Čovjek i svijet oko nas

Namjera mi je iznijeti neke činjenice o čovjeku i svijetu oko njega.
Naime oduvijek smo se pitali kako funkcioniraju čovjek i ovaj svijet i to na relaciji mikrokozmosa i makrokozmosa. Svemu tome smo dodali i duhovnu i materijalnu dimenziju. No što je sa onim djelom gdje se isprepliću duhovnost i materija? Da li smo mi u stanju shvatiti jedno takvo ispreplitanje? Odgovor ćemo dobiti jedino u slučaju da proučimo činjenice o svim tim pojavama na racionalni i logički način.

Za početak evo misli jednog mudraca sa istoka za mudrace sa zapada:

Autorica: Tomica Šćavina, prof. psihologije


Sve se da rascjepkati, raščlaniti, proanalizirati. Od mikrokozmosa, preko makrokozmosa pa sve do samog čovjeka. Naravno, ne doslovno, već samo u ljudskoj glavi. Ono što tim postupkom dobivamo može biti zanimljivo, intrigantno, korisno. Štoviše, takvo analitičko mišljenje i istraživanje dovelo je do ogromnog znanstvenog napretka, no velom zaborava prekrilo je svjesnost o globalnom stanju planeta i čovječanstva.

Analitičko udubljivanje i cjelovit uvid su dvije suprotnosti, dva načina razmišljanja, dvije vrste doživljaja. Do problema dolazi kada je jedna od njih suviše izražena, a to je ono što se u svijetu upravo događa. Analitički pol prevladava.

Uzmimo jednostavan primjer. Recimo da u glavi imate ideju koju možete izreći u pet rečenica. Tih pet rečenica sastoji se od riječi koje se pak sastoje od glasova, odnosno slova. Čovjek s kojim komunicirate vrlo lako može propustiti ideju koju mu želite prenijeti hvatajući se za jednu od riječi ili rečenica. Sama ideja koja je stvaralački izvor svake od tih rečenica, svake riječi, svakog slova, njemu je jednostavno promakla. Udubivši se u fragment, slušač je propustio cjelinu.

Slično se događa kada se kruto analizira čovjeka (što je česta boljka psiho-stručnjaka), pa ga se počne doživljavati kao zbir detektiranih dijelova. Iz tog razloga se nerijetko dešava da čovjek koji zatraži pomoć ostane zbunjen kategorijama i mentalnim ladicama u koje ga je stručna moždana vijuga pospremila. S druge strane, analitičko mišljenje je neophodno i, ako za sobom (poput kakve teške zavjese) ne vuče zaborav cjeline - problem raščlanjuje, čini ga konkretnim, jasnim i dostupnim za razrješenje.

Analitičko mišljenje je vrlo jasno – tu je uzrok, tu je posljedica, stoga ostavlja privid kontrole i tamo gdje je zapravo nema. Međutim, priroda nije baš tako predvidljiva. Dapače, pretjerana analiza ju iskrivljava. Koliko god analizirali, nismo u stanju proizvesti sjemenku drveta. Možemo križati vrste, mijenjati genetski kod, činiti jabuke dvaput većima i triput neukusnijima, ali tako se samo udaljavamo od stvaralačkog izvora. Čini se da je analitička, fragmentirajuća dimenzija ljudskog uma u tolikoj mjeri zadominirala da (bez obzira na očigledne posljedice) uporno zasjenjuje svoj vlastiti izvor koji je kreativna cjelina.

Ono što stvar olakšava je to što su kapaciteti za analitičko mišljenje i doživljaj cjeline prvenstveno u našim glavama. Krenemo li ka izvoru, otkrit ćemo da je ples puno više od niza pokreta, a ideja puno više od niza rečenica. Cjelina je tu, stalno dostupna, stalno prisutna. Odvojenost je samo u našim glavama.

Autorica: Tomica Šćavina, prof. psihologije



Narcis je od rođenja bio iznimno lijep, tako da su se mnogi pitali jeli moguće da tako predivno biće dugo poživi. Tiresije, jedina osoba koja je živjela kao muškarac i kao žena, imala je moć proricanja, te je na to pitanje zagonetno odgovorila: "Narcis može dugo poživjeti ne spozna li sebe."

“Time se elegantno izražava strašna dilema Narcisa”, piše Jeremy Holmes u svojoj knjizi Narcizam, “On ili ostaje zauvijek zarobljen u sjenovitom svijetu samozaljubljenosti ili se oslobađa spona nepoznavanja sebe (što povlači i nepoznavanje drugih), ali po cijenu smrti. Premda Narcis misli samo o sebi, ironija je u tome što on nikada ne može doista spoznati sebe, jer ne može zauzeti gledište izvan sebe i vidjeti sebe ´kakav doista jest´.”

Narcis je odrastao u prelijepog mladića u kojeg su se zaljubljivali mnogi (i muškarci i žene), ali on je uporno ostajao dalek. Jednog dana, ugledala ga je šumska nimfa Eho i istog trenutka ostala obuzeta njegovom ljepotom. Eho je bila djevojka kojoj je majka oduzela dar govora jer je njime privlačila i zavodila žene koje su kasnije postajale ljubavnice njenog oca Jupitera. Zato je mogla samo ponavljati tuđe riječi, ali ne i izgovarati svoje. Postavlja se pitanje: Kako bi ona mogla izjaviti ljubav?

Iz nastavaka Ovidijeve verzije mita o Narcisu doznajemo kako se Narcis jednog dana izgubio u šumi i osjetivši nečije prisustvo povikao: ´Jeli tko ovdje?´ Eho se na to pokazala i odazvala: ´Ovdje…´ Narcis se odmah potom okrenuo i pobjegao vičući kako bi radije umro nego primio njenu ljubav. Eho je time bila strašno povrijeđena i uskoro je umrla od tuge, a od nje je ostao samo glas.

“Narcisi slamaju srca”, piše Holmes, “Ne vide posljedice svojih djela na druge. Privlače laskavce i ulizice koji su pak i sami narcistički traumatizirani i nadaju se odrazu njihove slave. Hiperosjetljiva Eho postaje zrcalna slika neosjetljivog Narcisa. On je nedostupan, a ona vječno želi biti u njegovu naručju. On misli samo na sebe, ona misli samo na njega. On se ne može identificirati s drugima i tako učiniti njihove glasove svojima, te time proširiti svoju osobnost; ona pak ne posjeduje vlastiti glas i osuđena je na blijedo oponašanje.”

Jednog dana, žedan nakon lova, Narcis se nagne nad vodu želeći ugasiti žeđ. No, međutim, tek što je popio vodu, već je iznova bio žedan. U njemu se rodila žeđ koju kao da je bilo nemoguće utažiti. Stojeći tako nad vodom, Narcis ugleda svoj odraz i istog trena se zaljubi. “No što više pokušava zagrliti sebe, poljubiti usne koje mu se primiču, to se više razočarava i pati”, opisuje Jeremy Holmes, “Oplakuje svoju sudbinu. Vječno odvojen od objekta svoje ljubavi, on prvi put doživljava gubitak i tugu.”

Na kraju spozna sebe, shvati da je Drugi kojeg vidi u odrazu na površini vode on sam i poželi da se može odvojiti od samoga sebe, kako bi mogao pokloniti svoju ljubav. Shvativši da u toj odvojenosti više ne može živjeti, da mora umrijeti, krajnje suosjećanje prema Drugome i izriče riječima: Htio bih, onaj dulje da živi, kojega ljubim.
U trenutku smrti, Narcis doživljava metamorfozu i preobražava se u prelijepi cvijet - cvijet Narcisa.

Zadnja promjena: ; pet 01 lip 2007, 21:57; ukupno mijenjano 1 put.

Autorica: Tomica Šćavina, prof. psihologije


"Kad čujem taj kondicional, diže mi se kosa na glavi. Odmah znam da od toga neće biti ništa!", mrzovoljno će gospođa O. zalupivši slušalicom.
"Kondicional?" upitah zbunjeno.
"Ja pitam gdje je taj i taj, a tajnica mi odgovara: ´Morao bi biti u svom uredu.´"
"I?..." još uvijek mi nije bilo jasno.
"Ali ja nisam pitala gdje bi on ´morao biti´, već gdje je!"
Tu sam pokopčala. Dakle, kondicional: morao bi… trebala bih… Nakon malo razmišljanja, postalo mi je jasno zašto gospođa O. "zna da od toga neće ništa biti".

