Demanti i pismo namjere: nažalost, vjersko "skandalozno stanje" treba biti poravnato tada i sada, i manje znano "prljavo rublje" treba biti sačuvano od prikrivanja, prikazano i razmatrano. Ne uživam u "čeprkanju" po ovim odvratnim pojavama, ali to je neophodno za istinitu, poštenu povijesnu procjenu. To ne znači da sam ja napustio ekumenizam, ili da želim "naribati" protestante, ili da poričem analogne katoličke manjkavosti. Povijesne činjenice su ono što jesu, i većina protestanata (i katolika) je nesvjesna slijedećih povijesnih događaja i vjerovanja (dok, s druge strane, pojedinac uvijek čuje o neugodnim i skandaloznim katoličkim stvarima – a često netočno i nepošteno). Ako (kao što sumnjam da bi mogao biti slučaj) čitatelji budu šokirani ili iznenađeni baš ovim naslovom, to će biti pogođena stvar, i dovoljno opravdanje za svrhu moje pouke. S tim na kraju i i iznesenim nazorima na umu, nudim ovu opsežno-istraživanu raspravu, sa dužnim štovanjem mojoj protestantskoj braći, pa ipak ne sasvim bez preostale strepnje.
I. PROTESTANTSKA NETOLERANCIJA: PREDSTAVLJANJE I PREGLED
1. Pogledi katoličkih i protestantskih povjesničara
A. Johann von Dollinger
Povijesno gledano ništa nije nekorektnije od tvrdnje da je reformacija bila pokret za intelektualnu slobodu. Istina je sasvim suprotna. Za njih same, to je istina, Luterani i kalvini zalagali su se za slobodu savijesti … ali da drugi to prihvate, to se nije dogodilo dok su oni bili jača strana. Potpuno istrebljenje Katoličke Crkve, i zapravo svega što im se našlo na putu, je reformatorima bilo nešto sasvim prirodno.
(Grisar, VI, 268-269; Dollinger: Kirche und Kirchen, 1861-1868)
B. Podržani Smith (S)
Ako još itko štiti tradicionalnu predrasudu da su rani protestanti bili više liberalni, moraju mu se otvoriti oči. Stavite malo ukraj sjajna govorenja o Lutheru, ograničena na ranije godine kada je bio bez moći, teško je naći bilo što među vodećim reformatorima u prilog slobodi savjesti. Čim su imali vlast progoniti, progonili su.
(Smith, 177)
C. Hartmann Grisar
U Zürichu, Zwinglijeva Država-Crkva izrasla je prilično kao Lutherova … Oecolampadius u Baselu i Zwinglijev zamjenik, Bullinger, bili su vrlo nagle ćudi. Calvinovo ime još čvršće veže ideja religijskog apsolutizma, dok se zadatka prenošenja kasnijim naraštajima njegove stroge prisline doktrine latio Beza u svom ozloglašenom djelu, O dužnosti građanskih sudaca da kazne heretike. Anali Ustanovljene Engleske Crkve su isto tako od početka napisani krvlju.
(Grisar, VI. 278)
D: Oxfordski riječnik kršćanske crkve (P)
Sami Reformatori … tj., Luther, Beza, i naročito Calvin, bili su netolerantni prema disidentima kao i Rimokatolička Crkva.
(Cross, 1383)
2. Dvostruka mjerila protestantskih "Inkvizicijskih polemičara" (John Stoddard)
Vjerski progoni obično su trajali dok jedan od dva uzroka nije ustao da ga uguši. Jedan je skeptički pojam da su sve religije jednako dobre ili jednako bezvrijedne; drugi je prosvijetljen duh tolerancije, koji ide prema svim varijantama iskrenog mišljenja ... inspiriran uvjerenjem da je beskorisno istrajavati u siljenju na vjerovanje u bilo kojem obliku koje god vjere. Na nesreću ovaj prosvijetljeni, tolerantni duh je sporog rasta, i nikad nije bio uočljiv u povijesti, ali ako bi se tvrdilo da je svega nekoliko katolika u prošlosti njime bilo inspirirano, jednako bi se moglo reći i za protestante.
