Prijatelji forumaši, želim reći moj univerzalni pogled na današnjicu.
Situacija u svijetu je takva da se treba boriti za svaku dušu, molitvom, postom, propovijedi danas ionako malo znače nespašenom čovjeku. Umjesto riječi traži se sila božja koja spašava.
Pozvani smo da kao dijelovi Kristova tijela damo od sebe sve, u vrijeme i nevrijeme širiti Riječ o spasenju, o drugom Kristovom dolasku. Pokušajte pojmoviti kakvo je duhovno stanje. Vidite li kako su jako jako ljudi daleko od Boga? Vidite li kako se teško prima Evanđelje? Poplava raznih filozofija, postmoderna u zamahu, ljudi su okrenuti hedonizmu, konfesionalizmu, odvajaju se od crkvenih službi.
Pogledajte očaj ljudskog srca zarobljenog u brigama i tjeskobama. Osjećate li vapaj podsvjesti griješnika koji traže rješenje za izlaz iz patnje, straha i teškoća?
Osjećate li bol jer se mladi ljudi, pa i djeca okreću uništavanju organizma, puše, piju, drogiraju se, uleću u seks svako malo i zbog toga se gube obiteljske vrijednosti, jer kako će smatrati brak svetinjom kad nemaju usađen čist obrazac u sebi?
Pogledajte spiritualni tok, ljudi se okreću magiji, mistici.... a gdje smo mi kao spašeni, kršćani, u čemu smo mi? Zar je Isus želio da se dobro ugnjezdimo u svojim stolicama u crkvi i da bježimo od surove stvarnosti?
Ma ne! Isus nam je obećao da će biti s nama. Ali, rekao je i da idemo na njivu raditi. Svjedočiti, propovijedati svakom stvorenju, po cijelom svijetu, svima!
U vrijeme i u nevrijeme!
Najvažnije od svega je biti istinski obraćen i tada svjedočiti. Zar je Isus umro da spasi samo nas? Kako će netko uzvjerovati ako ne čuje i ne vidi u nama Isusov lik i djelo?
Zar je Duh Sveti zaspao? I prestao djelovati?
Kome je Isus dao spasenje i Duha Svetoga?
Svi smo pozvani! Bez razlike. Da radimo u vinogradu božjem. Otac nebeski radi neprekidno. Ugledajmo se na njega. Bili mi muško ili žensko, pozvani smo na širenje Radosne vijesti.
No, koliko ja vidim, potrebna je generalka najprije kod nas, u našim crkvama. Crkve trebaju biti mjesto gdje dolazi Bog nama u goste, na sastanak. Da se družimo i izmjenjujemo ljubav i zajedništvo. A izvan crkve smo apostoli, svećenici Kristovi-širimo Evanđelje! Poslanici smo Velikog svećenika! Evangelizirajmo svoj grad. Molimo za svoj grad. Otimajmo duše iz sotoninih ruku. Bili mi muško ili žensko. Svjedočimo Krv Isusa Krista i Silu Svetog Duha.
Situacija u svijetu je takva da se treba boriti za svaku dušu, molitvom, postom, propovijedi danas ionako malo znače nespašenom čovjeku. Umjesto riječi traži se sila božja koja spašava.
Pozvani smo da kao dijelovi Kristova tijela damo od sebe sve, u vrijeme i nevrijeme širiti Riječ o spasenju, o drugom Kristovom dolasku. Pokušajte pojmoviti kakvo je duhovno stanje. Vidite li kako su jako jako ljudi daleko od Boga? Vidite li kako se teško prima Evanđelje? Poplava raznih filozofija, postmoderna u zamahu, ljudi su okrenuti hedonizmu, konfesionalizmu, odvajaju se od crkvenih službi.
Pogledajte očaj ljudskog srca zarobljenog u brigama i tjeskobama. Osjećate li vapaj podsvjesti griješnika koji traže rješenje za izlaz iz patnje, straha i teškoća?
Osjećate li bol jer se mladi ljudi, pa i djeca okreću uništavanju organizma, puše, piju, drogiraju se, uleću u seks svako malo i zbog toga se gube obiteljske vrijednosti, jer kako će smatrati brak svetinjom kad nemaju usađen čist obrazac u sebi?
Pogledajte spiritualni tok, ljudi se okreću magiji, mistici.... a gdje smo mi kao spašeni, kršćani, u čemu smo mi? Zar je Isus želio da se dobro ugnjezdimo u svojim stolicama u crkvi i da bježimo od surove stvarnosti?
Ma ne! Isus nam je obećao da će biti s nama. Ali, rekao je i da idemo na njivu raditi. Svjedočiti, propovijedati svakom stvorenju, po cijelom svijetu, svima!
U vrijeme i u nevrijeme!
Najvažnije od svega je biti istinski obraćen i tada svjedočiti. Zar je Isus umro da spasi samo nas? Kako će netko uzvjerovati ako ne čuje i ne vidi u nama Isusov lik i djelo?
Zar je Duh Sveti zaspao? I prestao djelovati?
Kome je Isus dao spasenje i Duha Svetoga?
Svi smo pozvani! Bez razlike. Da radimo u vinogradu božjem. Otac nebeski radi neprekidno. Ugledajmo se na njega. Bili mi muško ili žensko, pozvani smo na širenje Radosne vijesti.
No, koliko ja vidim, potrebna je generalka najprije kod nas, u našim crkvama. Crkve trebaju biti mjesto gdje dolazi Bog nama u goste, na sastanak. Da se družimo i izmjenjujemo ljubav i zajedništvo. A izvan crkve smo apostoli, svećenici Kristovi-širimo Evanđelje! Poslanici smo Velikog svećenika! Evangelizirajmo svoj grad. Molimo za svoj grad. Otimajmo duše iz sotoninih ruku. Bili mi muško ili žensko. Svjedočimo Krv Isusa Krista i Silu Svetog Duha.