Dobro i zlo.

Dizma je napisao/la:

Dino, ne razumijem poantu tvoga pitanja...

Pricip nade kod Blocha ne obuhvaća išćekivanje realizacije Božjeg obećanja.
Nije mu to prvi puta da je tresnuo vratima.Još jednom je to učinio na drugi način kada se nije htio susreti sa Lukazem.Okrenuo se avionom i vratio i nije stigao na Korčulu dok aga nisu umolili na neko bolje rješenje ukazivanje na realizaciju kritike svega postoječeg ..
U Izaiji piše o apsurdu da se dobro zove zlom a zlo dobrim..Istina je da se vjernici nedovoljno ozbiljno odnose prema tajni pobožnosti...

Dizma je napisao/la:

Možda, jer outsideru se ne može ništa što se tiče kršćanstva tek tako dokazati

Dragi Dizma, ali mi uopce ne pricamo primarno o krscanstvu, nego o dobru i zlu. Tek sporedno mozemo vidjeti koliko i da li se takav pogled podudara ili ne s krscanstvom ili nekom od religija.

Druga stvar jeste da cak i unutar samog krscanstva ima dovoljno uporista za monisticki pogled na tu problematiku, pa se o tome moze pricati i iz okvira Isusovog ucenja.

Abraham, u pitanju nije šta je Bloch isčekivao i šta nije, nego jedan događaj.

Fazlija, mi zaista pričamo o dobru i zlu. Mislim da se podrazumijeva da na kršćanskom forumu barem neki pišemo sa kršćanskog stajališta.

Osobno nemam problema s tim da se pise iz bilo kojeg stajalista... svojeg osobnog, krscanskog, agnostickog, buddhistickog, samo da se prica ako se ima sto reci.

Pozdrav fazlija,

Da li mislis da su ljudi po rodjenju dobri i onda ih zivot i okolnosti nacine losim, mislim zivotno iskustvo, ili su oni zli po rodjenju?

Ovo pitam zato sto je u Hriscanstvu primarno Isusovo ucenje o novom rodjenju sto podrazumeva da su prirodnim rodjenjem ljudi ajde da ne kazemo zli ali skloni zlu.

Ljudi se radjaju sa svojim sklonostima, od kojih mnoge mogu biti niske i amoralne. Tako imamo ljude koji imaju urodjene kriminalne, nasilne ili tek vise ili manje devijantne sklonosti. Jednako kao sto imaju urodjenje vrline i talente. To je jedna razina.

S druge strane imamo odgoj i utjecaj okoline. Stoga se moze desiti da se odgojem netko iskvari, dok s druge strane netko moze imati toliko jake urodjene dobre sklonosti koje je nemoguce iskvariti losim odgojem, ili utjecajem sredine.

Stoga vjerujem da ljudi ne bastine zlo po rodjenju, nego radije jednu moralnu, umnu i duhovnu nerazvijensot. Njihova se razina dalje razvija kroz iskustva kroz koja prolaze. Ako dodju u vezu s moralnim i dobrim ljudima, polako poprimaju razvijenija obiljezja. Ako dodju u vezu s duhovnim ucenjem, njihova privlacnost prema Bogu se jos vise ubrzava i njihov razvoj se jace ispoljava.

A u licnom iskustvu fazlija sta mislis da pojedinac treba da ucini da bi razvijao svoj moral i ucvrscicao svoj karakter?

Koji je put da se postane bolji covek?

Ovu temu sam obradio u poludokumentarnom filmu koji se zove: "Kada dobro zovu zlo a zlo dobro." Rdio sam 3 meseca na tom poludokumentarcu bez prestanka i ako vas interesuje možete to skinuti sa: http://www.hriscanske-video-propovedi.org/real_video/kada_dobro_zovu_zlo.rmvb


Brat Aladin

dragomir je napisao/la:

A u licnom iskustvu fazlija sta mislis da pojedinac treba da ucini da bi razvijao svoj moral i ucvrscicao svoj karakter? Koji je put da se postane bolji covek?

Osobno vjerujem da je moralnost temelj ljudskog zivota i obuka u nekompromisnoj moralnosti je temelj ljudskog odgoja. Sve svjetske religije slijede osnovnu i temeljnu ljudsku moralnost.

Druga je stvar duhovna ideologija, svjetonazor. Tu se religije vise manje razlikuju, ali jos uvijek sve imaju jednu opcu duhovnu doktrinu koja je poticajna za brzi ili sporiji razvoj duha u covjeku. Cak i one najdogmatskije na neki nacin vode ljudski duh ka onostranom.

