Apostolska sukcesija -crkveni oci...

Djela 14,23; 20,28; 2Tim 1,6; Matej 19,13;...
Lanac Rukopolaganja - Od Petra do Linusa i

Irenej:
Contra Haereses
http://www.unifr.ch/patr/bkv/kapitel.php?ordnung=0&werknr=62&buchnr=143&abschnittnr=651

Djela Otaca , njemački:
http://www.unifr.ch/bkv/awerk.htm

Zašto je bitna apostolska sukcesija?
Djela 14,23; 20,28; 2Tim 1,6; Matej 19,13;...
Lanac Rukopolaganja - Od Petra do Linusa i
Na primjer:
Ciparska Crkva potječe iz apostolskih vremenâ, zadržala je cjelovitom apostolsku sukcesiju, a njezinim se utemeljiteljem drži apostol Barnaba, koji je na svojim misijskim putovanjima dva puta posjetio otok.
"Podsjetivši potom na početke Ciparske Crkve, koja je bogata svecima, a među kojima je spomenuo Epifanija i Barnabu, Papa je istaknuo zajedničke izazove i probleme našega vremena. Kao u ono vrijeme, i danas valja pozorno bdjeti kako bi se upozorilo Božji narod na lažne proroke, pogreške i površnost prijedloga koji nisu u skladu s naučavanjem božanskoga Učitelja, našega jedinog Spasitelja – kazao je Sveti Otac. Dijeleći Papinu zabrinutost, nadbiskup Chrysostomos II. je istaknuo kako Europa, kolijevka zapadne civilizacije i slavno sjedište kršćanskoga duha, prolazi razdoblje krize i dezorijentacije, ateizma i nesigurnosti, te sekularizacije i propadanja. Društvo i čovjek našega doba žedni su i u traženju – kazao je ciparski nadbiskup pozvavši Crkve u Europi da zajednički daju odgovor, jer su brojni odvojeni napori osuđeni na neuspjeh, te osudio beznađe u životu brojnih muškaraca i žena našega doba. Ovaj se pohod ostvaruje uoči 35. obljetnice diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Cipra – podsjetio je nadalje nadbiskup, te se povjerio u molitve Svetoga Oca kako bi ponovno zavladali mir i jedinstvo na ciparskome otoku, na kojemu se – kako je kazao - krše ljudska prava, i gdje Crkva trpi, ali i časno ustraje.
Potom je u bratskome raspoloženju potpisana Zajednička izjava o obvezama i nadi u puno jedinstvo među svim kršćanima, a kao odgovor na očekivanja našega doba. U dokumentu se navode teške krize u kojima se nalazi mir na Bliskome istoku, te se svi oni koji u svijetu podižu ruku nad vlastitu braću pozivaju da polože oružje. Poziva se na poštivanje ljudskih prava, počevši od vjerske slobode, a od Europe se traži da se ne ograničava na čisto gospodarsku suradnju, već da se osloni na čvrste kulturne temelje i zajednička etička uporišta, te da se otvori vjerskoj dimenziji. U dokumentu se nadalje govori o bioetičkim izazovima koji štete ljudskome dostojanstvu i okolišu te prijete stvorenome, kao i o siromaštvu, gladi i bolestima koji pogađaju brojne zemlje. Dokument završava zazivom Gospodaru povijesti kako bi evanđeoski navještaj spasenja došao do novih naraštaja i bio svjetlo za sve ljude. Susret Svetoga Oca s nadbiskupom Chrysostomosom završio je zajedničkom molitvom u kapeli Redemptoris Mater."Radio Vatikan




Irenej:

Contra Haereses
http://www.unifr.ch/patr/bkv/kapitel.php?ordnung=0&werknr=62&buchnr=143&abschnittnr=651



Djela Otaca , njemački:
http://www.unifr.ch/bkv/awerk.htm
Engleski:
http://www.ccel.org/fathers.html