Ova činjenicu protestanti zaboravljaju. Oni čitaju priče o Inkviziciji koje lede krv, i o zvjerstvima koje su počinili katolici, ali što prosječni protestant zna o protestantskim zvjerstvima iz stoljeća koje su slijedile reformaciju? Ništa, osim ako posebno ne prouči tu temu … a ipak one su savršeno poznate svakom učenjaku … ako ja ne nabrojim ovdje sva progonstva vođena od katolika u prošlosti, to je zato jer nije nužno u ovoj knjizi to učiniti. Ovaj je primjerak adresiran specijalno na protestante, a katolička su progonstva njima dovoljno dobro znana. S sada u svrhu rasprave, sve što je obično rečeno o katoličkim progonima je istina, ostaje činjenica da protestanti, kao takvi, nemaju prava optuživati ih, ako su takva djela bila karakteristična samo za katolike. Ljudi koji žive u staklenim kućama ne bi trebali bacati kamenje …
Neupitno je … da su prvaci protestantizma – Luther, Calvin, Beza, Knox, Cranmer i Ridley - - branili pravo civilnih vlasti da kazni 'zločin' krivovjerja … Rousseau otvoreno tvrdi:
Reformacija je od kolijevke netolerantna, i njeni tvorci su bili svestrani progonitelji …
Auguste Comte također piše:
Netolerancija protestantizma je sigurno ne manje bila tiranska nego što se to inače toliko predbacuje katolicima. (Philosophie Positive, IV, 51)
Kakogod, ono što posebno revoltira kod protestantskih progona je činjenica da su oni bili apsolutno nedosljedni u njihovoj primarnoj protestantskoj doktrini - - pravu na privatni sud u stvarima vjerskih uvjerenja! Ništa ne može biti nelogičnije nego tvrditi da u jednom trenutku pojedinac sam može interpretirati Bibliju, a slijedeći trenutak ga mučiti i ubijati zato jer to čini!
Niti bi ikada trebali zaboraviti da … su protestanti bili agresori, a katolici se branili. Protestanti su pokušavali uništiti staru, ustanovljenu kršćansku Crkvu, koja je postojala 1500 godina, i zamijeniti ju nečim novim, neprokušanim i revolucionarnim. Katolici su podržavali Vjeru, posvećivanu kroz stoljeća pobožnih saobraćanja i veličanstvenih dostignuća; nasuprot tomu, protestanti su se borili za uvjerenje … koje se već od početaka počelo rascjepkavati u suprotstavljene sekte, od kojih bi svaka, ako je postigla prevlast, započela progon ostalih! … Svi vjerski progoni su loši; ali u ovom slučaju, jedna od strana koja je kriva, katolici, sigurno imaju više obrambenih motiva za svoje ponašanje.
U svim događajima argument za progonstva zbog hereze, počinjenih od katolika, čini razlog zašto netko ne bi trebao ući u Katoličku Crkvu, nema ni mrvu više vrijednosti od sličnog argumenta koji bi bio protiv nečijeg ulaženja u protestantsku crkvu. Kod oboje bilo je onih koji zaslužuju osudu s obzirom na to, i što vrijedi za jedne također vrijedi i za druge. (Stoddard, 204 – 205, 209 – 210)
3. Martin Luther
A: Hartmann Grisar
Lutherova netolerancija vrlo mnogo odstupa od protestantskog pogleda još nazočna u nekom nastavku u učenim krugovima, ali još naročito u popularnoj literaturi. Za Luthera, uz svu grubost svoje ćudi, ipak su smatrali da u načelu zagovara blagost, da je bio prvak osobne vjerske slobode … ispod ćemo ipak, citirati ozbiljne izjave protestantskih pisama koji su ustali protiv ove tako raširene predrasude:
B. Walther Kohler (P)
U Lutherovom slučaju nemoguće je govoriti o slobodi savjesti ili vjerskoj slobodi … smrtna kazna za krivovjerje počiva na najvišem Lutherovom autoritetu … gledišta drugih reformatora na progonstva i privođenje pravdi krivovjeraca su bili ništa više nego mladica Lutherovog plana; oni nisu donijeli ništa novo.
(Reformation und Ketzerprozess, 1920, 29 ff.)