Uzmimo na primjer rečenicu: "Trebala bih biti efikasnija." Trebala pripada prošlosti, a bih pripada budućnosti. Znači, nisam ni u prošlosti ni u budućnosti, a ponajmanje u sadašnjosti. Tako je moja povećana efikasnost smještena sasvim izvan vremena.

Nakon izgovaranja rečenica tipa "Trebala bih se pokrenuti" ili "Trebao bih se kontrolirati", imamo lažan dojam da smo nešto i učinili. Isto tako, to što smo (kao) učinili zvuči kao korak k ispravnosti. Jer, eto, znamo kako bi stvari trebale izgledati i kakvi bismo trebali biti. No, taj "ispravan ja" je ustvari sasvim neutemeljen u stvarnosti. Između ostalog, zato što pluta u jezično-vremenskoj neodređenosti.

Naši mozgovi su zaista puni neobičnih programa. Neki su nam od koristi, a neki su poput mentalnih autoimunih bolesti. Kako bi nekima od njih doskočili, Viktor Frankl, osnivač logoterapije (terapije smislom) pronašao je zanimljivu metodu umnog zavaravanja koju je nazvao "paradoksalna intencija" ili suprotna namjera. U najjednostavnijem prijevodu, njegova metoda bi značila: učini suprotno od onog što želiš postići.

U svojoj knjizi "Nečujni vapaj za smislom" (koju je napisao nakon preživjelih strahota Auschwitza), Viktor Frankl opisuje primjenu metode suprotne namjere na ženi koja je patila od snažnih napadaja drhtanja. Drhtanje je bilo tako snažno da nije bila u stanju držati u ruci šalicu kave, a da je ne prolije.

"Biste li se htjeli natjecati sa mnom u drhtanju, gospođo N.?", upitao je Frankl svoju pacijenticu. Vidjevši zaprepašteno lice gospođe N., Frankl je inzistirao: "Hajde da vidimo tko će se od nas dvoje tresti brže i duže!" Na to je iznenađena gospođa N. odvratila pitanjem: "Patite li i vi od drhtavice?" "Ne, ja nemam takvih problema", odgovorio je on, "ali ako poželim mogu se dobro protresti". Rekavši to, zaista je počeo snažno drhtati. Gospođa N. se na to počela smijati i sama se (ovaj put namjerno) još jače tresti. "Hajde, brže, gospođo N., brže!", poticao ju je Frankl.

Nakon što je natjecanje u drhtanju završilo, gospođa N. je do kraja tog susreta bila sasvim mirna i nije prolila ni kap kave. Dakle, paradoksalna intencija – Franklov lijek protiv mentalnih virusa. Patite li od nesanice, čvrsto odlučite da cijelu noć nećete zaspati. Hvata li vas strah od ispita, odlučite ga što bolje – pasti

Izvor članka: Prevencijaovisnosti.hr



Programi prevencije ovisnosti i poruke: "Samo reci ne", "Kako reći ne?", "Recite da" i slično. Zašto? Zašto ljudi zlorabe droge? Što je ovisnost? Stanje, bolest, pošast, nacionalno pitanje, politička promidžba? Projektom "Želim biti slobodan" ponudili smo učenicima znanje, odlučili smo biti iskreni i otvoreni: ne zastrašivati, ne pametovati. Brojne informacije o djelovanju i štetnim učincima droga u edukativnim brošurama za svako pojedino sredstvo ovisnosti (nikotin, alkohol, marihuanu, inhalante, ecstasy) ponuđene su kao izvor činjenica i argumenata za formiranje stavova djece i mladih. Novina u projektu "Želim biti slobodan" je želja da se odgovori na pitanja zašto ljudi uzimaju droge iako gotovo svi znaju da droge "škode".
S biološkog stajališta znanstveno je dokazano da sve "droge", sredstva ovisnosti, utječu na funkciju mozga. Uporaba/zlouporaba sredstva ovisnosti pobuđuje želju za ponovnim uzimanjem, jer se u mozgu konzumenta podražuju "centri ugode" čime se objašnjava zašto se javlja potreba/želja za ponovnim uzimanjem. Znanstvenici su dokazali da "centri ugode" u mozgu "bilježe" osjet ugode izazvan uzimanjem sredstva ovisnosti. Tu ugodu mozak "pamti" kao nagradu. Zadovoljenje osnovnih životnih potreba: glad i žeđ, spolni nagon i potreba za priznanjem i pohvalom su podražaji koji aktiviraju "centre ugode" mozga koje mozak bilježi i pamti kao ugodne, nagrađujuće doživljaje. Međutim, povijest pokazuje da su ljudi u davnoj prošlosti otkrili da neke biljke sadrže tvari (droge) čijim se uzimanjem aktiviraju "centri ugode" u mozgu pa se umjetnim putem potiču ugodni doživljaju i iskustva. Tako se iz čašice opijumskog maka pripremala droga opijum koja je zauzimala važno mjesto u religiji i medicini starih civilizacija Mezopotamije i Egipta. U Kini je opijum bio u uporabi već u 8. stoljeću. Pokušaji Kine da zaustavi izvoz opijuma pokrenuli su Opijumski rat (1839. - 1842.). U 16. stoljeću opijum se počeo koristiti kao sredstvo protiv bolova u medicini. Kemijski derivat - heroin, proizveden je 1898. Ubrzo nakon toga, proizvodnja i prodaja heroina su zabranji jer su otkrivene nuspojave, među njima i razvoj ovisnosti o heroinu. Ipak, ljudi su - svjesni štetnih posljedica - uporaba, zlouporaba heroina, danas kao žrtve umjetnog poticanja ugodnih doživljaja u Hrvatskoj broji najmanje 12.000 ovisnika o heroinu, od kojeh broja je 1/4 ovisnika u gradu Zagrebu.
Ulazak u svijet droga najčešće se započinje "legalnim" drogama: duhanom i alkoholom. Istraživanje provedeno u gradu Zagrebu potvrdilo je povezanost pušenja i pijenja sa zloporabom ilegalnih droga. Među učenicima koji puše i piju alkohol 67% probalo je marihuanu i 36% teže droge, gdje spada i heroin. Među onima koji su imali iskustvo s pušenjem, pijenjem i konzumacijom marihuane čak 62% probalo je teže droge. Više od 90% heroinskih ovisnika kao prvo iskustvo s drogom navodi marihuanu.
Zašto mladi ljudi uzimaju droge? Među anketiranim učenicima 43% odgovorilo je da uzimaju drogu radi afirmacije među vršnjacima, 29% radi osobnih problema i čak 27% uzima drogu radi hedonizma. Zašto? Zato jer zloporaba droga u početku kod konzumenta stvara osjećaj ugode. Droge započinju djelovanje u središnjem dijelu mozga gdje su smješteni centri ugode. Prisutnost droga u mozgu odašilja informacije o ugodi koje putuju u centar za kratkoročno pamćenje (hipokampus), prolaze centrom za emotivno doživljavanje (amigdalu) i završavaju u centru za dugoročno pamćenje, svjesno mišljenje i naučeno ponašanje. Tako se stvara začarani krug ponavljanog, svjesnog uzimanja droge kako bi se stvorio prolazan osijećaj ugode.
Ustezanje od sredstva ovisnosti (apstinencija) prati apstinencijska kriza s fizičkim simptomima, vremenski ograničenim i inteziteta ovisnog o vrsti droge. Međutim, ovisnost je stanje koje uz fizičku ovisnost prati i psihička ovisnost, potreba prisilnog povremenog ili trajnog uzimanja droga. Psihički simptomi su dugotrajni i kod ovisnika mogu trajati i do nekoliko godina. Osoba koja je razvila ovisnost uzima drogu radi uklanjanja nelagode i zbog nemogućnosti da bez droge kontrolira svoju psihičku napetost.



Droge su tvari prirodnog ili sintetskog podrijetla koje se zlorabe s ciljem promjene stanja svijesti ili fizičkog stanja. Društveno neprihvatljiva uporaba droga - zbog psihoaktivnih učinaka i mogućnosti izazivanja nepredvidivih učinaka i mogućnosti izazivanja nepredvidivih štetnih posljedica za zdravlje pojedinca i društvo - je zlouporaba droga. Uporaba droga u nemedicinske svrhe je zakonom zabranjena, pa se naziva zloporaba.


