Zivimo li u praznini i besmislu?

Čežnja prema idili susreta sa Kristom i nada u vječno ostajane s Njim nas može okrijepiti od tjeskobe i stalne prisutnosti zla koje raznim formama otuđenja bojuje protiv nade u rasčovjećenoj kulturi tj - nekulturi grubosti koja je predvorje Pakla ...čije jezovite učinke koriste mnoge grupacije interesa kako bi hipnotizirale mase ljudi i odvbratili ih od dobra..To je metod suvremenog makijavelizma koji prvo razori stabilnost čežnje a zatim krene u pljačkaške poduhvate svodeći čovjeka na predmetz izrugivanja kako bi ga lakše iskristio za svoje ciljeve..Takve osobe koje direktno rade kao sotonini agenti sve vise ulaze u sve drustvene strukture, u svaku obitelj..Kažemo - ljudi su poludjeli , pokvareni su, pogaziše Božji zakon..Nema vjernih ni u Crkvi ni državi..Kada srce oteža brigama i nesigurnošću - tada udarci sila tame potkopavaju temelje duše i nada jauče pod pritiskom ucjenjivaća koji se služi metodom mrkve i štapa..
Jasminka u tom članku ukazuje na jedno od rješenja..Zaista slažem se, potrebno je aktivno čekati Kristov drugi dolazak jer je napad na vjeru i nadu i ljubav vrlo silovit..

Pa normalno da živimo, jer nam je čak i vjera čak umjetna, izmanipulirana i nestvarna i u čemu onda naći smisao?Rijetki su oni koji je imaju!

Nakon hladnoga rata covjecanstvo je pocelo ulaziti u razdoblje gubitka nade jer se osnovne zamisli oblikovanja poretka blagostanja nisu mogle povijesno potvrditi kao moguce..
Ponovni povratak covjecanstva ka Kristovom drugom dolasku obnavlja nadu ..No u povijesnom obzorju svagdasnjice radi se o odnosu razuma i vjere, jer suzavanje razuma dovodi do gubitka slobode a prosirenje razuma vjerom i nadom do ostvarenja ljubavi koja je vrata slobode..

Predlazem da razmotrimo novu encikliku pape Benedickta XVI ..prenosim clanak:

-------

Vatikan, 5. prosinca 2007. (Radio Vatikan) - U javnome mnijenju se i nadalje raspravlja o Papinoj novoj enciklici koja je izazvala veliku radoznalost kod vjernika i laika, a u dnevnicima se svakodnevno susreću komentari novinara, teologa i crkvenih dostojanstvenika. Biskup Giampaolo Crepaldi, tajnik Papinskoga vijeća „Justitia et pax“ rekao je kako ovo nije izrazito socijalna enciklika, no budući da je socijalni nauk Crkve sastavnica kršćanske poruke, Benedikt XVI. dokazuje kako kršćanska nada iznutra obnavlja male i velike nade našega zemaljskoga života, ističe djelotvornost kršćanske nade koja je poput spasenja zajednička. Tako enciklika osvjetljava naše djelovanje u svijetu „potičući nas da zdušno sudjelujemo u izgradnji grada“. Iako se kršćanska nada ne može svesti na jednostavne nade, ona je ipak prava nada za svijet. Enciklika nas poziva na „proširenje nade“ – istaknuo je biskup. U prvoj enciklici 'Bog je ljubav' kao u brojnim drugim okolnostima Benedikt XVI. je govorio o potrebi „širenja razuma“. Budući se razum ne može sam proširiti, potrebne su mu vjera i nada. S enciklikom „Spašeni u nadi“, Papa obogaćuje i upotpunjuje svoju poduku o tim stožernim točkama: proširenje razuma zahtijeva proširenu nadu. Napredak čovječanstva – kaže Papa – mora biti materijalni i moralni, jer samo je u slobodi moguć ljudski život. Ljudsko društvo bez slobode je pakao, a oko sebe stvara samo očajno uništavanje. Kako bi društvo bilo slobodno razum mora biti sposoban volji pokazati put. Razum to ne može učiniti ako se ne nadvisi, odnosno ako ga nada ne oslobodi. Naprotiv, modernost je često smatrala kako može uspostaviti „ljudsko kraljevstvo“ oslobađajući čovjeka od uvjetovanosti pomoću znanosti i tehnike ili politikom kadrom ostvariti savršenstvo. Tako se nadu ograničilo na mogućnosti razuma. Tako se moglo desiti – primjećuje Sveti Otac – da Marx ništa nije mogao napisati o komunističkome društvu, a Lenjin se morao uvjeriti kako u učiteljevim spisima nema uputa kako ići naprijed. Razlog namjernoga prešućivanja je u tome što bi se takvo društvo moglo ostvariti bez ljudske volje i što u njemu ne bi bila potrebna ljudska sloboda. Čini se da ni ideologiji napretka povjerenoga isključivo znanosti i tehnologiji ne bi bila potrebna ljudska sloboda. Sužavanje nade dakle prouzrokuje atrofiju razuma, a to je uvijek pomanjkanje slobode. Benedikt XVI. poziva na autokritiku, uključujući i moderno kršćanstvo jer se, poneseno znanstvenim postignućima u postupnom uređivanju svijeta, najvećim dijelom usredotočilo na pojedinca i njegovo spasenje. To je suzilo obzor njegove nade – istaknuo je biskup Crepaldi. Govoreći o kršćanskoj nadi, biskup je istaknuo kako Benedikt XVI. često govori o nadi koja prosvjetljuje naše djelovanje u svijetu. Blažen narod čiji je Bog Gospodin – govori 144. psalam. Blažen život živi se u narodu, a narod je blažen po svome Gospodinu. U odnos s Bogom stupa se po Kristu, koji je umro za sve, stoga nema samotnoga kršćanstva. Iz nade potječe borba za pravdu i odgovornost za druge. Papa to tumači slikom krčenja šume o čemu govori sveti Bernard iz Clairvauxa. Redovnici su krčili šumu ali su prije očistili svoje duše, a čišćenje šume od trnja kako bi se mogla održavati – što je simbol našega djelovanja u društvu – ide zajedno s čišćenjem vlastitoga srca od oholosti. Nema dakle oprečnosti između Božje nade koja je u nama i zauzimanja za druge, dapače prava se snaga nalazi u nadi. Sveti Otac to potvrđuje primjerom vijetnamskoga kardinala Van Thuana. Nada je učinila da kardinal tijekom dugih godina zatvora nikad nije bio sam. Tijekom trinaestogodišnjega zatvora u stanju naizgled posvemašnjega očaja – piše Benedikt XVI. – slušanje Boga i mogućnost da mu govori za njega su bili rastuća snaga nade, koja mu je nakon oslobađanja omogućila da za ljude u čitavome svijetu postane svjedok nade. Ne moli se protiv drugoga, a molitva je nutarnje čišćenje koje nas pripravlja za Boga i za druge. Enciklika osvjetljava čitavi razvojni proces modernoga čovjeka, u njegovoj naprasitoj želji da svijet izgradi bez Boga. Svijet bez Boga je svijet bez nade: tko ne poznaje Boga, premda ima brojne nade, zapravo nema nade – piše Benedikt XVI. Nada dakle pojašnjava koji je glavni problem naše civilizacije. Znanost i tehnika napreduju zahvaljujući stečevini, ali moralna sloboda kadra voditi znanost i tehniku nema uporište u stečevini nego je svaki naraštaj i svaka osoba moraju stalno pridobivati. Čak i najbolje strukture funkcioniraju na temelju slobodnoga moralnog uvjerenja, ali ono nije „samobitno“. Upravo stoga čovjek „ne može biti otkupljen izvana“ nego mu je potrebna nada – zaključio je biskup Crepaldi