C. Karl Wappler (P)
Čak prezir vidljive Riječi, nedostatak brige oko odlazaka u crkvu i prezir Pisma - - ovdje naprimjer … Biblija protumačena po Lutheru - - se sada gleda kao 'vrsta blasfemije' (svetogrđa), koju su vlasti kao takve bile zadužene kazniti. Do te mjere je sad otišla hvalisava sloboda Evanđelja.
(Die Inquisition, 1908, 69 ff.)
D. Johann Neander (P)
[Lutherovi pogledi] bi opravdali sve vrste ugnjetavanja od strane države, i sve vrste intelektualne tiranije, i zapravo su bili isti kao oni kojima su djelovali rimski imperatori kad su progonili kršćanstvo.
(Grisar, VI, 266 - 268)
E. Adolf von Harnack (P)
Sve zajedno to je jednostrani pogled, jedan, zaista, koji namjerno ne poštuje činjenice, u hvalu Lutheru, čovjeku novog doba, heroju prosvijetljenja i tvorcu modernog duha. Ako želimo promišljati takve heroje moramo se okrenuti Erazmu [katoliku] i njegovim kolegama … Na periferiji svog postojanja Luther je bio stari katolik, fenomen srednjeg vijeka.
(Conway, 193, Rumscheidt, Martin, editor, Adolf von Harnack: Liberal Theology at its Height, London: Collins, 1989, 251; from Harnack´s History of Dogma, 1890)
F: Dean William Inge (P)
Anglikanac Dean Inge, iz katedrale Sv. Pavla, London, nije oklijevao reći ..
Ako želimo pronaci žrtvenog jarca na čija ramena možemo položiti jade koje je Njemačka donijela svijetu, ja sam sve više i više uvjeren da je najgori genij zla te zemlje, ne Hitler ili Bizmark ili Frederik Veliki, nego Martin Luther.
I on daje kao svoj razlog da u Luteranizmu:
Zakon prirode, koji bi trebao biti prizivni sud protiv nepravednog autoriteta, je prepoznat sa postojećim uređenjem društva, kojem je dužna apsolutni posluh.
(Rumble & Carty [2], 382)
4. John Calvin
A. Will Durant (S)
Calvin je bio temeljit kao bilo koji papa u odbacivanju individualnog vjerovanja; ovaj veliki zakonodavac protestantizma potpuno je zabacio načelo privatnog suda sa novom religijom koja je započela. Vidio je rascjepkavanje reformacije u stotinu sekti, s predviđanjem za još; u Genevi on ne bi imao ni jednu od njih.
(Durant, 473)
B. Georgia Harkness (P)
Malo je bilo političke slobode pod Calvinovim režimom, a još manje vjerske slobode. Njegov praktički utjecaj bio je na strani autokratske države i potpunog pokoravanja individualca postavljenoj vlasti.
(Harkness, 222)
Bullinger je nesumnjivo bio najtolerantniji protestantski utemeljielj:
[On] je izbjegavao politiku … štitio protestante bjegunce, i dijelio milostinju potrebitima bilo kojeg vjerovanja … približio se teoriji opće vjerske slobode.
(Durant, 413)
Ali čak je Bullinger favorizirao Calvinovo smaknjuće Servetusa i spaljivanje vještica, kao što ćemo vidjeti kasnije.
6. 17. stoljeće: Rutheford, Milton, Locke
Tradicija netolerancije među protestantima nije ubrzo izumrla. Prema protestantskom povijesničaru Owanu Chadwicku:
Najsposobnija obrana progonstava tijekom 17. stoljeća colazi od škotskog prezbiterijanca Samuela Rutherforda (Slobodna debata protiv navodne slobode savijesti, 1649).
(Chadwick, 403)
John Milton i John Locke, inače relativno "prosvijetljeni" protestanti, zagovarali su toleranciju, ali su isključili katolike - - prvi u svojoj Areopagitica (1644), a potonji u svojem prvom Pismu o toleranciji (1689).
(Cross, 1384)
7. Progonjeni su postali progonitelji!
Jedna od mnogih tragikomičnih ironija protestantske revolucije je činjenica da čak i progonjeni protestanti nisu uspjeli vidjeti svjetlo:
Često su otpor tiraniji izahtjev za vjerskom slobodom u kombinaciji, kao u puritanskoj revoluciji u Engleskoj; i pobjednici, postigavši nadmoć, uspostavili su novu tiraniju i svježu netoleranciju.
