Deuterokanonske knjige - zašto nisu dio Biblije

Deuterokanonske knjige (apokrifne knjige) napisali su helenizirani Židovi 100-200g. prije Krista.

90. godine poslje krista, židovski koncil u Jamniji ih je isključio iz kanona (Starog zavjeta). Jeronim ih je također nazvao deuterokanonskima zato jer nije vjerovao da imaju kanonsku vrijednost. Katolička crkva službeno ih je prihvatila tek 1546, na koncilu u Trentu.

U njima se nalazi mnogo povjesnih netočnosti i općenito se nerjetko sukobljavaju sa ostalim djelovima Svetog Pisma.

Judita 1,1 kaže npr. da je Nabukodonozor bio kralj Asiraca iako povjest i ostatak Biblije kažu da je bio kralj drevnog Babilona.

Knjiga Mudrosti 8,19-20 kaže "Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu, ili bolje: jer bijah dobar ušao sam u tijelo bez ljage"

Što je pisac time htijeo reći, mi možemo samo pogađati, ali očito je da iznosi nauk prema kojem su naše "duše" postojale i prije našeg života na zemlji. Takvo nešto potpuno je strano ostatku Biblije. Bog ne stvara "duše" koje se inkarniraju u tijelo, nego stvara cjelovitog čovjeka.

Tobija 6,7-8 kaže "Mladić potom upita anðela: "Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuć?" A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti."

Taj vračarski savjet ne dolazi od Božjeg anđela. Vjerojatno ste se i vi poput Namaana zapitali "Gle ja mišljah, izaći će preda me, zazivat će ime Jahve Boga svoga, stavit će ruke..." (2. Kr 5,11). Ipak umjesto oslanjanja na Boga, pisac ove apokrifne knjige predlaže neke "recepte" koje je dobio od "anđela". Ja ne osporavam to da on možda on je dobio to od anđela, samo je pitanje Božjeg ili Sotoninog. Je li moguće da je pisac te apokrifne knjige uistinu bio Božji prorok?

Znam da postoji još takvih i sličnih nelogičnosti i netočnosti u njima (povjesnih i teoloških), pa vas molim da mi pomognete naći takve događaje/nauke u njima.

Mnogi katolički crkveni oci također ih nisu prihvaćali -

"Crkva čita ove knjige o Juditi, Toboji i Makabejcima, ali ih ne svrstava među kanonske knjige, također čita i knjigu Mudrosti... ali za popravljanje ljudi, a ne kao autoritativnu potvrdu doktrine" Jeronim

Više o njima možete pročitati ovdje, ovdje ili ovdje.

"Apokrifi potkopavaju biblijsku nepogešivost zato jer te apokrifne knjige sadrže povijesne i druge greške. osim toga, ako su apokrifne knjige uistinu dio Biblije, to bi značilo da postoji mnogo grešaka u Božjoj riječi. Zato ih niti Židovi, niti Isus, niti apostoli, niti većina Crkvenih otaca nisu nikada prihvaćali kao dio Božje riječi" link

Tvrdnja katoličke crkve da Pavao spominje J i ostale poginule Židove (Heb 11,32), nebitna je zato jer Pavao govori o njihovoj smrti kao povjesnom događaju, ali nikada ne citira ili ih pak smatra (deuterokanonske knjige) kao dio Božje objave. Isto je bilo i sa Isusom, i svim staro-zavjetnim piscima.

Bog zabranjuje da njegov riječi Bibliji, dodajemo ono što joj ne pripada

"Svaka je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nju uzdaju. ne dodaji ništa Njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivcem" (Izreke 30,5-6)

U dvije knjige o Makabejcima, Antioh Epifan je umro u tri različita navrata, na tri različita mjesta. Gotovo je nevjerojatno da katolička enciklopedija kaže da se lažni izvještaji o smrti Antioha Epifana zapravo dokaz u prilog autentičnosti te dvije knjige.

Prvi dio,

Problem (da ga tako nazovemo) kanonizacije Biblije se može objasniti uz pomoć nekoliko dokaza.

Naravno, potrebno je, kao u u svemu drugome biti objektivan i koristiti
priznate elemente višeg i nižeg kriticizma bibliskog teksta. Kao i
vanbiblijske dokaze, kao što su arheologija, rani hebrejski i grčki
spisi i pisci, te neke od metoda koje su oni koristili kao rane metode
hermanautike, radi pravilnog rukovanja tekstom.

Hajde da prvo odredimo osnovne parametre.

- Kanonizacija nije događaj, to je proces. Trajao je jako dugo (saa biblija je pisana u rasponu od oko 1500 godina.)

- Moramo razdvojiti kanonizaciju SZ, i NZ, jer nisu iste, niti su se
desile u isto vrijeme.(kanonizaciju SZ obavili su Hebreji, kanonizaciju
NZ obavli su rani crkveni oci)

- Kriterijumi za kanonizaiju su jasni. (proroci-pobožni ljudi,
odani pravilima i regulativama koje je uspostavio Bog, imaju pravo samo
na jednu grešku, kazna za nju je smrt – Pon. Zakonik 18:22-„ 20A
prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime što ja ne budem
zapovjedio da govori i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav
prorok neka se pogubi.'

