Interesantna tema i svaka čast Krizostom na podizanju iste.
Osvrnuću se sada nešto kraće u ovom svom prvom postu na ovoj temi,i iznijeti samo neke stavove i mišljenja na prethodno navedene postove.
"Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen, u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali"
5 (al-Ma ida9 46)
Pogledajmo gdije se to nalazi dubina u ovom ajetu ponovo citirajući isti.
"Poslije njih smo Isaa, sina Merjemina, poslali koji je priznavao Tevrat prije njega objavljen, a njemu smo dali Indžil(Evanđelje-radosnu vijest)u kome je bilo uputstvo i svjetlo, i da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen,u kome je također bilo uputstvo i pouka onima koji su se Allaha bojali"(al-Ma ida9 46)Zapažate li dubinu ovih riječi koje sam podvukao?
Čitamo u prvoj podvučenoj riječi da je Isa a,s
priznavao Tevrat(Stari zavjet),kao što vidimo i u Bibliji gdije Isus kaže da
nije došao da ukine zakone nego da ih ispuni!To je već jedan argument nakon čega možemo da dublje zavirimo u srž ovog Kur´anskog ajeta!
Pitanje se postavlja da li je Isus onda ukinuo prvu Božiju zapovijest koja glasi -da je samo jedan Bog i da ne uzimamo druge Bogove mimo njega?Da li je prema tome Isus odbio prvu Božiju zapovijest iz Tevrata (Starog zavjeta) iako je po Kur´anu priznavao isti , a po Bibliji nije došao da je ukine i proglasio sebe u Bibliji bogom ili božijim sinom?Naš odgovor je da nije nego su to učinili drugi umijesto njega koji su krivili određene riječi i zamijenjivali ih sa onim što malo vrijedi kako stoji u Kur´anu!
2.A njemu smo
dali Indžil(Evanđelje),što če reći da je Isus imao svoje vlastito Evanđelje koje mu je
dato.Pisao sam već na temi Biblija ili Kur´an o ovome,ali još jednom ću navesti stihove iz vaše Biblije koji za nas čine jasne argumente za gore navedene Kur´anske tvrdnje o vlastitom Isaovom a.s evanđelju.
Napominjem uzimam vašu vjersku knjigu Bibliju i citiram iz nje slijedeće stihove(zato se kaže pogledajte u Indžil ,jer u njemu je još ostalo istinite objave a određene riječi su se zamijenile tako da danas imamo novotorne izraze u istoj kao božiji sin,što će reći da se mi možemo okoristiti određenim dijelom Evanđelja koji se slaže sa Kur´anom),koji su za nas muslimane jasan pokazatelj da je Isus imao svoje Evanđelje koje je poslije u određenim mijerama pretrpijelo iskrivljenja i novotorije.
Pogledajmo te stihove u Bibliji za koje mi smatramo da su jasan pokazatelj onoga u šta mi vjerujemo.
1. „Bog kojem svom dušom svojom služim nagovješćuje evanđelje(radosnu vjest) njegova Sina, svjedok mi je
da vas se neprestano svaki put sjećam u svojim molitvama.”(Rimljanima 1,9)Pod riječima „njegova Sina” misli na Isusa. Ovo ukazuje da je Mesija imao svoje Evanđelje!?
2. „Ako li je zastrta naša Radosna vijest, zastrta je onima koji propadaju.” (Korinčanima II, 4,3)„S njim šaljemo i brata čije zasluge u propovjedanju Radosne vijesti poznate po svim
crkvama.” (Korinčanima II, 8,18.)„Čujem da se tako brzo odmećete od onoga koji vas je pozvao da budete u Kristovoj milosti, da
prijeđete na drugo „evanđelje.” Tog drugog zbilja nema! Ima samo nekih ljudi koji vas zbunjuju i
koji žele izvrnuti Kristovo evanđelje.”„Ali kad sam vidio da ne idu pravo prema istini evanđelja...” do kraja stiha (Galačanima 2,14)„Ali, braćo, želim da vi znate da je moj položaj veoma mnogo pripomogao širenju Radosne
vijesti. Oni koji su potaknuti ljubavi propovjedaju jer znaju da sam postavljen za odbranu
Radosne vijesti.”(Filipljanima 1,12 i 16)Iz gore navedenog iskaza se razumije da je nekada postojalo Evanđelje i da je Pavle bio zadužen za
njegovo čuvanje. Svakako da ovo evanđelje o kome se ovdje govori, nije ni jedno od četiri današnja. Iz
gornjeg iskaza se također vidi da je evanđelju prijetila opasnost, da ga je bilo potrebno čuvati.U dvadeset sedmom stihu, prvog poglavlja svoje poslanice Filipljanima, Pavle ih savjetuje:
„Samo se
vladajte dostojno Kristove Radosne vijesti!„Tako smo vam, ovladani ljubavlju prema vama, jer ste nam omiljeli,htjeli predati ne samo
Radosnu vijest Božiju nego i svoj život.” (Solunjanima I, 2,8.)U ovoj poslanici također se kaže:
A poslasmo svoga brata i suradnika Božijega u Kristovoj Radosnoj vijesti - Timoteja...”
