Iz Katekizma KC
Clanak 3.
COVJEKOVA SLOBODA
1730 Bog je stvorio covjeka razumnim, udijelivsi mu dostojanstvo osobe obdarene inicijativom i gospodstvom nad svojim djelima. "Bog je htio covjeka prepustiti u 'ruke njegove vlastite odluke' (Sir 15,14), tako da sam od sebe trazi svog Stvoritelja i da slobodno prianjajuci uza nj dodje do potpunog i blazenog savrsenstva". Covjek je obdaren razumom i u tome je slican Bogu, stvoren slobodan i gospodar svojih cina.
I. Sloboda i odgovornost
1731 Sloboda je u razumu i volji ukorijenjena moc djelovati ili ne djelovati, ciniti ovo ili ono, i tako izvrsavati samostalno namjeravane cine. Po slobodnoj volji svatko raspolaze samim sobom. Sloboda je u covjeku moc rasta i sazrijevanja u istini i dobroti. Sloboda postize savrsenstvo kad je usmjerena prema Bogu, nasem blazenstvu.
1732 Dokle god se nije konacno utvrdila u svom posljednjem dobru, a to je Bog, sloboda ukljucuje mogucnost biranja izmedju dobra i zla, a to znaci napredovanja u savrsenosti ili malaksanja i grijesenja. Ona je glavna oznaka ljudskih cina u pravom smislu. Ona postaje vrelo pohvale ili ukora, zasluge ili krivnje.
1733 Sto covjek vise cini dobro, to je slobodniji. Prava je sloboda u sluzenju dobru i pravednosti. Izbor neposlusnosti i zla zloupotreba je slobode i vodi u ropstvo grijeha.
1734 Sloboda cini covjeka odgovornim za vlastite cine u mjeri u kojoj su voljni. Napredovanje u kreposti, poznavanje dobra i askeza povecavaju gospodstvo volje nad vlastitim cinima.
1735 Ubrojivost i odgovornost za neki cin mogu se umanjiti ili ponistiti neznanjem, nepaznjom, nasiljem, strahom, navikama, neumjerenim strastima i drugim psihickim ili drustvenim cimbenicima.
1736 Svaki izravno voljni cin ubraja se pocinitelju. Nakon grijeha u vrtu Gospodin pita Adama: "Sto si to ucinio?" (Post 3,13). Isto tako Kaina. I prorok Natan kralja Davida nakon preljuba sa zenom Urije i njegova ubojstva.
Pojedini cin moze biti neizravno voljan, kad je posljedica zanemarivanja onoga sto je trebalo znati ili ciniti, npr. prometna nesreca izazvana nepoznavanjem prometnih propisa.
1737 Neki se ucinci mogu podnositi, a da ih onaj koji ih je prouzrocio ne zeli; npr. iscrpljenost majke uz postelju bolesnog djeteta. Stetan ucinak nije ubrojiv ako nije zeljen ni kao svrha ni kao sredstvo cina, kao sto moze biti smrt podnesena pri pruzanju pomoci osobi u opasnosti. Da stetan ucinak bude ubrojiv, mora biti predvidljiv i da ga je onaj koji ga je uzrokovao mogao izbjeci, npr. u slucaju ubojstva sto ga prouzroci vozac u pijanom stanju.
1738 Sloboda se vjezba u medjuljudskim odnosima. Svaka ljudska osoba, stvorena na sliku Bozju, ima naravno pravo biti od drugih priznata slobodnim i odgovornim bicem. Svi duguju svakomu to postovanje. Pravo na slobodu djelovanja zahtjev je neodvojiv od dostojanstva ljudske osobe, narocito na podrucju morala i religije. To pravo mora biti gradjanski priznato i zasticeno u granicama opceg dobra i javnog reda.
http://www.kriz-zivota.com/forum/hrvatski/katolicka_crkva/147/neokatekumenski_put/stranica/277/#312566
http://www.hbk.hr/katekizam/iii/index.html
Clanak 3.