21Možda ćeš reći u svome srcu: 'Kako ćemo raspoznati riječ koju Jahve nije izrekao?' 22Kad prorok govori u ime Jahve pa to ne bude i riječ se ne ispuni, onda je to riječ koje Jahve nije kazao. U drskosti je taj prorok
govorio. Nemoj od njega strahovati.”)

Drugi dio

Kanonizacija SZ (Stari Zavjet) se završila najkasnije do 350 god, BC.

Neki bi da prikažu stvar ovako :

We must, however, note that the Jews did not define a canon of their Scriptures until 90 AD., that is after the coming of the Messiah. In 90 AD., the Jews were no longer the true religion, since they had rejected the Messiah. Ever since Pentecost, the Church of Jesus, the Catholic Church, was the institution endowed with all authority (cf.
Matthew 16:18-19; 18:18; Ephesians 3:10; Acts 15). Therefore, what the
Jews may or may not have decided in a council after Christ, in 90 AD.,
is irrelevant.

They had lost their status as the true religion when they rejected Jesus Christ.
It has been the Orthodox Church, from Pentecost on, which is the true
and real "Jewish Church," that is the fulfillment and flower of
Judaism, that which Judaism was meant to be.

http://st-takla.org/pub_Deuterocanon/Deuterocanon-Apocrypha_El-Asfar_El-Kanoneya_El-Tanya__0-index.html

Ja se ne slažem sa tim stavom jer je je ovaj stav suprotan nekim
stavovima iz Biblije, tačnije izjavama Boga u vezi Izraelaca tog
vremena, i datih obećanja njima i njihovom potomstvu.

Treći dio

Dakle, stvar je sasvim drugačija.

Hebrejski kanon se u početku sastojao od dvije podjele, (vidi dole za Hebrejsku posjelu i specifične knjige)

I- Zakon
II- Proroci
III- Pisanja

Te je kao takav priznat od Hebreja.

Danijel 9:2
2prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u
Pismima broj godina koje se - prema riječi koju Jahve uputi proroku
Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina.

Mat. 5:12:
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

Mat 5:17:
"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.

Mat 7:12:
"Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

Mat 11:13:
Uistinu, svi proroci i Zakon prorokovahu do Ivana.

Mat 22:40:
O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

Luka 24:27:
Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu.

Ivan 1:45:
Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao
Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."
(..mislim da nema potrebe da navodim mjesta i koje knjige su citirane u
NZu iz SZ, bilo to suviše posla ,a i zakomplikovalo bi sve ostalo.)

Četvrti dio

Hebrejski nazivi i podjele (ovde su poredane po literarnom obliku, vidi dalje za hronološki redosljed):

TORAH (The Law):

• Bereishith (In the beginning...) (Genesis)
• Shemoth (The names...) (Exodus)
• Vayiqra (And He called...) (Leviticus)
• Bamidbar (In the wilderness...) (Numbers)
• Devarim (The words...) (Deuteronomy)

NEVI'IM (The Prophets):

• Yehoshua (Joshua)
• Shoftim (Judges)
• Shmuel (I &II Samuel)
• Melakhim (I & II Kings)
• Yeshayah (Isaiah)
• Yirmyah (Jeremiah)
• Yechezqel (Ezekiel)
• The Twelve (treated as one book)
• Hoshea (Hosea)
• Yoel (Joel)
• Amos
• Ovadyah (Obadiah)
• Yonah (Jonah)
• Mikhah (Micah)
• Nachum
• Chavaqquq (Habbakkuk)
• Tzefanyah (Zephaniah)
• Chaggai
• Zekharyah (Zechariah)
• Malakhi

KETHUVIM (The Writings):

• Tehillim (Psalms)
• Mishlei (Proverbs)
• Iyov (Job)
• Shir Ha-Shirim (Song of Songs)
• Ruth
• Eikhah (Lamentations)
• Qoheleth (the author's name) (Ecclesiastes)
• Esther
• Daniel
• Ezra & Nechemyah (Nehemiah) (treated as one book)
• Divrei Ha-Yamim (The words of the days) (Chronicles)

http://www.templesanjose.org/JudaismInfo/Torah/Torah.htm

također i http://momo.essortment.com/cannonzationbib_rbnd.htm

Isti linkovi važe i za naredne navode.

Peti dio

“The canon, or officially accepted list of books in the Hebrew Bible, consists of 24* books according to Jewish reckoning and is divided into three parts: the Law, the Prophets, and the Writings.

The Law (Torah), often called the Pentateuch, comprises five books, GENESIS through DEUTERONOMY.