Konacno, treca stvar je osobna duhovna praksa. To je najvaznije ali i najzadnje, jer osobu utemeljuje u osobnom iskustvu, a ne samo u vjeri. Ipak, vecina ljudi do toga nazalost nikada ne dolazi. S druge stvari, vecina religija to nema u sebi. Tjesi ipak cinjenica da usprkos tome sto vecina svjetskih religija to nema, ipak postoje misticni pravci unutar gotovo svih tradicija koji gaje u veoj ili manjoj mjeri taj unutrasnji misticni pristup.

Hvala Aladine, pogledat cu kad uhvatim vremena i napisati svoje dojmove!

Zanimljvio je to jer hriscanstvo kaze da je covek rodjenjem gresnih hajde da koristimo tu rec i da se kao takav radja. I cak nema nikakve nade ako se ne rodji ponovo.

Tako i nanovorodjenje bi moglo biti jedno misticno iskustvo svakako.

Bavis li se ti nekom mistikom u licnom zivotu ako nije tajna?

Mislim da je ono sto Isus naziva "novo rodjenje" nesto sto je u svim danasnjim krscanskim pravcima vrlo pogresno protumaceno. Praksa dokazuje da samim cinom prihvacanja bilo Isusa, Buddhe ili Krshne mi ne postajemo oslobodjeni svojih ... 'ajmo tako reci, urodjenih grijesnih sklonosti. To ustvari nisu nikakve grijesne sklonosti, nego nase neusavrsenosti, duhovne nezrelosti. Dokaz za to su mnogi iskreni krscani, buddhisti ili hinduisti (svejedno), koji usprkos svojoj zarkoj vjeri ne uspjevaju odoliti svojim zivotnim napastima.

To novorodjenje se ne dogadja nakon kakvog obreda u kojem te poliju vodom po glavi, nego nakon osobnog suocenja sa samim sobom, sa svojim slabostima i manama. Nakon njihovog potpunog prihvacanja i suocavanja s njima. Tada tek covjek umire za samoga sebe, za sebe onakvog kakav je bio... i taj proces se ne dogadja samo jednom, nego stalno i stalno ispocetka sve dok se covjek po malo ne procisti.

Mnoge misticne tradicije imaju taj vazan dio suocavanja s vlastitom smrcu, vlastitom tamom. Ja osobno radim yogu, hvala na pitanju, ali taja element je prisutan i u mnogim drugim duhovnim praksama.

Pozdrav,

Joga ima neki element moralnosti u sebi, ili je nesto sto ljudi praktikuju da bi se oslobodili napetosti, stresa. Nekako se te istocnjacke tehnike danas koriste na takav nacin da bi se ljudi oslobodili pritiska i napetosti, ima li dakle bavljenje jogom i svoj moralni apsekt ili je samo to odusak i ventil da bi covek iz sebe izbacio napetost.

Znam da meditacije danasnjice to naglasavaju, koncentacija na nesto da bi ih obuzeo mir.

Zanima me kakvi su ti licni rezultati bavljenja jogom pozitivni ili?

Inace potpuno se slazem da nanovorodjenje nije neki ritual nego pre svega iskusvo.

Čitam ove postove i vidim da se vodi značajna rasprava o dobru i zlu. Moje razumijevanje je izgrađeno na Bibliji.



Počet ću sa vašim uvjerenjima i razumjevanjima dobra i zla. Fazlija piše da je nemoguće odstupiti od Božje volje, a da to ne bude Bogu po volji. Takvo tumačenje nije u skladu sa Biblijom, koja sebe predstavlja kao objavu Živoga Boga.



Čovjek je Božje stvorenje, ali nije robot. Upravo to što je stvoren sa slobodnom voljom, ali i kao razumno biće – daje čovjeku slobodu izbora, ali i odgovornost za izbor. Slobodna volja i razum razlikuju čovjeka od robota. Ali mnoge religije predstavljaju čovjeka kao robota bez razuma kada tvrde da čovjek ništa ne može učiniti ako ga Bog na to ne pokreće. Mnoge ljude pokreće upravo odvojenost od Boga – što Biblija zove grijehom. Dakle čovjek može djelovati samostalno. A Biblija kaže da će čovjek upravo zato što je slobodno i razumno biće – biti i odgovoran za ono što čini. Kada bi svaki čovjekov postupak bio pokrenut samim Bogom, tada bi Bog morao sebe kazniti svaki put kada pokrene čovjeka na neko zlo. A to je apsurd!!!