Cijenjeni,
nema sumnje da su judaisti tvrdili da je Pavao naučio Evanđelje od apostola i starješina iz Jeruzalema; ovisio je o njihovoj suglasnosti i podršci.
Ali jedno pitanje se nameće: kako se onda mogao suprostaviti učiteljima iz Jeruzalema, matične Crkve?
To je ista vrst argumenta kojim su se u prošlosti (a bez ikakva značajna rezultata) služile neprotestantske crkve u prepirkama s protestantima (tj. s nama).
Sam ap. Pavao daje pojašnjenje govoreći da Evanđelje nije primio kao "tradiciju", na način kako su se prenosila židovska vjerovanja i običaji ( a slijede ih rimo-katolici). Evanđelje nije bilo nešto naučeno bubanjem i ponavljanjem u školskim klupama.
To je upozorenje za nas danas da pretjerano ne naglašavamo važnost "krštenickog poučavanja" (kateheza) u prvoj crkvi. Nema dvojbe da je ono postojalo, ali je Pavlu stalo do toga da pokaže kako se nijedan čovjek ne može obrazovanjem ugurati u Božje kraljevstvo.
Ispravnost apostolskog naslijeđa, kako uči Rimo-katolička crkva, je vrlo teško dokazati - a vi to možete ovdje pokušati.
Naime RK crkva tvrdi dvije stvari:
1. Autoritet u Crkvi je prvotno bio povjeren ap. Petru, a po njemu i biskupima koji su ga naslijedili u Rimu.
2. Određeni su sakramenti valjani samo ako ih obave svećenici koji su apostolski nasljednici .

Sto mislite vi o ovomu? Kako se mogu opovrgnuti ove tvrdnje, objasniti i sl.?
Što je zapravo apostolsko naslijeđe iz protestantsko-evanđeoske perspektive?
Pozdrav svima.
Ćubela.

U Djelima Bog jasno pokazuje da će kršćanska Crkva danas doživjeti
istu prisutnost Duha kakvu je sa silom očitovao na Pedesetnicu i učinio da se evanđeoska vijest pretvori u oganj. Djela što ih je Sveti Duh počinio preko Petra i Pavla, Ivana i Jakova te drugih, mogu se ponoviti kod suvremenog učenika.
Nenadanost kojom završava knjiga Djela [/size]nije slučajna; ona nagoviješta da je uzbudljiv izvještaj nedovršen i da se Božja djela po Duhu trebaju nastaviti u kršćanskoj eri svaki bi sljedeći naraštaj trebao dodati poglavlje puno ljepote i snage onom prethodnom. Djela zapisana su djela Duha.Učenici su se na Pedesetnicu tijekom molitve ispunili Duhom i sa silom počeli naviještati Evanđelje. Sedmorica ljudi izabranih za đakone bili su puni Duha i mudrosti(Djela 6,3). Sveti Duh vodio je polaganje ruku na Savla (9,17), vodio je u prihvačanju neznabožaca u crkvenu zajednicu (10,44-47), vodio je u odvajanju Barnabe i Savla za misionarski rad (13,2-4), vodio je sabor u Jeruzalemu (15,2i Pavla na misijskim putovanjima (16,6.7).

