Mir i Dobro svima želim!
U nekakvoj procjeni foruma, etike, ali nadasve međusobnih odnosa između kršćana različitih "Credo"-a, sinule su neke smjernice za koje vjerujem da bi mogle pomoći pri ostvarivanju jednog ugodnijeg i konstruktivnijeg dijaloga više sličnog ekumenskom duhu. Ova tema je otvorena za raspravu, i napominjem da su svi komentari dobrodošli.
Smatram da bi svaka osoba koja želi raspravljati na ovakvoj vrsti foruma trebala prihvatit činjenicu da Bog može spasiti koga On hoće, a ne koga mu mi odredimo. Drugim riječima, gledati sugovornike kao Božju ljubljenu svojinu za koju On više od ičega želi da budu s Njime u najbliskijem zajedništvu; te da Bog u svojoj nedokučivoj ljubavi, mudrosti i milosrđu toliko nadmašuje nas i naše ideje o spasenju da nemamo apsolutno nikakvo pravo pretpostavljati za bilo koju osobu da je Bog neće spasiti.
Smatram da bi svaka osoba na forumu pri ulaženju u bilo kakvu vrstu dijaloga trebala preispitati svoje srce i u njemu potpuno ugasiti želju da se sugovornika "obrati" na svoju vjeru. To obrazložujem s dva argumenta:
Prvi bi bio taj da osoba koja ulazi u dijalog s drugom osobom različite vjeroispovjesti sa željom da preobrati drugoga na svoje vjerovanje samom tom željom stavlja blokadu sebi na prihvaćanje ideja koja sugovornik iznosi, te sve gleda u svjetlu te svoje žudnje. Time direktno čini grijeh oholosti i propušta priliku za činit mnoga dobra koja mu mogu uvelike pomoć pri mrtvljenju tjelesnih sklonosti, te također propušta priliku za postizanjem savršenije poniznosti koja je, kao što znamo, glavna krepost.
Drugi bi razlog bio što tim svojim stavom prema dijalogu i samom sugovorniku ne daje njemu priliku da se izjasni, te se ovaj može osječati ugušeno i neprihvaćeno, naš stav i sve što bi mu napisali da sliči na otvorenost bi bila u stavi laž, i naša lukava zamka da ga pridobijemo za sebe (napominjem, za sebe, a ne za Boga).
Ovdje bi se usudio generalizirati iako mi nije običaj, te iznijeti da se to pogotovo odnosi na pojedince koji su izašli iz jedne vjere, te prešli na drugu, pa imaju određene predrasude prema prvoj i općeniti stav neprihvaćanja da ima išta dobra u tome ako ga oni nisu pronašli.
Nadalje smatram da bi svak pri raspravi o različitostima između nekih vjeroispovjesti trebao na te različitosti gledati kao na nešto što ga može oplemeniti i nadahnuti da bolje upozna sebe, život, Boga, te i samu svoju vjeroispovjest, jer, svi smo pripadnici velikih religija čijim su tvrdnjama velike mase povjerovale, te samim stavom zatvorenosti prema nekom vjeroispovjesti mi se postavljamo iznad svih tih ljudi, i gazimo na svu povijest i tradiciju na koju su vjerovatno pripadnici te zajednice ponosni.
Inače, najbolji način za međureligijsku vrstu dijaloga je gledanje na sličnosti radije nego na razlike, te prepoznavanje brata kojega Bog jako ljubi u drugome, radije nego naglašavanje razlika koje su u često slučajeva minorne.
Draga moja braćo i sestre, iako sam ja pripadnik određene zajednice koja ima svoj dobro definirani "Credo", znajte da sam se pri sastavljanju ovoga teksta trudio biti što je moguće više objektivan te imati srce dovoljno otvoreno za svaku osobu na forumu gledajući ga kao pojedinca radije nego kroz prizmu vjeroispovjesti.
Volio bi čuti i vaša mišljenja.