Zloporabu droga u početku prati navika, želja za uzimanjem droga i tendencija povećanja doza droge. Emocionalnu ovisnost konzumenata prate prvi znakovi fizičke ovisnosti. Biološko privikavanje organizma na stabilno unošenje droga stvara toleranciju na droge. S vremenom, osoba koja konzumira droge mora uzimati sve veće količine (doze) droge kako bi postigla isti učinak ili otklonila simptome apstinencijske krize. Nakon navike i tolerancije nastupa ovisnost. Ovisnost je psihičko i fizičko stanje svijesti koje nastaje međudjelovanjem droge i živog organizma. Ovisnost karakterizira promjena ponašanja, psihičke reakcije i prisilna potreba za povremenim ili trajnim uzimanjem droge.
U posljednjem desetljeću brojna znanstvena istraživanja potvrdila su da droge degeneriraju i ubijaju stanice mozga, čime se stvara trajno oštećenje dijelova mozga. Znanstvenici su dokazali da je ovisnost i kronična bolest mozga.
Dragi građani, roditelji i skrbnici, priljatelji djece i mladih, ovim tekstom željeli smo vas informirati i dati vam argumente za razgovor s djecom i mladima. Naš zajednički cilj je ne dopustiti da djeca zavedena krivim informacijama i neznanjem krenu putem droge. Projektom "Želim biti slobodan" dajemo im znanje, a znanje je moć 21. stoljeća. Pomozite djeci i mladima da odrastu bez droga, dajte im podršku, razumijevanje, pohvalu, poticaj i ljubav. Učinimo da budu neovisni, slobodni od droga.

<BLOCKQUOTE>Euro,da li nam mozes reci koja populacija je najsklonija uzimanju droge,koja socijalna struktura je sklona ovisnostima,i tko je taj koji bi konacno morao biti najodgovorniji za to drustveno zlo,mislim na obitelj,skolu,crkvu,drzavu?Kako jedan krscanin sebi moze dopustiti uzimanje droge,da li ima i nesvjesna upotreba droge,i kako se sacuvati od svega toga?Hvala ti na trudu kojeg ces uloziti oko razlaganja ove materije.</BLOCKQUOTE>

Sam početak uzimanja droge vezan je uz razdoblje puberteta. U ovom članku gore, iznesen je podatak o uzimanju droge kod učenika. Drogu počinju uzimati učenici najčešće u srednjoj školi, a postoji podatak da se početak uzimanja droge, najčešće marihuane, polako pomiče prema nižim godinama dakle prema djeci u osnovnoj školi.
Drogu počinju konzumirati djeca bez obzira na socijalno porijeklo. Žalosno je da skoro 50% djece koja probaju marihuanu čine to zbog straha od odbacivanja u društvu.
Jedan podatak me nedavno iznenadio. Više od 50% djece koja su uzimala marihuanu su ona djeca koja su se bavila aktivno sportom !!! Vrlo iznenađujuće da sportaši uzimaju marihuanu. U samoj Hrvatskoj uzimanje većih količina droge i prijelaz na heroin, povezan je sa ratom u Hrvatskoj i ratnim ozračjem. Na žalost, to niti jedan liječnik koji istražuje ovisnosti neće potvrditi, ali to je javna tajna. Podaci se vjerojatno znaju, ali se o njima javno ne govori.
Zato niti ja ne mogu puno o tome pričati. Činjenica je da danas teži ovisnici o drogama kao što je heroin, često ne dožive četrdesetu godinu. Mnogi umiru čak i ranije. Kod njih je sve započelo uzimanjem marihuane, a onda su polako prešli na heroin. Oni najlabilniji su i ostali na heroinu, a izgleda da su to ona djeca koja najčešće dolaze iz konfliktnih porodica.

Što se tiče odgovornosti za uzimanje droge, teško je tu izdvojiti nekog krivca. O opasnostima od droge moraju progovoriti i obitelj i škola i crkva i država. Što se tiče samog tržišta drogom, mislim da se tu najviše očekuje da djeluje onaj koji to i može, a to je definitivno država odnosno policija!!!

Zašto kršćanin uzima drogu? Kršćanske su obitelji i danas poput ostalih obitelji - više ili manje konfuzne i konfliktne. Ono što se razvija u glavi djeteta kršćanina, a vezano je uz obitelj ili školu, jest jedan osjećaj anksioznosti koji dovodi najprije do trošenja cigareta i alkohola, a tek potom do probanja marihuane. Cigareta sadrži vrlo jaki anidepresiv, a to je nikotin. Alkohol pak stvara promijenjeno stanje svijesti, ali dovodi i do toga da se konzumenti počinju ponašati onako kakvi zapravo jesu - agresivni konzument alkohola se ponaša vrlo često agresivno, dok se dobroćudna osoba ponaša dobroćudno i takva osoba je najčešće solo drinker.
Nerazriješeni konflikti sa obitelji vode takvu osobu prema drogi, jer dijete u pubertetu nema drugog načina da razbije svoje negativne misli u glavi. Zato bi roditelji trebali jako povesti računa o tome. Apostol Pavao je rekao:"Roditelji, ne ogorčujte svoju djecu da ne bi postala malodušna i klonula duhom". Ovo je čista psihologija i Pavao je to odlično objasnio. On je prije 2000 godina upozoravao roditelje da ne omalovažavaju svoju djecu i ne nameću im komplekse manje vrijednosti. Treba dakle činiti ono što piše u Bibliji tj. razvijati skladne odnose u obitelji i to je temelj rasta zdravog pojedinca. U suprotnom se ide prema katastrofi. Jer teško je očekivati pomoć od Crkve ili države ( političara ), koje su zaposlene svojim "poslanjima" dok ljudski život teče iz dana u dan onako kako ga kroji uglavnom naša okolina prvenstveno najbliža, a to je obitelj, škola ili pak radno mjesto.

pozdrav

Euro

Uzgajivači koke ne žele riječ Coca u Coca-Coli
Bolivijski uzgajivači koke zahtijevaju da američki proizvođač osvježavajućih napitaka Coca-Cola iz svojeg naziva izbaci riječ 'Coca'.
Povjerenstvo predstavnika industrije koke usvojilo je rezoluciju kojom kompaniju Coca Cola sa sjedištem u Atlanti, u saveznoj američkoj državi Georgiji, pozivaju da iz svojeg imena izbaci riječ 'coca', dok UN pozivaju na dekriminalizaciju proizvoda baziranih na toj biljci.
Ta rezolucija zahtijeva da se međunarodne kompanije koje u svojem komercijalnom imenu imaju uvrštenu riječ koka, kao što je to primjerice Coca Cola, suzdrže od uporabe imena te svete biljke u svojim proizvodima.
To je povjerenstvo dio nastojanja predsjednika Eva Moralesa usmjerenih na rehabilitaciju imidža biljke koke, koja se u tom podneblju koristi već stoljećima, ali je u svijetu poznatija kao osnovni sastojak za kokain.
Coca Cola je u četvrtak objavila priopćenje u kojemu ističe kako to trgovačko ime predstavlja najcjenjeniji i najprepoznatljiviji brend u svijetu, te da je zaštićeno prema bolivijskom zakonu.
U svojem prirodnom obliku, zeleni list te grmaste zimzelene biljke djeluje samo kao blagi stimulans. U bolivijskim se uredima čaj od koke poslužuje umjesto kave, a tamošnji je poljoprivrednici, rudari i kamiondžije žvaču. Bolivijska vlada želi dekriminalizaciju trgovine proizvoda koji sadrže koku, kako bi dala poticaja svojem izvozu.
Morales, bivši uzgajivač koke, vjeruje da bi međunarodno tržište za proizvode na bazi koke - kao što su čaj, brašno, likeri, te čak i pasta za zube - pomoglo preusmjeriti barem dio od oko 65.500 jutara bolivijske koke s trgovine vezane uz drogu.

Euro,oprosti a ja zenska zapitalica,ali zbiljam nisam do sad primjetila ovu temu,a danas mi se bas dopala.Reci mi molim te ,da li je primjenjiva metoda paradoksalne intencije na masu,da li ima tu nekakvih istrazivanja?Zbiljam, mi ne poznajemo svijet,u nama i oko nas,i sto sve moze djelovati na nas,i na sto mi mozemo djelovati.

