miskec4096 je napisao/la:
Mt10: 23:Zaista, kažem vam, nećete obići gradova izraelskih prije nego što dođe Sin Čovječji.
Ako Isus ovdje aludira na svoj drugi dolazak, onda to nije istina.
Ja verujem da to nije povezano sa drugim dolaskom, već sa tim da će i On sam krenuti za njima pa da će se sresti negde opet, što se i dogodilo.
Mt12: 32: I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem.
Ako je tako, onda Isus sam kaže da nije uopće on bitan, dakle da, suprotno onomu što kaže Pavao, možemo reći i "Proklet Isus", a da to svejedno nije hula koja se neće oprostiti. To se naravno kosi s onim da je Isus jedini put k Bogu.
Poenta i nije bila ko je Isus iz Nazareta, već ko je Onaj što je prebivao u punini u Isusu iz Nazareta, a to je Sveti Duh.
Mt12: 40: Doista, kao što Jona bijaše u utrobi kitovoj tri dana i tri noći, tako će i Sin Čovječji biti u srcu zemlje tri dana i tri noći.
Ako se ovdje radi o Isusovom proricanju vlastita uskrsnuća, onda i opet nije u pravu. Umro je u petak navečer, a uskrsnuo u nedjelju ujutro, dakle bio je u utrobi zemlje dvije noći i jedan dan.
Čuj imaš na ovom forumu čitavu temu sa argumentima za i protiv.Meni je to zajedanje sa zarezima pa ne bih o tome preterano, nadam se da razumeš
Zanimljivo je i Iv8: 28: Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac."
Ovdje usred rečenice mijenja govor o sebi (ako govori o sebi kao o Sinu Čovječjem) iz trećega u prvo lice.
Ovo sam objasnio sa tim da je Isus iz Nazareta bio i čovek i Bog.Dakle čovek po tome što je rođen od žene zar ne, imao svoj identitet.I Bog po tome što je Bog u punini prebivao u Njemu.
Dodajmo još i da je sintagma "sin čovječji" česta u semitskoj književnosti u značenju "čovjek, osoba". Nije isključeno da ju Isus kojiput upotrebljava za sebe, no, kažem, ako ju dosljedno upotrebljava za sebe, onda to ima zanimljive implikacije za kršćansko vjerovanje.
Čini mi se da je sin čoveka ustvari zamenica za proroka.
Da nastavim s tom metaforom, to znači da Božji odabir njegovih znači otprilike ovo: brod će na svom putu do točke b proći kroz veliku oluju u kojoj će početi tonuti. No broj čamaca za spasavanje je ograničen, a kapetan broda je već dodijelio mjesta u čamcima onima koji mu se sviđaju i ta se odluka ne može promijeniti
E u pitanju je dali si na brodu ili nisi.To je predodređenje.Ili jesi na brodu ili nisi.
Pavle je bio Židov i on je vjerovao da je Isus Bog, to nije sporno. Petar također. No Isusove su riječi kao svojevrsna Rohrschachova mrlja u kojoj svatko može vidjeti ono što vjeruje. Zapravo, čitava je Biblija takva. Zato i ima toliko kršćanskih denominacija, koje se sve temelje na istom tekstu (ovdje prvenstveno mislim na NZ, no ne smatram ni da je većina deuterokanonskih knjiga koje protestanti odbacuju ključna za nastanak tih distinkcija, izuzev Knjige o Makabejcima).
Denominacije duguju svoj nastanak tome što je svako u jednom razdoblju došao do istine i tu stao.Ona knjiga što si je dobio govori o tome kako su nastale denominacije itd...
Imam. No i dalje ne smatram da će se to nužno odviti tako da prihvatim i Isusa.
Ti ćeš recimo tvrditi da Rumi ili Buddha nisu spoznali Boga, iako su odmakli na tom putu i došli dosta blizu. Ali znaš da nisu vjerovali u Isusa (jedan jer je bio musliman, drugi jer je živio 500 godina ranije) i to nužno u tvojem umu postavlja blokadu "oni nisu mogli zbog toga spoznati Boga". I ta ti predrasuda smeta da njih promotriš realno. Za trenutak maknimo preduvjet da čovjek koji je spoznao Boga mora vjerovati u Isusa, i pokušaj opisati kako bi taj čovjek trebao izgledati ili se ponašati. Onda to usporedi s Rumijem ili Buddhom i reci koji njima još elementi fale u odnosu na uzorak s kojim ih uspoređuješ (recimo, Franju Asiškog ili koga god hoćeš, ako ti dotični nije mio iz nekog razloga). Tek tada mogu prihvatiti tvoje odbacivanje ove dvojice kao valjano.
Teško da to može da se dogodi, verujem ipak da iskrena težnja za Bogom nas na posletku dovodi Hristu.Bog zna i dovodi svoje.Si koje si mi dao doćiće meni .Nekome je potrebno kao Tomi da pipne, i pipnuo je na kraju, i poverovao
Točno. I sve su pretpostavke jednako valjane. No dok će se netko od nas kjerkegorovski baciti u vjeru da je to istina, i neće to preispitivati, vjerujući da će sve biti dobro, netko drugi će vrlo temeljito provjeravati sve mogućnosti i neće povjerovati ni zericu dok mu sve ne bude sustavno jasno i smisleno.
