Sedam smrtnih grijeha ili Sedam glavnih grijeha:
Ohola je ona osoba koja smatra sama sebe velikim, a druge manje
vrijednima i nedostojnima poštovanja. Drži da je bolji od drugih u
svemu i nikada ne dopušta uspoređivanje s drugima. Senzibilan je i
osjeća se uvrijeđenim ako ga netko savjetuje, a ako mu se dokaže da je
u krivu, pokazuje ljutnju. Oholost možemo definirati i kao
potcjenjivanje i omalovažavanje drugih te ne uzimanje u obzir prava
koja drugi imaju nad tobom.
Oholost je prvi od sedam smrtnih grijeha. Problem je kod ove pojave
biti svjestan da manifestiramo takvo ponašanje, budući je malo onih
koji uspiju prepoznati svoju oholost i odluče se protiv nje boriti.
Oholost možemo opisati i kao stanje u koje čovjek dolazi kada se smatra
boljim i superiornijim od drugih. Postoje mnogi uzroci oholosti, a
najvažniji je strah od poniženja i pretjerano samopoštovanje.
Pretjerana skromnost može ponekad predstavljati latentnu oholost.
Sa vjerske strane, ohola je ona osoba koja misli da ima sve u svojim
rukama ili da je bez grijeha. Kada uspije ostvariti određeni cilj,
zadovoljna je sobom i ne pomišlja da mu je Bog pomogao u tim njegovim
nastojanjima te da mu na tome treba zahvaliti. Sa druge strane, svaki
puta kada mu nešto ne uspije, ljut je na sebe i sebe optužuje za
neuspjeh, ne misleći u svojoj oholosti da bi to mogla biti Božja volja
te ne tražeći od njega pomoć. Oholost prema teologiji možemo definirati
i kao grijeh duha, a najveća se oholost iskazuje u želji da postanemo
Bog.
3. Bludnost
Prema Katoličkoj crkvi: neumjerena žudnja za seksualnim užitkom.
Neumjerene su one žudnje i postupci koji nisu u skladu s božanskom svrhom, a to
je ugađanje obostranoj ljubavi među supružnicima i začinjanje potomstva. Čin
bludnosti je kršenje šeste zapovijedi (Ne sagriješi bludno).
4. Zavist
Zavist, koja se još naziva i zlo oko, unutarnji je osjećaj koji nam ne
dozvoljava da podnesemo da je netko bolji, voljeniji ili, pak,
cijenjeniji od nas. Zbog zavisti ne podnosimo da padnemo u sjenu, zbog
nje smo nerijetko zatvoreni i ogorčeni prema drugima, skloni rušiti sve
što je pošteno, lijepo i dobro, a nesposobni radovati se uspjesima
drugih i žalostiti se njihovim neuspjesima. Zavist, jal, osporavanje i
ljubomora uobičajena su reakcija prema svakomu tko se na bilo koji
način izdvaja od gomile (iznad prosjeka) i čija su estetska ili
svjetonazorska stajališta drukčija. Važno je shvatiti razliku između
nepravde i zavisti, koju možemo protumačiti na način da je zavist kada
imamo negativni osjećaj suprotstavljanja i nezadovoljstva zbog nečijeg
uspjeha, materijalnog blagostanja ili neke druge blagodati, a ista je
ostvarena na pošten način, razmjerno uloženim radom, dok o nepravdi
možemo govoriti kada nam smeta nečiji uspjeh, dobar materijalni položaj
ili neka druga blagodat, a ista je ostvarena na nepošten način,
nedovoljno uloženim trudom i radom.
Gledano sa vjerske strane, zavist je zabranjena osobina budući je ona u
svojoj osnovi suprotstavljanje Bogu i nezadovoljstvo Njegovom odredbom,
jer zavidnik svojom zavišću i ponašanjem smatra da je Božja raspodjela
blagodati nerazumna i nepravedna, jer je, po njegovom mišljenju, dao
blagodat onome tko je ne zaslužuje.
Osobe kojima su drugi zavidni najvažnije je da ne pokazuju srdžbu, već
da razumiju uzroke zavisti i reagiraju kreativno nastojeći tu negativnu
energiju svojim riječima, radom i djelima prema zavidnim osobama
pretvoriti u poštivanje i ljubav. Zavist prema njima oni moraju
shvatiti kao komplimente izrečene na ružan način i nikad pri tome ne
zaboraviti kako je zavist potrebno zaslužiti.
________________________________________________________________________
Eto to je ono sto sam ja izdvojio vezano za ovu temu. Pozivam sve ostale da se takoder nadovezu i iznesu svoje stavove i misljenja. Jer ima zasigurno ljudi na ovom forumu koji bi mogli nesto poucno iznijeti o ovim tockama. Kako bi svi bolje uocili gdje grijesimo i kako se popraviti. Smatram da nije bitno znati samo nabrojati sedam glavnih grijha (sto smo naucili u skoli) i naravno zaboravili s vremenom, vec da treba sto bolje razjasniti svaki od njih i navesti sto vise primjera kako bi bili sto svijesniji svojih grijeha. Nadam se da sam pomogao.
Pozdrav.
