Ekumenizam

nemoramo ga mi osudjivati, jer se on vec sad sam osudio

U pravu si, cemu opet isticati tako jednostavne i jasne cinjenice

Inliner:

Jakobe dragi papa je sam antikrist, kako da uđemo u dijalog sa antikristom??

Osobno papa ?
Prema Ivanovim kriterijima Antikrista da li je to papa?

Papa je Sotonin namjesnik na zemlji - E.G. White

navedi djelo i kontekst Velike borbe u vezi pape koji je reagirao na slobodu savjesti..Preventivna napomena: Vicarius Filii Dei nije upotrebila E.G.W u smislu 666 ...

Krist je i glava Crkvi, zato što je Crkva njegovo tijelo Kološanima 1,18

ovo "i" i "zato" treba bolje objasniti jer:

Krist je prije tijela i prije temelja tijela ..

U pravu si, cemu opet isticati tako jednostavne i jasne cinjenice

jednostavno nije a ni jasno ako se ne gleda iz perspektive vrlo slozenog Daniela u okviru odgovarajuce eshatologije..

kc je protiv istine, a Isus je istina, a Isus je rekao da je onaj koji je protiv njega antikrist

UČENIK10 je napisao/la:

kc je protiv istine, a Isus je istina, a Isus je rekao da je onaj koji je protiv njega antikrist

Hajdmo biti pravedni , zar zaista KC i PC nemaju ni malo ljubavi prema istini, zar zaista nemaju ništa istine?


Evo na primjer papa
Benedikt XVI. jasno je rekao: "Moj pravi program upravljanja nije vršiti svoju volju, provoditi svoje ideje, nego s cijelom Crkvom slušati riječ i volju Gospodnju i prepustiti se da me On vodi, tako da On sam vodi Crkvu u ovome povijesnome trenutku."
Riječ koju papa stavlja u središte nove enciklike uzeta je iz poslanice Rimljanima “u nadi smo spašeni“. Benedikt XVI. piše „s našim snagama ne možemo sagraditi kraljevstvo Božje... Kraljevstvo je dar... A ne možemo s našim djelima zaslužiti nebo. Ono je uvijek više od onoga što zaslužujemo, isto kao što nije naša zasluga da nas Bog ljubi, nego je uvijek dar. Ipak – dodaje – "naše djelovanje nije bezvrijedno pred Bogom... Sebe i svijet možemo otvoriti Božjem ulasku: istini, ljubavi i dobru. A to su upravo učinili sveci koji su kao Božji suradnici pridonijeli spasenju svijeta."
A ipak čovjek često nastoji sam sebe spasiti: Papa ne citira samo velike ideologije koje su apsolutizirale sad slobodu, sad pravdu, ili idolatriju tehničko-znanstvenoga napretka koji čovjeku obećava gospodstvo nad prirodom, nego ide još dublje. Čovjek u dubini svoje duše želi samo jednu stvar, a to je sreća: iako ne zna što je, ipak zna da mora postojati, i osjeća da ga ona nosi. U tome dakle znanju i neznanju, u tome „učenom neznanju“, čovjek ima brojne nade, a ponekad može izgledati da ga jedna od tih nada posve usrećuje. Ali kad ju dosegne, onda se jasno očituje da to u stvarnosti nije sve: pokazuje se očitim da ga samo nešto beskonačno može zadovoljiti. Čovjek je – piše Benedikt XVI. – stvoren za uzvišeniju stvarnost – za Boga, da ga Bog ispuni. Ta velika nada, dakle, može biti samo Bog, a mi je sami ne možemo doseći.
A čovjek katkada želi graditi „Božje kraljevstvo ostvareno bez Boga“, savršenu ljudsku zajednicu koja bi prevladala sve ovisnosti i dosegla savršenu slobodu, ali ta nada sve više izmiče pred krhkošću naše stvarnosti. I tako se pojavljuje strah. Strah da izgubimo ono što učvršćuje naše nade. Čovjek koji ima puno bogova, a nema Boga, nalazi se u „mračnome svijetu“ i pred „tajanstvenom budućnošću“.
Papa tvrdi: sami sebi ne možemo dati nadu. Prava velika nada, koja odolijeva unatoč svim razočaranjima, može biti samo Bog koji nas je ljubio i sada nas ljubi do kraja. Samo nas odnos s tom apsolutnom i sigurnom ljubavlju spašava, ma što se desilo. Jer nas ništa i nitko ne može odijeliti od Božje ljubavi, objavljene u Kristu.