Sveti Irenej iz Lyona
Apostolska predaja znak je istine prisutne u Crkvi

Draga braćo i sestre!
Biografski podaci o Ireneju dolaze nam iz njegova osobnog svjedočanstva, a prenio nam ih je Euzebije u petoj knjizi svoje "Crkvene povijesti." Irenej se rodio najvjerojatnije u Smirni (današnji Izmir u Turskoj) oko 135.-140. godine, gdje je još kao mladić bio učenik biskupa Polikarpa koji je, pak, bio učenik apostola Ivana. Ne znamo kad se preselio iz Male Azije u Galiju, no to je vjerojatno bilo povezano s prvim rastom kršćanske zajednicu u Lyonu, gdje 177. nalazimo Ireneja ubrojenog u zbor prezbitera. Upravo je te godine on poslan u Rim da bi ponio pismo lionske zajednice papi Eleuteriju. Rimsko poslanje spasilo je Ireneja progonstva u doba Marka Aurelija, kada je palo barem četrdeset i osam mučenika, među kojima i sam lionski biskup, devedesetogodišnji Potin, koji je podlegao lošim postupcima u zatvoru. Tako je, po svome povratku, Irenej izabran biskupom toga grada. Novi pastir sasvim se posvetio biskupskoj službi koja je zaključena 202.-203. godine, možda mučeništvom.
Irenej je ponajprije čovjek vjere i pastir. Od Dobrog pastira preuzeo je smisao za mjeru, bogatstvo nauka, misionarski žar. Kao pisac imao je dvostruki cilj: obraniti pravi nauk od napada krivovjeraca (osobito gnostika), te jasno izložiti istine vjere. Tim ciljevima odgovaraju i dva njegova djela koja su nam sačuvana: "Prokazivanje i pobijanje lažne gnoze" (ili pet knjiga "Protiv krivovjerja") i "Izlaganje apostolskoga propovijedanja" (koje bismo mogli nazvati i najstarijim katekizmom kršćanskoga nauka). Doista, Irenej je prvak u borbi protiv krivovjerja. Napast krivovjerja česta je pojava u povijesti Crkve. U 2. stoljeću pravovjerju čini se osobito prijete različite gnostičke sljedbe što ih prati karakterističan dualizam koji - na različite načine - počinje negirati vjeru u jedinoga Boga Oca sviju, Stvoritelja i Spasitelja čovjeka i svijeta.
Čvrsto se ukorjenjujući u biblijski nauk o stvaranju, Irenej pobija dualizam i gnostički pesimizam koji su obezvređivali tjelesnu stvarnost, ističući izvornu svetost tijela, baš kao što je slučaj i s duhom. Ipak, njegovo djelo nadilazi obično pobijanje krivovjerja: može se doista reći da se on predstavlja kao prvi veliki teolog Crkve. U središtu njegova nauka nalazi se pitanje "pravila vjere" i njezina prenošenja. Za Ireneja "pravilo vjere" poklapa se zapravo s Vjerovanjem apostola, s Evanđeljem što su ga oni prenijeli biskupima, svojim nasljednicima. Ustvari, Evanđelje što ga Irenej propovijeda ono je koje je primio od Polikarpa, biskupa Smirne, a Polikarpovo Evanđelje seže do apostola Ivana čiji je Polikarp bio učenik. Pravi nauk onaj je što ga vrše biskupi koji mogu dokazati da su ga primili neprekinutom Tradicijom od apostola, budući da je taj nauk njima povjerio Krist. U toj Tradiciji valja na poseban način gledati nauk ugledne i drevne rimske Crkve, koja ima "više apostolstvo", jer vuče svoje korijene od "stupova" apostolskoga zbora, Petra i Pavla: s njome se moraju uskladiti sve Crkve. S tim argumentima Irenej iz temelja pobija nakane krivovjeraca. Oni ponajprije ne posjeduju život, jer nisu apostolskoga podrijetla; potom, istina i spasenje nisu povlastica ili monopol malobrojnih, nego ih svi mogu postići po propovijedanju apostolskih nasljednika, a posebice rimskoga biskupa. Polemizirajući i dalje s "tajnim" karakterom gnostičke tradicije, Irenej osobito nastoji oslikati ispravnu ideju apostolske Predaje, koja se može sažeti u tri točke.
a) Apostolska je predaja "javna", ne privatna ili tajna. Za Ireneja nema sumnje da je sadržaj vjere što ga prenosi Crkva upravo onaj što ga je primila od apostola i od Isusa. Nema drugog nauka uz ovaj. Stoga tko želi upoznati istiniti nauk, dovoljno mu je da upozna "Predaju koja dolazi od apostola i vjeru naviještenu ljudima": predaju i vjeru koje su "do nas stigle po biskupskom nasljedstvu" (Adv. Haer. 3,3,3-4). Odatle značaj "apostolskog nasljedstva" prisutnoga u biskupima koji uživaju "sigurnu karizmu istine" (4,26,2).
b) Apostolska Predaja je "jedinstvena." Dok je gnosticizam podijeljen na mnogovrsne sljedbe, Predaja Crkve jedinstvena je u svojim temeljnim sadržajima, koje - kao što smo vidjeli - Irenej naziva upravo regula fidei (pravilo vjere) ili veritatis (istine): sadržaju koji je uvijek isti, bez obzira na različitost jezika i kultura. Ovako o tome piše lionski biskup u svojoj prvoj knjizi Protiv krivovjerja: "Crkva, premda posijana cijelim svijetom, brižno čuva (vjeru i apostolsku predaju), kao da živi u jednoj jedinoj kući; na isti način vjeruje u te istine, kao da ima samo jednu dušu i isto srce; proglašuje, naučava i prenosi ove istine sasvim složna, kao da ima samo jedna usta. Jezici u svijetu različiti su, no sila je predaje jedinstvena i uvijek ista: Crkve utemeljene u Germaniji nisu primile niti prenose neku drugačiju vjeru, ni one utemeljene u Španjolskoj ili među Keltima ili istočnim krajevima ili u Egiptu ili u Libiji ili u središtu svijeta" (1,10,1-2).
c) Konačno, apostolska je Predaja "pneumatska", to jest vođena Duhom Svetim: na grčkom "duh" se kaže "pneuma." Nije riječ doista o nekoj predaji koja bi bila povjerena sposobnostima više ili manje poučenih ljudi, nego Duhu Božjemu koji od predaje čini božansku stvarnost. Tko je "život" Crkve, ono što Crkvu uvijek čini svježom i mladom, to jest plodnom raznovrsnim karizmama. Crkva i Duh za Ireneja su neodvojivi: "Ovu smo vjeru", čitamo i dalje u trećoj knjizi Protiv krivovjerja, "primili od Crkve i čuvamo je. Vjera, djelovanjem Duha Božjega, poput dragocjenog zaloga što se čuva u vrijednoj posudi neprestano se pomlađuje, a pomlađuje i posudu u kojoj je sadržana... Gdje je Crkva, ondje je i Duh Božji; a gdje je Duh Božji, ondje je i Crkva i svaka milost" (3,24,1).
Kao što se vidi, Irenej se ne ograničuje na to da odredi samo ideju Predaje, nego je i na vrlo živ način oslikava. Držeći se njegova nauka, vjera Crkve prenosi se tako da se vidi i kakva ona mora biti, to jest "javna", "jedinstvena", "pneumatska." Polazeći od svake od ovih karakteristika može se provesti plodno promišljanje o autentičnom prenošenju vjere u Crkvi danas. Općenito, u Irenejevu nauku dostojanstvo čovjeka čvrsto je usidreno u božansko stvaranje, u sliku Krista i u trajno djelo Duha u posvećivanju. Ovaj je nauk glavni način kako se zajednički treba pojasniti svim osobama dobre volje cilj i granice dijaloga o vrijednostima, te dati uvijek novi poticaj misionarskom djelovanju Crkve.
Papin pozdrav hrvatskim hodočasnicima na hrvatskom:
S radošću pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a posebno vjernike iz Kutine i iz Ilove! Približavamo se Cvjetnici i spomenu Gospodinova ulaska u Jeruzalem. I on se približava nama i kuca na vrata našega života. Prepoznajmo ga i primimo kako bi nas učinio dionicima svoje pobjede na križu. Hvaljen Isus i Marija!"