Dalje pitaš: «zar su ljudi išta kadri učiniti svojom voljom?» To pitanje je rezultat razumjevanja

da mi ljudi možemo činiti samo ono što Bog odobrava. A to nije točno. Tada ne bi postojao grijeh i zlo! Biblija jasno objašnjava ta dva pojma: grijeh je prekršaj Božjeg zakona, a zlo je izopačeno dobro!!!

Grijeha nema ukoliko ne postoji pravilo, zakon, koji se može prekršiti. Prilikom stvaranja sve što je Bog stvorio bilo je dobro!!! To je odgovor na tvoje pitanje: «Postoji li zlo izvan Boga?» Naravno, jer zlo i može postojati samo izvan Boga. U Bogu nema nikakva zla, već je zlo nastalo izopačenjem svega dobroga što je Bog stvorio. Fazlija piše da je zlo dio Božanskog stvaranja i volje. To uopće nije točno!!!

Zlo nije Božja tvorevina, zlo nije stvoreno. Ono nastaje kada se dobre, svete i korisne stvari izopače i stave se u službu izoopačene naravi (koja je puna sebičnosti, oholosti, buntovnosti, samopravednosti, mržnje itd). Vjerovanje da zlo postoji jer je ono dio Boga, nije Biblijsko, nije kršćansko. To je uvjerenje istočnjačkih religija (i još nekih drugih). Npr za Krišnu kažu da je on istovremeno i dobar i zao. Ali Bibija objavljuje da je Živi Bog – sama dobrota i pravednost!!!



Dalje navodiš kako je vrhunac spoznaje dovesti čovjeka u stanje kada će shvatiti «ja sam bog». To je izrazito protubiblijsko shvaćanje. Sve religije tvrde da je čovjek u svojoj dubini prilično dobar, ali ima i ponešto zla (kako ti navodiš niskih i animalnih strasti). To nam daje pogrešnu sliku o pravom čovjekovom stanju. Biblija razotkriva da je čovjek zlo biće, a ne dobro. A kada čak uspije i činiti neka «dobra» djela, Biblija kaže da su ona pred Bogom bezvrjedna jer su ona učinjena iz čovjekove zle (grešne) naravi, a ne iz novorođenog srca ispunjenog ljubavlju (nemaju ljubavi u sebi, pa su bezvrjedna).



Zatim Fazlija ne vjeruje da postoji Sotona kao osoba. Smatra da zlo nije nešto osobno, i to smatra logički neodrživim. Ali činjenice govore upravo suprotno: zlo ne postoji ukoliko nema živih bića. Izvan osoba nema zla. Zlo je posljedica postojanja bića, stvorenja. A svako Božje stvorenje je stvoreno kao slobodno i razumno biće (osim životinja). Bog nam kroz Bibliju otkriva kako je zlo nastalo. Jedan značajan anđeo je poželio biti ono za što nije stvoren: htjeo je biti poput Boga. I ta želja je izopačila sve dobro koje je imao. Sve dobro je stavio u službu zla koje mu se zametnulo u njegovom srcu – i postao je Sotona. Nije stvoren takvim, nego je postao takvim. Zlo nije posljedica stvaranja i Božje naravi, nego je zlo posljedica izopačenja dobra i anđeoske naravi (u slučaju Lucifera) i ljudske naravi (u slučaju Adama i Eve). Biblija objavljuje da je upravo Sotona začetnik prvog grijeha u svemiru. On je otac zla!!!



Mali princ piše da je zlo druga strana Boga. Onaj tko poznaje Bibliju, zna da to nije moguće (zbog Božje naravi). Ali ljudi koji nisu upoznali sadržaj Biblije, tako sebi objašnjavaju postojanje zla u svijetu. To je ljudsko shvaćanje, to je religiozno shvaćanje!!!

Evo nastavka:


Fazlija misli da ljudi ne baštine zlu narav svojim rođenjem. Biblija tvrdi upravo to. Budući da je Adam učinio ono što je bilo suprotno dobroti koja je bila usađena u njegovu narav ( a mogao je tako postupiti jer je bio slobodno biće, a ne robot), došlo je do promjene u njegovoj prirodi, u njegovoj naravi – postala je buntovna protiv Boga i svega dobroga. Postala je zla, neprijateljska prema Bogu. Takvu buntovnu narav nasljeđuju svi ljudi jer su svi Adamovi potomci. Zato svi trebaju spasenje i Spasitelja koji će im pomoći da se u njima rodi narav poslušnosti – to je biblijsko novorođenje!!! Samo takva nova narav ima u sebi ljubav i tada čovjek ponovno postaje dobro biće, po uzoru na Dobroga Boga. A zlo će biti kažnjeno i uništeno, jer ono nema mogučnost vječno postojati. Bibija objavljuje da svi mi idemo u susret tome danu!!!Sada je dopušteno zlu da postoji, kako bi se Božja dobrota, pravednost i istinitost što jasnije očitovala u ovakvom grešnom i zlom svijetu.



