Isus je upozorio vjernike na vrijeme velike vjerske prevare kada će mnogi biti zavedeni. Uistinu njegove riječi su se obistinile. Kako je nezgodno naplačivati oprost živim vjernicima, katolička crkva se dosjetila jedne nove taktike. Prodaja Božje milosti za mrtve čini se kao idealno sredstvo za brzu i laku zaradu. Za vrijeme srednjeg vijeka reformacija je učinila sasvim dobar posao time što je raskrinkala shvaćanje da se kupnjom oprosnica može pomoći dušama u čistilištu[koje se inače nigdje ne spominje u Bibliji]. Budući da svećenici moraju priznati kako nemamo načina da saznamo kada duše navodno napuštaju čistilište i odlaze u "Nebo", nikad se ne može biti stvarno miran, jer uvijek postoji mogućnost da treba dati još novaca za drage pokojne.
Katolička crkva je čak napravila i cijenik: Mala misa stoji 60 kuna, Velika Misa 130kn, a Gregorijanska misa 3000kn. Razlika je u broju molitvi, dekoru, pjevanju itd.
Osvrnuti ću se na ovu zadnju [Gregorijansku] tekstom iz Glasa koncila u kojem piše:
"Moja majka odlučila je uplatiti gregorijansko služenje mise za pokojnu baku. Cijena takve usluge je zaračunata 3000 kn. Iziritirana i isprovocirana, jer me je sve podsjetilo na srednji vijek i na otkup grijeha, odlučila sam vam poslati ovaj mail. Naime, moja je majka umirovljenik i ona će sa svojom mizernom mirovinom izdvojiti i platiti takav iznos??? Može li mi netko objasniti tko je odredio toliki iznos, tko je odredio cjenik za te mise?"
na kraju dodaje: "Zbog takvih stvari ljudi gube vjeru... Istinski sam isprovocirana! Razočarana jer će moja majka zbog »jačine« svoje vjere uplatiti taj novac od svojih 800 kn mirovine?! Neka mi to netko molim vas objasni!?"
I dobiva nevjerojatan odgovor: "Iz vjerničkih pobuda i vjerojatno jake želje da plati misu za svoju majku, a Vašu baku, nije dobro procijenila svoje mogućnosti. Je li se zanijela?"... "Potičemo Vas da trijezno razmislite je li - nakon našega odgovora - doista riječ o »srednjem vijeku«, o logici »kupnje i prodaje« ili nečemu drugom."
Jedan drugi tekst iz Glasa koncila čak spominje i tvrdnju iz Misala St. Lambrechta (1336) citiram: »Ako netko u nekoj potrebi slavi ovih 30 misa ili zamoli da budu slavljene, bit će bez oklijevanja oslobođen (od kazne i muka).«
Irci imaju čak i izreku: "Mnogo novaca - Velika misa; malo novaca - Mala misa; nema novaca - nema mise"
Kada bi se Božja milost uistinu mogla kupiti za novac, isplatilo bi se biti bogat, ipak Biblija govori da je bogatašu teško ući u kraljevstvo nebesko (Mt 29,23-24), te da se Božja milost ne može kupiti novcem (Ps 49,7-10). Spasenje je Božji dar koji se dobiva vjerom. Davanje novaca za mrtve nastalo je jako davno; čak su i Židovi bili izloženi tome vjerovanju, jer ih se upozoravalo da ne daju novac za mrtve (PZ 26,14). Poigravanje s ljubavlju i osjetljivim uspomenama ucviljenih ljudi, te uzimanje novaca za mise i duge molitve, podsjeća nas nas one koji "proždiru kuće udovičke pod izlikom dugih molitava" (Mt 23,14).
Radosna vijest je da nismo otkupljeni "nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista kao nevina i bez mane janjeta" (1. Pt 1,18-19), odnosno da je cijena grijeha već plaćena - po Isusu Kristu, kao i da se Božja milost daje besplatno "bez novaca i bez naplate" (Izaija 55,1), "Tko je žedan, neka dođe; tko želi neka badava uzme 'vode života'" (Otk 22,11) svima koji su je voljni primiti. Nažalost ta radosna vijest i danas je mnogima nepoznata.
Te mise su vjerojatno jeftinije odnosno skuplje u drugim zemljama, da li jednako (za pokojnika) vrijedi misa uplaćena u Zimbabveu kao i ona uplaćena u Kanadi. Da li bi puno misa u Africi vrijedilo više od jedne mise tu HR ako je ukupno plaćeni iznos za njih jednak? Kako možemo znati da li su pokojnici izašli iz čistilišta ili se još uvijek muče tamo? Da li misa za jednog pokojnika individualno više pomaže njemu nego zajednička misa za sve mrtve (uključujući i njega)? Ima li ovdje itko normalan?? Nije mi jasno kako katolici mogu 'gristi' na takve nebuloze.