Kako razumijete ovu izjavu pape Benedickta XVI o upravljanju i vođenju KC kroz slušanje riječi i volje Gospodnje:
"Moj pravi program upravljanja nije vršiti svoju volju, provoditi svoje ideje, nego s cijelom Crkvom slušati riječ i volju Gospodnju i prepustiti se da me On vodi, tako da On sam vodi Crkvu u ovome povijesnome trenutku."

biblija kaze: ako vam tko navjescuje evanđelje protivno onom koje ste primili od Boga, neka je proklet.

znaci kc je prokleta crkva ili onaj koji je njen poglavar!

promjenili su 2,4,9 i 10 zapovjed!

izmislili su cistiliste i sakramente!

sad ti sam zakljuci!

Zasto vecina protestantskih denominacija svetkuje nedjelju..Takodjer i pravoslavna crkva..I one ne drze deset zapovijedi..I pentakostalci na pr. vjeruju u besmrtnost duse..
svetkuju nedjelju ...Poziv iz Otkrivenja 18 je upucen svim crkvama pa i KC i PC i svim protestantskim..I kcerke i mati mogu se sovjestiti, otijezniti, a takodjer i one denominacije koje propovijedaju opravdanje kroz vjeru a vjernici se ne drze pravednosti Kristove, vec krse zapovijedi isto kao i katolici, bez obzira sto nemaju toliko sakramenata..Nebeski sud opominje i pojedince i crkve...

abraham je napisao/la:

Zasto vecina protestantskih denominacija svetkuje nedjelju..Takodjer i pravoslavna crkva..I one ne drze deset zapovijedi..I pentakostalci na pr. vjeruju u besmrtnost duse..
svetkuju nedjelju ...Poziv iz Otkrivenja 18 je upucen svim crkvama pa i KC i PC i svim protestantskim..I kcerke i mati mogu se sovjestiti, otijezniti, a takodjer i one denominacije koje propovijedaju opravdanje kroz vjeru a vjernici se ne drze pravednosti Kristove, vec krse zapovijedi isto kao i katolici, bez obzira sto nemaju toliko sakramenata..Nebeski sud opominje i pojedince i crkve...

u pravu si brate, nazalost samo je Krscanska Adventisticka Crkva ona koja ne izvrce evandjelje koje je Bog navjestio!

Odmah na pocetku potrebno je istaci da bi trostruka vijest izgubila snagu kad bi iz nje izvukli subotu, zatim kada bi zaboravili na ponavljanje ponocnog poklica u buducnosti zbog kojega je dana opomena strazenja i bdijenja revnim grupama kojima stoji na raspolaganju zlato - ulje.Subota i ulje u vrijeme strazenja sazimaju se u neodoljivoj ceznji prema Kristu i nagoni nas na posao kako bi se dovrsio na vrijeme - obavio ociscenje Bozjeg naroda na Zemlji u vrijeme Kristove sluzbe u Svetinji poslije kojega Babilon zahvacaju sedam zala..Oni revnitelji koji prihvacanjem laznih verzija troandjeoske vijesti uniste u sebi ovu vezu izmedju subote i ponocnog poklica gube ulje koje im je dano za ukrasavanje svjetiljki duse i za posao u svim generacijama do zavrsnog poziva i izvodjenja Bozjeg naroda iz Babilona - mogu i sami pasti babiloniranjem u babilonski savez, mogu biti prevareni svojim revnovanjem, svojom dodatnom mlakoscu...
Zato je i moralni pad Babilona bio protumačen kao trajan, progresivan, sveopšti proces. Elen G. Vajt je izjavila: "Promena je progresivna, a savršeno ispunjenje teksta u Otkrivenju 14,8. tek predstoji." Ono će biti posleduca odbacivanja trostrukog upozorenja iz Otkrivenja 14 i bilo je prorečeno u 2. Solunjanima 2,9-12. Takvo odupiranje Crkava božanskom nalogu opravdava završni poziv vjernicima da izađu iz palih Crkava, to jest "glasnu viku" iz Otkrivenja 18,1-5. U skladu s time, adventistički pioniri su priznavali da se mnogi pripadnici Božjeg naroda, uključujući i propovjednike evanđelja, i dalje nalaze u palim Crkvama.