The Prophets (Nevi im) are divided into three parts: the earlier
prophets (Joshua, JUDGES, 1 and 2 SAMUEL, and 1 and 2 KINGS); the later
prophets (ISAIAH, Jeremiah, and EZEKIEL); and twelve books called the
Minor Prophets because of their brevity.
The 11 Writings (Ketuvim) include three poetic books (PSALMS, PROVERBS,
and Job); the five scrolls (SONG OF SOLOMON, RUTH, LAMENTATIONS,
Ecclesiastes, and ESTHER); an apocalyptic work, DANIEL; and
EZRA/NEHEMIAH and 1 and 2 CHRONICLES. “
*jer sun neke od knjiga smatrane kao jedna, npr Ezra/Nehemija.

Šesti dio

Onda, zadnji od proroka Malahija (432-425 bc ) nije mogao biti
kanoniziran prije tog datuma, pa se kao krajnji mogući datum uzima 400
do 350 bc za kompletiranje SZ kanona.

Sve ostale knjige su napisane i prihvaćene, te kao takve korištene od strane Izraelaca kao Božija objava prije ovog datuma.

(malo nešto sa strane – Malahija 3:1citira Isaiju 40:3 “Evo šaljem
glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj
Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već -
govori Jahve nad Vojskama.” ...i Matej 3: 3 “3Ovo je uistinu onaj o kom
proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu,
poravnite mu staze!”


, Marko 1:3 “3Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!” ,

Luka 3:4 “4kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče
u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!”
, Ivan 1:23 “23On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija.")


Poenta – jedna od zadnjih najava zadnjeg proroka , je jedan od prvih događaja u NZu.(interesantno)

*za potvrdu godine objave pogeldati dolje hronološku listu.

Sedmi dio


Broj knjiga

Broj knjiga se razlikuje u protestanskoj i Katoličkoj kompilaciji Biblije, primarno u broju knjiga u SZ.

Protestanti kreću sa stanovišta da ako su Hebreji koristili tu knjigu,
te je priznavali za autentičnu objavu, kao takvu koristili u svom
svakodnevnom i duhovnom životu,(a ove sporne nisu) zašto, i odakle nama
pravo da nešto dodajemo?

Dokaz- Još od vremena Mojsija, a također u vrijeme progonstva, te
mnogo dominatnije se počelo u vrijeme Makabejaca, sa čitanjem pisama i
zakona.


"Knjiga" - ta riječ se pojavljuje još u Exodus 17:14, u vrijeme
Mojsija, kada Hebreji izlaze iz Egipta, što će reći da se tada već
počelo određivati šta je kanon.
(Pon. Zakonik 31:24 - Kad Mojsije napisa riječi ovoga Zakona u knjigu, // Joshua 1:8-
Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i
noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada
biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima.


Nisam li ti zapovjedio: // I Samuelova 10:25-
Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju
položi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki
svojoj kući. // II Kraljevima 22:11- Čuvši riječi Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje.


// Nehemija 8:8- I
čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao da narod
može razumjeti što se čita... Itd... što dokazuje da su u različitim
periodima već imali ,pravilnije bi bilo reći, svitak, ili svezak koji
je sadržio dozvoljena pisma) A tokom progonstva Hebreji su se
organizovali u sinagoge, tako da je precizno određeno koji se pasusi
čitaju koje subote u sinagogama.
Do 400 bc je već uveliko u praksi bilo da se svake subote čita isti
pasus u svim sinagogama (a tako je i do danas, sa malim razlikama
između ortodoksnih i liberalnih Jevreja, te sa vremenskim zonama), tako
da se u svim sinagogama čitao isti pasus u određenom datumu godine.

Osmi dio

zvori

“The Torah is divided into parshiot (Torah portions) which are
generally three to five chapters in length. The parshiot are read, in
order, each Shabbat throughout the year, in a yearly cycle which begins
and ends on Simchat Torah (a holiday which follows on the tail of
Sukkot). On holy days, festivals and other special occasions, special
passages outside the cycle of reading are read.”

http://www.templesanjose.org/JudaismInfo/Torah/Torah.htm

The tradition of reading the Torah out loud dates back to the time
of Moses, who would read the Torah publicly on Shabbat, festivals, and
Rosh Chodesh.

According to the Talmud, it was Ezra the Scribe who established
the practice, which continues today, of reading the Torah also on
Monday and Thursday mornings and Shabbat afternoons.
These days were picked because Monday and Thursday were traditionally
days that the Jews would go to the nearest towns to shop and trade.

Also, this way the people would never go for more than three days without getting spiritual sustenance from the Torah.

There were breaks in the practice, but since the Maccabean period
in the 2nd century BCE, public Torah reading has been maintained
continuously.

It was also in the Maccabean period that the Jews started reading
from the Torah consecutively, reading on Shabbat afternoon, Monday, and
Thursday from the point at which they left off the previous Shabbat
morning.

In the early times, there were two traditions as to how the reading on
Shabbat mornings should proceed. In Israel, the Torah was divided into
155 portions and took three years to read.
Today, Reform and some Conservative congregations follow this triennial
cycle. In Babylonia, the Torah was split in 54 sections and took one
year to read (some portions were read together in non-leap years).