COVJEKOVA SLOBODA
1730 Bog je stvorio covjeka razumnim, udijelivsi mu dostojanstvo osobe obdarene inicijativom i gospodstvom nad svojim djelima. "Bog je htio covjeka prepustiti u 'ruke njegove vlastite odluke' (Sir 15,14), tako da sam od sebe trazi svog Stvoritelja i da slobodno prianjajuci uza nj dodje do potpunog i blazenog savrsenstva". Covjek je obdaren razumom i u tome je slican Bogu, stvoren slobodan i gospodar svojih cina.
I. Sloboda i odgovornost
1731 Sloboda je u razumu i volji ukorijenjena moc djelovati ili ne djelovati, ciniti ovo ili ono, i tako izvrsavati samostalno namjeravane cine. Po slobodnoj volji svatko raspolaze samim sobom. Sloboda je u covjeku moc rasta i sazrijevanja u istini i dobroti. Sloboda postize savrsenstvo kad je usmjerena prema Bogu, nasem blazenstvu.
1732 Dokle god se nije konacno utvrdila u svom posljednjem dobru, a to je Bog, sloboda ukljucuje mogucnost biranja izmedju dobra i zla, a to znaci napredovanja u savrsenosti ili malaksanja i grijesenja. Ona je glavna oznaka ljudskih cina u pravom smislu. Ona postaje vrelo pohvale ili ukora, zasluge ili krivnje.
1733 Sto covjek vise cini dobro, to je slobodniji. Prava je sloboda u sluzenju dobru i pravednosti. Izbor neposlusnosti i zla zloupotreba je slobode i vodi u ropstvo grijeha.
1734 Sloboda cini covjeka odgovornim za vlastite cine u mjeri u kojoj su voljni. Napredovanje u kreposti, poznavanje dobra i askeza povecavaju gospodstvo volje nad vlastitim cinima.
1735 Ubrojivost i odgovornost za neki cin mogu se umanjiti ili ponistiti neznanjem, nepaznjom, nasiljem, strahom, navikama, neumjerenim strastima i drugim psihickim ili drustvenim cimbenicima.
1736 Svaki izravno voljni cin ubraja se pocinitelju. Nakon grijeha u vrtu Gospodin pita Adama: "Sto si to ucinio?" (Post 3,13). Isto tako Kaina. I prorok Natan kralja Davida nakon preljuba sa zenom Urije i njegova ubojstva.
Pojedini cin moze biti neizravno voljan, kad je posljedica zanemarivanja onoga sto je trebalo znati ili ciniti, npr. prometna nesreca izazvana nepoznavanjem prometnih propisa.
1737 Neki se ucinci mogu podnositi, a da ih onaj koji ih je prouzrocio ne zeli; npr. iscrpljenost majke uz postelju bolesnog djeteta. Stetan ucinak nije ubrojiv ako nije zeljen ni kao svrha ni kao sredstvo cina, kao sto moze biti smrt podnesena pri pruzanju pomoci osobi u opasnosti. Da stetan ucinak bude ubrojiv, mora biti predvidljiv i da ga je onaj koji ga je uzrokovao mogao izbjeci, npr. u slucaju ubojstva sto ga prouzroci vozac u pijanom stanju.
1738 Sloboda se vjezba u medjuljudskim odnosima. Svaka ljudska osoba, stvorena na sliku Bozju, ima naravno pravo biti od drugih priznata slobodnim i odgovornim bicem. Svi duguju svakomu to postovanje. Pravo na slobodu djelovanja zahtjev je neodvojiv od dostojanstva ljudske osobe, narocito na podrucju morala i religije. To pravo mora biti gradjanski priznato i zasticeno u granicama opceg dobra i javnog reda.
http://www.kriz-zivota.com/forum/hrvatski/katolicka_crkva/147/neokatekumenski_put/stranica/277/#312566
http://www.hbk.hr/katekizam/iii/index.html