Cijelu encikliku mozemo citati na :
Spe salvi (30. November 2007)
[Deutsch, Englisch, Französisch, Italienisch, Lateinisch, Polnisch, Portugiesisch, Spanisch]

Kakav je to svijet , kuda ide ?

SKANDALOZNO Iz sisačke udruge invalida nestala računalna oprema

Ukrali božićne darove za djecu invalide

Autor Antun Petračić

<table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr vAlign=top align=middle><td></TD></TR> <tr><td class=articletextSmall align=left></TD></TR> <tr><td class=articletextSmall vAlign=top align=right></TD></TR></TABLE> <table class=enumbox cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletext></TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletextSmall vAlign=top align=left width=150></TD> <td width=10></TD> <td class=articletextSmall vAlign=top align=left width=150></TD></TR></TABLE> <table cellSpacing=0 cellPadding=0 width="100%" border=0><tr><td class=articletext>– Kakvi su to ljudi koji kradu invalidima? Sram ih bilo! Fuj! – na rubu plača danas popodne bila je Štefica Grubar, predsjednica Udruge invalida Sisačko-moslavačke županije. Drugi put u nekoliko mjeseci provaljeno je u njihove prostorije u prizemlju zgrade u Gajevoj ulici 40. Nakon prve krađe na vrata i prozore postavljene su rešetke, a lopovi su ih u noći od subote na nedjelju prepilili, kao i lokot, te izbili štok. – Odneseno je sedam računalnih kućišta i tri monitora, nema disketa s podacima o članstvu, planovima i programima, projektima u tijeku. Sve je prekopano i razbacano,– tijekom policijskog očevida doznali smo od Š. Grubar. Ukradena je oprema na kojoj su poslije Božića odrasli članovi Udruge trebali polagati za informatičara te računala dobiti za osobno korištenje, po projektu Svima jednako, uz slogan Nauči i nosi računalo kući! – Sada je u pitanju završetak radionice. Jedino bismo mogli koristiti opremu Udruge IKS, dva kata iznad nas, ali je teško invalidima u kolicima u zgradi bez lifta – kaže Š. Grubar. Kradljivci su porazbacili poklon-pakete za invalidnu djecu iz Petrinje, Siska i Hrvatske Kostajnice, koju su roditelji danas popodne doveli na susret s Djedom Mrazom. Tijekom očevida darovi su prenesenii u drugu prostoriju i podijeljeni bez predsjednice. – Nakon prve provale osnovnu dokumentaciju držim u pričuvi, na vlastitom računalu kod kuće – rekla je tajnica Udruge Aleksandra Milković.</TD></TR></TABLE>