(Harkness, 222)
Mnoštva nekonformista1 slila su se iz Irske i Engleske u Ameriku; … Što je iznenađujuće je zapravo to, da nakon takvih iskustava, ti bjegunci nisu naučili lekciju tolerancije, i nisu dopustili onima koji su drugačiji … slobodu … Kad su se sami našli u poziciji da progone, pokušali su nadmašiti ono što su trpjeli … među onima koje su napali bili su … Društvo prijatelja, inače znani kao kvekeri.
(Stoddard, 207)
U Massachusettsu, za uzastopne osude, kveker bi trpio gubitak jednog uha a onda i drugog, bušenje jezika usijanim željezom i ponekad eventualno smrt. U Bostonu su tri kvekera muškarca i jedna žena obješeni. Baptist Roger Williams je prognan iz Massachusettsa 1635 g. i utemeljio je tolerantni Rhode Island (Stoddard, 208). Po svom vjerovanju, ostao je tolerantan, iznimka od pravila, kao što je bio i William Penn, koji je bio progonjen od protestanata u Engleskoj i utemeljio je tolerantnu koloniju Pensilvaniju. Kvekerizam (Pennova vjera) bilježi časnu toleranciju od kad, - - kao i njegov prethodnik anabaptizam - -, to je jedna od najsubjektivnijih i individualističkih protestantskih sekti, i izbjegava vezu sa "svijetom" (vlade, vojska, itd.), u tome leži snaga nužna za proganjanje. Tako, kvekeri su bili prethodnica pokreta za ukinuće ropstva crnaca u Americi u prvoj polovici 19. stoljeća.
8. Katolički Maryland: prva tolerantna američka kolonija
A. Martin Marty (P)
Baltimore … srdačno je dočekao, među ostalim englezima, čak i puritance koji su mrzili katolike … u siječnju 1691 … novi je režim donio teška vremena za katolike jer su protestanti zatvorili njihove crkve, zabranili im javno poučavati … ali … mali praktični istaknuti položaj katoličke tolerancije ostavije je znak obećanja u zemlji.
(Hodočasnici u vlastitu zemlju: 500 godina vjere u Americi, New York: Penguin, 1984, 83, 85 – 86)
Lord Baltimore je dopustio nekoliko stotina puritanaca, ne dobrodošlih u episkopalnoj Virginiji, da uđu u Maryland 1648. (pogledaj Ellis, ispod, p. 37)
B. John Tracy Ellis
Po prvi put u povijesti … sve su se crkve tolerirale, i … ni jedna nije bila vladin agent … katolici i protestanti rame uz rame po pitanjima jednakosti i tolerancije nepoznatim u očinskoj zemlji … pkušaj se pokazao uzaludnim; zbog … puritanskog elementa … Listopad, 1654., opozvan je Akt tolerancije i katolici stavljeni izvan zakona … 1718. prema početku Revolucije, katolici Marylanda bili su odsječeni od svog sudjelovanja u javnom životu, ništa nisu smjeli reći protiv odredbi o svojim vjerskim službama … školama za poduku katolika … tijekom pola stoljeća katoličkog upravljanja Marylandom nisu skrivili jedan jedini čin vjerskog ugnjetavanja.
(Američki Katolicizam, Garden City, NY: Doubleday Image, 1956, 36, 38 – 39)
C. Oxford Dictionary of the Christian Church (P)
U 17om stoljeću najznamenitiji primjeri praktične tolerancije bile su kolonije Maryland, utemeljena po Lordu Baltimoreu 1632. za progonjene katolike, koja je također nudila utočište i protestantima, i Rhode Island, utemeljen po Rogeru Williamsu.
(Cross, 1383)
priče o protestantskoj netoleranciji u Americi ranije od 1789. mogle bi se množiti neograničeno. Jefferson i Madison, u energično zahtijevanju potpune vjerske slobode, primarno su djelovali u tim internim – protestantskim ratovima za dominaciju, ne u rječkanjima post – reformacijske Evrope. Ovdje nas zanima era odmah nakon protestantske revolucije - - ugrubo od 1517. do 1600. stoga gorenavedene anegdote će sve u svemu dostajati kao tipični primjeri.
