BLAGOVIJEST
SVETKOVINA
"Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom."
(1 Kor 27-29)
Ova Pavlova poruka možda i najbolje govori o veličanstvenom Božijem djelu izvedenom na još čudesniji način. Bog, veliki i svemoguć, izabira neznatno i prezreno da spasi svijet. Nema tu blistavih čuda, zastrašujućih manihestacija Božije moći, vojski anđela koje bi silazile sa nebesa - ne, poslednju fazu povijesti spasenja Bog otpočinje riječima upučenim poniznoj židovskoj devojci, stvorenju koje je u židovskom društvu zajedno sa svim drugim ženama bilo na skoro najnižoj društvenoj ljestvici. Počinje riječima izrečenim u prostoj galilejskoj kućici - mestašcu Nazaretu, sasvim beznačajnom za tadašnje židove, a nepostojećem za tadašnji veliki rimski svijet, koji jedva da je i znao da postoji Judeja, i za koji je cijela ta zemlja bila tek jedna od mnogobrojnih provincija na kraju svijeta. I upravo ta malenost je, eto, bila okruženje za događaj kozmičkih razmjera - Bog se navijestio Mariji - Bog silazi u tijelo - postaje jedan od nas, u svemu jednak, osim u grijehu - Bog S Nama - Emanuel! Blagovijest spasenja! I to je bila ona vijest, koju su proroci naviještali, koju su željno očekivali, ali je nisu dočekali, koju su željeli svojim ušima čuti, ali je nisu čuli, a koju je Marija dostojna bila čuti, no sa Marijom i mi svi zajedno. Bog izabira slabo da pobijedi jako, ali, još više - Bog SAM silazi u slabašno tijelo, u svom Sinu, podlažući snagu slabosti i pokazujući snagu u slabosti, pokazujući nam gdje je i mi trebamo tražiti.
Naravno, svatko tko je ikada išao na vjeronauk zna šta znači taj dogadjaj za čovječanstvo, za nas kršćane. Zna smjestiti ga u Kristov život, u život Crkve, zna u koje vrijeme crkvene godine dolazi, ali da li ga svatko zna povijezati sa svojim životom. Zna li smjestiti ga u svoj život? Vidi li svatko sebe u toj priči, i vidi li svatko poruku njemu i samo njemu upućenu? A upravo se o tome radi. Evanđeoska poruka nije pisana samo da bi se zapisala, već da bi nama bila svetiljka na putu. Pisana je baš nama, svatkom pojedinačno, i svima zajedno.
Blagovijest dolazi baš u vrijeme korizme i sama ta činjenica ima duboko značenje - Ona znači radost zbog začeća djeteta, ali znači i žalost zbog muke koja ga čeka, no opet, znači radost zbog Uskrsnuća kojim je to dijete, čovjek i Bog, kasnije pobijedilo smrt i kojim je nas sve spasilo. Žalost i radost u isto vrijeme - radosni praznik u vrijeme korizme! Upravo to i nama govori, nama lično - život nije hod po cvijeću - pun je tuge, ali i radosti, padova i ali i podizanja, no Kristova pobijeda na križu je i naša pobijeda - ona briše sve tuge i sve poraze, radošću gledanja Boga licem u lice sa svetima. Blagovijest je poruka sigurne pobijede za one koji muku života prihvate na način kako je Krist prihvatio svoju muku, za one kojima tuge života nemaju nikakvo značenje pred radošću Uskrsnuća na vječni život i - vrijedno je reći baš u ovo vrijeme kada se u Crkvi podljejuje krizma - to je poruka za one koji ustrajavaju u življenju te poruke, kojima Isusov život i sakramenti Crkve nisu tek nešto što se "mora čuti i dobiti, pa završiti posao" već snaga, moć i jemstvo bez čega se pobjeda ne postiže, a bez čega se lako zaluta - i to je ono što se čuva cijeli život kao najveća dragocenost, ničim zaslužena - od Boga darovana. Hoćemo li baciti taj dar, hoćemo li ga izgubiti zaturivši ga u neki pretinac, dok u isto vrijeme sebe obmanjujemo da ga još imamo i koristimo, zavisi samo od nas. Velika je to odgovornost.
Blagovijest je i Marijin blagdan. Vjera je dar Božiji, pa se i mi često zajedno sa Marijom, koja nam pokazuje kako treba slijediti Krista, začudimo kakav bi to pozdrav bio, kakav bi to poziv bio, kojim i nas zajedno sa Marijom Bog pozdravlja i poziva. "Zdravo milosti puna!" odzvanjalo je u skromnoj galilejskoj kućici, i od te milosti i mi sami primismo preobilno Marijinim prihvatanjem Božije volje u VJERI, ali i našim osobnim prihvatanjem i shvatanjem poziva i pozdrava. I mi smo prihvatanjem Krista, prihvatanjem vjere milošću napunjeni, jer je milost ono što nam je ponuđeno. I mi se, zajedno sa Marijom možemo zvati blaženima, jer i nama "velika djela učini Svesilni!" kako pjeva Marija, a za njom i svi kršćani vjekovima do danas. Blaženi smo, jer Bog sve to učini u naše vrijeme - mi vidjesmo i čusmo očima i ušima Crkve sve te događaje. Proroci išćekivaše i ne dočekaše. Blaženi smo jer Bog dade svog Sina baš za nas - baš za mene i tebe. Božja ljubav nije ljubav prema masi stvorenja, to je ljubav prema pojedincima, prema svakom konkretnom stvorenju. Bog prvo ljubi tebe i mene, pa nas onda ljubi sve zajedno. Tko ima srca odbiti toliku i takvu ljubav?
Blagovijest je i nagovještaj silaska Duha Svetog na Mariju i nagovještaj začeća Spasitelja - ali i na sve nas silazi Duh Sveti po svetoj Krizmi. I mi po Krizmi postajemo Marija koja treba da odgaji čedo vjere, da ga rodi i prati cijeli život u stopu. Marija nam pokazuje kako to učiniti. Pokazuje nam kako je to lako djelo i kako je teško ali prije svega koliko je to slavno, korisno i hvale vrijedno djelo. Pokazuje nam kako nam se je za vjeru žrtvovati i pokazuje nam kako će veličanstvena nagrada biti.
Korizmeno vrijeme je vrijeme preispitivanja našeg kršćanskog života. Vrijeme iznošenja iz ladice svih sredstava spasenja koje smo možda nepažnjom zaboravili, vrijeme preusmjeravanja naših koraka na stazu sa koje smo, možda, i pomalo skrenuli a koja je Put i Istina i Život - Sam Krist. Blagovijesti su Alfa - početak, u vremenu kada se sećamo muke Gspodnje i očekujemo Omegu - Uskrsnuće i Spasenje - sa Kristom, po Kristu i u Kristu. Iskoristimo to vrijeme!