Draga Dina,

Nisam baš upoznat sa djelovanjem paradoksalne intencije na mase. Ali ono što malo znam se koristilo u prošlosti za manipulaciju masama. O tome ne bih pisao ovdje na Forumu.

pozdrav

Euro

<BLOCKQUOTE>

Euro je napisao/la:

Draga Dina,

Nisam baš upoznat sa djelovanjem paradoksalne intencije na mase. Ali ono što malo znam se koristilo u prošlosti za manipulaciju masama. O tome ne bih pisao ovdje na Forumu.

pozdrav

Euro

Rzumijem Dragi Euro,ali mislila sam cisto ono na marketinskom podrucju,i slijedece bi bilo pitanje,zasto su zene labilnije,tj.zasto se lakse njih dobije na masovnu potrosnju?</BLOCKQUOTE>

Dina je napisao/la:

Razumijem Dragi Euro,ali mislila sam cisto ono na marketinskom podrucju,i slijedece bi bilo pitanje,zasto su zene labilnije,tj.zasto se lakse njih dobije na masovnu potrosnju?

Pa ja ne znam zašto se žene lakše pridobije za masovnu potrošnju.
Možda zato što su žene one koje u braku drže tri kuta kuće.
Moraju se brinuti o kompletnoj nabavci stvari u kući. Čini mi se također da postoji i puno više stvari koje su namijenjene ženama i reklamiraju se na TV-u od onih namijenjenih muškarcima.
Ja osobno vidim da privlačnost masovne potrošnje izvrsno funkcionira i kod muškaraca samo se to iz navedenog razloga ne vidi.
Žena će kupovati stvari koje se reklamiraju na televiziji i otići ih kupiti u supermarket i potrošiti novce na hrpu stvari.
Ali kada pogledamo muškarce oni su npr. u stanju potrošiti novce na malo skuplje stvarčice. Svaka reklama za automobil ima razloga i privuče brdo muških kupaca. Automobil se ne kupuje često, pa se ne vidi ono "muško nasjedanje reklami". A u stvari je muškarac isto tako potrošio gomilu novaca kada je kupio baš onaj auto koji se inače najviše reklamira na TV-u. I taj novac je daleko većeg iznosa nego stvari iz supermarketa koje kupuje žena. Samo što se auto kupuje puno, puno rjeđe. A možemo navesti i brojne proizvode koje muškarci rado kupuju, a stalno se reklamiraju na TV-u - pivo, automobili, brijaći aparati itd.

<BLOCKQUOTE>Crkva ne može odobriti korištenje droga jer one kod konzum uključuju neopravdano odricanje mišljenja, volje i djelovanja kao slobodnih osoba. Umjesto legalizacije predlaže se edukacija.


LAKE DROGE ČESTO SU ULAZNA VRATA ZA DRUGE OVISNOSTI:
Lake droge, teške posljedice

Mnogi uvjeravaju da restrikcije takozvanih lakih droga, poput marihuane, treba ublažiti. To je trenutno predmet rasprave u Italiji, gdje je vladina politika razapeta između dviju sukobljenih strana.

Ministrica zdravstva Livia Turco upravo je najavila prijedlog slanja inspektora u javne škole koji će tražiti droge, zbog zabrinutosti da školska djeca konzumiraju marihuanu, izvještava talijanska novinska agencija ANSA od 28. svibnja. “Također moramo ustrajati na velikoj informativnoj kampanji da uvjerimo našu djecu da izbjegavaju droge“, izjavila je Turco. Najnovija najava je oštro u suprotnosti s prijedlogom ministrice zdravstva objavljenim prije kraćeg vremena kojim bi se povećala gornja granica količine marihuane ili kanabisa koju bi pojedinci mogli posjedovati, prije nego budu sudski gonjeni.

Jedan od onih koji se umiješao u raspravu je i o. Pierino Gelmini, utemeljitelj Zajednice Susret (Comunita Incontro), zajednice u Ameliji, gradu središnje Italije, posvećene pomaganju ovisnicima. U dugačkom intervjuu objavljenom 27. svibnja u Il Messaggeru, o. Gelmini je ustvrdio kako su u 44 godine rada s ovisnicima, on i zajednica koju je utemeljio spasili oko 300 tisuća ljudi.Na temelju desetljeća svog iskustva, o. Gelmini se snažno protivi bilo kojem potezu kojim bi se oslabio zakon glede korištenja ili posjedovanja droge. Upozorio je kako svakodnevno u Italiji umire na desetke mladih ljudi od prekomjernog doziranja. Ljudi žele da njihova djeca ne koriste drogu, uzviknuo je o. Gelmini. Ljudi griješe u razmišljanju da su droge poput marihuane bezopasne. Štoviše, one su često ulazna vrata za druge ovisnosti. O. Gelmini je dodao da nije dovoljno oduzeti droge ovisnicima; vakuum u ljudima treba ispuniti idealima i vrednotama koje će im pomoći graditi novi život.

Preokret vezan uz trend legalizacije "lakih" droga

Zabrinutost glede loših učinaka droga poput marihuane više je nego opravdana. Nedavno nedjeljno izdanje britanskih novina The Independent stavilo je na naslovnicu preokret u politici koja je bila sklona dekriminalizaciji kanabisa. Novine su 18. ožujka objavile niz članaka vezanih uz marihuanu. U jednom od njih poziva se čitatelje da oproste novinama zbog stava koji su imali 1997. godine, a koji je zagovarao dekriminalizaciju kanabisa. U siječnju 2004. godine britanska vlada je spustila kanabis iz klase B u klasu C droga. To je značilo da se one koji posjeduju malu količinu droge neće hapsiti. Sve je više dokaza da je odluka bila pogrešan potez.

The Independent objašnjava kako je koncentracija kanabisa danas mnogo potentnija nego prije deset ili više godina. U usporedbi s ranim 90-im, u kanabisu je 25-erostruko veća količina tetrahidrokanabinola (THC). U članku se navodi kako je prošle godine u Britaniji liječeno više od 22 tisuće osoba zbog ovisnosti o kanabisu. Novine citiraju istraživanje objavljeno u medicinskom časopisu The Lancet koje pokazuje da je marihuana opasnija od LSD-a ili ecstasyja. The Independent također citira prof. Colina Blakemorea, šefa Savjeta za medicinska istraživanja, koji je prvobitno podržavao novinsku kampanju glede dekriminalizacije kanabisa. No, sada je promijenio svoje mišljenje. “Veza između kanabisa i psihoza je sada potpuno jasna, što nije bilo prije 10 godina“, rekao je Blakemore. Citirano je i drugo mišljenje, od Robina Murraya, profesora psihijatrije na londonskom Institutu za psihijatriju. Murray procjenjuje da je barem 25 tisuća od 250 tisuća shizofrenih bolesnika u Velikoj Britaniji moglo izbjeći svoju bolest da nije koristilo kanabis. “Društvo je ozbiljno podcijenilo koliko je kanabis uistinu opasan“, izjavio je za The Independent prof. Neil McKeganey, iz Centra za istraživanje zloporabe droga (Sveučilište u Glasgowu).

Samo par dana kasnije, 24. ožujka, britanske novine The Times objavile su nove dokaze o opasnosti marihuane. The Times je citirao studiju objavljenu u časopisu Addiction, upozoravajući da bi do kraja desetljeća svakom četvrtom novom slučaju shizofrenije okidač moglo biti pušenje kanabisa. Ministarstvo zdravstva se, prema novinama, općenito slaže s liječnicima da je kanabis važan uzročni čimbenik za mentalnu bolest.

Kanabis nije “laka“ droga

The Independent se vratio na raspravu 25. ožujka. Među drugim člancima je i kratko mišljenje Antonia Maria Coste, izvršnog direktora UN-ovog Ureda za droge i kriminal. Kanabis ni najmanje nije “laka“ droga, podsjetio je Costa, navodeći opasnosti za mentalno zdravlje. Preporučio je da zemlje ulažu veća sredstva u prevenciju, liječenje i rehabilitaciju umjesto oslabljivanja zakonskih mjera vezanih uz posjedovanje i korištenje. Costa je dao primjer Švedske, gdje je korištenje droga na razini trećine europskog prosjeka, i gdje su izdaci za kontrolu droga tri puta iznad europskog prosjeka. “Vlade i društva moraju čuvati svoje živce i izbjegavati utjecaje pogrešno korištenog pojma tolerancije“, rekao je Costa.

