Noemi je napisao/la: Umiremo tijelom, umiremo obrascima, ponašanju, umiremo navikama, .....
a tuga?
Teologija smrti....za nas kršćane smrt je uzvišeno stanje i pojam.
Smrt i glad. Dva pojma/događaja o kojima se malo piše.
Da li boli kad se umire? Neko viče, jauče, netko se smiješka, netko samo zaspi...netko čak i pjeva.
Koliko čovjek duhom zna, a koliko se umom priprema za smrt?
Ako sjeme ne umre kako će oživjeti..¸Doista po čovjeku smrt i po Čovjeku
uskrsnuće od mrtih..Vjerom prelazimo iz smrti u život...Krist je svojom smrću pobijedio smrt..svojom boli stvorio radost - evanđelje..Ono daje duhovnu dubinu i smisao boli svagdašnjeg života..Ta duhovna patnja nam pomaže vratiti se čistoti života i umirati gijehu.U duhovnoj patnji umire naš grijeh kroz kojeg je kraljevala smrt u nama.Sila je grijeha bila u zakonu.Nakon boli kraljuje život pravdom koje je sila Kristova svetost kojoj pripada život vječni - svako tko uzvjeruje u Krista prelazi iz smrti u život i ne dolazi na sud jer u sebi vjerom Kristovom već osuđuje grijeh osudom Kristovom koji je u tijelu osudio grijeh za grijeh u tijelu i ovu osudu dovršio patnjom na križu..
