Dnevno citenje Biblije

Jedan od predivnih obicaja je,sto svaki krscanin moze njegovati redom/dnevno/citanje Biblije.Za godinu dana se moze procitati Biblija,ako se dnevno procitaju 3-5 poglavlja.
Zelim vam mnogo radosti u otkrivanju Biblije i njenih istina,pridruzite se mogima koji ovakvo citanje prakticiraju.

SIJEČANJ

01. Postanak 1-3

02. Postanak 4-7

03. Postanak 8-10

04. Postanak 11-13

05. Postanak 14-16

06. Postanak 17-20

07. Postanak 21-23

08. Postanak 24-26

09. Postanak 27-30

10. Postanak 31-33

11. Postanak 34-36

12. Postanak 37-39

13. Postanak 40-43

14. Postanak 44-46

15. Postanak 47-50

16. Izlazak 1-4

17. Izlazak 5-7

18. Izlazak 8-11

19. Izlazak 12-14

20. Izlazak 15-17

21. Izlazak 18-20

22. Izlazak 21-23

23. Izlazak 24-27

24. Izlazak 28-30

25. Izlazak 31-34

26. Izlazak 35-37

27. Izlazak 38-40

28. Lev. zakonik 1-3

29. Lev. zakonik 4-6

30. Lev. zakonik 7-10

31. Lev. zakonik 11-13

Zadnja promjena: Dina; pet 01 sij 2010, 19:44; ukupno mijenjano 1 put.

Postanak
1.poglavlje
1 U početku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3 I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.
6 I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.
9 I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11 I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude večer, pa jutro - dan treći.
14 I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16 I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19 Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.
20 I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako. 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22 I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23 Tako bude večer, pa jutro - dan peti.
24 I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.
26 I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" 27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29 I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.

Zadnja promjena: Dina; pet 01 sij 2010, 19:42; ukupno mijenjano 1 put.

<TABLE border=0 cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%"> <TR> <td width="99%">Postanak 2.poglavlje</TD> <td vAlign=top width="1%"></TD></TR></TABLE> 1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini. 4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje. 6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša. 8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. 9 Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. 10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. 11 Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. 14 Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat. 15 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. 16 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!" 18 I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on." 19 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. 20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. 21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. 23 Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!" 24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. 25 A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.

Zadnja promjena: Dina; pet 01 sij 2010, 19:43; ukupno mijenjano 2 put/a.

Postanak
3.poglavlje


1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2 Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3 Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" 4 Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! 5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." 6 Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7 Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
8 Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. 9 Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. 10 On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11 Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12 Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13 Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
14 Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
15 Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."
16 A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."
17 A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18 Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
19 U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."
20 Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 21 I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
22 Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" 23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet. 24 Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

Zadnja promjena: Dina; pet 01 sij 2010, 19:44; ukupno mijenjano 1 put.

Postanak
4.poglavlje
1 Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" 2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. 3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6 I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? 7 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." 8 Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.
9 Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?" 10 Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. 11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!" 13 A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14 Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti." 15 A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.
16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.
17 Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. 18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek. 19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. 20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. 21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. 22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.
23 Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
24 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!"
25 Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." 26 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.

Postanak
5.poglavlje
1 Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio čovjeka, napravio ga je na priliku svoju; 2 stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - čovjek.
3 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sličan, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. 4 Po rođenju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 5 Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.
6 Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. 7 Po rođenju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 8 Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije.
9 Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. 10 Po rođenju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 11 Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
12 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. 13 Po rođenju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i četrdeset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 14 Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.
15 Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. 16 Po rođenju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 17 Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije.
18 Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. 19 Po rođenju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 20 Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije.
21 Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. 22 Henok je hodio s Bogom. Po rođenju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 23 Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. 24 Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze.
25 Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. 26 Po rođenju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i kćeri. 27 Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije.
28 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. 29 Nadjene mu ime Noa, govoreći: "Ovaj će nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." 30 Po rođenju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. 31 Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.
32 Pošto je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet.

Postanak
6.poglavlje
1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, 2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. 3 Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." 4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.
5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća. 6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji. 7 Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." 8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.
9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. 10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.
11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. 12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -
13 reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom. 14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. 15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. 16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. 18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. 19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. 20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi. 21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima." 22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

Postanak
7.poglavlje


1 Onda Jahve reče Noi: "Uđi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 2 Uzmi sa sobom od svih čistih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. 3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sačuva na zemlji. 4 Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji četrdeset dana i četrdeset noći te ću ...... s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio." 5 Noa učini sve kako mu je Jahve naredio.
6 Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. 7 I pred vodama potopnim uđu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova njegovih. 8 Od čistih životinja i od životinja koje nisu čiste, od ptica, od svega što zemljom puzi, 9 uđe po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. 10 A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. 11 U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 12 I udari dažd na zemlju da pljušti četrdeset dana i četrdeset noći.
13 Onog dana uđe u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 14 oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15 uđu u korablju s Noom, po dvoje od svih bića što u sebi imaju dah života. 16 Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.
17 Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. 19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. 20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. 21 Izgiboše sva bića što se po zemlji kreću: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 22 Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. 23 ...... se svako biće s površja zemaljskog: čovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 24 Stotinu pedeset dana vladahu vode zemljom.