22. travnja The Independent je objavio nove materijale o opasnostima marihuane. U 10-godišnjoj studiji pratilo se 1900 školske djece do njihove 25. godine života. Studija je uspoređivala konzumente alkohola s konzumentima kanabisa. Oni koji su započeli koristiti drogu u svojim tinejdžerskim godinama imali su veću vjerojatnost da obole od neke duševne bolesti, da imaju probleme u odnosima, da izostaju iz škole ili da budu otpušteni s posla. Istraživanje je proveo australski Centar za adolescentno zdravlje (Sveučilište u Melbourneu), a članak je objavljen u časopisu Addiction. “Kanabis uistinu izgleda kao droga izbora za buduće životne gubitnike“, rekao je prof. George Patton, koji je provodio studiju. Još dokaza je došlo na vidjelo 30. travnja, u izvješću BBC-a u svezi novih dokaza o problemima mentalnog zdravlja. Studija provedena na Londonskom institutu za psihijatriju je našla da ljudi koji su uzeli aktivni sastojak marihuane, THC, pokazuju smanjenu aktivnost u moždanom polju zvanom inferiorni frontalni korteks, koji producira neodgovarajuće misli i ponašanje, poput psovki i paranoje. Druga studija koju citira BBC, ovaj put od tima sa Sveučilišta Yale, je našla da je 50% zdravih volontera koji su uzeli THC počelo pokazivati simptome psihoze.

Gubitak dostojanstva

Papinsko vijeće za pastoral zdravstva osvrnulo se na pitanje droga u pastoralnom priručniku pod nazivom “Crkva: droge i ovisnici o drogama“, objavljenom 2001. godine. S moralne točke gledišta, Crkva ne može odobriti korištenje droga, objašnjava se u tekstu, jer one kod konzumenata uključuju neopravdano odricanje mišljenja, volje i djelovanja kao slobodnih osoba (br. 43).

Vijeće navodi kako pojedinci nemaju “pravo“ odreći se svog osobnog dostojanstva ili nauditi sebi. Liberalizacija zakona o drogama, upozorava Vijeće, pokreće rizik od nastajanja niže klase nerazvijenih ljudskih bića, čiji život ovisi o drogama. To bi bilo zanemarivanje obveza države u promicanju općeg dobra (br. 51).Umjesto proširenja dostupnosti drogama, u priručniku se predlaže veća edukacija koja će ljude poučavati istinskom smislu života i dati prioritet vrednotama, počevši od vrednota ljubavi i života, rasvijetljenih vjerom.

Crkva također predlaže terapiju ljubavi i posvećivanje potrebama ovisnika, kako bi im se pomoglo da nadiđu svoje probleme (br. 53-55). To su rješenja koja nije lako izvesti, ali koja nude lijek u skladu s ljudskim dostojanstvom.






9.6.2007








Komentiraj
Ispiši







</BLOCKQUOTE>

Autorica: Marija Ivanković, prof.


Zdravlje je stanje kad u organizmu normalno rade svi organi, a uz to se dobro osjećamo. To je tjelesno, mentalno, psihičko i duhovno blagostanje. Biti zdrav znači biti sretan. snažan, sposoban za suočavanje sa životnim problemima i njihovo uspješno rješavanje. To znači zadovoljstvo, sigurnost, prijateljstvo, ljepotu i ljubav. Biti zdrav znači zdravo promišljati, zdravo živjeti i zdravo se ponašati.
Alkohol je bezbojna, zapaljiva i ispariva tekućina. Čestim unošenjem različitih alkoholnih pića u organizam čovjek postaje alkoholičar, odnosno ovisnik o alkoholu koji ga postupno nagriza i razara, te odvodi u pakao asocijalnog ponašanja. Takav čovjek uništava sebe, svoju obitelj, prijatelje, poznanike i cijelo društvo.
Nema nejasnoća i dvojbi što izabrati: ZDRAVLJE ili ALKOHOL? Jasno je da bi svatko odabrao ono što je dobro, ali - je li tako u životu?
Povijest nas uči da nije, jer uz svjetlost uvijek postoji i tama, uz dobro, nažalost ide i zlo, a na ljudima je da izgrade svijet dobrih i svijetlih putova kojima će koračati njihovi naraštaji. Samo dobrom suradnjom, odricanjem, zdravstvo i školstvo može učiniti velike pomake u promicanju zdravstveno-odgojnog programa među djecom i učenicima, ali i među odraslima. Trebamo učiti jedni od drugih.
Alkohol je jedna od najraširenijih i društveno prihvatljivih, tolerirajućih ovisnosti. Ponegdje je čak češća pojavnost od pušenja. Sve ovisnosti su prema zdravstvenoj klasifikaciji proglašene bolestima.

Zašto su alkoholizam i pušenje opasniji od ovisnosti o drogama?Upravo po tome što su prešutno dopuštene i društveno prihvatljive norme ponašanja. Danas je to, kao i prijašnjih desetljeća, postalo općeprihvaćeno ponašanje, a niti jedna ne može se osmisliti bez alkohola. Taj tihi ubojica postupno i sustavno uništava odrasle, pa tako i našu djecu i mladež, a svi oni koji misle da je to isključivo zdravstveni problem zapravo nemaju pravo.
Još ni jedno dijete na svijetu nije odraslo bez nečije pomoći, a dokazano je da se najbolje uči na primjerima drugih i odrasli su ti koji nameću stilove življenja svojoj djeci, svjesno ili nesvjesno. Znači, odgoj je vrlo bitan čimbenik i sastavni je dio odrastanja svakog pojedinca. Kakav odgoj dajemo, živimo i promičemo, takvu ćemo imati budućnost.
Možda danas treba istaknuti kako odrasli ljudi tek poslije 12-15 godina uzimanja alkohola postaju ovisnicima, dvadesetogodišnjacima treba za to 5 godina, a petnaestogodišnjacima samo 6 mjeseci. Ili, dok je odraslim osobama bez obzira na toleranciju, smrtonosna koncentracija 5-6% alkohola u krvi, za maloljetnika i 2% mogu biti smrtonosna.

Što ukazuju posljednja ispitivanja?Županijski koordinatori školskih preventivnih programa koji u suradnji s povjerenstvima u odgojno-obrazovnim ustanovama diljem Republike Hrvatske savjesno, predano i strpljivo promiču zdravlje i odgovorno ponašanje među djecom i mladima i njihovim roditeljima, dostavili su podatke o provedenim anketama o pojavnosti svih ovisnosti među mladima. Obrađeni su u veljači ove godine i evo samo nekoliko bitnih pokazatelja, svima nama za razmišljanje.
U jednoj našoj većoj županiji u unutrašnjosti 55% ispitanih učenika i učenica srednjoškolaca pije alkoholna pića. 5% pije redovito, 50% povremeno (misli se na tulume, proslave rođendana, partyje i sl.), a 45% ih ne pije.
U jednoj priobalnoj županiji 63% ispitanih srednjoškolaca uzima alkoholna pića: 9% pije redovito, 54% povremeno, a 37% ne pije.
Institut za društvena istraživanja "Ivo Pilar" proveo je prošle godine anketu među srednjoškolcima priređenu na stručno-znanstvenim načelima na reprezentativnoj skupini učenika u cijeloj Republici Hrvatskoj.
Izdvojila bih samo dva pokazatelja vezana uz problem pojavnosti, raširenost i uzimanja alkohola. Dob u kojoj se najčešće poseže za alkoholom je do 14. godine; 20% djece počinje do 15. godine postotak je niži i iznosi 14,2%, a do 16. godine samo 1,6%.
Alarmantan je podatak da je 51% učenika I. razreda srednje škole pilo u posljednjih mjesec dana, kao i 63% učenika II. razreda, te 66% učenika III. razreda, dok čak 68% maturanata pije.
Zastrašujući je podatak koji govori da je 81% učenika i učenica I. razreda odgovorilo da su u svom dosadašnjem životu probali alkoholna pića, dok je isti odgovor dalo 88% učenika i učenica II. razreda, 66% učenika i učenica III. razreda, a čak 92% učenika i učenica IV. razreda.
Trebali bismo se zapitati što nam te brojke govore i koje su poruke mladih upućene nama odraslima!!!