E ne postoji samo jedna valjane i sve druge pogrešne.Jedino što ja nisam došao do te valjane pa ne mogu da tvrdim, no to ne znači da ne postoji samo jedna valjana idalje, samo je nama nepoznata.
Ja sam i inače u životu vrlo veliki ziheraš i ništa ne radim prije no jako dobro promotrim sve aspekte nečega. I onda kada i donesem odluku, kojiput mi bude žao zbog toga što nisam mogao odabrati oboje. Često mi u životu fali opcija "Save" prije nekih odluka.
E ja sam ti totalna suprotnost, uglavnom intuitivno reagujem.Prošao sam zbog toga gomilu gluposti, ali i dobrih stvari, a u svakom slučaju nakupio sam se svakakvih iskustava.
Ja sam si isto tako postavljao i pitanje što ako jednom dođem u raj i znam da je to to, da je sad cijela vječnost preda mnom? Kolikogod čovjek imao instinkt preživljavanja i strah od smrti, strah od vječnosti je također vrlo intenzivan. U biti, psihološki najstabilniji osjećaj je znati da smrt postoji negdje tamo, ali da joj se ti zapravo ne približavaš, osim ako to baš ne poželiš. Mislim da upravo ideja seobe svijesti iz jednog kognitivnog oblika u drugi odgovara tako čemu.
Ej nema tuge, bolesti, straha itd...Pa kada je tako izležavaš se na kamenu pa ti lepo .
I mogu trajati još 2000 godina. A i više.
A možemo se i sutra ujutro iznenaditi.
No neprestance vješati Damoklov mač nad svačiju glavu s idejom da je kraj blizu, nije baš zdravo.
E možda je malo pritisak, ali je dobro drži budnim, i fokusiranim na reč.A sa druge strane kada stvari idu jako loše ohrabrujuće je kada veruješ da je kraj blizu i da ćeš sa Gospodom u slavi biti bez vsega ovog zla koje nas okružuje.
Pa gle, da vidim Isusa da dolazi, vrlo vjerojatno bih shvatio da je Biblija bila u pravu, no tada će ionako biti kasno.
E imaćeš još jednu priliku, jer Iusu prvo uzima nevestu, pa ide sud koji ćeš moći da prepoznaš i ako tada ostaneš čvrst i prigrliš veru, kada budeš video da se sve odigrava kako si čuo ovde na forumu ili pročitao u bibliji, moćićeš da se spaseš, no moraćeš kroz velike nevolje.
Po Otkrivenju, treći je pečat otvoren 1986. Pelin se na ukrajinskome kaže čornobilj. Imamo još 4 pečata fore.
Pa nije baš tako, pelin je u trubama , pečati su odmakli dalje.
Ja bih rekao da je potrebno da čovjek uvjeri sebe da je griješan, odnosno da porekne koliko je sam po sebi veličanstveno stvorenje (ne naravno u smislu samozadovoljstva, već u smislu realnog sagledavanja sebe).
Posao uveravanja čoveka da je grešan nije čovekov, već Božiji.
Ima li itko? A očekuje se da vjerujemo u to da će biti dobro. Ja sam prirodno nepovjerljiva osoba.
I ja sam nepoverljiva osoba, ali eto stvari koje je Bog učinio za mene su mi dale veru da Mu verujem da On zna šta je dobro za mene.Ja sam ti od onih slabića koji su nezadovoljni sa životom, kukavica i samoljubac, to me je odvelo u mnoge loše stvari, tako da mi je Gospod bio neophodan da me spasi od mene samog na početku, pa i od svega ostalog.No sada kada mi je On dao život i naučio me da živim, verujem Mu da zna bolje nego što ja znam, jer da sam ja znao, ne bih ni tražio pomoć na prvom mestu od Njega.
Pa onda se nitko ni ne treba spasiti, jer ostali su ionako sinovi Zla, stvoreni da propadnu.
Pa u principu one koji su Božiji potrebno je samo dozvati iz amnezije u koju su upali.Dok oni drugi nisu stvoreni za uništenje, već su posledica izopačavanja prvobitne Božije zamisli od strane sotone.
Opet ti kažem da cjelinu odbacujem, ali se mogu složiti s dijelovima.
Rečeno tvojim rječnikom: Isus je naslutio dio istine i došao jako blizu, ali je ipak bio Židov i u njemu je postojala svijest o kazni i uništenju.
Problem je što onda ti ne prihvataš ono što je Isus naučavao , već čupaš iz konteksta ono što po tvojem mišljenju je ispravno.Tako da onda ti ne prihvataš ono što je naučavao Isus već samo koristiš neke stvari koje bi mogle da potvrde ono što ti misliš.Ali to što ti misliš nije ono što je Isus mislio i naučavao.Tako da ti tehnički odbacuješ ono što je Isus naučavao.