Jos jednom, kada se iz opravdanja vjerom - iz iskustva opravdanja vjerom iscupa subota, iscupa Kristovo ispunjenje zakona, iscupa spoj proroka i ispunjenog zakona, tada takva pravednost vise nije dar Bozji, vec odbacena Kristova sluzba u Nebeskoj svetinji..Ako, isto tako progresivni ucinak ponocnog poklica i obnavljanje druge andjeoske vijesti odvojimo od glasa usmjerenog u oba smijera - i prema Babilonu i prema strazarima , zaboravljajuci cetvrtog andjela koji smo mi ako primamo pozni dazd - ako dopustimo da odumre ceznja prema Kristovom dolasku, ako dopustimo da se ceznja vise ne napaja uljem s Neba - tada nas Krist nece prepoznati...To dalje znaci, ako ostajemo u Lutherovoj definiciji vjere a ne prihvatamo Kristovu vjeru kao povijesno zbivanje onoga cemu se nadamo u iscekujucoj ljubavi prema Kristu, tada si dopustamo mogucnost prijevare.Jer opravdanje vjerom ne moze se supstancijalno odrzati bez spoja proroka i zakona koje je ostvario Isus, ako se taj spoj ne nalazi u nama tada je nas glas u glasnoj viki samo ponavljanje Luterovog opravdanja vjerom kjemu je nedostajalo upravo srz otpora prema Babilonu..I on je vjerovao u skorasnji Kristov dolazak kao i danas mnostvo krscana..Njima se upucuje vijest u vrijeme poznoga dazda..
"Kada se protestantske Crkve budu ujedinile sa svetovnim silama da podrže lažnu religiju, ustajući tako protiv onoga za šta su njihovi preci izdržali najsurovija progonstva; kada se država bude poslužila svojom vlašću da ozakoni dekrete i podrži ustanove Crkve – tada će protestantska Amerika oblikovati ikonu papinstva i doći će do nacionalnog otpada koji se može završiti jedino nacionalnom propašću." (ST, 22. mart 1910)
"Uzimajući u obzir kratkoću vremena, mi se kao Crkva moramo moliti i biti budni, i ni u kojem slučaju ne smemo dozvoliti sebi da nas bilo šta odvoji od svečanog djela pripremanja za taj veliki događaj u budućnosti. Pošto je vrijeme očigledno produženo, mnogi su postali bezbrižni i ravnodušni što se tiče svojih riječi i djela. Oni ne shvataju opasnost u kojoj se nalaze, i ne vide niti shvataju milost našeg Gospoda koji im je produžio vrijeme milosti da bi imali vremena da oblikuju karakter za budući, besmrtni život."