Što oni koji piju povremeno ili redovito poručuju nama odraslima?Na pitanje kako se osjećaju kad piju alkohol, odgovorili su:

· Ništa posebno, sve je obično.

· Alkohol omamljuje.

· Nemam osjećaja, pijem iz dosade.

· Grozan osjećaj, kao da si pola metra iznad zemlje.

· Svaka popijena kap vuče me na drugu.

· Osjećaj nezavisnosti i slobode.

· Zaboravljam na svoje probleme.

Na pitanje kakvu bi poruku uputili ovisnicima o alkoholu, odgovorili su:

· Alkohol stvara neprijatelje, tj. ljudi pod utjecajem alkohola postaju agresivni, živčani. Je li to potrebno?

· Alkohol pravi budalu od čovjeka, želiš li i ti to biti?

· Alkohol ne rješava brige i probleme, on ih stvara.

· Udahni malo!

· Uzimajući alkohol uništavate sebe, svoju obitelj i sve oko sebe.

· Tko pije, loše misli.

· Bolje biti trijezan gledati malo ružniji svijet, nego pijan malo ljepši, ali potpuno lažan i nestvarni svijet.

· Alkohol uništava iznutra i izvana.

· Ima i drugih načina zabave.

· Želja za alkoholom u našoj je psihi kada smo razočarani, ali mi smo jači od toga možemo reći ne.

· Postanite ovisni o športu, voću i ljubavi.

· Zlo koje treba iskorijeniti iz života mladih, pomozite nam!

Odgovori učenika sadrže dio ljudske motivacije prema alkoholu, odnosno na njih se preslikavaju modeli ponašanja odraslih.
U sustavnim školskim preventivnim programima radimo na promicanju i osvješćivanju humanizacije odnosa i razvijamo demokratska načela komunikacije u ozračju suvremenih pristupa kvalitetnoj hrvatskoj školi. Potičemo interakciju primjerenih odnosa između odgojitelja, djece i roditelja, učitelja, profesora, učenica i učenika te njihovih roditelja. Naime, pomažemo učenicima u njihovom odrastanju i sazrijevanju te promičemo spoznaje o:

1. sposobnostima rješavanja problema

2. pružanju pomoći u životnim odlučivanjima

3. socijalnoj potpori (poglavito suradnja roditelja i škole)

4. poboljšanju kvalitete života djece i učenika

5. pravilnom organiziranju slobodnog vremena djece i učenika

6. kvalitetnoj ponudi športskih i drugih kreativnih sadržaja

7. smanjivanju ovisnost.
Sustavnim pristupom radu obuhvaćeni su svi čimbenici školskog sustava od predškolskih ustanova, osnovnih i srednjih škola do učeničkih domova, ali i obitelj i šira zajednica. Držimo da se samo zajedničkim radom mogu osmisliti i provesti dobri programi prevencije koji će zadovoljiti sve razine i suradnički podnijeti pošasti koja se zove ovisnost.
Roditelji i ostali odgojitelji trebaju svojim primjerom pokazivati kako se može živjeti bez alkohola, a sve velike i male probleme treba rješavati razgovorom, međusobnim povjeravanjem i ljubavlju, a ne bijegom u ovisnost.
Naša poruka s ovog znanstveno-stručnog skupa jest da osnaženi prihvatimo istinitu spoznaju koja kaže: "Planine mogu pomaknuti samo oni koji su u djetinjstvu pomicali kamenčiće."

Zadnja promjena: ; ned 17 lip 2007, 15:36; ukupno mijenjano 1 put.

Autor: doc. dr. Darko Breitenfeld, neuropsihijatar


Desetljećima molimo medije i mogućnike da posvete više mjesta i vremena problemu alkohola - no to je posvuda u Europi teško provedivo jer diramo u jedan od rijetkih dozvoljenih osobnih i društvenih ventila, tzv. narodnu drogu, a to mnogi od spomenutih ne prihvaćaju rado. Dobivši konačno prijedlog ovog našeg lista da ovom intrigantnom temom dirnem u "osinje gnijezdo", činim to sa zahvalnošću.


Užitak je normalna ljudska težnja. U teškoćama svakodnevnoga života gorčinu, tjeskobu i jad najjeftinije, najbrže i najlakše, iako lažno, ublažavamo uz pomoć alkohola. A radni i drugi poticaj nalazimo osim uz alkohol i uz kavu i cigaretu - da ne govorimo o protuzakonitim drogama, iako je već športašima znano da sva ta sredstva u dužem razdoblju smanjuju njihove dosege.

Te psihoaktivne kemijske tvari isključuju vlastitu djelatnost i stvaralaštvo, te se umjesto zrelom sposobnošću davanja služimo djetinjim "dudanjem" alkohola i drugih tvari da bi postigli neku kratkotrajnu, nestvarnu sreću. Istina je, međutim, u slijedećem. Alkohol kao otapajuće sredstvo za masti u prirodi je teško dostupan i nalazimo ga malo i gotovo jedino u prezrelom voću. Tada on - 1/2 pića dovoljno - nekome može smanjiti osjećaj težine nakon masnog obroka, a možda nekima i smanjuje sklerozu krvnih žila, pa i infarktnu opasnost (kod starijih muškaraca nepušača, jer se kod žena odmah povećava opasnost od raka dojke). Ali to ne može dovesti do onoga zbog čega ljudi piju, a to je ugoda, što postižemo daleko višim dozama koje se, nažalost, postupno moraju povisivati. Alkohol tada dugotrajno uništava ljudsko zdravlje, kako tjelesno tako i duševno, i dovodi prečesto uz mnoga bolovanja i patnji do prerane smrti oko 50-te godine života, u deliriju, jetrenoj cirozi, samoubojstvu, a u prometnim nesrećama stradavaju napose mladi ljudi, odnosno oni ih prouzrokuju. Alkohol unesrećuje tijekom rada mnogo i trijeznih, te cijele obitelji - u nas oko milijun Hrvata koji i dalje u novim generacijama ponavljaju isti problem. Zbog česte, velike i rane sklonosti ovisnosti mladih, kao i izrazite težnje pojedinaca i alkoholnih proizvođača da svaku preporuku alkoholnih pića utrostruče, Svjetska zdravstvena organizacija odbija preporučivati alkohol kao ljekovito sredstvo kod bilo kojeg zdravstvenog poremećaja, a njegovo pijenje smatra izrazito rizičnim ponašanjem.

U Europi je u ovom stoljeću proizvodnja i potrošnja (osobito piva) 3-10 puta porasla, pa su se žarišta alkoholizma pomakla sa Sredozemlja na protestantski sjever, i osobito, s kapitalističkog zapada na poslijekomunistički, pretvorbeni istok - znači, posvuda se nalaze. S nesrećom i novcem ti problemi rastu, bogati piju sve više, sve jeftiniji alkohol, a vozači, osobito mladi, piju više od nevozača. Europa je praktički propita, jer je društvena potrošnja postala prekomjerna, usprkos svih tzv. kultura stola ili pijenja. Sve se iskorištava da bi se pilo više. Traži se reklamiranje kvalitetnih vina, kao da ljudi ne piju prvenstveno radi omamljivanja s puno bilo kakvog alkohola, traži se i postiže smanjenje (PDV bez ispravljujućih trošarina) - umjesto potrebnog i korisnog povišenja poreza na sva alkoholna pića, napose pivo, koja radi štetnosti ne mogu biti proglašena hranom. Sponzoriraju se sportske priredbe gdje se i pije, kao groteska i bijedna karikatura za sportske dosege - rezultate. Europski uglednici promiču u glasilima "martinja" i vinoteke daleko više no trijezni način življenja, pogibaju pijani na cestama i zakazuju u politici. Cijela savjesna Europa se pita što činiti kada se u većini parlamenta i glasila alkohol toči protuzakonito, a ne sprječava se točenje alkohola malodobnima u lokalima, diskačima itd. što je sve zakonom odavno propisano, kao što se i daleko premalo nadzire opitost, osobito mladih sudionika u prometu. Jedino liječenje i rehabilitacija - klubovi liječenih alkoholičara daju rezultate.

