„Jedite govna! Ukusna su, milijarde muha su u
pravu!“-to je ironični
prikaz načela demokracije. Demokracija kao volja većine u stvari
predstavlja aparat da šačica manjine koja drži instrumente kontrole
bude stalno na vlasti i na izvoru moći te da preko mehanizma izbora
svakih nekoliko godina instalira nove poslušnike na vrhu. Protiv volje
naroda se ne smije ništa govoriti i tako se stalno ovaj društveni
sistem izbora vlasti održava. No, evidentno je da je nakon davanja
pozornosti klasnim razlikama među ljudima, uvijek, na neki način,
određena elita koja je imala sredstva kontrole vladala većinom.
Zapravo, sve je počelo degradacijom čovjeka kao osobe kad je čovjeku
postalo bitno materijalno. Siledžije su isprva uz pomoć moći oružja i
sile počeli kontrolirati narod okupljajući oko sebe plaćene poslušnike.
Tako se je generirala osovina zla na vrhu društvene piramide i povijest
je mogla početi. Razni društveni sistemi su se smjenjivali, o njima smo
učili na satovima povijesti, no uvijek su na vrhu bili ljudi koji su
bili kotačići na toj osovini zla. Mogu se ovdje iskonstruirati razne
urotničke teorije, no bilo kako bilo, kolektivna svijest uvijek pronosi
tu štafetu na vrhu društvene piramide, uvijek se svoji pobrinu za svoje
i utjecaj se nastavlja.
Vox populi, glas naroda u
demokraciji je samo paravan da se ova štafeta nastavi. Jer, opstrukcija
naroda se konstantno provodi uvaljujući im moralne vrijednosti koje
služe da se ta manjina održi na vlasti. Konzumerizam, smisao u
potrošnji a ne u stvaranju, smisao u imanju, a ne u postojanju,
naposlijetku smisao u materijalnom a ne u unutarnjem životu čovjeka,
stvaraju od naroda jedno veliko stado ovaca koje se svakodnevno kolju.
Sve to vodi otuđenju ljudi od ljudi, i konstantnoj degradaciji društva.
Pitam se gdje je uzrok tome i tko je krivac?
Demokracija ima svoju povijest još iz antike, a u moderno vrijeme plod je
zapadne
civilizacije. Kao takva nameće se cijelom svijetu, i onim zemljama gdje
tradicionalno nije bila ukorijenjena: Kini, Japanu, arapskim zemljama
ali i slavenskim zemljama. Temelj zapadne civilizacije je kršćanstvo,
barem se mnogi tako kunu. No, pobjedom demokracije i ta činjenice se
izbacuje iz europskog ustava. Na čemu počiva kršćanstvo? Na Bibliji,
naravno, na poruci Biblije predočenoj kroz osobu Isusa Krista. Ta
evanđeoska poruka suprotna je načinu života koji je poslijedica ove
dekokracije. Stoga, usuđujem se zakljućiti da kršćanstvo nije nikakav
temelj zapadne civilizacije. Poruka kršćanstva je u zapadnoj
civilizaciji suštinski odbačena, baš kao što je bio odbačen, prezren i
ubijen začetnik kršćanstva, iako je nagovješten kroz knjige Starog
Zavjeta.
Međutim, kao takav nije odgovarao svjetonazoru „izabranog naroda“, nazivu kojeg su si Židovi pripisali, iako je termin izabrani
narod predviđen za one koji ljube Boga o kojem se govori u Bibliji. Temelj
zapada nije niti u judaizmu, jer isti ne postoji budući da je kroz kršćanstvo
ostvaren. Zapadnu civilizaciju vode farizeji, ista ona elita koja je Isusa
odvela na križ. Povijest Židova seže daleko prije one opisane u Bibliji, još u
vrijeme
Egipta kad je bio najmoćniji. Mnogi religiozni elementi kršćanstva koje
baštini tradiciju judaizma imaju atribute magije Egipta, Kaldeje i
Sumera.
Kažem magije, jer to je bila tadašnja znanost i religija. Ti stari narodi nisu
razdvajali
to dvoje, jer koncept transcendentnog Boga koji nadilazi svijet nisu
poznavali, baš kao što je i danas nepoznat istočnim religijama. Njihov
bog je bio panteistički bog predočen kroz magijska načela koji danas
nastavlja praktički živjeti kroz globalističku filozofiju ekspanzije
zapadnog
imperijalizma. Tko mu se danas otvoreno suprotstavlja?
Jedino, islamske zemlje i potajice Rusija. Jer, kolektivno intuitivno
slute opasnost Židovske
demokracije.
Koliko je demokracija otvorena provjerite samo na
jednoj hipotetskoj probi. Naime, probajte osporiti holokaust ili 11. rujan? U
svemu
tome nisu uopće sporni i jedan i drugi događaj. Oba su se dogodila i
oba su za osudu. No, pitanje je tko stoji i s kojim namjerama iza tih
događaja.