9. Zaključak (Will Durant)
Načelo koje Reformacija zagovara od svoje mladosti je pobuna - - pravo na privatni sud .. je potpuno odbačeno od protestantskih prvaka kao i od katolika … Tolerancije sada definitivno ima manje nego prije reformacije.
(Durant, 455; odnosi se na godinu 1555.)
Dave Armstrong, http://www.katolik.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=165:protestanstka-inkvizicija&catid=65:dokumenti&Itemid=88
I. PROTESTANTSKA NETOLERANCIJA: PREDSTAVLJANJE I PREGLED
1. Pogledi katoličkih i protestantskih povjesničara
A. Johann von Dollinger
Povijesno gledano ništa nije nekorektnije od tvrdnje da je reformacija bila pokret za intelektualnu slobodu. Istina je sasvim suprotna. Za njih same, to je istina, Luterani i kalvini zalagali su se za slobodu savijesti … ali da drugi to prihvate, to se nije dogodilo dok su oni bili jača strana. Potpuno istrebljenje Katoličke Crkve, i zapravo svega što im se našlo na putu, je reformatorima bilo nešto sasvim prirodno.
(Grisar, VI, 268-269; Dollinger: Kirche und Kirchen, 1861-1868)
B. Podržani Smith (S)
Ako još itko štiti tradicionalnu predrasudu da su rani protestanti bili više liberalni, moraju mu se otvoriti oči. Stavite malo ukraj sjajna govorenja o Lutheru, ograničena na ranije godine kada je bio bez moći, teško je naći bilo što među vodećim reformatorima u prilog slobodi savjesti. Čim su imali vlast progoniti, progonili su.
(Smith, 177)
C. Hartmann Grisar
U Zürichu, Zwinglijeva Država-Crkva izrasla je prilično kao Lutherova … Oecolampadius u Baselu i Zwinglijev zamjenik, Bullinger, bili su vrlo nagle ćudi. Calvinovo ime još čvršće veže ideja religijskog apsolutizma, dok se zadatka prenošenja kasnijim naraštajima njegove stroge prisline doktrine latio Beza u svom ozloglašenom djelu, O dužnosti građanskih sudaca da kazne heretike. Anali Ustanovljene Engleske Crkve su isto tako od početka napisani krvlju.
(Grisar, VI. 278)
D: Oxfordski riječnik kršćanske crkve (P)
Sami Reformatori … tj., Luther, Beza, i naročito Calvin, bili su netolerantni prema disidentima kao i Rimokatolička Crkva.
(Cross, 1383)
2. Dvostruka mjerila protestantskih "Inkvizicijskih polemičara" (John Stoddard)
Vjerski progoni obično su trajali dok jedan od dva uzroka nije ustao da ga uguši. Jedan je skeptički pojam da su sve religije jednako dobre ili jednako bezvrijedne; drugi je prosvijetljen duh tolerancije, koji ide prema svim varijantama iskrenog mišljenja ... inspiriran uvjerenjem da je beskorisno istrajavati u siljenju na vjerovanje u bilo kojem obliku koje god vjere. Na nesreću ovaj prosvijetljeni, tolerantni duh je sporog rasta, i nikad nije bio uočljiv u povijesti, ali ako bi se tvrdilo da je svega nekoliko katolika u prošlosti njime bilo inspirirano, jednako bi se moglo reći i za protestante.