Ulazimo uskoro u slijedeće deset- sto- tisućljeće koje će za razvijanje uljudbe biti razdoblje sve nezdravijeg življenja, loših potrošačkih navika do raznih ovisnosti. Ali najveću će opasnost predstavljati previše dostupna, sve jeftinija alkoholna pića i ostale duševne djelatne kemijske tvari koje će uništavati nas i našu djecu, jer im se radi vlastite urođene pohlepe preteško odupiremo: i sve to puno prije no što bi nam zagađeni okoliš moga naštetiti.

Što nam samima uopće preostaje? Zamislimo se, otrijeznimo - osvijestimo, te se malo usporimo, prizemljimo i kao što to već neka ranija pokoljenja znala činiti, vratimo klatno života kamo i kako spada! Postupajmo - djelujmo zrelije, nesebičnije, krećimo se i budimo od početka svake ozbiljnije veze, braka i rođenja djece - trijezni uzor njima i usmjerimo ih pravilnije. Tada nam u sređenijim, mirnijim prilikama s manje jada i tjeskobe, a što sami moramo izboriti, niti alkohol niti druge slične "pomoći" kao krajnje rizična sredstva neće biti toliko potrebna. Zaista vjerujte - bez alkohola su obitelji sretnije, zadovoljnije, mirnije, veselije, čemu svjedoče naprimjer netom održane sportske igre apstinenata - liječenih alkoholičara i njihovih obitelji te njihovi mnogobrojni trijezni dočeci Novih godina: uostalom o svemu tome pitajte njihovu djecu! Ako nam to ne pomogne bit će potrebne daleko strože mjere - kao i protiv pušenja, u smislu povišenja poreza na alkohol (osobito pivo), zabrane reklamiranja, sponzoriranja alkohola i njegova prodaja samo u neko vrijeme i na nekim mjestima, etikete s upozorenjima, policijsko-pravni postupci kod opijanja, pripite vožnje i mnogi drugi, te nadzor medija i proizvođača alkohola koji prečesto podupiru pijenje alkohola.

Jer, Europska povelja o alkoholu (Pariz, 1995.) kaže:

· Svi ljudi imaju pravo za zaštitu obitelji, zajednice i radne sredine od incidenata, nasilja i drugih negativnih posljedica uporabe alkohola.

· Svi ljudi imaju odmalena pravo na vjerodostojnu i cjelokupnu obaviještenost i poduku o posljedicama pijenja alkohola na zdravlje, obitelj i društvo.

· Sva mladež, djeca i adolescenti imaju pravo odrastati u sigurnoj sredini, slobodnoj od negativnih posljedica pijenja alkohola i biti zaštićeni od promidžbe alkoholnih pića.

· Svi ljudi koji rizično prekomjerno piju alkohol, kao i članovi njihovih obitelji, imaju pravo na dostupnu skrb i liječenje.
Svi ljudi koji ne žele piti alkohol ili koji to ne mogu iz zdravstvenih ili drugih razloga, imaju pravo da ih se ne nagovara na pijenje alkoholnih pića i treba ih pomagati u njihovom apstinencijskom ponašanju - sustezanju od pijenja alkoholnih pića.

<BLOCKQUOTE>Moglo bi se i duže živjeti







Trećina bolesti može se spriječiti promjenom životnih navika. Jer pušenje, konzumacija alkohola i droge te loša ishrana glavni su uzroci 32 posto oboljenja i smrtnih slučajeva.





Oko trećine svih bolesti i s njima povezanih smrtnih slučajeva u Australiji može se spriječiti zdravim stilom života, stoji u studiji sveučilišta Queensland.

Dok istraživanje pokazuje da je karcinom od srčanih bolesti preuzeo vodeće mjesto među uzročnicima smrtnosti, iznenađuje otkriće kako je malo potrebno da bi se uštedio novac u proračunu zdravstvenog sustava.

Pušenje, konzumacija alkohola i droge i loša ishrana glavni su čimbenici 32 posto oboljenja i smrtnih slučajeva.

Promjene li Australci životne navike, moglo bi se izbjeći 72 posto kardiovaskularnih bolesti, kao i 33 posto karcinoma i 60 posto slučajeva dijabetesa.

Autor studije John Gross ističe da je ona korisna onima koji donose zdravstveni proračun "jer pokazuje gdje bi se mogao uštedjeti novac za prevenciju bolesti".




Hina

18.06.2007.</BLOCKQUOTE>

Autorica: Prim. dr. sci. Nevenka Čop-Blažić
Klinika za neurologiju KB "Sestre milosrdnice"