Postanak
8.poglavlje
1 Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 3 Polako se povlačile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.
6 Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; 7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. 8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 9 Ali golubica ne nađe uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. 10 Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 11 Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 12 Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. 14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. 15 Tada Bog reče Noi: 16 Iziđi iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 17 Sa sobom izvedi sva živa bića, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!" 18 I Noa iziđe, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. 19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom miču - iziđu iz korablje, vrsta za vrstom.
20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 21 Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: "Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, tÓa čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
22 Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće."

Postanak
9.poglavlje
Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i reče im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. 2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kreće i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. 3 Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. 4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. 5 A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život.
6 Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!
7 A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!"
8 Još reče Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 9 A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 11 Držat ću se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne neće uništiti živa bića niti će ikad više potop zemlju opustošiti." 12 I reče Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: 13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje. 14 Kad oblake nad zemlju navučem i duga se u oblaku pokaže, 15 spomenut ću se Saveza svoga, Saveza između mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više neće biti da uništi svako biće. 16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza između Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." 17 I reče Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio između sebe i svih živih bića što su na zemlji."
18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. 19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao.
20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. 21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. 22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje braće vani. 23 Šem i Jafet uzmu ogrtač, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idući natraške, pokriju očevu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. 24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je učinio najmlađi sin, reče:
25 Neka je proklet Kanaanac, braći svojoj najniži sluga nek' bude!
26 Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Šemov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!
27 Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim, Kanaanac nek' mu je sluga!"
28 Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. 29 U svemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.

Postanak
10.poglavlje
1 Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa.
2 Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. 3 A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. 4 Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. 5 Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
6 Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. 7 Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. 8 Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji. 9 Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve." 10 Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu. 11 Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah 12 i Resen između Ninive i Kalaha (to je glavni grad). 13 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, 14 pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci.
15 Od Kanaana potječe Sidon, njegov prvenac, i Het. 16 Dalje: ......, Amorejci, Girgašani, 17 Hivijci, Arkijci, Sinijci, 18 Arvađani, Semarjani i Hamaćani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, 19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. 20 To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.
21 A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. 22 Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. 23 A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš. 24 Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. 25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. 26 Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 27 Hadoram, Uzal, Dikla, 28 Obal, Abimael, Šeba, 29 Ofir, Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. 30 Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. 31 To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima.
32 To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.

Postanak
11.poglavlje
1 Sva je zemlja imala jedan jezik i riječi iste. 2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, naiđu na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3 Jedan drugome reče: "Hajdemo praviti opeke te ih peći da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4 Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" 5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji. 6 Jahve reče. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo što god naume izvesti. 7 Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." 8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji.
10 Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. 11 Po rođenju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
12 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. 13 Po rođenju Šelahovu Arpakšad je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
14 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. 15 Po rođenju Eberovu Šelah je živio četiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i kćeri.
16 Kad su Eberu bile trideset i četiri godine, rodi mu se Peleg. 17 Po rođenju Pelegovu Eber je živio četiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. 19 Po rođenju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. 21 Po rođenju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. 23 Po rođenju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. 25 Po rođenju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i kćeri.
26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. 28 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. 29 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. 30 Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda.
31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. 32 Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah umrije u Haranu.

Postanak
12.poglavlje
1 Jahve reče Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati.
2 Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov.
3 Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati."
4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. 5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga bratića Lota, svu imovinu što su je namakli i svu čeljad koju su stekli u Haranu te svi pođu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, 6 Abram prođe zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. 7 Jahve se javi Abramu pa mu reče: "Tvome ću potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. 8 Odatle prijeđe u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi između Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. 9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. 11 Kad je bio na ulazu u Egipat, reče svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena. 12 Kad te Egipćani vide, reći će: 'To je njegova žena', i mene će ubiti, a tebe na životu ostaviti. 13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život." 14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egipćani vide da je žena veoma lijepa. 15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. 16 Abramu pođe dobro zbog nje; steče on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva.
17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. 18 I faraon pozva Abrama pa reče: "Što si mi to učinio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? 19 Zašto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za ženu? A sad, evo ti žene; uzmi je i hajde!" 20 Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo.