Predaja ključeva Kraljevstva nebeskoga Petru, Matej 16,13-20:
Matej 16,19
Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.
http://mv.vatican.va/6_DE/pages/x-Select/10select/10select_01.html

Navrtati vodu - narod - na svoj mlin kao da su u njemu svi djelovi Nebeski , kao da mu nije potreban remont?Ako li vode promijene svoj tok ili presahnu što će mlinarica koja sjedi na vodama Babilonskim i dozivlje svoje kčeri i odmetnice da joj se vrate sa vodama koje su odvojile i oslabile moć velikih voda?Koje li su ljubav prvu ostavile?
Subzistira li Nebeski mlin u zemaljskom?!Hrane li se vode koje pokreču vodenicu Riječju u sili Duha..

Citat iz Glasa Koncila, vidi dolje

:"Reformirani nemaju apostolsko nasljeđe
Posljednje, peto pitanje, odnosi se na kršćanske zajednice rođene iz reformacije 16. stoljeća. Zašto za njih niti Koncil niti kasnije Učiteljstvo ne koristi naziv »Crkve«? Dokument, koji potpisuju pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal William Levada i tajnik nadbiskup Angelo Amato, odgovara: Zato što prema katoličkome nauku te zajednice nemaju apostolsko nasljeđe u sakramentu svetoga reda, te su lišene konstitutivnog elementa koji je bitan za bit Crkve. Nastale nakon tisuću i 500 godina katoličke tradicije, te zajednice nisu sačuvale apostolsko nasljeđe u sakramentu reda, tako su izgubile konstitutivni bitni element da budu Crkva. Zbog nedostatka službenoga svećenstva te zajednice nisu sačuvale istinsku i cjelovitu bit euharistijskoga otajstva. Stoga prema katoličkom nauku ne mogu biti zvane Crkvom u pravome smislu riječi, ističe dokument, koji nosi datum 29. lipnja 2007, a odobrio ga je papa Benedikt XVI."

