kako nekoga uvjeriti da je u krivo kad misli da je u pravu

Ovo je nesto s cim se u toku dana bar 3-4 puta najmanje sretnem,i onda padam u strasne dileme,da li cu biti pravedni sudija,da li nisam s tim nekoga povrjedila,koliko je netko poslije mog suda patiti,da li su to posljedice zauvijek,kako to sad stoji pred Bogom,da li nisam sud donjela na osnovi mog karaktera,da li tu osobu to boli,i da li ako je nepravedno mi se osveta sprema.Pokusala sam pobeci od svih ovih pitanja,ne zeleci da znam za stvari,ali ako se to desava pred mojim ocima,opet isto.Sto vi mislite o ovome?

Ako smo oholi onda svi imamo taj problem.

Samo je jedno u tome potrebno. Poniziti se prvi.


Prvi pruziti ruku, prvi traziti oprostaj. Prvi pokusati da izgladis stvari.

Tu jeste bitno ko je kriv ko nije, ali zbog laznog duha hriscana, to jest oholosti, gordosti, srce nece da se ponizi.

Nemogu nikoga uveriti da je u kriv ako je u pravu, ujedno a ako je krv a ne vidi to, nikada ga necu uveriti da je krv.

Zadnja promjena: ; sri 07 oľu 2007, 14:41; ukupno mijenjano 1 put.

Ujedno opterecivati neciju savest za odgovornost nije od Boga.

To je sotonski posao.

Ako neko uradi nesto, u skladu sa svojim obavezama, nije krv.

Zasto se bespotrebno opterecivati. Duhovno zreo hriscanin, nije dugo u agoniji ni jedno od pitanja oko okolnosti. Jer brzo kod Isusa narasta iz pobede u pobedu, posto Njemu ostavlja sve svoje terete.

A i da hoce, niko drugi nebi mu ih mogao skinuti.

Ali ako ja delujem po zadatku moje zadate odgovornosti, sto bih bio krv, ili prav. Samo sam bio zaludni sluga.

Zato, glavu gore, i znajmo da je duznost obaveza a ne osecanje ili teret.