Ova činjenicu protestanti zaboravljaju. Oni čitaju priče o Inkviziciji koje lede krv, i o zvjerstvima koje su počinili katolici, ali što prosječni protestant zna o protestantskim zvjerstvima iz stoljeća koje su slijedile reformaciju? Ništa, osim ako posebno ne prouči tu temu … a ipak one su savršeno poznate svakom učenjaku … ako ja ne nabrojim ovdje sva progonstva vođena od katolika u prošlosti, to je zato jer nije nužno u ovoj knjizi to učiniti. Ovaj je primjerak adresiran specijalno na protestante, a katolička su progonstva njima dovoljno dobro znana. S sada u svrhu rasprave, sve što je obično rečeno o katoličkim progonima je istina, ostaje činjenica da protestanti, kao takvi, nemaju prava optuživati ih, ako su takva djela bila karakteristična samo za katolike. Ljudi koji žive u staklenim kućama ne bi trebali bacati kamenje …
Neupitno je … da su prvaci protestantizma – Luther, Calvin, Beza, Knox, Cranmer i Ridley - - branili pravo civilnih vlasti da kazni 'zločin' krivovjerja … Rousseau otvoreno tvrdi:
Reformacija je od kolijevke netolerantna, i njeni tvorci su bili svestrani progonitelji …
Auguste Comte također piše:
Netolerancija protestantizma je sigurno ne manje bila tiranska nego što se to inače toliko predbacuje katolicima. (Philosophie Positive, IV, 51)
Kakogod, ono što posebno revoltira kod protestantskih progona je činjenica da su oni bili apsolutno nedosljedni u njihovoj primarnoj protestantskoj doktrini - - pravu na privatni sud u stvarima vjerskih uvjerenja! Ništa ne može biti nelogičnije nego tvrditi da u jednom trenutku pojedinac sam može interpretirati Bibliju, a slijedeći trenutak ga mučiti i ubijati zato jer to čini!
Niti bi ikada trebali zaboraviti da … su protestanti bili agresori, a katolici se branili. Protestanti su pokušavali uništiti staru, ustanovljenu kršćansku Crkvu, koja je postojala 1500 godina, i zamijeniti ju nečim novim, neprokušanim i revolucionarnim. Katolici su podržavali Vjeru, posvećivanu kroz stoljeća pobožnih saobraćanja i veličanstvenih dostignuća; nasuprot tomu, protestanti su se borili za uvjerenje … koje se već od početaka počelo rascjepkavati u suprotstavljene sekte, od kojih bi svaka, ako je postigla prevlast, započela progon ostalih! … Svi vjerski progoni su loši; ali u ovom slučaju, jedna od strana koja je kriva, katolici, sigurno imaju više obrambenih motiva za svoje ponašanje.
U svim događajima argument za progonstva zbog hereze, počinjenih od katolika, čini razlog zašto netko ne bi trebao ući u Katoličku Crkvu, nema ni mrvu više vrijednosti od sličnog argumenta koji bi bio protiv nečijeg ulaženja u protestantsku crkvu. Kod oboje bilo je onih koji zaslužuju osudu s obzirom na to, i što vrijedi za jedne također vrijedi i za druge. (Stoddard, 204 – 205, 209 – 210)
3. Martin Luther
A: Hartmann Grisar
Lutherova netolerancija vrlo mnogo odstupa od protestantskog pogleda još nazočna u nekom nastavku u učenim krugovima, ali još naročito u popularnoj literaturi. Za Luthera, uz svu grubost svoje ćudi, ipak su smatrali da u načelu zagovara blagost, da je bio prvak osobne vjerske slobode … ispod ćemo ipak, citirati ozbiljne izjave protestantskih pisama koji su ustali protiv ove tako raširene predrasude:
B. Walther Kohler (P)
U Lutherovom slučaju nemoguće je govoriti o slobodi savjesti ili vjerskoj slobodi … smrtna kazna za krivovjerje počiva na najvišem Lutherovom autoritetu … gledišta drugih reformatora na progonstva i privođenje pravdi krivovjeraca su bili ništa više nego mladica Lutherovog plana; oni nisu donijeli ništa novo.
(Reformation und Ketzerprozess, 1920, 29 ff.)
C. Karl Wappler (P)
Čak prezir vidljive Riječi, nedostatak brige oko odlazaka u crkvu i prezir Pisma - - ovdje naprimjer … Biblija protumačena po Lutheru - - se sada gleda kao 'vrsta blasfemije' (svetogrđa), koju su vlasti kao takve bile zadužene kazniti. Do te mjere je sad otišla hvalisava sloboda Evanđelja.
(Die Inquisition, 1908, 69 ff.)
D. Johann Neander (P)
[Lutherovi pogledi] bi opravdali sve vrste ugnjetavanja od strane države, i sve vrste intelektualne tiranije, i zapravo su bili isti kao oni kojima su djelovali rimski imperatori kad su progonili kršćanstvo.