Povijesno uporediti kriterije subzistiranja Kristove crkve i u katoličkoj i u protestantskim crkvama - imperativ vremena, jer narod , vode koje pokreće evanđelje, razmišlja i ne prihvaća zdravao za gotovo jer čuje glas anđela s neba koji opominje sve narode da je vrijeme milosti na izmaku i blizu završetak Nebeskog suda pred Kristov drugi dolazak..
Povijesno ostvarenje univerzalnosti crkve nailazi na prepreku zbog podjele kršćana koja je uzrokovana različitim tumačenjem autoriteta i značenja Riječi u sklopu svih elemenata koje je Krist ustanovio i koje On kao poglavar svećenički održava ukazujuči na Dan pomirenja i Nebeski sud.
One crkve koje te subzisticijske elemente nemaju jer su ih odbacile su pale crkve.Te se crkve bez prihvatanja subzisticijskih elemenata ne mogu vratiti univerzalnosti crkve ako se ne revolucioniraju - odbacivanjem uzroka gubitka subzisticijskih elemenata - ..Subzistirajuči elelmenti moraju u cjelini povijesnog toka u eshatologiji biti u skladu ostvarenja borbe protiv Antikrista u prestajučem vremenu milosti poslije koga u završnoj borbi protiv sila tame na vrhuncu univerzalnosti Crkve živi doživljavaju svoje preobraženje u zajedničkom trenutku preobraženja mrtvih u uskrsnuću pravednika pri Kristovom drugom dolasku.
Na pragu smo svopčem povijesnom ispitivanju subzistirajučih elemenata među kršćanima..
Što mislite o subzistiranju Kristove crkve po Kristu?Koji povijesni "iznenadni" događaj će usmjeriti dijalog ka tektonskim promjenama u svim crkvama?
Članak iz Glasa Koncila:
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=12109

No, za dodatni dio razmišljanja o složenosti Objave sa veliko O i objave sa malo o, a koje je važno u preispitivanju nedostataka u kriterijima subzistiranja :




VASSULA I KONGREGACIJA

NASTAVAK VASSULA I KONGREGACIJA

VASSULA I EKUMENIZAM

http://www.solidrockfaith.com/realaudio/singing/be_thou_my_vision.mp3
idemo dalje...

Meni nije jasno na temelju čega Katolici imaju pravo uzdizati svog (rimskog) "biskupa" iznad onih koji su u prvom stoljeću postojali paralelno u Jeruzalemu, Antiohiji, Aleksandriji i Carigradu? Čime je upravo RIMSKI biskup zaslužio da bude GLAVNI? Također je zanimljivo da kroz povijest crkve vidimo PROGRES u tom uzdizanju rimskog biskupa. Povijest nam jasno kaže da su u prvih par stoljeća svi oni bili jednaki po statusu. Međutim, na temelju LEGENDE o Petru, rimski biskup je zbog svoje pohlepe za vlašću malo po malo pokušavao zavladati nad ostalima (to je također bio jedan od razloga za veliki crkveni raskol). Kako onda Katolici i dalje uporno tvrde da položaj "pape" potječe od Petra? Proučimo povijest, ljudi. Činjenice će nas zapanjiti!

Što se tiče samog apostolskog nasljeđa, svakome tko se kuži u povijest, smiješna je tvrdnja da je ono neprekinuto. U jednom trenutku su postojale čak 3 pape na vlasti, da bi na kraju sva tri bili svrgnuti od strane Crkve i na vlast postavljen netko četvrti. Ima li nakon ovoga više ikakvog smisla uporno tvrditi da je apostolsko nasljeđe neprekinuto? Koga je Isus ovlastio da postavlja "pape"? Crkvu? Kako je onda moguće da je Crkva GRIJEŠILA u tome?

Nije li to pravi apsurd? S jedne strane, KC tvrdi da je Isus OSIGURAO svojoj Crkvi da će uvijek imati jasno otkrivenje Njegove volje, a s druge strane, upravo su pape često bili razlog zbog kojega se Crkva podijelila (makar u mišljenjima)? Razmišljamo li o ovome? A ako gledamo koliko su kroz povijest pape jedni drugima "spuštali" i koliko su si međusobno "kontrirali", tada stvarno više ne znamo u čemu su oni pomogli Crkvi da ima jasno otkrivenje Božje volje? Pa oni su samo zbunjivali Crkvu! (Ako nekoga zanima, za sve ovo o čemu pričam mogu navesti konkretne primjere, i to dosta njih..) Zatim, pogledajmo koliko je nemoralnih (i to vrlo nemoralnih) papa postojalo! Biblija nam izričito nalaže da crkveni dužnosnici (ne samo biskupi, nego i starješine i đakoni - 1. Timoteju 3. poglavlje), moraju živjeti uzornim životom! Proučimo također 2. Petrovu i vidimo što govori, kakvi moraju biti Kristovi poslanici! A sad pogledajmo u povijest papstva. Ljudi, koju Bibliju mi čitamo??