The size of the sections vary, containing anywhere between 30 and more than 150 verses.

This latter custom became accepted for Orthodox and most
Conservative Jews. The only break from the weekly cycle is when Shabbat
is a holiday with a special Torah portion.

The Torah is read on Shabbat and festivals between the shacharit
(morning) and mussaf (additional) services and on weekdays at the end
of shacharit.

http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/Judaism/torah_reading.html



Regular public reading of the Torah was introduced by Ezra the Scribe
after the return of the Jewish people from the Babylonian captivity (c.
537 BCE), as described in the Book of Nehemiah.

[1] In the modern era, adherents of Orthodox Judaism practice
Torah reading according to a set procedure they believe has remained
unchanged in the two thousand years since the destruction of the Temple
in Jerusalem (70 CE).
Starting in the 19th and 20th centuries CE, new movements such as
Reform Judaism and Conservative Judaism have made adaptations to the
practice of Torah reading, but the basic pattern of Torah reading has
usually remained the same:

As a part of the morning or afternoon prayer services on certain
days of the week or holidays, a section of the Pentateuch is read from
a Torah scroll. On Shabbat (Saturday) mornings, a weekly section
("parsha") is read, selected so that the entire Pentateuch is read
consecutively each year.

[2][3] On Saturday afternoons, Mondays, and Thursdays, the
beginning of the following Saturday's portion is read. On Jewish
holidays and fast days, special sections connected to the day are read.

Jews observe an annual holiday, Simchat Torah, to celebrate the completion of the year's cycle of readings.

Deveti dio

http://en.wikipedia.org/wiki/Torah_reading


Each week in synagogue, we read (or, more accurately, chant, because it is sung) a passage from the Torah.

This passage is referred to as a parshah. The first parshah, for
example, is Parshat Bereishit, which covers from the beginning of
Genesis to the story of Noah.

There are 54 parshahs, one for each week of a leap year, so that
in the course of a year, we read the entire Torah (Genesis to
Deuteronomy) in our services.

During non-leap years, there are 50 weeks, so some of the shorter
portions are doubled up. We read the last portion of the Torah right
before a holiday called Simchat Torah (Rejoicing in the Law), which
occurs in October, a few weeks after Rosh Hashanah (Jewish New Year).

On Simchat Torah, we read the last portion of the Torah, and
proceed immediately to the first paragraph of Genesis, showing that the
Torah is a circle, and never ends.

http://www.jewfaq.org/readings.htm

(kao što se može primjetiti u listi na ovoj stranici nema nijedne od kontroverznih knjiga, kao ni na ovoj http://www.templesanjose.org/JudaismInfo/Torah/Scriptural_Readings.htm )


- E sada, Luka 4:17-19 (citat Izaija 61:1,2) “17Pruže mu Knjigu proroka
Izaije... On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: 18 Duh
Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti
siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu
pustiti potlačene, 19proglasiti godinu milosti Gospodnje.”


Dakle, Isus koristi pasus iz Izaije, koji je u uporebi za taj specifčan
dan još od davnina. Što će reći, da i on sam je prihvatao taj način i
taj pasus, te da je barem do tog navedenog pasusa kanon bio zaključen.
(a iz Hebrejske tradicije možemo upoznati da je to mnogo više -


http://www.templesanjose.org/JudaismInfo/Torah/Scriptural_Readings.htm , http://www.jewfaq.org/readings.htm )

10ti dio

Po godinama BC

(hronološki kroz vrijeme i prema periodima istorije Hebreja opisane u Bibliji):



- vrijeme Patrijarha

Postanak- NN



- vrijeme Mojsija

Izlazak - 1875 – 1445 (pokriva period od - 431 godina)

Levitikus ili Levitski zakonik – 1445 (1 mjesec)

Brojevi - 1445 – 1405 (40 godina)

Ponovljeni zakonik – 1405 (1 mjesec)



- vrijeme Jošue i sudaca

Jošua - 1405 – 1390 (c. 15 godina)

Sudci - 1390 – 1045 (345 godina)

Ruta – NN (ali prema prvoj rečenici u knjizi: „1 U ono vrijeme kada su
vladali suci nastala glad u zemlji,” se može svrstati ovdje)



- vrijeme Ujedinjenog kraljevstva

Prva Samuelova, Druga Samuelova, Psalmi, Job*, Izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama.

*(ove knjige, osim Joba, su nastale u ovom periodu, ali nije nisam
siguran koje godine. Job je vjerovatno najstarija knjiga, ali zbog
literarnog oblika je nemam dje drugo)

11ti dio

- vrijeme Podjeljenog krajevstva (u 4 etape)

I – 10ti vjek

Prva Krajevima - 971 – 840

Druga Kraljevima - 840 – 586



II- 9ti vjek

Obadija - c. 840

Joel - c. 830



III- 8mi vjek

Jona - c. 760 Sjever. Kralj.

Amos - c. 760 – 750 Sjever. Kralj.

