ILIJA je napisao/la: Naravno da ovo nije niti moze biti tacno jer kad Biblija kaze crkva ta crkva se veoma razlikuje od katolicke crkve evo jedan primjer:
Tako da se mi sami hvalimo vama crkvama Božijima, vašijem trpljenjem i vjerom u svima vašijem gonjenjima i nevoljama koje podnosite, 2. Solunjanima 1,4
Bozja crkva je jedno a katolicka crkva je nesto sasvim drugo to je sustina, to sto bi katolici htjeli kontinuitet sa prvim krscanima jednako je kontinuitetu koji trazi razbojnik koji udje na tudje imanje i ubije vlasnika ali trazi da ga se postuje kao nasljednika,iako je u stvari razbojnik.
Kakva je bila crkva o kojoj govori Pavao- Bozje crkve u trpljenju i u nevoljama koje su podnosile-,upravo suprotno onome sto je cinila katolicka crkva koja je progonila i gonila i koja i danas isto to cini koristeci svoj uticaj.
A prvi kršćani podvrgnuti progonima bili su članovi... koje Crkve? Neke nastale u 16 st. i kasnije, ili Crkve koja zadržava apostolsko nasljedstvo temeljeno na zajedništvu s rimskim biskupom - nasljednikom apostola Petra kojemu je predan primat
(Mt 16,18; Iv 21, 15-17; Lk 22,32) i puninu istinskog nauka prve Crkve? jedini logični odgovor koji se nameće je Katolička crkva, nijedna druga ne posjeduje konstitutivne elemente koji određuju puninu crkvenosti.
Kontinuitet Katoličke crkve s prvim kršćanima u apostolskom nasljedstvu i predaji vrlo je očigledan, i ne može biti dokinut nikakvim grijehom, radilo se i o istaknutim dijelovima pastirskog vodstva. Jer Krist je obećao da njegovu Crkvu utemeljenu na Stijeni vrata paklena neće nadvladati
(Mt 16,18 ) i da je Duh istine neće napustiti sve do konca vremena
(Mt 28, 18-20).
''..Pismo se ne može dokinuti''
(Iv 10,35)ILIJA je napisao/la:
Takodje navod iz Mateja 13,24-30 lazno sugerise i navodi nas na misao da kukolj i zito rastu u crkvi !!!sto nije istina niti je to smisao teksta niti je to kontekst .Sam Isus objasnjava svojim ucenicima:
"Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. "Matej 13,38[/size]
Kraljevstvo Božje je bitno vidljive dimenzije prisutno u ovom svijetu, ne odvojeno od svijeta. Ono se ostvaruje u svijetu, osnovno poslanje Kristovih učenika jest biti sol zemlje i svjetlost svijeta
(Mt 5, 16-16), biti u svijetu, ali ne biti od duha ovoga svijeta. Kažemo li da se Crkva ne sastoji od čitave punine ljudskog elementa - ulazimo u suprotnosti s Pismom, jer Isus Crkvu nije zamislio sastavljenu isključivo od svetih. Jer, tko je u potpunosti svet? Jedino Bog, čovjek ma koliko vjerno slijedio Krista ima grijeh i već sama ta činjenica ukazuje na bitnu značajku Crkve kao teandričke zajednice. U njoj se naime isprepliću ljudsko i božansko, svetost i grešnosti i jedo od drugog ne možemo odvojiti. Kažemo li da pozvani u Crkvu nema grijeha, sami sebe varamo i nema istine u nama
(1 Iv 1,8 ), a znamo da je čovjek sama svrha Kraljevstva Božjeg - ono je pripravljeno za spasenje čovjeka po Kristu i čovjek kao takav sa svim svojim odrednicama čini samu prirodu Kraljsvstva Bojeg, odnsno Crkve. No, pogledajmo još jednom cijelu prispodobu:
"Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: 'Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?' On im odgovori: 'Neprijatelj čovjek to učini.' Nato mu sluge kažu: 'Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?' A on reče: 'Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.'"
(Mt 13, 24-28 )Kao što vidimo - Kraljevstvo se uspoređuje s njivom na kojoj rastu i žito i kukolj. Ono raste u svijetu, na njivi i sastoji se podjednako od dobrog i lošeg ploda i na kraju svijeta:
''Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe
iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega."
(Mt 13, 41-43)Dakle, sinovi zloga u kojima nije zaživjela Riječ - zavodnici i bezakonici, sastavni su dio putujuće zemaljske Crkve, ali kada dođe onaj čas Gospodin će odijeliti žito od kukolja i očistiti Crkvu od svake ljage da bude sveta i neporočna pred Njim. Sjeme je zasijano, ali ne rodi svako istim plodom:
''I zborio im je mnogo u prispodobama:I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk."
(Mt 13, 3,-8 )Odnosno neko sjeme uopće ne rodi plodom jer protivnik uzima što je u srcu posijano i taj isti postaje nestalan - otpada od Kristovog nauka. Crkva ne svom zemaljskom putu nije u potpunosti čista (jer - svaki čovjek je po prirodi grešan) i zahtijeva konačno čišćenje prije ulaska u slavu
(Otk 21,27)... neće svaki član svatko ući u Kraljevstvo nebesko:
"Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: 'Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?' Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'"
(Mt 7, 21-23)...već samo onaj tko vrši volju nebeskog Oca. I odbačeni pojedinci bili su sastavni dijelovi zemaljske Crkve, no nebeska Crkva ih neće primiti. Riječ je o kukolju koji na podjedna način - prema grešnoj čovječjoj prirodi, raste u vidljivoj, teandričkoj Crkvi.