Osim toga, ako je Isus odredio da Petrov nasljednik bude onaj koji će otkrivati Crkvi Božju volju, kako je onda moguće da taj Petrov nasljednik bez pomoći "crkvenog učiteljstva" ne zna izreći ni jednu dogmu? Zar nije onda "crkveno učiteljstvo" iznad "Petrovog nasljednika"? A tko je uopće ovlastio "crkveno učiteljstvo" da govori "Petrovom nasljedniku" što bi on trebao reći? Zar nije Bog taj, koji direktno objavljuje papi svoju volju? Razmišljamo li o ovome?

Ima toga još jako, jako puno. Ali nemam sad vremena da o tome raspravljam. Ako nekoga zanima, neka se javi, ali želim samo naglasiti da nemam ništa protiv Katolika općenito i da ne tvrdim da će oni svi gorjeti u paklu, ni išta slično. Jedino "imam nešto" protiv papstva, koje ne samo da je biblijski neutemeljena institucija, nego i vrlo opasna institucija (ali to je sad opet jedna šira tema...).

Ono što je apsolutno neosporno po Pismu, a to je da Petar nije bio apostol Pagana i da on ni po Pismu a ni po istoriji nikada nije bio u Rimu. Dakle, on čak nebi mogao biti ni prvi papa kako Rim danas to tvrdi. Evo neospornog dela Biblije iz Pavlove poslanice Galaćanima gde je krajnje očito ko je imao kakvu službu.

Galaćanima 2:1-9.
1 Posle, nakon četrnaest godina odoh opet, gore u Jerusalim sa Varnavom, uzevši sa sobom i Tita. 2 Odoh pak po otkrivenju i izložih im evanđelje koje propovedam među mnogobošcima, i posebno onima uglednima, da ne trčim ili da nisam trčao uzalud. 3 Ali ni Tit, koji je bio sa mnom, kao Grk nije bio prisiljen da se obreže. 4 To zbog tajno uvedene lažne braće koja su se uvukla da uhode našu slobodu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe. 5 Ovima nismo popustili ni za časak niti smo im se potčinili, da bi istina evanđelja ostala za vas. 6 Što se tiče onih koji su važili kao ugledni, - ma kakvi da su nekad bili, meni je sve jedno; Bog ne gleda ko je ko, - meni, naime, ti ugledni nisu ništa dodali, 7 nego, naprotiv, kad su videli da je meni povereno evanđelje za neobrezane kao Petru za obrezane, - 8 jer onaj koji je osposobio Petra za apostolstvo među obrezanima osposobio je i mene za mnogobošce,- 9 i kad su poznali blagodat koja mi je dana, Jakov, i Kifa, i Jovan, koji su važili kao stubovi, dadoše meni i Varnavi desnice u znak zajednice, da mi idemo k mnogobošcima, a oni k obrezanju;

Dakle, svaki komentar je izlišan. Petar čak nije ni bio Apostol Pagana, već je bio i živeo u Jerusalimu i bio stub Jerusalimske crkve.

No. petar ipak jeste imao ključeve i otvorio je vrata i Jevrejima i Paganima. Jevrejima je to učinio na dan Pentekost, a Paganima je to učinio kada je posetio Kornelijev dom, i to su bili prvi Paganski obraćenici Hristu.
No, međutim Petar nikada nije postao apostol Pagana već je ostao sa onima iz obrezanja koji su primili Hrista.

Tvrdnja Rimske crkve je Biblijski i istorijski apsurd, a dela koja su iz toga proizašla su bila zločin za zločinom, inkvizicija za inkvizicijom. pošto i danas oni na tome insistiraju, ne sumnjivo je da se ponovo nalazimo pred još jednim velikim progonom neistomišljenika, čekajte samo dok se ne desi trenutak iz Otkrivenja 12 kada će đavo doći na zemlju da progoni sve neistomišljenike, a prema Poslanici Solunjanima on će sesti u Crkvu Božiju...Ali to je već druga priča.

Brat Aladin
www.nevesta-hristova.org

Aladin je napisao/la:

Ono što je apsolutno neosporno po Pismu, a to je da Petar nije bio apostol Pagana Evo neospornog dela Biblije iz Pavlove poslanice Galaćanima gde je krajnje očito ko je imao kakvu službu.