- Oholost
- Škrtost
- Bludnost
- Zavist
- Neumjerenost u jelu i piću
- Srditost
- Lijenost
Ohola je ona osoba koja smatra sama sebe velikim, a druge manje
vrijednima i nedostojnima poštovanja. Drži da je bolji od drugih u
svemu i nikada ne dopušta uspoređivanje s drugima. Senzibilan je i
osjeća se uvrijeđenim ako ga netko savjetuje, a ako mu se dokaže da je
u krivu, pokazuje ljutnju. Oholost možemo definirati i kao
potcjenjivanje i omalovažavanje drugih te ne uzimanje u obzir prava
koja drugi imaju nad tobom.
Oholost je prvi od sedam smrtnih grijeha. Problem je kod ove pojave
biti svjestan da manifestiramo takvo ponašanje, budući je malo onih
koji uspiju prepoznati svoju oholost i odluče se protiv nje boriti.
Oholost možemo opisati i kao stanje u koje čovjek dolazi kada se smatra
boljim i superiornijim od drugih. Postoje mnogi uzroci oholosti, a
najvažniji je strah od poniženja i pretjerano samopoštovanje.
Pretjerana skromnost može ponekad predstavljati latentnu oholost.
Sa vjerske strane, ohola je ona osoba koja misli da ima sve u svojim
rukama ili da je bez grijeha. Kada uspije ostvariti određeni cilj,
zadovoljna je sobom i ne pomišlja da mu je Bog pomogao u tim njegovim
nastojanjima te da mu na tome treba zahvaliti. Sa druge strane, svaki
puta kada mu nešto ne uspije, ljut je na sebe i sebe optužuje za
neuspjeh, ne misleći u svojoj oholosti da bi to mogla biti Božja volja
te ne tražeći od njega pomoć. Oholost prema teologiji možemo definirati
i kao grijeh duha, a najveća se oholost iskazuje u želji da postanemo
Bog.
3. Bludnost
Prema Katoličkoj crkvi: neumjerena žudnja za seksualnim užitkom.
Neumjerene su one žudnje i postupci koji nisu u skladu s božanskom svrhom, a to
je ugađanje obostranoj ljubavi među supružnicima i začinjanje potomstva. Čin
bludnosti je kršenje šeste zapovijedi (Ne sagriješi bludno).
4. Zavist
Zavist, koja se još naziva i zlo oko, unutarnji je osjećaj koji nam ne
dozvoljava da podnesemo da je netko bolji, voljeniji ili, pak,
cijenjeniji od nas. Zbog zavisti ne podnosimo da padnemo u sjenu, zbog
nje smo nerijetko zatvoreni i ogorčeni prema drugima, skloni rušiti sve
što je pošteno, lijepo i dobro, a nesposobni radovati se uspjesima
drugih i žalostiti se njihovim neuspjesima. Zavist, jal, osporavanje i
ljubomora uobičajena su reakcija prema svakomu tko se na bilo koji
način izdvaja od gomile (iznad prosjeka) i čija su estetska ili
svjetonazorska stajališta drukčija. Važno je shvatiti razliku između
nepravde i zavisti, koju možemo protumačiti na način da je zavist kada
imamo negativni osjećaj suprotstavljanja i nezadovoljstva zbog nečijeg
uspjeha, materijalnog blagostanja ili neke druge blagodati, a ista je
ostvarena na pošten način, razmjerno uloženim radom, dok o nepravdi
možemo govoriti kada nam smeta nečiji uspjeh, dobar materijalni položaj
ili neka druga blagodat, a ista je ostvarena na nepošten način,
nedovoljno uloženim trudom i radom.
Gledano sa vjerske strane, zavist je zabranjena osobina budući je ona u
svojoj osnovi suprotstavljanje Bogu i nezadovoljstvo Njegovom odredbom,
jer zavidnik svojom zavišću i ponašanjem smatra da je Božja raspodjela
blagodati nerazumna i nepravedna, jer je, po njegovom mišljenju, dao
blagodat onome tko je ne zaslužuje.
Osobe kojima su drugi zavidni najvažnije je da ne pokazuju srdžbu, već
da razumiju uzroke zavisti i reagiraju kreativno nastojeći tu negativnu
energiju svojim riječima, radom i djelima prema zavidnim osobama
pretvoriti u poštivanje i ljubav. Zavist prema njima oni moraju
shvatiti kao komplimente izrečene na ružan način i nikad pri tome ne
zaboraviti kako je zavist potrebno zaslužiti.
________________________________________________________________________
Eto to je ono sto sam ja izdvojio vezano za ovu temu. Pozivam sve ostale da se takoder nadovezu i iznesu svoje stavove i misljenja. Jer ima zasigurno ljudi na ovom forumu koji bi mogli nesto poucno iznijeti o ovim tockama. Kako bi svi bolje uocili gdje grijesimo i kako se popraviti. Smatram da nije bitno znati samo nabrojati sedam glavnih grijha (sto smo naucili u skoli) i naravno zaboravili s vremenom, vec da treba sto bolje razjasniti svaki od njih i navesti sto vise primjera kako bi bili sto svijesniji svojih grijeha. Nadam se da sam pomogao.
Pozdrav.
..
idemo dalje, zar nismo djeca istoga Oca ?