Fazlija piše da je moralnost osnova ljudskog života. To je točno, ali samo u slučaju kada je moralnost izgrađena na pravim temeljima. Što je moral??? To je unutrašnji sustav vrijednosti, to su nepisana pravila (za razliku od Zakona koji je pisano pravilo). Čovjekov moral, odnosno unutrašnji sustav vrijednosti, izopačen je zajedno sa njegovom grešnom naravi.



Samo onda kada Bog obnovi čovjeka novorođenjem, tek tada Bog upisuje u čovjekov um i srce (Hebrejima 8,10) svoja načela, pravila, propise, zakone. Tada oni nisu više samo Zakoni (pisana pravila), već postaju unutrašnji sustav vrijednosti – moral!!!

U svim drugim slučajevima, ljude vodi njihov moral, njihov sustav vrijednosti koji je posljedica zle čovjekove naravi. Zato je svaki zločinac dobar u svojim očima – jer je njegov unutrašnji sustav vrijednosti utemeljen na onome što ima u sebi, u svom srcu - samopravednost i sebičnost.



Fazlija piše: «Praksa dokazuje da samim cinom prihvacanja bilo Isusa, Buddhe ili Krshne mi ne postajemo oslobodjeni svojih ... 'ajmo tako reci, urodjenih grijesnih sklonosti.»

Ovo je točno, ali samo kod religioznog pristupa pobožnosti. Niti jedna religija nema u sebi snagu da čovjaka praktično promjeni i oslobodi grijeha. Zašto? Zato jer su sve religije ljudska tvorevina!!! Religije nastaju u društvu i upravo ta društva u kojim religije nastaju daju im osnovna obilježja. Religije su plod ljudske naravi.



S druge strane, postoji samo jedna pobožnost koja nije ljudska tvorevina, koja nema svoj temelj u ljudskim društvima, naravima i uvjerenjima – to je duhovno kršćanstvo.



Duhovnost, u biblijskom smislu, je posljedica rada Svetog Duha. Bez Svetog Duha – nema duhovnosti, nego postoji samo religioznost. A to dvoje nije isto. Čak i religiozno kršćanstvo koje je prisutno u večini kršćanskih crkvi, ima iste temelje kao i sve druge religiije – u čovjeku, u društvu, u trenutnim vrijednostima.



Samo duhovno kršćanstvo (koje je plod rada Svetog Duha) donosi čovjeku zadovoljenje njegovih duhovnih potreba: pomirenje s Bogom, spoznaju istine,i život bez grijeha!!! Niti jedna religija (pa ni kršćanska) – to ne može čovjeku pružiti!!! Kada bi mogle – onda bi Isus uzalud umro!!!

Mali princ piše da je zlo druga strana Boga. Onaj tko poznaje Bibliju, zna da to nije moguće (zbog Božje naravi). Ali ljudi koji nisu upoznali sadržaj Biblije, tako sebi objašnjavaju postojanje zla u svijetu. To je ljudsko shvaćanje, to je religiozno shvaćanje!!!

Ti uporno vadiš moje riječi iz konteksta i krivo ih tumačiš. Onaj tko poznaje Bibliju dobro zna da sunce sja jednako i dobrima i zlima, a isto tako zna da onaj koji zabrlja čeka ga smrt. Tko ima uši neka čuje....

dragomir je napisao/la:

Joga ima neki element moralnosti u sebi, ili je nesto sto ljudi praktikuju da bi se oslobodili napetosti, stresa. Zanima me kakvi su ti licni rezultati bavljenja jogom pozitivni ili?

Yoga ima svoj sportski dio, tzv. asana polozaji, ali to je samo jedna njezin dio. To je ono sto ljudi vjezbaju po yoga klubovima i sto dovodi do opustanja, jednako kao i tai-chi.

No, jednako kao sto tai-chi i kung-fu ima i svoje meditativne tehnike, tako je i yoga ustvari vise meditativna disciplina sabranosti uma. Taj dio vjezbaju malobrojni mistici. Moja iskustva s oba dijela yoge su vrlo dobra, hvala na pitanju.

Mozes li mi reci nesto vise o tvojim licnim iskustvima sa jogom ako nije tajna?