Ovdje možete pisati sve vezano za inkviziciju...za početak jedan tekst
TOMAS de TORQUEMADA
Prvi veliki inkvizitor Španjolske rođen je u Valladolidu 1420. godine.
Bio je rođak slavnog teologa i kardinala Juana de Torquemade. U
svojoj ranoj mladosti pristupio je dominikanskom redu u Valladolidu,
da bi kasnije bio imenovan priorom samostana Santa Cruz u mjestu
Segovia. Na tom položaju zadržao se 22 godine. Kraljevna Isabella
izabrala ga za svog ispovjednika dok je boravila u Segoviji. Kada
se uspela na tron Kastilje 1474. godine postao je jedan od njenih
najpovjerljivijih i najutjecajnijih savjetnika.
U to se vrijeme držalo kako je čistoća katoličke vjere u Španjolskoj
u velikoj opasnosti. Španjolska (koja je u Srednjem vijeku imala
najveću populaciju Židova u Europi) je tada imala velik broj Židova
koji su se preobratili na kršćanstvo, tzv. Marranosa. Neki su se
preobratili slobodnom voljom, ali puno veći broj njih učinio je
to prisilno. U oba slučaja njihovo preobraćenje pračena je sumnjom
i nepovjerenjem. Neki od preobraćenih bili su samo nominalno preobraćeni,
ali su tajnosti nastavili održavati židovske običaje.
Godine 1483. papa je imenovao Torquemadu, koji je tada bio samo
pomoćni inkvizitor (od 11. veljače 1482.), Velikim inkvizitorom
Kastilje, a 17. listopada njegove su se ovlasti prošrilie i na Aragon.
Uskoro je cijela Španjolska bila pod njegovom nadležnošću, da bi
ubrzo zatim utemeljio sudove u Valladolidu, Sevilji, Jaenu, Avili,
Cordobi i Villa Realu, te 1484. godine i u Zaragozi (koji je bio
nadležan za kraljestvo Aragon). Također je ustanovio i Veliko vijeće
koje se sastojalo od pet članova koji su njemu kao predsjedatelju
tog tijela pomagali u razmatranju žalbi.
Kao glavni čvojek španjolske inkvizicije Torquemada je u Španjolskoj
želio postići sangre limpia (čistu krv). Posvećen svom cilju Torquemada
je svoje napore usmjerio ka uništenju Marranosa. Sukladno tome Inkvizicija
je izdala upute katolcima kako mogu prepoznati svoje Marrano susjede
i tome obavijestiti Inkviziciju. Dio uputa je glasio: Ako vidite
susjede da nose čistu i urednu odjeću subotom, oni su Židovi. Ako
kuće čiste petkom i pale svijeće ranije nego što je uobičajeno te
noći, oni su Židovi.
Najblaža kazna koja je mogla zateći nekog Marranosa bila je zapljena
njegove imovine. Uz zapljenu slijedilo je i javno ponižavanje na
ulicama jer se nepoćudnog Marranosa oblačilo u sambenito, majicu
sumporno-žute boje, s križevima koji su sezali do struka. Potom
je nepoćudnik bivao izbičevan na vratima crkve. Kažnjavanje je išlo
sve do toga da su nepoćudnici javno spaljivanji na lomači. Taj obred
nazivan je auto-da-fé (akt vjere). Osuđenik se morao javno odreći
svojih uvjerenja i poljubiti križ da bi potom, kao čin milosrđa,
bio zadavljen (užetom oko vrata) te zatim spaljen. Ukoliko bi se
osuđenik samo odrekao svojih vjerovanja bio bi živ spaljen u vatri
podloženoj brzogorućim drvetom. Ako se ne bi odrekao svojih vjerovanja
tada bi vatra bila ložena sporogorućim drvetom.
Kako bi spriječili daljnje progone španjolski su Židovi pristali
vlastima platiti 30.000 dukata. No, za to je čuo Torquemada i usprotivio
se kralju Ferdinandu, kojem je došao s raspelom u rukama, govoreći:
Juda Isakriot prodao je Krista za 30 srebrenjaka. Vaša Visost
će ga prodati za 30.000 dukata. Evo ga, ovdje je. Uzmite ga i prodajte!
Potom je ostavio raspelo na stolu i napustio prostoriju. To je rezultirao
Aktom o izbacivanju 31. ožujka 1492. godine u kojem kraljevski par
naređuje svim Židovima da od 1. srpnja napuste Španjolsku i nikada
se više u nju ne vrate, a ukoliko se poslije tog datuma nađu na
tlu Španjolske biti će ubijeni. Kada govorimo o Torquemadinu žestokom
zalaganju za protjerivanje Židova iz Španjolske gotovo je ironično
spomenuti da je njegova baka bila Židovka koja je prešla na kršćanstvo.
Nakon što je postiogao svoj cilj - izbacivanje Židova, Torquemada
se povukao u samostan svetog Tome u Avili koji je sam dizajnirao.
U zadnjim godinama života bio je uvjeren da će biti otrovan, stoga
je uvijek držao rog jednoroga pored svog tanjura kao protuotrov.
Međutim nije otrovan već je umro prirodnom smrću 16. rujna 1498.
godine.
O svemu onome što je učinio kao čelnik čovjek španjolske Inkvizicije
jednom je prilikom rekao: Kriv sam za samo jedan zločin... Bio
sam premilosrdan!