Postanak
13.poglavlje


1 Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim.
2 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. 3 Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, 4 do mjesta na kojem je bio postavio šator, između Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. 5 I Lot, koji iđaše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, 6 tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. 7 Svađa je nastajala između pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani.
8 Zato Abram reče Lotu: "Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo braća! 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo." 10 Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - 11 Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. 12 Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. 13 A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve.
14 Jahve reče Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "Oči svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15 jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi i tvome potomstvu zauvijek. 16 Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje će potomstvo moći prebrojiti. 17 Na noge! Prođi zemljom uzduž i poprijeko jer ću je tebi predati." 18 Abram digne šatore i dođe pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi.
http://cro.scripturetext.com/genesis/13.htm

CITANJE BIBLIJE REDOM
TRAVANJ
01. 1. Kralj. 12-14
02. 1. Kralj. 15-17
03. 1. Kralj. 18-20
04. 1. Kralj. 21-22
05. 2. Kralj. 1-4
06. 2. Kralj. 5-7
07. 2. Kralj. 8-10
08. 2. Kralj. 11-13
09. 2. Kralj. 14-16
10. 2. Kralj. 17-19
11. 2. Kralj. 20-22
12. 2. Kralj. 23-25
13. 1. Ljetopisa 1-3
14. 1. Ljetopisa 4-6
15. 1. Ljetopisa 7-9
16. 1. Ljetopisa 10-12
17. 1. Ljetopisa 13-15
18. 1. Ljetopisa 16-18
19. 1. Ljetopisa 19-21
20. 1. Ljetopisa 22-24
21. 1. Ljetopisa 25-27
22. 2. Ljetopisa 28-29
23. 2. Ljetopisa 1-3
24. 2. Ljetopisa 4-6
25. 2. Ljetopisa 7-9
26. 2. Ljetopisa 10-13
27. 2. Ljetopisa 14-16
28. 2. Ljetopisa 17-19
29. 2. Ljetopisa 20-22
30. 2. Ljetopisa 23-24

1.

Kraljevima 12

1 Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 2 Čim to ču Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer 3 bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad dođoše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 4 Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa ćemo ti služiti! 5 A on im odgovori: "Za tri dana dođite opet k meni." I narod ode.
6 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" 7 Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim riječima, oni će ti uvijek ostati sluge." 8 Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladićima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 9 Upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu koji mi reče: 'Olakšaj jaram što nam ga nametnu tvoj otac?'" 10 Mladići koji bijahu s njime odrasli odgovoriše mu: "Narodu koji ti reče: 'Tvoj nam je otac nametnuo jaram, a ti nam ga olakšaj', uzvrati ovako: 'Moj je mali prst deblji od bedara moga oca! 11 Eto, moj vam je otac nametnuo teški jaram, a ja ću još otežati vaš jaram; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima.'"
12 A treći dan dođe sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: "Vratite se k meni trećega dana." 13 Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji. 14 I reče im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ću još dodati na nj; moj vas je otac šibao bičevima, a ja ću vas šibati bičevima sa željeznim štipavcima." 15 Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako upriliči Jahve da se ispuni riječ što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu.
16 Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore.
17 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. 18 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem. 19 Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas.
20 Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz kuću Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina.
21 Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisuća vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. 22 Ali dođe Jahvina riječ Božjem čovjeku Šemaji: 23 Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu: 24 Ovako veli Jahve: 'Ne idite se tući s braćom, djecom Izraelovom! Neka se svatko vrati svojoj kući, jer je ovo poteklo od mene.'" I oni poslušaše riječ Jahvinu i vratiše se kako im reče Jahve.
25 Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije izađe odatle i utvrdi Penuel. 26 Jeroboam reče u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. 27 Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce će se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene će ubiti." 28 Pošto se kralj posavjetovao, načini dva zlatna teleta i reče narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." 29 Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. 30 To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. 31 I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka svećenike koji nisu bili sinovi Levijevi. 32 Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uzađe k žrtveniku. Tako je učinio u Betelu, žrtvujući teocima koje je načinio. U Betelu je postavio i svećenike uzvišica što ih bijaše podigao. 33 I uzađe k žrtveniku koji je načinio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uzađe k žrtveniku da prinese kad.

SVIBANJ
01. 2. Ljetopisa 25-27
02. 2. Ljetopisa 28-30
03. 2. Ljetopisa 31-33
04. 2. Ljetopisa 34-36
05. Ezra 1-3
06. Ezra 4-6
07. Ezra 7-10
08. Nehemija 1-3
09. Nehemija 4-6
10. Nehemija 7-9
11. Nehemija 10-11
12. Nehemija 12-13
13. Estera 1-3
14. Estera 4-7
15. Estera 8-10
16. Job 1-3
17. Job 4-6
18. Job 7-9
19. Job 10-12
20. Job 13-15
21. Job 16-18
22. Job 19-21
23. Job 22-24
24. Job 25-27
25. Job 28-30
26. Job 31-33
27. Job 34-36
28. Job 37-39
29. Job 40-42
30. Psalam 1-3
31. Psalam 4-6