Za stav protestanta o oprostu grijeha možete doznati ovdje.
Što vi mislite o tome??
Zadnja promjena: inliner; sri 11 stu 2009, 12:32; ukupno mijenjano 11 put/a.
Katolička crkva je čak napravila i cijenik: Mala misa stoji 60 kuna, Velika Misa 130kn, a Gregorijanska misa 3000kn. Razlika je u broju molitvi, dekoru, pjevanju itd.
Osvrnuti ću se na ovu zadnju [Gregorijansku] tekstom iz Glasa koncila u kojem piše:
"Moja majka odlučila je uplatiti gregorijansko služenje mise za pokojnu baku. Cijena takve usluge je zaračunata 3000 kn. Iziritirana i isprovocirana, jer me je sve podsjetilo na srednji vijek i na otkup grijeha, odlučila sam vam poslati ovaj mail. Naime, moja je majka umirovljenik i ona će sa svojom mizernom mirovinom izdvojiti i platiti takav iznos??? Može li mi netko objasniti tko je odredio toliki iznos, tko je odredio cjenik za te mise?"
na kraju dodaje: "Zbog takvih stvari ljudi gube vjeru... Istinski sam isprovocirana! Razočarana jer će moja majka zbog »jačine« svoje vjere uplatiti taj novac od svojih 800 kn mirovine?! Neka mi to netko molim vas objasni!?"
I dobiva nevjerojatan odgovor: "Iz vjerničkih pobuda i vjerojatno jake želje da plati misu za svoju majku, a Vašu baku, nije dobro procijenila svoje mogućnosti. Je li se zanijela?"... "Potičemo Vas da trijezno razmislite je li - nakon našega odgovora - doista riječ o »srednjem vijeku«, o logici »kupnje i prodaje« ili nečemu drugom."
Jedan drugi tekst iz Glasa koncila čak spominje i tvrdnju iz Misala St. Lambrechta (1336) citiram: »Ako netko u nekoj potrebi slavi ovih 30 misa ili zamoli da budu slavljene, bit će bez oklijevanja oslobođen (od kazne i muka).«
Irci imaju čak i izreku: "Mnogo novaca - Velika misa; malo novaca - Mala misa; nema novaca - nema mise"
Kada bi se Božja milost uistinu mogla kupiti za novac, isplatilo bi se biti bogat, ipak Biblija govori da je bogatašu teško ući u kraljevstvo nebesko (Mt 29,23-24), te da se Božja milost ne može kupiti novcem (Ps 49,7-10). Spasenje je Božji dar koji se dobiva vjerom. Davanje novaca za mrtve nastalo je jako davno; čak su i Židovi bili izloženi tome vjerovanju, jer ih se upozoravalo da ne daju novac za mrtve (PZ 26,14). Poigravanje s ljubavlju i osjetljivim uspomenama ucviljenih ljudi, te uzimanje novaca za mise i duge molitve, podsjeća nas nas one koji "proždiru kuće udovičke pod izlikom dugih molitava" (Mt 23,14).
Radosna vijest je da nismo otkupljeni "nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista kao nevina i bez mane janjeta" (1. Pt 1,18-19), odnosno da je cijena grijeha već plaćena - po Isusu Kristu, kao i da se Božja milost daje besplatno "bez novaca i bez naplate" (Izaija 55,1), "Tko je žedan, neka dođe; tko želi neka badava uzme 'vode života'" (Otk 22,11) svima koji su je voljni primiti. Nažalost ta radosna vijest i danas je mnogima nepoznata.
Te mise su vjerojatno jeftinije odnosno skuplje u drugim zemljama, da li jednako (za pokojnika) vrijedi misa uplaćena u Zimbabveu kao i ona uplaćena u Kanadi. Da li bi puno misa u Africi vrijedilo više od jedne mise tu HR ako je ukupno plaćeni iznos za njih jednak? Kako možemo znati da li su pokojnici izašli iz čistilišta ili se još uvijek muče tamo? Da li misa za jednog pokojnika individualno više pomaže njemu nego zajednička misa za sve mrtve (uključujući i njega)? Ima li ovdje itko normalan?? Nije mi jasno kako katolici mogu 'gristi' na takve nebuloze.
Za stav protestanta o oprostu grijeha možete doznati ovdje.
Što vi mislite o tome??
Zadnja promjena: inliner; sri 11 stu 2009, 12:32; ukupno mijenjano 11 put/a.