Što Bog radi danas?
Htio bih započeti jednu temu o učestalim greškama nas ljudi. Većina, mase, uvijek vjeruju i dive se onome što je Bog napravio u prošlosti, te isto tako očekuju i analiziraju proročanstva i obećanja budućih Božjih djela, ali propuštaju prepoznati što Bog radi, i gdje je, u njihovom vremenu.
Kako bi potvrdio ovo, možemo pogledati vrijeme kad je Isus došao na zemlju. Postojali su ljudi koji su cijeli svoj život posvetili proučavanju Božje Riječi (u to vrijeme samo SZ) i divili su se Mojsiju i Prorocima i slavili Boga zbog toga, kao i čekali Mesiju u budućnosti, ali nisu prepoznali svoje vrijeme i ono što je Bog radio u njihovom vremenu.
Ista se stvar dogodila s dolaskom svakog proroka. Svaki je prorok bio odbačen u svoje vrijeme, iako su ljudi vjerovali sve ono što su prethodni proroci govorili, i naravno vjerovali su svim proročanstvima za budućnost.
Pitam se je li ista stvar i danas među nama kršćanima. Svi kršćani vjeruju Isus Kristu koji se rodio u Nazaretu i bio razapet za naše grijehe, sahranjen i uskrsnuo. Naravno, to je istina i to je dobro i treba to vjerovati. Međutim, je li to dovoljno za spasenje, budući da se to dogodilo prije dvije tisuće godina?
Povučemo li paralelu s Isusovim vremenom, Isus nikad nije rekao da je Mosjije bio u krivu ili da je govorio laž. Štoviše, Isus je svjedočio da je Mojsije bio Božji prorok. Ali vjerovati u Mojsija u Isusovo vrijeme nije bilo dovoljno za spasenje. Trebalo je prepoznati Isusa.
Nakon Isusove smrti, trebalo je prepoznati Petra na dan Pentekosta i njegovu formulu kako dobiti Duha Svetoga pokajanjem i krštenjem. Međutim, nakon toga je došao Pavao koji je napisao veliki dio Novog zavjeta. Tako da je i sam Petar morao prepoznati Pavla i Evanđelje koje je on propovijedao.
Dakle, možemo vidjeti da Bog kontinuirano postepeno otkiva sve više Sebe. Bog nije Bog prošlosti (kao što Biblija kaže da Bog nije Bog mrtvih). Bog je Bog sadašnjosti. Zato je rekao Mojsiju iz gorućeg grma JA JESAM, što je također rekao i Isus. JA JESAM je sadašnjost. Nije rekao "ja sam bio" ili "ja ću biti" već JA JESAM.
Prema tome, gdje je Bog danas i što radi danas? Mislim da prepoznati to znači VJEČNI ŽIVOT, a ne prepoznati to i vjerovati SAMO u ono što je Bog radio u prošlosti ili što će raditi u budućnosti nije dovoljno za spasenje. Dakako da treba vjerovati i to. Dakako da treba vjerovati i Mojsija i Jeremiju i Ivan Krstitelja i ono što je on govorio, i Isusu, i Petru i Pavlu. Međutim, je li to dovoljno? Ili je za spasenje nužno prepoznati što Bog radi danas?
Htio bih započeti jednu temu o učestalim greškama nas ljudi. Većina, mase, uvijek vjeruju i dive se onome što je Bog napravio u prošlosti, te isto tako očekuju i analiziraju proročanstva i obećanja budućih Božjih djela, ali propuštaju prepoznati što Bog radi, i gdje je, u njihovom vremenu.
Kako bi potvrdio ovo, možemo pogledati vrijeme kad je Isus došao na zemlju. Postojali su ljudi koji su cijeli svoj život posvetili proučavanju Božje Riječi (u to vrijeme samo SZ) i divili su se Mojsiju i Prorocima i slavili Boga zbog toga, kao i čekali Mesiju u budućnosti, ali nisu prepoznali svoje vrijeme i ono što je Bog radio u njihovom vremenu.
Ista se stvar dogodila s dolaskom svakog proroka. Svaki je prorok bio odbačen u svoje vrijeme, iako su ljudi vjerovali sve ono što su prethodni proroci govorili, i naravno vjerovali su svim proročanstvima za budućnost.
Pitam se je li ista stvar i danas među nama kršćanima. Svi kršćani vjeruju Isus Kristu koji se rodio u Nazaretu i bio razapet za naše grijehe, sahranjen i uskrsnuo. Naravno, to je istina i to je dobro i treba to vjerovati. Međutim, je li to dovoljno za spasenje, budući da se to dogodilo prije dvije tisuće godina?
Povučemo li paralelu s Isusovim vremenom, Isus nikad nije rekao da je Mosjije bio u krivu ili da je govorio laž. Štoviše, Isus je svjedočio da je Mojsije bio Božji prorok. Ali vjerovati u Mojsija u Isusovo vrijeme nije bilo dovoljno za spasenje. Trebalo je prepoznati Isusa.
Nakon Isusove smrti, trebalo je prepoznati Petra na dan Pentekosta i njegovu formulu kako dobiti Duha Svetoga pokajanjem i krštenjem. Međutim, nakon toga je došao Pavao koji je napisao veliki dio Novog zavjeta. Tako da je i sam Petar morao prepoznati Pavla i Evanđelje koje je on propovijedao.
Dakle, možemo vidjeti da Bog kontinuirano postepeno otkiva sve više Sebe. Bog nije Bog prošlosti (kao što Biblija kaže da Bog nije Bog mrtvih). Bog je Bog sadašnjosti. Zato je rekao Mojsiju iz gorućeg grma JA JESAM, što je također rekao i Isus. JA JESAM je sadašnjost. Nije rekao "ja sam bio" ili "ja ću biti" već JA JESAM.
Prema tome, gdje je Bog danas i što radi danas? Mislim da prepoznati to znači VJEČNI ŽIVOT, a ne prepoznati to i vjerovati SAMO u ono što je Bog radio u prošlosti ili što će raditi u budućnosti nije dovoljno za spasenje. Dakako da treba vjerovati i to. Dakako da treba vjerovati i Mojsija i Jeremiju i Ivan Krstitelja i ono što je on govorio, i Isusu, i Petru i Pavlu. Međutim, je li to dovoljno? Ili je za spasenje nužno prepoznati što Bog radi danas?