Hošea - c. 755 – 710 Sjever. Kralj.

Mihej - c. 739 – 700 Južno Kralj.

Isaija - c. 739 – 680 Južno Kralj.



IV- 7mi vjek

Nahum - c. 650 Južno Kralj.

Sefanija - c. 635 Južno Kralj.

Habakuk - c. 630 Južno Kralj.

Jeremija - c. 627 – 580 Južno Kralj. (također napisao i Tužaljke, koje
i opisuju užasan kraj ovog kraljevstva, te tako počinje novi period u
istoriji)

12ti dio

- vrijeme zarobljeništva i povratka (2je etape)

I- tokom zarobljeništva (605 do 538 bc)

Ezekijel - 592 – 570
(pod kraljevima : u Izraelu – Jojakim, Jojakin, Sidkija /u Babilonu - Nabukodonozor)

Danijel - 605 – 535
(pod kraljevima : U Izraelu - Jojakim, Jojakin, Sidkija / u Babilonu –
Nabukodonozor, Nabonid, Belšazar. / u Medo-Perziji - Kir ili Cirius)


II- nakon Babilonskog zarobljeništva (538 do 524 bc)

Hagaj - 520 (glavne ličnosti : Hagaj, Jošua, Zerubabel)
Zaharija - 520 – 470 (glavne ličnosti : Zaharija, Jošua, Zerubabel, Mesija)
Ester - 483 – 473 (glavne ličnosti : Ester, Artakserks, Haman, Mordekaj)
I, II knjiga Ljetopisa - c. 450 (glavne ličnosti : David, Solomon)
Ezra - c. 440 (glavne ličnosti : Ezra, Zerubabel, Kir, Darije)
Nehemija - 444 – 425 (glavne ličnosti : Nehemija, Sanbalat, Tobija (Amonac), Gašaem (Arap))

Malahija - 432 – 425 (glavne ličnosti : Malahija, Naredni Božiji govornik )


Poenta- mislim da svi dovoljno mudrosti imamo da znamo da su neke
od ovih zadnjih osoba koji su navedene istoriske ličnosti. Te je
nepotrebno da raspravljamo o datumima. Time je nemoguće da neke od
prethodno navedenih knjiga u kojima se spominju drugi istoriski likovi
budu napisani prije ili poslije njih.

13ti dio

Samim time, vidimo da se veoma rano počelo voditi računa o „Riječi Božijoj.“
A koliko su Hebreji tome pridavali važnosti pročitajte dalje:
(nisam želio da prevodim radi autentočnosti)

http://www.borshevsky.com/sacred.htm

Incorrect printing or lacking of any of the letter’s elements implies breaking the bond with the substances of the high order.

Be very careful – your attempts to write down those letters by
yourselves might shake the foundations of the universe and to damage
your relationship with the spiritual substances.


Some basic regulations for putting sacral texts on paper.

Texts, printed with even a slight inclination from the strictest regulations, become non-kosher, i.e. unfit for usage. (moje boldiranje) In some cases it is possible to correct the mistake, in others it is forbidden.

For example, in the Mezuzah all the letters must be printed from
write to left, in the same order they are read in Torah (kesidran).

It resembles the process of stringing beads: if one bead is
erroneously forgotten, you’ll have to unravel everything subsequent to
the unfortunate mistake.
If the copyist has forgotten one letter or even half a letter in the
Mezuzah, he has to delete, or more precisely, to cut all that was
written after the mistake, to insert the missing letter in its proper,
and only then can he continue his task.
But these are not the only complications. The names of the Creator are
met in the Mezuzah 10 times. If one of the names has already been
inscribed, and there had been detected that a letter or any of the
letter’s parts prior to this name is missing, the whole Mezuzah is
irremediable, for to fix it, we’d have to delete everything before the
mistake, and the name of God is prohibited to delete.

In other cases too, later corrections are in potential to deprive
the Mezuzah of all its protective powers! The more a scribe is
God-fearing, the more it serves guarantee for a Mezuzah’s operational
capability (Sofer STaM).


Ink.Very high demands are made of the ink. It ought to be coal
black, without even a slightest tint, and to be durable and resilient
in the face of centuries of existence. Only kosher products may become
a part of the kosher ink.

In our days Jewish scribe use: coal, gals (small epiphyllous
balls on the oak leafs), wood rosin, and blue vitriol that makes ink
ineffaceable. To brush the ink on parchment it is customary to use a
bamboo or a bird’s (mostly turkey’s) feather pen (kulmos), sharpened in
a particular way.


http://www.templesanjose.org/JudaismInfo/writing/Calligraphy.htm

14ti dio

Pravila pisanja i kopiranja danas (možete zamisliti onda) kod Hebreja.
Samo neki isječci sa linka gore:

“There are over 150 laws concerning how the Hebrew Alphabet must be written by the Jewish Scribe.