Galaćanima 2:1-9.
1 Posle, nakon četrnaest godina odoh opet, gore u Jerusalim sa Varnavom, uzevši sa sobom i Tita. 2 Odoh pak po otkrivenju i izložih im evanđelje koje propovedam među mnogobošcima, i posebno onima uglednima, da ne trčim ili da nisam trčao uzalud. 3 Ali ni Tit, koji je bio sa mnom, kao Grk nije bio prisiljen da se obreže. 4 To zbog tajno uvedene lažne braće koja su se uvukla da uhode našu slobodu koju imamo u Hristu Isusu, da nas zarobe. 5 Ovima nismo popustili ni za časak niti smo im se potčinili, da bi istina evanđelja ostala za vas. 6 Što se tiče onih koji su važili kao ugledni, - ma kakvi da su nekad bili, meni je sve jedno; Bog ne gleda ko je ko, - meni, naime, ti ugledni nisu ništa dodali, 7 nego, naprotiv, kad su videli da je meni povereno evanđelje za neobrezane kao Petru za obrezane, - 8 jer onaj koji je osposobio Petra za apostolstvo među obrezanima osposobio je i mene za mnogobošce,- 9 i kad su poznali blagodat koja mi je dana, Jakov, i Kifa, i Jovan, koji su važili kao stubovi, dadoše meni i Varnavi desnice u znak zajednice, da mi idemo k mnogobošcima, a oni k obrezanju;

Dakle, svaki komentar je izlišan. Petar čak nije ni bio Apostol Pagana, već je bio i živeo u Jerusalimu i bio stub Jerusalimske crkve.

Ovaj izvadak u okviru sv. Pisma daleko je od toga da pruži ikakav dokaz da Petar nije naviještao Božju Riječ poganima. Zapravo, zapis da je Petar propovijedao poganima nalazimo na dva mjesta u Djelima apostolskim (Dj 10,1-48; 15,7). No, ako bismo prihvatili ovaj raspored zaduženja kao nepromijenjivo definiran (s time da se izvadak iz Gal 2 vjerojatno odnosi na sastanak u Jeruzalemu opisan u Dj 15), tada bi trebalo vrijediti i da sv. Pavao nije više naviještao Evanđelje Židovima. Međutim, vidimo da tome nije slučaj, budući da kasnije naviješta Evanđelje Židovima u Solunu (Dj 17,1), Bereji (Dj 17,10), Ateni (Dj 17,17), Korintu (Dj 18,4) i Efezu (Dj 18,19).

Nadalje, ako Petar nije propovijedao Božju riječ poganima, zašto ih ohrabruje da stoje čvrsti u vjeri, ne dajući se zavesti u stare grijehe?

''Dakle, budući da je Krist trpio u tijelu, i vi se oboružajte istim mišljenjem - jer tko trpi u tijelu okanio se grijeha - da vrijeme što vam u tijelu još preostaje proživite ne više po ljudskim požudama nego po Božjoj volji. Dosta je uistinu što ste u prošlom vremenu vršili volju pogana, hodeći u razvratnostima, požudama, pijančevanjima, pijankama, opijanjima i bezakoničkim idolopoklonstvima. Stoga se čude što se ne slijevate u tu istu rijeku raskalašenosti te proklinju. (1 Pet 4,1-4)

No, ono ključno iz sv. Pisma što potvrđuje da je Petar nedvojbeno bio u Rimu:

''Pišem vam ukratko, po Silvanu, koga smatram bratom vjernim, da vas ohrabrim i posvjedočim kako je ovo istinska milost Božja. Nje se držite! Pozdravlja vas suizabranica u Babilonu i Marko, sin moj'' (1 Pet 5, 12-13)

Budući da pravog Babilona nema, jedino na što može referirati jest grad Rim, u prvim stoljećima među kršćanima viđen kao simbol svega što je protivno kršćanstvu.

Aladin je napisao/la:

...i da on ni po Pismu a ni po istoriji nikada nije bio u Rimu. Dakle, on čak nebi mogao biti ni prvi papa kako Rim danas to tvrdi.

Ovo će svaki povjesničar bez većih problema opovrgnuti... zapisi Ignacija Intiohijskog (110. god.), Dionizija Korintskog (170.), Ireneja Lionskog, koji u svom djelu Adversus haereses prvi donosi popis rimskih biskupa (189.), prezbitera Gaiusa koji nam otkriva mjesto Petrovog groba (198.), Klementa Aleksandrijskog i Tertulijana (početak 3. st.) ne ostavljaju nikakve dvojbe za povijesni dokaz o tome je li Petar doista bio u Rimu.

Činjenicu koju katolička crkva uporno izbjegava jest ta da Petar uopće nije bio prvi papa, te da se rimski biskup tek poslje tristo godina proglasio papom.