Iranski predsjednik nije u pravu kad niječe holokaust, ali je vjerovatno u
pravu glede projektanata istog. Izvršitelji projekta su nebitni, kako žrtve
tako i egzekutori, jer ionako za sistem demokracije kotačići mehanizma su samo broj predočen kroz % na izborima.
pravu!“-to je ironični
prikaz načela demokracije. Demokracija kao volja većine u stvari
predstavlja aparat da šačica manjine koja drži instrumente kontrole
bude stalno na vlasti i na izvoru moći te da preko mehanizma izbora
svakih nekoliko godina instalira nove poslušnike na vrhu. Protiv volje
naroda se ne smije ništa govoriti i tako se stalno ovaj društveni
sistem izbora vlasti održava. No, evidentno je da je nakon davanja
pozornosti klasnim razlikama među ljudima, uvijek, na neki način,
određena elita koja je imala sredstva kontrole vladala većinom.
Zapravo, sve je počelo degradacijom čovjeka kao osobe kad je čovjeku
postalo bitno materijalno. Siledžije su isprva uz pomoć moći oružja i
sile počeli kontrolirati narod okupljajući oko sebe plaćene poslušnike.
Tako se je generirala osovina zla na vrhu društvene piramide i povijest
je mogla početi. Razni društveni sistemi su se smjenjivali, o njima smo
učili na satovima povijesti, no uvijek su na vrhu bili ljudi koji su
bili kotačići na toj osovini zla. Mogu se ovdje iskonstruirati razne
urotničke teorije, no bilo kako bilo, kolektivna svijest uvijek pronosi
tu štafetu na vrhu društvene piramide, uvijek se svoji pobrinu za svoje
i utjecaj se nastavlja.
Vox populi, glas naroda u
demokraciji je samo paravan da se ova štafeta nastavi. Jer, opstrukcija
naroda se konstantno provodi uvaljujući im moralne vrijednosti koje
služe da se ta manjina održi na vlasti. Konzumerizam, smisao u
potrošnji a ne u stvaranju, smisao u imanju, a ne u postojanju,
naposlijetku smisao u materijalnom a ne u unutarnjem životu čovjeka,
stvaraju od naroda jedno veliko stado ovaca koje se svakodnevno kolju.
Sve to vodi otuđenju ljudi od ljudi, i konstantnoj degradaciji društva.
Pitam se gdje je uzrok tome i tko je krivac?
Demokracija ima svoju povijest još iz antike, a u moderno vrijeme plod je
zapadne
civilizacije. Kao takva nameće se cijelom svijetu, i onim zemljama gdje
tradicionalno nije bila ukorijenjena: Kini, Japanu, arapskim zemljama
ali i slavenskim zemljama. Temelj zapadne civilizacije je kršćanstvo,
barem se mnogi tako kunu. No, pobjedom demokracije i ta činjenice se
izbacuje iz europskog ustava. Na čemu počiva kršćanstvo? Na Bibliji,
naravno, na poruci Biblije predočenoj kroz osobu Isusa Krista. Ta
evanđeoska poruka suprotna je načinu života koji je poslijedica ove
dekokracije. Stoga, usuđujem se zakljućiti da kršćanstvo nije nikakav
temelj zapadne civilizacije. Poruka kršćanstva je u zapadnoj
civilizaciji suštinski odbačena, baš kao što je bio odbačen, prezren i
ubijen začetnik kršćanstva, iako je nagovješten kroz knjige Starog
Zavjeta.
Međutim, kao takav nije odgovarao svjetonazoru „izabranog naroda“, nazivu kojeg su si Židovi pripisali, iako je termin izabrani
narod predviđen za one koji ljube Boga o kojem se govori u Bibliji. Temelj
zapada nije niti u judaizmu, jer isti ne postoji budući da je kroz kršćanstvo
ostvaren. Zapadnu civilizaciju vode farizeji, ista ona elita koja je Isusa
odvela na križ. Povijest Židova seže daleko prije one opisane u Bibliji, još u
vrijeme
Egipta kad je bio najmoćniji. Mnogi religiozni elementi kršćanstva koje
baštini tradiciju judaizma imaju atribute magije Egipta, Kaldeje i
Sumera.
Kažem magije, jer to je bila tadašnja znanost i religija. Ti stari narodi nisu
razdvajali
to dvoje, jer koncept transcendentnog Boga koji nadilazi svijet nisu
poznavali, baš kao što je i danas nepoznat istočnim religijama. Njihov
bog je bio panteistički bog predočen kroz magijska načela koji danas
nastavlja praktički živjeti kroz globalističku filozofiju ekspanzije
zapadnog
imperijalizma. Tko mu se danas otvoreno suprotstavlja?
Jedino, islamske zemlje i potajice Rusija. Jer, kolektivno intuitivno
slute opasnost Židovske
demokracije.
Koliko je demokracija otvorena provjerite samo na
jednoj hipotetskoj probi. Naime, probajte osporiti holokaust ili 11. rujan? U
svemu
tome nisu uopće sporni i jedan i drugi događaj. Oba su se dogodila i
oba su za osudu. No, pitanje je tko stoji i s kojim namjerama iza tih
događaja.
Iranski predsjednik nije u pravu kad niječe holokaust, ali je vjerovatno u
pravu glede projektanata istog. Izvršitelji projekta su nebitni, kako žrtve
tako i egzekutori, jer ionako za sistem demokracije kotačići mehanizma su samo broj predočen kroz % na izborima.