TOMAS de TORQUEMADA
Prvi veliki inkvizitor Španjolske rođen je u Valladolidu 1420. godine.
Bio je rođak slavnog teologa i kardinala Juana de Torquemade. U
svojoj ranoj mladosti pristupio je dominikanskom redu u Valladolidu,
da bi kasnije bio imenovan priorom samostana Santa Cruz u mjestu
Segovia. Na tom položaju zadržao se 22 godine. Kraljevna Isabella
izabrala ga za svog ispovjednika dok je boravila u Segoviji. Kada
se uspela na tron Kastilje 1474. godine postao je jedan od njenih
najpovjerljivijih i najutjecajnijih savjetnika.
U to se vrijeme držalo kako je čistoća katoličke vjere u Španjolskoj
u velikoj opasnosti. Španjolska (koja je u Srednjem vijeku imala
najveću populaciju Židova u Europi) je tada imala velik broj Židova
koji su se preobratili na kršćanstvo, tzv. Marranosa. Neki su se
preobratili slobodnom voljom, ali puno veći broj njih učinio je
to prisilno. U oba slučaja njihovo preobraćenje pračena je sumnjom
i nepovjerenjem. Neki od preobraćenih bili su samo nominalno preobraćeni,
ali su tajnosti nastavili održavati židovske običaje.
Godine 1483. papa je imenovao Torquemadu, koji je tada bio samo
pomoćni inkvizitor (od 11. veljače 1482.), Velikim inkvizitorom
Kastilje, a 17. listopada njegove su se ovlasti prošrilie i na Aragon.
Uskoro je cijela Španjolska bila pod njegovom nadležnošću, da bi
ubrzo zatim utemeljio sudove u Valladolidu, Sevilji, Jaenu, Avili,
Cordobi i Villa Realu, te 1484. godine i u Zaragozi (koji je bio
nadležan za kraljestvo Aragon). Također je ustanovio i Veliko vijeće
koje se sastojalo od pet članova koji su njemu kao predsjedatelju
tog tijela pomagali u razmatranju žalbi.
Kao glavni čvojek španjolske inkvizicije Torquemada je u Španjolskoj
želio postići sangre limpia (čistu krv). Posvećen svom cilju Torquemada
je svoje napore usmjerio ka uništenju Marranosa. Sukladno tome Inkvizicija
je izdala upute katolcima kako mogu prepoznati svoje Marrano susjede
i tome obavijestiti Inkviziciju. Dio uputa je glasio: Ako vidite
susjede da nose čistu i urednu odjeću subotom, oni su Židovi. Ako
kuće čiste petkom i pale svijeće ranije nego što je uobičajeno te
noći, oni su Židovi.
Najblaža kazna koja je mogla zateći nekog Marranosa bila je zapljena
njegove imovine. Uz zapljenu slijedilo je i javno ponižavanje na
ulicama jer se nepoćudnog Marranosa oblačilo u sambenito, majicu
sumporno-žute boje, s križevima koji su sezali do struka. Potom
je nepoćudnik bivao izbičevan na vratima crkve. Kažnjavanje je išlo
sve do toga da su nepoćudnici javno spaljivanji na lomači. Taj obred
nazivan je auto-da-fé (akt vjere). Osuđenik se morao javno odreći
svojih uvjerenja i poljubiti križ da bi potom, kao čin milosrđa,
bio zadavljen (užetom oko vrata) te zatim spaljen. Ukoliko bi se
osuđenik samo odrekao svojih vjerovanja bio bi živ spaljen u vatri
podloženoj brzogorućim drvetom. Ako se ne bi odrekao svojih vjerovanja
tada bi vatra bila ložena sporogorućim drvetom.
Kako bi spriječili daljnje progone španjolski su Židovi pristali
vlastima platiti 30.000 dukata. No, za to je čuo Torquemada i usprotivio
se kralju Ferdinandu, kojem je došao s raspelom u rukama, govoreći:
Juda Isakriot prodao je Krista za 30 srebrenjaka. Vaša Visost
će ga prodati za 30.000 dukata. Evo ga, ovdje je. Uzmite ga i prodajte!
Potom je ostavio raspelo na stolu i napustio prostoriju. To je rezultirao
Aktom o izbacivanju 31. ožujka 1492. godine u kojem kraljevski par
naređuje svim Židovima da od 1. srpnja napuste Španjolsku i nikada
se više u nju ne vrate, a ukoliko se poslije tog datuma nađu na
tlu Španjolske biti će ubijeni. Kada govorimo o Torquemadinu žestokom
zalaganju za protjerivanje Židova iz Španjolske gotovo je ironično
spomenuti da je njegova baka bila Židovka koja je prešla na kršćanstvo.
Nakon što je postiogao svoj cilj - izbacivanje Židova, Torquemada
se povukao u samostan svetog Tome u Avili koji je sam dizajnirao.
U zadnjim godinama života bio je uvjeren da će biti otrovan, stoga
je uvijek držao rog jednoroga pored svog tanjura kao protuotrov.
Međutim nije otrovan već je umro prirodnom smrću 16. rujna 1498.
godine.
O svemu onome što je učinio kao čelnik čovjek španjolske Inkvizicije
jednom je prilikom rekao: Kriv sam za samo jedan zločin... Bio
sam premilosrdan!