režimi, od kojih je posljednji komunizam, shvatili smo da su pastiri i vjernici uspijevali opstati pred okrutnostima i užasima ideologija samo tako što su imali povjerenja u Božju riječ. Ispunjeni Duhom Kristovim što su ga crpli iz Svetoga pisma, mnogi su europski katolici i kršćani mogli razlučiti između dobra i zla, mogli su se oduprijeti izazovu totalitarizama razotkrivajući im perfidnu i sotonsku izopačenost. Sveto im je Pismo omogućilo otkrivati ne samo slabosti drugih i vlastite slabosti, nego prije svega nadu koja izvire iz same Božje riječi. Nadu u život koji je snažniji od smrti i razaranja, nadu u smisao koji je jači od besmisla, nadu u Božju skrb za potlačene i siromahe, za one koji su na rubu društva, nadu koja ih je poticala na oblikovanje boljeg i pravednijeg svijeta.«
Dnevno citanje Biblije.pet 18 svi 2007, 22:51