Pitanje je da li je Petar uopće bio u Rimu...

inliner je napisao/la:

Činjenicu koju katolička crkva uporno izbjegava jest ta da Petar uopće nije bio prvi papa, te da se rimski biskup tek poslje tristo godina proglasio papom.

Katolička crkva nema razloga išta izbjegavati jer je iz sv. Pisma jasno vidljivo da Isus daje Petru prvenstvo među apostolima (Mt 16,18; Iv 21, 15-17). Dodatno potvrđeno time što se Petar u nabrajanju apostola uvijek spominje prvi (Mt 10, 1-4; Mk 3, 16-19; Lk 6, 14-16; Dj 1,13) i govori u ime apostola (Mk 8,29; Lk 12,41; Iv 6,68 ). Petar predvodi apostole u odabiru zamjene za Judu (Dj 1,15), drži prvu propovijed (Dj 2, 14-40), čini prvo ozdravljenje (Dj 3, 6-7), dobiva prvu objavu izravno od Boga (Dj 10, 46-48 )...

inliner je napisao/la:

Pitanje je da li je Petar uopće bio u Rimu...

Referiram se na post iznad tebe...

Katolička crkva je lažna crkva, a papa je lažni Krist. Katolička crkva, kao takva čak i da je imala apostolsku sukcesiju (iako ja u to ne vjerujem), više je nema, zato jer je sa svojim naukom otišla jako daleko od prvobitnog kršćanstva.

http://members.lycos.co.uk/inlineradv/nauci.htm

inliner je napisao/la:

Katolička crkva je lažna crkva...

Ako je Katolička crkva lažna, nema nijednog relevnatnog razloga zašto bi neka zajednica nastala nakon 15. st bila prava... gdje se nalazila tih silnih stoljeća?

inliner je napisao/la:

a papa je lažni Krist.

Netko možda tvrdi da je papa Krist?

inliner je napisao/la:

Katolička crkva, kao takva čak i da je imala apostolsku sukcesiju (iako ja u to ne vjerujem), više je nema, zato jer je sa svojim naukom otišla jako daleko od prvobitnog kršćanstva.
http://members.lycos.co.uk/inlineradv/nauci.htm

Ovaj argument sadrži velike diskrepancije jer se apostolska sukcesija određuje prema neprekidnom slijedu apostola (i njihovih nasljednika - biskupa) po polaganju ruku (sakramentu sv. reda, kojeg ti ne priznaješ) i čak da je teza o zastranjenju nauka točna, nema nikakve veze s činjenicom apostolskog nasljedstva. A ispravnost famozne liste najbolje se dokazuje diktatorskim metodama represije slobde mišljenja na tvome blogu.

Pozdrav hrvoje hrki (i Gabriel)

«Nigdje- nismo postojali» «U tom slučaju, u suprotnosti ste s Biblijom. Isus
govori apostolima da Će biti s njima «u sve dane do svršetka svijeta» a
da će Njegova Crkva koju gradi na Petru biti jača od vrata paklenih.

Mt. 16: 15-19
15 Kaže im: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?"
16 Šimun Petar prihvati i reče: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga."
17 Nato Isus reče njemu: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima.
18 A ja tebi kažem: Ti si Petar (petros grcki kamicak) i na toj stijeni (petra - stijena) sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.


Petra - stijena je Simunovo ispovjedanje Isusa kao Krista - pomazanika Bozjeg.
Crkva je izgradena na Isusu i samo je On temelj. Sto potvrdjuje i sama Biblija.

1. Kor. 3:11
11 Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.


Ovo znači da je Crkva osnovana prije 2000 godina i ne može se samo «pojaviti» stotinama godina nakon Reformacije.

To je tocno! Ali ni Rimokatolicka crkva nije stara 2000 godina. Ona se pojavljuje otprilike 500 godina nakon Krista i prve (citaj prave) Crkve. Bar je tada doslo do vekikog otpada od Biblijske vjere.

«Raspravlja
jmo o Bibliji!»- rekao je Gabrijel-«Gdje u NJoj piše da je jedini izvor vjere?»

Rim. 10:17
17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

Otk. 22:18-19
18 Ja svjedočim svakomu tko sluša riječi proroštva u ovoj knjizi: Tko ovomu što doda, Bog će njemu dodati zla napisana u ovoj knjizi.
19 I tko oduzme od riječi proroštva u ovoj knjizi, Bog će mu oduzeti udio na stablu života i na svetom gradu - na svemu što je napisano u ovoj knjizi.


Mir Bozji