Poštovani prinče!
Doista smijemo imati suprotstavljenje poglede i razumijevanja! Važno je da se ne ljutimo i ne prepiremo. Ja iznosim svoja razumjevanja koja su uvijek utemeljena na Bibliji.
Kada govori o duši – Biblija govori o čovjekovim emocijama. Duša nije isto što i duh. Duševna obilježja čovjeka su osjećaji, trenutna raspoloženja, emotivna stanja. A duh je vezan uz čovjekov razum, svijest, intelekt. Kada Bog progovara čovjeku, On ne progovara duši – nego duhu!!! Da bi čovjek čuo i razumio riječ (Božju) – treba mu razum i svijest!!! Bog ne donosi u čovjeka osjećaje, već osvjedočenje (ne emociju, nego svijest)!!! A to osvjedočenje je moguće jer smo razumna bića.
Ne znam odakle ti ovaj citat: «Ako je tako, onda je duša vrlo potrošna roba. Čak se i alkoholom može opijati duša.»
Ali činjenica je da na naša raspoloženja, na naše emocije utječu mnoge stvari koje je opijaju: brige, strahovi, opterečenosti, romantika, zaljubljenost, mržnja, ljubomora itd. Svaka opijenost zamagljuje razum, a potiče emotivne doživljaje.
Pišeš: «objasni ti meni onda mene kao fenomen: ja naime gledam svoje emocije, ja ih mogu kontrolirati i ne poistovjećujem se s njima-ja nisam moje emocije, ja svoje emocije nadilazim još od osnovne škole. Moje ja je definirano na nekim drugim stanjima svijesti. Moje ja je određeno s 'ja jesam', moje Ja je zraka vječnog "Ja jesam", i kada umrem, moje Ja će živjeti u onima koji su ostali živjeti.»
Svaki čovjek ima emocije, jer je takvim stvoren. Razlika je u tome koliko su emocije naglašene kod pojedine osobe. Nekoga emocije vode kroz život, a netko ih kontrolira i nadzire. Ali ih svi imamo.
«Ja nisam moje emocije» - u redu je da ne dozvoljavaš svojim trenutnim osjećajima da te vode kroz tvoj život. Nažalost, danas je puno filozofija i svjetonazora koje propagiraju: «slijedi svoje srce, slušaj glas svog srca, pusti emocijama da te vode i nećeš pogriješiti ...» Dobro je da tvoje «ja» nije rob tvojih emocija.
Što se tiće «stanja svijesti» tu treba biti vrlo oprezan! Istočnjačke filozofije "nude" čovjeku recepte za postizanje "viših stanja svijesti". Ali Biblija kaže da glavni čovjekov problem nije njegova svijest, nego njegova narav, njegova grešna priroda!!! Zato nas istočnjaci mogu odvasti na pogrešno "bojište". Umjesto da se potrudimo riješiti problem grijeha, i grešne naravi koja nas drži u ropstvu i neprijateljstvu s Bogom – mi "gubmo vrijeme i snagu" radeći na uzdizanju svoje svijesti.
Istočnjaci nam nude da "pronađemo sebe", a Bibija nas poziva da se "odreknemo sebe". To je sasvim suprotan napor. Ako krenemo putem «traganja za višim stanjima svijesti» - nećemo postići ono što nam doista treba, ono što je naša glavna duhovna potreba – umiranje grijehu i novorođenje za život bez grijeha!!!
Ne može čovjek u sebi pronači dobrotu, ljubav, Boga – kad ih u njemu nema! Čovjek je grešan i jedino što može pronači u sebi je njegova grešnost, zloča, sebičnost. Istočnjaci to prikrivaju emotivnom trikom: "osjeti" u mantranju da se spajaš s Bogom, "zaroni" u more ljubavi, "udahni" svemir, "zamisli" da je božanstvo tu ....
Ako si uočio, sve su to emotivna stanja: osjećanje, mašta, fikcija. U istočnjačkim religijama se upravo na osječajima i mašti temelje čovjekova "duhovna" iskustva. A to nisu duhovna, već duševna (emotivna) iskustva – dakle, radi se o prijevari!!!
Da bi čovjek pronašao dobrotu, istinu, ljubav, Boga – sve to mora potražiti u Bogu, a ne u sebi!!! Ti nisi bog, niti si dio božanstva. Biblija razotkriva da smo svi mi grešnici – ljudi zarobljeni prirodom koja je neprijateljska prema Bogu. Zato nam je potrebno spasenje od nas samih, od grijeha koji vlada našim bićem!!! To je naša duhovna potreba: pomirenje s Bogom! A to možemo ostvariti samo preko smrti Njegovog ljubljenog Sina. Kada bi to bilo moguće napraviti putem razvoja viših stanja svijesti ili na bilo koji drugi način – tad bi Kristova smrt bila uzaludna!!!
Na kraju, pišeš: «Moje ja je određeno s 'ja jesam', moje Ja je zraka vječnog "Ja jesam"»
Biblija nam otkriva da niti jedan čovjek nije odsjaj Božji, sve dok je rob grijeha. Mi smo izgubili Božji lik u sebi, jer je naš praroditelj Adam postao buntovnik protiv Boga. Takvu narav neprijateljstva prema Bogu – prenio je na sve svoje potomke. Dakle, moje i tvoje pravo stanje nije odsjaj Boga, nego neprijateljstvo prema Bogu. A religije nam stvaraju pogrešna uvjerenja da je odnos čovjeka i Boga odnos prijateljstva. Biblija objavljuje da su svi ljudi Božji neprijatelji i da će radi toga propasti za svu vječnost. Samo oni koji prepoznaju Božje smilovanje koje nudi kroz žrtvu svog Sina – obnovit će prijateljstvo s Bogom. Tek tada: "će sinuti poput zore tvoja svjetlost" (Izaija 58,8 )
Pozdrav!!!