(Grisar, VI, 266 - 268)
E. Adolf von Harnack (P)
Sve zajedno to je jednostrani pogled, jedan, zaista, koji namjerno ne poštuje činjenice, u hvalu Lutheru, čovjeku novog doba, heroju prosvijetljenja i tvorcu modernog duha. Ako želimo promišljati takve heroje moramo se okrenuti Erazmu [katoliku] i njegovim kolegama … Na periferiji svog postojanja Luther je bio stari katolik, fenomen srednjeg vijeka.
(Conway, 193, Rumscheidt, Martin, editor, Adolf von Harnack: Liberal Theology at its Height, London: Collins, 1989, 251; from Harnack´s History of Dogma, 1890)
F: Dean William Inge (P)
Anglikanac Dean Inge, iz katedrale Sv. Pavla, London, nije oklijevao reći ..
Ako želimo pronaci žrtvenog jarca na čija ramena možemo položiti jade koje je Njemačka donijela svijetu, ja sam sve više i više uvjeren da je najgori genij zla te zemlje, ne Hitler ili Bizmark ili Frederik Veliki, nego Martin Luther.
I on daje kao svoj razlog da u Luteranizmu:
Zakon prirode, koji bi trebao biti prizivni sud protiv nepravednog autoriteta, je prepoznat sa postojećim uređenjem društva, kojem je dužna apsolutni posluh.
(Rumble & Carty [2], 382)
4. John Calvin
A. Will Durant (S)
Calvin je bio temeljit kao bilo koji papa u odbacivanju individualnog vjerovanja; ovaj veliki zakonodavac protestantizma potpuno je zabacio načelo privatnog suda sa novom religijom koja je započela. Vidio je rascjepkavanje reformacije u stotinu sekti, s predviđanjem za još; u Genevi on ne bi imao ni jednu od njih.
(Durant, 473)
B. Georgia Harkness (P)
Malo je bilo političke slobode pod Calvinovim režimom, a još manje vjerske slobode. Njegov praktički utjecaj bio je na strani autokratske države i potpunog pokoravanja individualca postavljenoj vlasti.
(Harkness, 222)
Bullinger je nesumnjivo bio najtolerantniji protestantski utemeljielj:
[On] je izbjegavao politiku … štitio protestante bjegunce, i dijelio milostinju potrebitima bilo kojeg vjerovanja … približio se teoriji opće vjerske slobode.
(Durant, 413)
Ali čak je Bullinger favorizirao Calvinovo smaknjuće Servetusa i spaljivanje vještica, kao što ćemo vidjeti kasnije.
6. 17. stoljeće: Rutheford, Milton, Locke
Tradicija netolerancije među protestantima nije ubrzo izumrla. Prema protestantskom povijesničaru Owanu Chadwicku:
Najsposobnija obrana progonstava tijekom 17. stoljeća colazi od škotskog prezbiterijanca Samuela Rutherforda (Slobodna debata protiv navodne slobode savijesti, 1649).
(Chadwick, 403)
John Milton i John Locke, inače relativno "prosvijetljeni" protestanti, zagovarali su toleranciju, ali su isključili katolike - - prvi u svojoj Areopagitica (1644), a potonji u svojem prvom Pismu o toleranciji (1689).
(Cross, 1384)
7. Progonjeni su postali progonitelji!
Jedna od mnogih tragikomičnih ironija protestantske revolucije je činjenica da čak i progonjeni protestanti nisu uspjeli vidjeti svjetlo:
Često su otpor tiraniji izahtjev za vjerskom slobodom u kombinaciji, kao u puritanskoj revoluciji u Engleskoj; i pobjednici, postigavši nadmoć, uspostavili su novu tiraniju i svježu netoleranciju.
(Harkness, 222)
Mnoštva nekonformista1 slila su se iz Irske i Engleske u Ameriku; … Što je iznenađujuće je zapravo to, da nakon takvih iskustava, ti bjegunci nisu naučili lekciju tolerancije, i nisu dopustili onima koji su drugačiji … slobodu … Kad su se sami našli u poziciji da progone, pokušali su nadmašiti ono što su trpjeli … među onima koje su napali bili su … Društvo prijatelja, inače znani kao kvekeri.