Odluka o nepušenju odnosno prestanak pušenja je jedna od najvažnijih odluka vezanih za očuvanje zdravlja. Premda se prestankom pušenja najčešće ne može očekivati kompletna restitucija patoloških promjena na pojedinim organima i organskim sustavima nastalih uslijed pušenja, dobrobiti prestanka pušači vrlo brzo mogu osjetiti u vidu općeg boljeg osjećanja, lakšeg disanja, pravilnijeg rada srca, boljeg osjećaja mirisa i okusa i drugih prednosti. Prestankom pušenja smanjuje se rizik od obolijevanja od pušačkih bolesti. Pušači koji prestanu pušiti prije 50. godine smanjuju rizik smrtnosti idućih 15 godina za 50% u odnosu na one koji nastavljaju sa pušenjem.
Mortalitet i morbiditet pušača raste s dužinom pušačkog staža, količinom popušenih cigareta i dubinom inhalacije duhanskog dima. Ispitivanja su pokazala da osobe koje puše i uz to imaju prekomjernu tjelesnu težinu, povišen kolesterol u krvi i povišen krvni tlak daleko češće obolijevaju od srčanog infarkta. Pušenje nije jedini, ali je glavni uzrok raka pluća. Mnogi pušači su zabrinuti, primjerice, zbog aditiva u hrani s potencijalnim kancerogenim djelovanjem a istovremeno spokojno redovito po dvadesetak puta i više dnevno udišu duhanski dim koji je svrstan u kategoriju humanih karcinogenika.Često su apstinencijski simptomi koji se kod pušača ovisnika javljaju nekoliko sati po prestanku pušenja preporuka uspješnoj apstinenciji. Oni nisu trajni. Postupno se smanjuju i nestaju, a intenzitet im je najjači 24-48h po prestanku pušenja.
U novije vrijeme postoje prikladna farmakološka sredstva koja uspješno umanjuju ili suzbijaju apstinencijske teškoće (nicotine replacement therapy - žvakaće gume (Nicorette), nikotinski flaster (Nicotinell). Najnovije pomoćno sredstvo, a ujedno i prvo sredstvo koje ne sadrži nikotin a djelotvorno je u sve tri faze procesa odvikavanja od pušenja je Zyban (bupropion). Ispitivanja su pokazala da Zyban osim ublažavanja apstinencijskih smetnji umanjuje želju i za pušenjem. Ovisno o stupnju ovisnosti, želja za cigaretom se po prestanku pušenja postupno smanjuje u čestoći i intenzitetu. Kako ne postoje dva ista pušača potrebno je u procesu odvikavanja od pušenja razviti osobnu strategiju što učiniti, kako se ponašati u situacijama kada se javi želja za pušenjem. Bitno je mijenjati rutinu.
Činjenica je da se ne mogu izbjeći sve kušnje, odnosno situacije u kojima je pušenje bilo obavezno prisutno. Evo nekih sugestija kako u određenom trenutku postupiti, odnosno što konkretno učiniti. Preporuča se po završetku obroka kad je cigareta bila dio rituala, ustati od stola i prihvatiti se neke aktivnosti, a ne ostati sjediti za stolom što je bilo uobičajeno. Ako je u pitanju problem pušenja prilikom telefoniranja, dobro je primjerice držati slušalicu u drugoj ruci. Pri odlasku u lokal gdje je pušenje vezano uz pijenje kave, moguća alternativa je piti nešto drugo, svakako ne alkoholna pića, koja slabe volju ("volja se topi u alkoholu"). Duboko disanje je postupak koji se mnogima čini prejednostavan, ali je vrlo djelotvoran i pridonosi smirenju i slabljenju želje za cigaretom. Kašalj koji se javlja po prestanku pušenja je pozitivan znak da se ponovno uspostavlja funkcija mukociljarnog aparata odnosno da se dišni putovi oslobađaju i čiste.
Problem koji se javlja po prestanku pušenja, i za mnoge predstavlja prepreku apstinenciji je dobivanja na tjelesnoj težini. Međutim, treba reći da debljanje po prestanku pušenja nije obavezna pojava. Oko 50% pušača dobije suvišne kilograme, ostali ostaju na istoj težini, a neki čak i izgube koji kilogram. U svakom slučaju višak kilograma umanjuje zdravstvene prednosti prestanka pušenja. Kad je u pitanju debljanje postoje dva jasna pravila. Treba uspostaviti naviku redovite tjelesne aktivnosti i paziti na izbor i unos hrane. To ne znači da netko tko je vodio život bez puno kretanja mora postati sportaš. Međutim, mali zaokreti u svakodnevnoj rutini mogu polučiti izvanredne rezultate, kao što je primjerice koristiti stepenice umjesto lifta, sići s autobusa ili tramvaja jednu stanicu ranije i prošetati itd.
U svakodnevnom životu sve je više prisutna filozofija "oduzmi pa dodaj" kad je u pitanju hrana, a isto tako i tjelesna aktivnost. Primjerice, kupujemo bijelo brašno i dodajemo B vitamine, umjesto da koristimo puno pšenično zrno koje sadrži te iste vitamine koji su preradom oduzeti. Liftovi, automobili, različiti kućanski aparati, uz pozitivno olakšavajuće djelovanje na naš život, često nam oduzimaju tako potrebnu tjelesnu aktivnost. Neku uspijevaju odvojiti vrijeme i novac i nadoknaditi tjelesnu aktivnost u fitness centrima. Redovita lagana tjelesna aktivnost ne mora biti vezana uz financijske izdatke. Ona pomaže na samo u regulaciji tjelesne težine nego isto tako doprinosi uspješnijem rješavanju različitih stresogenih situacija, obzirom da se u organizmu pri laganoj tjelesnoj aktivnosti izlučuju prirodni endorfini.
Čimbenici odgovorni za početak pušenja razlikuju se od čimbenika odgovornih za nastavak pušenja. Većina pušača koji redovito kupuju cigarete puše zbog toga što su postali ovisni o pušenju. Ne počinje se pušiti zbog farmakoloških razloga, odnosno zbog potrebe za smirenjem, regulacijom probave ili potrebe stimulacijom. Ove razloge pušači navode kasnije nakon što su postali ovisni. Najčešće se počinje pušiti zbog pritiska društva.
Pušenje je još uvijek u našoj sredini društveno prihvaćen oblik ponašanja i pritisak društva na mlade da počnu pušiti je vrlo jak (sofisticirane, privlačne reklame, pušenje odraslih koje mladi uvažavaju i uzimaju kao model). Faza navike vrlo brzo i neprimjetno prelazi u fazu ovisnost. Nakon nekog vremena osoba ne puši više radi društva ili pritiska društva, već da izbjegne apstinencijske smetnje, odnosno zbog ovisnosti. U međunarodnoj klasifikaciji bolesti pušenje je svrstano među ovisnosti pod šifrom F 17.2. Mnogi odriču ovisnost da nije lako riješiti se ovisnosti, te tako opravdavaju nastavak pušenja. Pušači s višegodišnjim pušačkim stažem stotine tisuća puta su svakodnevno ponavljali iste pokrete, vadili kutiju cigareta iz džepa ili torbe, otvarali je, uzimali cigaretu, prinosili je ustima, palili, uvlačili dim, ispuhavali ga i na kraju gasili cigaretu i rješavali se opušaka bacajući ga u pepeljaru ili drugdje. Ovaj ritual povezan je s nizom pozitivnih i negativnih emocija kojima je pušač sputan.
Nikotin po udisanju duhanskog dima vrlo brzo dolazi do mozga u kojem se nalaze brojni nikotinski receptori. Nikotin je droga s višestrukim farmakološkim djelovanjem. Premda su mnogi mehanizmi djelovanja nikotina dobro poznati, još uvijek je teško naći objašnjenje za neke fenomene koji se javljaju kod pušača ovisnika, kao što je primjerice žudnja za cigaretom. Postupno se razvija tolerancija prema nikotinu. Većina pušača ima potrebu osigurati stabilnu razinu nikotina u krvi. Prema tome ako se radi o tzv. laganijim ili "zdravijim" cigaretama s manjom količinom nikotina, pušač će ih da bi zadovoljio svoju potrebu popušiti više i dublje će inhalirati dim. Cigarete s manjom količinom nikotina ne pomažu pušačima da unesu manje nikotina nego duhanskoj industriji da proda više cigareta.
Istraživanja pokazuju da pušači imaju značajno višu razinu totalnog kolesterola u serumu, triglicerida, lipoproteina niskog i vrlo niskog denziteta (LDL i VLDL) koji ubrzavaju aterosklerozu, te nižu razinu lipoproteina visokog denziteta (HDL) koji djeluje angioprotektivno. Pušenje remeti razgradnju lipida (lipolizu) i ne dozvoljava povećanje HDL-a što normalno uočava kod nepušača nakon obroka. Osim toga, neka istraživanja ukazuju da pušenje može oštetiti endotelne stanice i povećati permeabilitet te omogućit veći infiltraciju lipida u stjenku krvne žile. Pušenje povećava mogućnost nastanka tromboze, a kao mogući uzrok navodi povećana sinteza tromboksana A2 u trombocitima. Osim toga, pušenje povećava i razinu fibrinogena u plazmi što pridonosi povećanoj viskoznosti krvi.
Pušenje dovodi do hemodinamskih poremećaja. Ubrzava se srčana akcija i podiže krvni tlak. Nikotin djeluje vaznokonstriktorno a ovo njegovo djelovanje uz smanjenu količinu kisika zbog povećane razinekarboksihemoglobina, objašnjava zašto pušači obolijevaju od okluzivne bolesti perifernih arterija.
Kod pušača je povećana incidencija subarahnoidalnog krvarenja i ishemijskog moždanog udara. Pušenje se i samo za sebe, bez prisutnosti drugih rizičnih faktora, smatra vrlo značajnim rizičnim faktorom za nastanak srčanog i moždanog udara. Zbog navedene ugroženosti vaskularija kod pušača se u procesu odvikavanja od pušenja posebna pozornost posvećuje tzv. vaskukarnoj gimnastici.
Svake godine, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, na razini svijeta umire tri i pol milijuna ljudi zbog posljedica pušenja, odnosno pušenje je odgovorno za 10.000 smrti dnevno. Rezultati brojnih ispitivanja pokazuju da vrlo visoki postotak pušača želi prestati pušiti i tu činjenicu treba iskoristiti. Oko 1/3 pušača odrasle dobi svake godine ozbiljno pokušava prestati pušiti. Većina pušača tek nakon pet do sedam pokušaja uspijeva definitivno napustiti pušenje.
Postoje različite metode prestanka pušenja temeljene bilo na individualnom bilo na grupnom ili javno-zdravstvenom pristupu. Kod individualnih postupaka važno je procijeniti spremnost osobe za prestanak, prirediti je za prestanak, podržati u fazi prestanka i osigurati strategiju sprječavanja recidiva i zadržavanja apstinencije. Mnogim pušačima je potrebna podrška grupe. U grupnim programima koriste se najčešće kombinirani psihoterapijsko-edukativni postupci, ovisno o znanju i iskustvima voditelja programa. Javno-zdravstvenim aktivnostima nastoji se povećati društveni pritisak protiv pušenja na način da se radi na povećanju poreza na duhanske proizvode, osiguraju "smoke free" okoline, promociji zdravlja i zabrani reklamiranja duhana i duhanskih proizvoda.
Svaki pušač koji nije u stanju sam prekinuti s pušenjem ima pravo dobiti podršku i pomoć u odvikavanju od pušenja. Stoga bi trebalo osigurati dostupnost programa gdje se liječe pušačke bolesti programe odvikavanja od pušenja trebalo bi integrirati u redovite terapijske postupke. Uz programe odvikavanja potrebna je i dobra strategija održavanja apstinencije.
Treba naglasiti da je, kad je riječ o problemu pušenja, kao i kod drugih ovisnosti najbolji odgovor prevencija. Adiktivnost nikotina se, zato što je tako široko dostupan, ne smije podcijeniti. Djeci i omladini treba osigurati nepušačko ozračje i pomoći im da steknu dovoljnu razinu osjećaja osobne vrijednosti kako bi ih se zaštitilo od pušenja i drugih ovisnosti i omogućilo im da žive zdravije, ljepše i duže.