Sinke je napisao/la: Krizostom,
Gdje u Bibliji piše da se Isus rodio 25.12? Pa protestanti slave Božić, iako je na taj dan slavljen solisticij u Rimu!
ZAŠTO SLAVITI BOŽIĆ?Prije nekoliko godina upitah jednog propovjednika evanđeoske Crkve:“Ma, je li, kako to da za Božić, tj. u petak 25.prosinca 1998.g.nemate božićno bogoslužje?”Pomalo zatečen mojim pitanjem, odgovori mi: “Znaš, mi
nismo nigda prakticirali božićno bogoslužje, mi imamo redovite sastanke svake nedjelje i ... .” Pošto mu nisam htio replicirati - a što se meni zna često dogoditi - ostao sam suzdržan. No, vidjevši da ništa ne govorim - a možda i sâm nezadovoljan što me njegov odgovor nije zadovoljio - upita me ponovno: “A zašto bi slavili taj dan i imali bogoslužje, ta nama je svakako
svaki dan Božić?” Na njegov odgovor, pomislio sam kako bi smiješno bilo nekomu čestitati svaki dan rođendan. No, poslije ovoga, ne mogu a da ne kažem da me ovaj razgovor duboko rastužio, tim više što se ne radi o jehovskom propovjedniku i njima sličnima, i mislim da graniči sa fanatizmom i sektaštvom.
Što na ovo kazati?
Treba odista priznati da blagdan Božića nije spomenut u Bibliji, niti ga ima u prvotnoj kršćanskoj zajednici. I, premda je Isus zapovijedio slavljenje uspomene na njegovu smrt, ipak nigdje nije zabranio spominjanje ili svetkovanje svoga rođenja , niti je Bog zabranio da se na takav način slavi njegov Sin. Zar Isus nije kazao: “Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao”(Iv 5,23)?
Zar ne znači častiti Isusa ako se svake godine na nesvakidašnji način
svečano sjećamo njegova rođendana ili utjelovljenja? Biblija nas poziva da budemo zahvalni Bogu i da razmišljamo o njegovim izvanrednim i divnim djelima, npr. Ps 66,2,3.5.
Ma, molim vas, zar utjelovljenje Sina nije jedno od najvećih Božjih djela?
Da li je onda grijeh toga se sjećati i to proslaviti na nesvakidašnji način? Zar će to biti protiv Božje volje?
Uostalom, mi kršćani ne slavimo ili častimo neki datum, već djelo spasenja koje predstavlja Isusovo rođenje (vidi Lk 2,10-14).
S Božićem, mi kršćani navješćujemo Radosnu vijest porođenja Spasiteljeva.
Zar je to onda zlo ili nekršćanski? Zar to znači poganski običaj?
Što se pak tiče podrijetla i datuma slavljenja Božića, drži se da potječe iz Rima, oko 4. st. i odatle se proširio diljem svijeta. Činjenica da se slavi u vrijeme kad su Rimljani slavili Sunce tzv. “nepobjedivo sunce”,
ne znači da je Božić poganska svetkovina, kako smatraju jehovci i drugi sektaši, a nažalost, i neki fundamentalni protestanti. 25.prosinca slavio se je poganski blagdan rođenja Sunca u vrijeme cara Aurelijana (270-275).
Na odabir baš toga datuma vjerojatno je utjecao i naravni simbolizam, tj. misao na rođenje “sunca pravde” (Mal.3:20, Lk.1:78) koji se odnosi na Krista i koji je pravo i istinsko Sunce (Iv 8,12), gdje stoji: “Ja sam svjetlo svijeta”.
Ako pitanje datuma Božića nije riješeno i ako se ne bude moglo riješiti, to za našu kršćansku vjeru nije niti bitno.
Kršćanina zanima ono što je bitno (ne forma, ruho ili sl., već sadržaj - srčika), a to je Isusovo rođenje u tijelu.
Uostalom, Bog ne gleda na podrijetlo običaja i navike naroda. On gleda
nakanu, značenje i stav srca, koji daju obilježje pučkim tradicijama.
Crkva kao mudra odgojiteljica, “stup i podloga istine”(1Tim 3,15) zamijenila je neke poganske navike i običaje kršćanskima. Sam Bog dao je primjer takvog zamijenjivanja, npr.
obrezanje je bio poganski običaj; poznavali su ga drevni narodi još u neolitu (mlađe kameno doba iz prahistorije), dakle, prije mnogo godina nego je došao patrijarh Abraham (A Abraham nije imao Bibliju koliko mi je poznato).
Unatoč tome, Bog ga je izabrao kao znak Saveza između sebe i Abrahama i njegova pokoljenja (Post 17,10-14). Preuzeo je, dakle, poganski običaj, dajući mu novo značenje ili?
Isto se može kazati i o
brončanoj zmiji (Br 21,8-9, Iv 3,14). Ona je općenito bila znak života i božanstva kod poganskih naroda, npr. Egipta i Mezopotamije. Ali Bog je uzima kao znak svoje moći. Stoga se pitam: “Zašto bi, dakle, trebalo prigovarati svetkovanju Kristova rođenja, ili još gore, ne slaviti Kristov rođendan? Praviti se rigorističkim čistuncem.
Pravo sunce koje se slavi, časti i daje život
nije Mitra (staro indoiransko božanstvo; religija koja je bila na vrhuncu u Rimskom carstvu od 2. do 4. st.), nego
KRIST SPASITELJ I GOSPODIN. Amen?!
Zaključak:
Ako nam je Bog u srcu, onda ne može smetati božićno bogoslužje 25.prosinca. Dakle, ne možemo slavljenje Božića odbiti tek tako,
jer ne stoji u Bibliji kao zapovijed, ali bismo ga trebali odbiti onda kada ne bi bilo u skladu s izričitim biblijskim načelima.
Smjerno, kao i dosad, u Kristu
Pozdrav od Ćubele:D
Re: Obožavanje svetaca, kipova i slikačet 22 vel 2007, 01:26
A sta znaci to "crv njihov ne gine"?