Božji blagoslov!
U nekakvoj procjeni foruma, etike, ali nadasve međusobnih odnosa između kršćana različitih "Credo"-a, sinule su neke smjernice za koje vjerujem da bi mogle pomoći pri ostvarivanju jednog ugodnijeg i konstruktivnijeg dijaloga više sličnog ekumenskom duhu. Ova tema je otvorena za raspravu, i napominjem da su svi komentari dobrodošli.
Smatram da bi svaka osoba koja želi raspravljati na ovakvoj vrsti foruma trebala prihvatit činjenicu da Bog može spasiti koga On hoće, a ne koga mu mi odredimo. Drugim riječima, gledati sugovornike kao Božju ljubljenu svojinu za koju On više od ičega želi da budu s Njime u najbliskijem zajedništvu; te da Bog u svojoj nedokučivoj ljubavi, mudrosti i milosrđu toliko nadmašuje nas i naše ideje o spasenju da nemamo apsolutno nikakvo pravo pretpostavljati za bilo koju osobu da je Bog neće spasiti.
Smatram da bi svaka osoba na forumu pri ulaženju u bilo kakvu vrstu dijaloga trebala preispitati svoje srce i u njemu potpuno ugasiti želju da se sugovornika "obrati" na svoju vjeru. To obrazložujem s dva argumenta:
Prvi bi bio taj da osoba koja ulazi u dijalog s drugom osobom različite vjeroispovjesti sa željom da preobrati drugoga na svoje vjerovanje samom tom željom stavlja blokadu sebi na prihvaćanje ideja koja sugovornik iznosi, te sve gleda u svjetlu te svoje žudnje. Time direktno čini grijeh oholosti i propušta priliku za činit mnoga dobra koja mu mogu uvelike pomoć pri mrtvljenju tjelesnih sklonosti, te također propušta priliku za postizanjem savršenije poniznosti koja je, kao što znamo, glavna krepost.
Drugi bi razlog bio što tim svojim stavom prema dijalogu i samom sugovorniku ne daje njemu priliku da se izjasni, te se ovaj može osječati ugušeno i neprihvaćeno, naš stav i sve što bi mu napisali da sliči na otvorenost bi bila u stavi laž, i naša lukava zamka da ga pridobijemo za sebe (napominjem, za sebe, a ne za Boga).
Ovdje bi se usudio generalizirati iako mi nije običaj, te iznijeti da se to pogotovo odnosi na pojedince koji su izašli iz jedne vjere, te prešli na drugu, pa imaju određene predrasude prema prvoj i općeniti stav neprihvaćanja da ima išta dobra u tome ako ga oni nisu pronašli.
Nadalje smatram da bi svak pri raspravi o različitostima između nekih vjeroispovjesti trebao na te različitosti gledati kao na nešto što ga može oplemeniti i nadahnuti da bolje upozna sebe, život, Boga, te i samu svoju vjeroispovjest, jer, svi smo pripadnici velikih religija čijim su tvrdnjama velike mase povjerovale, te samim stavom zatvorenosti prema nekom vjeroispovjesti mi se postavljamo iznad svih tih ljudi, i gazimo na svu povijest i tradiciju na koju su vjerovatno pripadnici te zajednice ponosni.
Inače, najbolji način za međureligijsku vrstu dijaloga je gledanje na sličnosti radije nego na razlike, te prepoznavanje brata kojega Bog jako ljubi u drugome, radije nego naglašavanje razlika koje su u često slučajeva minorne.
Draga moja braćo i sestre, iako sam ja pripadnik određene zajednice koja ima svoj dobro definirani "Credo", znajte da sam se pri sastavljanju ovoga teksta trudio biti što je moguće više objektivan te imati srce dovoljno otvoreno za svaku osobu na forumu gledajući ga kao pojedinca radije nego kroz prizmu vjeroispovjesti.
Volio bi čuti i vaša mišljenja.
Božji blagoslov!