Here, each letter has been scanned in separately, to point out some of the things to look for in good writing. Note:
This is only a reference and is by no means complete. Please check your
STA"M with a competent certified Sofer. Ask your Sofer if he is
certified by the Vaad Mishmeres STA"M.(prvi bold je moj, drugi je iz originala)


For the purpose of this document, this
deals only with the Beis Yosef's opinion on how the letters should be
written. There are several letters where the Ari Z'al has a difference
of opinion, as seen below.”

“The Letter Chof Peshuta should have a roof which is no longer than
3 kulmusim. We should not lengthen its roof any further, nor make it
shorter, as it could very possibly look like the Letter Reish or the
Letter Vov.
The leg of the Chof Peshuta should be a total of 5 1/2 kulmusim,when
measuring from the top of the Chof to its tip. If it is any shorter, it
could look like the Letter Reish. The top right corner of the Chof
Peshuta should be rounded, as it is similar to it's cousin, the Chof
Kefufa, which has a rounded top corner.” (bold u originalu)

Jedan od FAQs - “How many letters are there in the Torah?

• There are 304,805 letters. “ (njima je poznat broj slova za svaku
pojedinu knjigu, te broj suglasnika, broj samoglasnika, broj razmaka,
itd.itd.- ineresantno)

http://www.templesanjose.org/JudaismInfo/faq/mezuzah.htm

Toliko o predanju prilikom pisanja.

Dakle,

kanonizacija SZ je završena još prije nego je NZ vrijeme i počelo.

Ono što ti nazivaš "židovski koncil u Jamniji" je samo potvrdio več sveopšte prihvačeno stanje.

Što ako uporedimo i sa kanonizacijom NZa nije ništa drugačije.
Koncili, kojisu po nekima "odlučivali" o tome, su ustvari potvrdili več sveopšte prihvačene knjige.

Kao što sam već naveo, kanonizacja nije bio jedan događaj, tipa koncila, to je proces koje je trajao.

Koncil je samo verifikovao knjige biblije koje su se ionako več koristile kao takve.

Onda, što se tiče apokrifa, zašto da ih koristimo, kada ni oni za koje pojedini tvrde da su im poslane te knjige (hebreji) nisu koristili niti priznavali?
Ako su oni smatrali da te knjige nisu za upotrebu u hramu, i ostalim religiskim aktivnostima, kao čitanje tokom Šabata, zašto da ih mi koristimo, i za njih tvrdimo da su inspirisane?
Istina, pružaju dosta istoriskih podataka koji su jako relevantni za NZ period.
Ali, da li je istoriska relevantnost jedina karakteristika, i odlika ostatka biblije? Nije.
Biblija nije samo izvještaj nezavisnog novinara iz određenih vremenskih perioda Hebrejske istorije. Ona je mnogo više od toga.
Ona ima svoj integritet, poruku, cilj, svrhu, koje se ednostavno mogu pratiti, jer su isti, i prožeti su kroz nju svu. Namjera pisca je očigledna. To je spasenje.

Hebrejska riječ za spasenje je = yshuw`ah. (poznato zar ne!) = Hebrejski način imena Isus.

Tako da kada pslamista kaže
"(Psalms 3:9) U Jahve je spasenje: na tvom narodu tvoj je blagoslov! "
( U Jahve je yshuw`ah: na tvom narodu tvoj je blagoslov! )
ili I Ljetopisa 16:23: = 23Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo!
(23Pjevaj Jahvi, sva zemljo, Navješćujte iz dana u dan yshuw`ah njegovo!)
mislim da može značiti samo jedno. Da li sada shvataš, barem malo, poruku biblije?
I tom porukom je prožeta sva Biblija. Tako da ako dodamo apokrife, ta se poruka gubi.

Mislim da nema potrebe da joj dodajemo nešto za što je već dokazano da tu ne pripada.

lp

Alem

inliner je napisao/la:

Deuterokanonske knjige (apokrifne knjige) napisali su helenizirani Židovi 100-200g. prije Krista.

90.
godine poslje krista, židovski koncil u Jamniji ih je isključio iz
kanona (Starog zavjeta). Jeronim ih je također nazvao deuterokanonskima
zato jer nije vjerovao da imaju kanonsku vrijednost. Katolička crkva
službeno ih je prihvatila tek 1546, na koncilu u Trentu.

Točno je da Jeronim ispočetka nije prihvaćao kanoničnost deuterokanonskih knjiga, međutim kasnije je promijenio mišljenje i uvidio da se radi o sastavnom dijelu biblijskog kanona. Tako u Pismu Rufiniusu brani kanoničnost dijelova Knjige proroka Danijela

http://www.sacred-texts.com/chr/ecf/203/2030799.htm

... i u svoju Vulgatu uključuje deuterkanonske knjige. Piše i komentare o pojedinim knjigama, gdje također uključuje sporne dijelove:

http://www.bombaxo.com/blog/?p=239

Kanon kakav danas priznaje i koristi Katolička crkva prihvaćen je na sinodama u Rimu (382. god.) Hippu (393.) i Kartagi (397.), tako da u Trindentu nije ništa dodano već je samo potvrđen definirani kanon koji se koristio stoljećima kao služben.

inliner je napisao/la:

U njima se nalazi mnogo povjesnih netočnosti i općenito se nerjetko sukobljavaju sa ostalim djelovima Svetog Pisma.