Ponavljam citat:
"Pošto je vijreme očigledno produženo, mnogi su postali bezbrižni i ravnodušni što se tiče svojih riječi i djela"Nas karakter koji nije u sluzbi brzo gubi suslicnost sa Kristovim ako se prilagodimo iskrivljavnju vremena i zakona - iskrivljavanju vremna Kristovog dolaska, iskrivljavanju opravdanja vjerom..
Osobno sam uvjeren da je vrijeme vrlo kratko ..Kao da ga vise vec i nema..Jer sam tako osvjedocen bez racunanja vremna..Vidio sam i osjetio kako vrijeme milosti u jednoj opomeni prolazi - kao kada vidite poseban znak osvjetljen na nebu - zvijezdu koja se krece prema zapadu usred dana..Taj znak je usklik preko svjetla koje se krece i zastaje pred ocigledni prestanak dana:Ako su nam zivoti optereceni poslovima mislima i td..koji nisu dio posla Kristovg dolaska, ako govorimo o dolasku i opominjemo a nemamo zarku iscekujucu ceznju da se Njegov dolazak zbude sada..tada smo na rubu ponora uskog puta..

Da li je zavrsen posao glasne vike?Kaze ovdje - "U duhu sam bila prenesena u vrijeme kad se objavljivanje vijeti treceg andjela privodilo kraju"
Da li je to vrijeme proslo ili jos nije, jer nedjelja jos nije zig zvjerinji ili vec je?Ne sudjelovanje u grijesima Babilonskim ima znacenje vezano za grijehe izmedju 1844 sve do poznoga dazda a posebno u odnosu na aktivnosti vezane za ikonu zvjerinju i donosenje nedjeljnog zakona..Nestrazenje i nebdijenje, kao i pogrijesno strazenje i pogrijesno bdijenje , iako je ukazano sto je ispravno, postaje babilonski grijeh kada se odbije strazenje u Duhu Svetom...

"Kraj trece vijesti

U duhu sam bila prenesena u vrijeme kad se objavljivanje vijesti treceg andjela privodilo kraju. Bozja sila pocivala je na Njegovom narodu; on je zavrsio svoje djelo i bio spre-

man za cas kusnje koji ga je ocekivao. Primio je kasnu kisu ili osvjeznje od Gospodnjega lica i zivo je svjedocenje ponovno ozvjelo.Posljednja velika opomena svugdje je odjeknula i to je razbjesnilo stanovnike Zemlje koji nisu zeljeli

prihvatiti vijest.

Vidjela sam andjele kako se na Nebu zure amo-tamo. Jedan se andjeo s pisarskim priborom vratio sa Zemlje i javio Isusu da je obavio zadatak i da su sveti izbrojeni i zapecaceni.Zatim sam vidjela kako je Isus, koji je sluzio pred Kovcegom u kome se nalazilo Deset zapovijedi, bacio kadionicu. Podigao je ruke i snazim glasom rekao: “Svrseno je!”

Svi su andjeli skinuli krune dok je Isus svecano objavio: “Tko cini nepravdu, neka jos cini nepravdu; i tko je necist, neka se jos kalja; i tko je pravedan, neka jos cini pravdu; i tko je

svet, neka se jos posvecuje!”"

str. 226 Rani spisi

kc je protiv istine, a Isus je istina, a Isus je rekao da je onaj koji je protiv njega antikrist

biblija kaze: ako vam tko navjescuje evanđelje protivno onom koje ste primili od Boga, neka je proklet.

znaci kc je prokleta crkva ili onaj koji je njen poglavar!

promjenili su 2,4,9 i 10 zapovjed!

izmislili su cistiliste i sakramente!

sad ti sam zakljuci!

Dakle, poziv iz Otkrivenja 18 je upućen i vjernicima KC i Pravoslavne crkve itd..
Kako glasi sadasnja poruka crkvama?
Odgovornost za pravilan odnos dusa u tim crkvama prema toj opomeni i poruci leži na kome?
Tko je od oni koji nisu u KC za to da vjernici KC prihvate istinu?

I kako misle privući Adventisti nekoga k sebi kad neki njihovi članovi laprdaju takve bedastoće.

Abraham sad si i mene malo zbunio.hhehe

Pravednik u svojoj pravednosti prigovara

...kad neki njihovi članovi laprdaju takve bedastoće.