(Stoddard, 207)
U Massachusettsu, za uzastopne osude, kveker bi trpio gubitak jednog uha a onda i drugog, bušenje jezika usijanim željezom i ponekad eventualno smrt. U Bostonu su tri kvekera muškarca i jedna žena obješeni. Baptist Roger Williams je prognan iz Massachusettsa 1635 g. i utemeljio je tolerantni Rhode Island (Stoddard, 208). Po svom vjerovanju, ostao je tolerantan, iznimka od pravila, kao što je bio i William Penn, koji je bio progonjen od protestanata u Engleskoj i utemeljio je tolerantnu koloniju Pensilvaniju. Kvekerizam (Pennova vjera) bilježi časnu toleranciju od kad, - - kao i njegov prethodnik anabaptizam - -, to je jedna od najsubjektivnijih i individualističkih protestantskih sekti, i izbjegava vezu sa "svijetom" (vlade, vojska, itd.), u tome leži snaga nužna za proganjanje. Tako, kvekeri su bili prethodnica pokreta za ukinuće ropstva crnaca u Americi u prvoj polovici 19. stoljeća.
8. Katolički Maryland: prva tolerantna američka kolonija
A. Martin Marty (P)
Baltimore … srdačno je dočekao, među ostalim englezima, čak i puritance koji su mrzili katolike … u siječnju 1691 … novi je režim donio teška vremena za katolike jer su protestanti zatvorili njihove crkve, zabranili im javno poučavati … ali … mali praktični istaknuti položaj katoličke tolerancije ostavije je znak obećanja u zemlji.
(Hodočasnici u vlastitu zemlju: 500 godina vjere u Americi, New York: Penguin, 1984, 83, 85 – 86)
Lord Baltimore je dopustio nekoliko stotina puritanaca, ne dobrodošlih u episkopalnoj Virginiji, da uđu u Maryland 1648. (pogledaj Ellis, ispod, p. 37)
B. John Tracy Ellis
Po prvi put u povijesti … sve su se crkve tolerirale, i … ni jedna nije bila vladin agent … katolici i protestanti rame uz rame po pitanjima jednakosti i tolerancije nepoznatim u očinskoj zemlji … pkušaj se pokazao uzaludnim; zbog … puritanskog elementa … Listopad, 1654., opozvan je Akt tolerancije i katolici stavljeni izvan zakona … 1718. prema početku Revolucije, katolici Marylanda bili su odsječeni od svog sudjelovanja u javnom životu, ništa nisu smjeli reći protiv odredbi o svojim vjerskim službama … školama za poduku katolika … tijekom pola stoljeća katoličkog upravljanja Marylandom nisu skrivili jedan jedini čin vjerskog ugnjetavanja.
(Američki Katolicizam, Garden City, NY: Doubleday Image, 1956, 36, 38 – 39)
C. Oxford Dictionary of the Christian Church (P)
U 17om stoljeću najznamenitiji primjeri praktične tolerancije bile su kolonije Maryland, utemeljena po Lordu Baltimoreu 1632. za progonjene katolike, koja je također nudila utočište i protestantima, i Rhode Island, utemeljen po Rogeru Williamsu.
(Cross, 1383)
priče o protestantskoj netoleranciji u Americi ranije od 1789. mogle bi se množiti neograničeno. Jefferson i Madison, u energično zahtijevanju potpune vjerske slobode, primarno su djelovali u tim internim – protestantskim ratovima za dominaciju, ne u rječkanjima post – reformacijske Evrope. Ovdje nas zanima era odmah nakon protestantske revolucije - - ugrubo od 1517. do 1600. stoga gorenavedene anegdote će sve u svemu dostajati kao tipični primjeri.
9. Zaključak (Will Durant)
Načelo koje Reformacija zagovara od svoje mladosti je pobuna - - pravo na privatni sud .. je potpuno odbačeno od protestantskih prvaka kao i od katolika … Tolerancije sada definitivno ima manje nego prije reformacije.
(Durant, 455; odnosi se na godinu 1555.)
Dave Armstrong, http://www.katolik.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=165:protestanstka-inkvizicija&catid=65:dokumenti&Itemid=88