(Solunjanima I, 3,2).„Koji će se osvetiti onima koji neće da priznaju Boga i koji se ne pokoravaju Radosnoj vijesti o
našem Gospodinu Isusu. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću.” (Solunjanima II, 1,8-9).„koja su suglasna s Radosnom vijesti i slave blaženog Boga koja je meni povjerena.” (Timoteju
I, 1,11)Iz svega navedenog se vidi da je Mesija, Isa, sin Merjemin, svojim sljedbenicima ostavio Indžil, ali ga je
svijet vremenom napustio, usljed čega se zagubio. Kasnije je svijet počeo slijediti knjige od kojih su
neke napisali Mesijini učenici, a neke učenici njegovih učenika, ili čak oni koji su još kasnije iza njih
došli.
Tako se broj napisanih evanđelja popeo na brojku preko stotinu. Iz navedenih Pavlovih riječi smo
vidjeli da su sastavljači novih evanđelja počeli mijenjati njegov sadržaj. Pored ovoga je poznato da
crkva nije prihvatila ona evanđelja koja joj se nisu dopadala, a prihvatila je četiri poznata evanđelja,
iako u sebi nose:
1. Prekinut lanac predaje,
2. Nedovoljno podataka o stvarnom sastavljaču, prevodiocu, stepenu autentičnosti, vjerskoj
podobnosti, tačnosti itd.
Ovome treba dodati da je zbog međusobne isključivosti ovih evanđelja, teško utvrditi šta je u njima
tačno, a šta nije.
Pitanje se postavlja svakom ko pokušava da ospori ove islamske argumente-;"O kakvom to Evanđelju (Radosnoj vijesti) na sav glas priča Pavle i kakvu je to Radosnu vijest on bio dužan da čuva?
Zar se sada ne vidi dubina Kur´anskog kazivanja da zavirimo u vaše knjige ako sumnjamo u ono što se objavljuje nama,da bi jasno mogli da zaključimo da je Isa a.s zaista došao sa svojim Evanđeljem,koje danas nije sačuvano u prvobitnoj formi i u kojem su se mnoge riječi zamijenile drugim?
Krizostom moram te ispraviti i reći da nisi napomenuo i najbitniji ajet,nakon čijeg iščitavanja će čitaocu biti jasno ,
da je Allah zadovoljan samo sa onim kršćanima koji mu ne pripisuju druga i Isa a.s ne nazivaju božijim sinom niti samim bogom!?Evo navest ću taj
najbitniji ajet koji si ispustio a on glasi;
O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: "Trojica su!(Trojstvo)" Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog - hvaljen neka je On! - zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao svjedok.(Kur´an 4:171)Prema tome kršćanin koji se ne pridržava upustava ovog ajeta,se ne smatra ispravnim vjernikom niti kršćaninom sa kojim je Allah zadovoljan!
Koliko znamo Arijevci su vjerovali ispravno i nisu pridavali nikakvog božanstva Isusu,iako su od strane drugih proglašeni jereticima!?
A oni su bili njegovi prvi sljedbenici zar ne?Zar nisu znali čemu ih je Isus učio?
Prema svemu ovome mi muslimani imamo takav pogled na Indžil po Isau a.s sa nama jasnim dokazima i tvrdimo da se on nije sačuvao u prvobitnoj formi u kojoj je tada objavljen.
Volio bih da mi odgovorite na pitanje o kojem to Evanđelju Pavle tako mnogo govori?
Pozdrav i svako dobro.