Judita 1,1 kaže npr. da je Nabukodonozor bio kralj Asiraca iako povjest i ostatak Biblije kažu da je bio kralj drevnog Babilona.

Pisac Knjigu o Juditi nije ni zamislio kao povijesni izvještaj, već alegorijsku pripovijest radi podizanja morala svome narodu. Snažna simbolika tome daje potvrdu, i gledamo li u kontekstu onog vremena, adresat bi znao da se ne radi o stvarnim događajima, već pisac daje vrlo jasnu poruku šifriranim govorom. Više o tome ovdje:

http://www.cin.org/users/james/questions/q092.htm

inliner je napisao/la:

Knjiga Mudrosti 8,19-20 kaže "Ja bijah mladić sretne naravi i imao sam dobru dušu, ili bolje: jer bijah dobar ušao sam u tijelo bez ljage"

Što je pisac time htijeo reći, mi možemo samo pogađati, ali očito je da
iznosi nauk prema kojem su naše "duše" postojale i prije našeg života
na zemlji. Takvo nešto potpuno je strano ostatku Biblije. Bog ne stvara
"duše" koje se inkarniraju u tijelo, nego stvara cjelovitog
čovjeka.

Bog je prvom čovjeku udahnuo dah života (Post 2,7), pošto je načinio tijelo od praha zemaljskog. I tako čovjek postane živa duša.

inliner je napisao/la:

Tobija 6,7-8 kaže "Mladić potom upita anðela: "Brate Azarja, čemu će služiti riblja jetra, srce i žuć?" A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga muči demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više neće mučiti."

Taj vračarski savjet ne dolazi od Božjeg anđela. Vjerojatno ste se i vi poput Namaana zapitali "Gle ja mišljah, izaći će preda me, zazivat će ime Jahve Boga svoga, stavit će ruke..." (2. Kr 5,11). Ipak umjesto oslanjanja na
Boga, pisac ove apokrifne knjige predlaže neke "recepte" koje je dobio od "anđela". Ja ne osporavam to da on možda on je dobio to od anđela, samo je pitanje Božjeg ili Sotoninog. Je li moguće da je pisac te apokrifne knjige uistinu bio Božji prorok?

Ovdje se jednostavno radi o postupku istjerivanja đavla, što ni u kom slučaju nije strano Bibliji, niti je riječ o vračarskom savjetu. Po formalno sličnom principu i Isus istjeruje zloduhe - traži njihovo ime (Lk 8,30), iako posjeduje moć da ih izagna i bez da im dozna ime (Lk 11,14). Dakle istjeruje zloduha prema određenoj metodi, isto kao što je slučaj u spornom navodu iz Tobije.

inliner je napisao/la:

Tvrdnja katoličke crkve da Pavao spominje J i ostale poginule Židove (Heb 11,32), nebitna je zato jer Pavao govori o njihovoj smrti kao povjesnom događaju, ali nikada ne citira ili ih pak smatra (deuterokanonske knjige) kao dio Božje objave. Isto je bilo i sa
susom, i svim staro-zavjetnim piscima.

Neće ići. Pavao tvrdi više od povijesne činjenice egzistencije i smrti Makabejaca, koristi ih u didaktičke svrhe, što znači da je morao biti detaljno upoznat sa cijelom situacijom. Provjerimo citat:

''Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s
mirom primi uhode. I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena,
počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa
Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva,
odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima,
pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti,
ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. Žene su po uskrsnuću ponovno
zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće.'' (Heb 11, 31-35)