Dobro je da drugi članovi iz AC ne "laprdaju takve bedastoće.."
I nisu nadam se neotesani vec vrlo usrdni kad se vjernici zanesu "laprdanjem" kojega nema u Hrvatskom riječniku..
pa se nađe na ovom forumu..Molim u ime Pravednika ispriku za nezgrapnu miso izraženu nehrvatskom riječi koja se nekada teško razumije ...
Uostalom Pravedniće, Kartaga je odavno razrušena i nije trijebe je više rušiti...

Pravednik je napisao/la:

I kako misle privući Adventisti nekoga k sebi kad neki njihovi članovi laprdaju takve bedastoće.

Pravednice,vidi....mislim da pametan covjek,ne gleda na ljude nego nauku,a ja kao moderator molim drzite nivo foruma.

Poziv na evangelizaciju


Svi imaju pravo upoznati Isusa Krista



Neka Crkva hrabro i s uvjerenjem naviješta riječ Božju jer svima treba dati mogućnost da sretnu živu riječ, odnosno Isusa Krista – rekao je Papa, primivši jučer (21. siječnja) u audijenciju članove Redovnoga vijeća Glavnoga tajništva Biskupske Sinode, koji su se okupili za pripremu Sinode koja će se od 5. do 26. listopada održati na temu: Riječ Božja u životu i poslanju Crkve.
Benedikt XVI. je očitovao svoje nade za sljedeću Sinodu ističući u svjetlu svoje enciklike „Nadom spašeni“ kolegijalnu dimenziju sinodnoga iskustva. Biti u zajedništvu s Isusom Kristom – napisao sam – uključuje nas u njegovo biti „za sve“, to postaje naš životni način. On nas obvezuje za druge, ali je samo u zajedništvu s njim moguće zaista biti za druge, jer postoji veza između Božje ljubavi i odgovornosti za ljude, koja ne dopušta da se upadne u individualizam spasenja i nade – rekao je Benedikt XVI.
Govoreći o velikim zadacima Crkvene zajednice u suvremenom svijetu, između ostalih istaknuo je evangelizaciju i ekumenizam, usredotočeni na riječ Božju koja ih istovremeno opravdava i podupire. Kao što misionarska crkvena djelatnost sa svojim evangelizatorskim djelom nalazi nadahnuće i cilj u milosrdnoj objavi Gospodina, tako se ekumenski dijalog ne može zasnivati na riječima ljudske mudrosti, ili na oštroumnim strateškim rješenjima, nego se mora neprestano nadahnjivati na stalnome osvrtu na izvornu Riječ, koju je Bog dao svojoj Crkvi – istaknuo je Papa i dodao kako nam nauk svetoga Pavla u tome smislu govori o posebnoj snazi utemeljenoj na svijesti „o jedinoj spasonosnoj moći, moći Duha Gospodinova. Pavao je Gospodinu, kojega je najprije progonio potom mu posvetio sve svoje biće, ostao vjeran do smrti: neka njegov uzor bude ohrabrenje za sve da prihvate Riječ spasenja i da je u svagdanjem životu žive u vjernome nasljedovanju Krista – poželio je Benedikt XVI. te se ponovno osvrnuo na svoje nade za Sinodu rekavši kako će se sinodni oci iz čitavoga svijeta u listopadu okupiti u Vatikanu na Sinodu u čijem je središtu riječ Božja. Tako će imati prigodu međusobno se sučeljavati, i iznad svega ujediniti se u kolegijalnome zajedništvu kako bi slušali riječ života, koju je Bog povjerio brizi Crkve, da ju hrabro i s uvjerenjem, s apostolskom neustrašivošću, naviješta bliskima i dalekima. Svima treba po milosti Duha Svetoga dati mogućnost da sretnu živu riječ, odnosno Isusa Krista – zaključio je Benedikt XVI.