''Uhvatiše tako i sedmoricu braće zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bičevima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso.Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ćemo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. Kad ih užariše, zapovjedi da se, naočigled ostale braće i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da junački umru. Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na
mučenje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Hoćeš
li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmučimo tijelo?" On odgovori jezikom svojih otaca: "Neću!" Zato su i njega podvrgli mučenju
kao i prvog. Izdišući reče: "Ti nam, zlikovče, oduzimaš sadašnji
život, ali će nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone,
uskrisiti na život vječni." Poslije njega mučili su trećega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. Junački reče: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ću ih od njega natrag dobiti."
I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladića koji je
prezirao muke. Kad je taj preminuo, podvrgli su četvrtoga istim mukama.
Prije nego što je izdahnuo, reče ovo: "Blago onom koji umre od
ruke ljudi, u čvrstoj nadi koju ima od Boga: da će ga Bog uskrisiti! A
ti - za tebe nema uskrsnuća na život!" Zatim dovedoše petoga i
stadoše ga mučiti. On upilji oči u kralja i reče: "Iako si smrtan, imaš
vlast nad ljudima i radiš što hoćeš. Ali ne misli da je Bog naš narod
ostavio! Samo čekaj, već ćeš vidjeti njegovu veliku moć: mučit će on
tebe i tvoje sjeme!" Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt
reče: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo
sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. Ali nemoj
misliti da ćeš izbjeći kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga."
Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka,
koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova:
veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. Svakoga od
njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osjećaja, ona je svoju
ženstvenost oživljavala muškom hrabrošću. Govorila im je: "Ne
znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh
ni život niti vam tkivo složila. Zato će vam Stvoritelj svijeta, koji
je sazdao ljudski rod i koji svemu dade početak, milosrdno vratiti i
duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim
zakonima."Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je
riječima nazrijevao porugu. Kako je najmlađi još živio, on ga poče ne
samo riječima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da će ga
obogatiti i usrećiti, sprijateljit će se s njim i povjerit mu visoke
službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. Kako mladić za to nije
ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladiću
savjetuje da sebi spasi život. Poslije duga nagovaranja pristala je da
savjetuje sina. Sagnula se k njemu pa je, zavaravajući okrutnog
silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se
meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine,
zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. Molim te,
dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve
to Bog načinio ni od čega i da je tako nastao i ljudski rod. Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje braće i prihvati smrt, da te s tvojom braćom u vrijeme milosti opet nađem!" (2 Mak 7, 1-29)

Nijedan drugi biblijski junak ne biva mučen s poklikom nade u uskrsnuće, i Pavao ovdje kao izvor svoje pouke o opravdanju uzime Knjigu o Makabejcima, koju samim time smatra nadahnutom i obvezatnom za vjeru.

inliner je napisao/la:

Bog zabranjuje da njegov riječi Bibliji, dodajemo ono što joj ne pripada

"Svaka
je Božja riječ prokušana, štit onima koji se u nju uzdaju. ne dodaji
ništa Njegovim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivcem" (Izreke 30,5-6)

Slažemo se, isto tako zabranjuje i da oduzimamo Božjoj Riječi ono što joj pripada:

''Niti što nadodajite onome što vam zapovijedam niti što od toga oduzimljite; vršite zapovijedi Jahve, Boga svoga, što vam ih dajem. '' (Pnz 4,2)

Što se tiče židovskog koncila u Jamniji, ne postoji razlog zašto bi za kršćane bile obvezatne odluke onih, koji su istovremeno protiv njih vodili žestoke progone.

U novozavjetnim knjigama ima puno više citata koji se referiraju na deuterokanonske knjige, i ako ih Isus i apostoli uzimaju kao podlogu za svoje poučavanje, ne postoji razlog zašto ne bismo i mi:

http://www.scripturecatholic.com/deuterocanon.html

Alem je napisao/la:

Dakle,

kanonizacija SZ je završena još prije nego je NZ vrijeme i počelo.

Ono što ti nazivaš "židovski koncil u Jamniji" je samo potvrdio več sveopšte prihvačeno stanje.

Dok o kanonizaciji možemo pričati kao objektivno valjanom procesu inspiracije neovisno o našim promatranjima, ipak ostaje na nama da utvrdimo stvarno stanje. Tu neizbježno pod utjecajem ljudskih spoznajnih metoda i mogućnosti, postoji mogućnost različitih rezultata koji odražavaju stvarno stanje naše spoznaje. Vrijeme kanonizacije, teoretski, traje do dolaska Isusa Krista, čime svaki relevantan spis stare ere dolazi u obzir kao možebitno nadahnuti.

Nama je ovdje bitno da židovski kanon nije bio definiran sve do
Jamnijskog koncila, i činjenica da se 61. poglavlje Izaije čitalo u Isusovo vrijeme ne implicira na konsenzus oko kanonskih knjiga. Židovi se nikad nisu vodili po načelu Sola scriptura i dan danas priznaju autentičnost (ne i kanoničnost) spornih knjiga. Možda i najjasnija potvrda je blagdan Hanuka, koji se temelji na Makabejcima.

Alem je napisao/la:

Što ako uporedimo i sa kanonizacijom NZa nije ništa drugačije.
Koncili, kojisu po nekima "odlučivali" o tome, su ustvari potvrdili več sveopšte prihvačene knjige.

Kao što sam već naveo, kanonizacja nije bio jedan događaj, tipa koncila, to je proces koje je trajao.

Koncil je samo verifikovao knjige biblije koje su se ionako več koristile kao takve.

Sve do konca četvrtog stoljeća vodile su se žučne rasprave oko nadahnutosti pojedinih knjiga. Uzmimo za primjer Tomino evanđelje, koje je Origen smatrao autentičnim, drugi pak nisu, Atanazije je sastavio poseban kanon koji sadrži samo neke deuterokanonske knjige i sl. tome. Daleko od toga da je postojao konsenzus, i Crkveni autoritet je na kraja instanca koja ima konačnu riječ (Mt 16,18; Mt 18,18; Lk 10,16)

Zadnja promjena: Caesar; sub 04 lis 2008, 14:27; ukupno mijenjano 1 put.