Što je duhovnost?

Oči svoje ja podižem gorama k nebu tam,
odkud pomoć čekam.............kaže psalmista a ja mu se pridružujem
To znači da sam postigla"gledanje u nebo"

Sandra, čim se pitaš to, ili to konstatiraš, pogled ti je oboren....

Mali princ je napisao/la:

Sandra, čim se pitaš to, ili to konstatiraš, pogled ti je oboren....

Ništa se ja ne pitam,to je moja istina,sretna sam zbog toga Halelujaaaaaaaaaaaaaaa moj pogled je gore uvjek mom Gospodu upravljen u molitvi i slavljenju.I kad mi je naj teže mir i radost su nepisivi,to srce uzdignuto Bogu to je pogled prema gore dragi moji.To Bog želi za nas.

Mali princ je napisao/la:

Tko če grješniku reći da je grješnik? Ti, ja, ne!!!
Bog? Ne!
On sam? Daaa! I to kad uvidi da mu u životu nije baš najbolje...
Dakle, čovjek ne zna da se ogrješio o Zakon, i to za njega nije grijeh... Tada će skopčati da je fulao i priznat će sebi pred Bogom krivicu, to je osvještenje grijeha, a ujedno i pokajanje.

Prvo sam podebljao tvoju misao da će čovjek sam sebi najbolje "reći da je grešnik". To je u redu razmišljanje, ako se razumije što hoćeš reći. Naravno da je pravo osvjedočenje ono, koje dolazi iz mene, iznutra (u psihologiji se to naziva "intrinzična motivacija" - jedino ta motivacija, koja izvire iz samog čovjeka, ima pravu vrijednost, jer jedino ona čovjeka pokreće na novu odluku i novo ponašanje!).
Međutim, što je to, što čovjeka dovodi do tog trenutka, da se on pokaje? Koja je to sila u nama, koja nas osvjedočava u naš grijeh? Jesmo li to mi sami, ili je to rad Božjeg Duha u nama? Što (ili Tko) nas dovodi do pokajanja? Rimljanima 2:4 - "ne znaš li da te dobrota Božja vodi na pokajanje"! Molim te da razmisliš o ovome...

...Ovo je sad povezano i s drugom stvari koju sam podebljao... Naime, tvrdiš da nešto nije grijeh, ako čovjek nije još shvatio da je to grijeh...
Usuđuješ li se ovu definiciju uvesti kao pravilo?
Gledaj, to je čak točno, ali samo pod jednim uvjetom: da je taj čovjek obraćen. Dakle, da je taj čovjek predao svoj život Bogu i da se maksimalno trudi svakog dana da "nosi svoj križ" i ide hrabro naprijed kroz sva iskušenja života, gledajući samo pravo, u Isusa! OK? (a i ovo stoji samo onda, ako se shvati što tebi znači da "to za njega nije grijeh", naime, ti pod ovim podrazumijevaš da na tom čovjeku ne leži osuda za taj grijeh, zar ne?). Ali...

ALI, ako kažemo da je ova tvoja definicija PRAVILO, odnosno da UVIJEK VRIJEDI - tada dolazimo do velikih problema. Zbog čega? Pa između ostaloga, i zbog toga, što bi to onda bio odličan izgovor za sve one koji bi htjeli ući na Nebo kroz "široka vrata"... Razmisli o tome... Nisu ljudi tako dobri, kako ti misliš. Meni se čini da si ti ovako jedno poprilično neiskvareno biće, da tako kažem, kad ovako nešto tvrdiš... Doista mi se činiš vrlo dobra osoba, u duši... Ali moraš shvatiti da ljudi nisu dobri... MI NISMO DOBRI! Slika Božja je iskvarena u svakome od nas i mi težimo k tome, da ju kvarimo još više! Možeš li ovo shvatiti? Zbog ovoga, ne možemo reći da nešto nije grijeh samo zato, što mi nismo shvatili da je to grijeh. Znaš li da na taj način čak i neki kršćani znaju umirivati svoju savjest? Oni kažu: "Ma nije to što sam (ili nisam) učinio tako loše... Ma nije to ništa strašno..." I na taj način sve više zatvaraju vrata Božjem Duhu da djeluje u njima! Uostalom, postoje osobe koje uživaju u krađi, npr. i koje u krađi ne vide ništa loše, jer je njihova savjest jako otupjela! Oni ne shvaćaju da je to gijeh! Na koncu, mogu li ja uvijek znati što je dobro, a što zlo? U svakoj situaciji? Naravno da ne, takav čovjek ne postoji. Ja ne mogu uvijek znati što je za mene dobro, a što je loše. Zašto mnogi današnji mladi zapadaju u razne ovisnosti? Pa zato što se njima činilo u početku da u "jednom dimu" nema ničeg lošeg! Čak su mnogi od njih i dan-danas uvjereni da je to nešto SUPER za njih, jer im pomaže da se dobro osjećaju... Razumiješ li da mi ljudi ne znamo što je za nas najbolje i da se nama uglavnom JAKO SVIĐAJU one stvari, koje su za nas POGUBNE?!
Hoćemo li unatoč ovome i dalje tvrditi: "Ma važno je samo da sam ja shvatio da je nešto grijeh...ako nisam shvatio, onda to nije grijeh, baš me briga..."?? Vidiš, ovakav stav podrazumijeva da čak ne trebam ni puno pokušavati shvatiti što je grijeh, a što nije... Hoćemo li ovako učiti i svoju djecu??? JER, BRATE MOJ, MOLIM TE NE ZABORAVI NIKAD OVU MOJU MUDRU UZREČICU: «NEKI LJUDI NIKAD NE SHVATE!» Neki ljudi ne nauče na svojim pogreškama... Kao što sam rekao, ti spadaš u inteligentnije ljude i čini mi se u "dobre duše"... Ali znaj da nisi toliko pametan, koliko ti se možda čini i da nisi toliko dobar, također. Iako si vrlo pametan i vrlo dobar. Dakle, samo bih te upozorio na ovu opasnost. Pozvao bih te da uvidiš da ići za Kristom znači svakodnevno si proširivati horizonte, sve više razumijevati što je grijeh, a što nije grijeh, što je dobro, a što je zlo...
Ne postoji u nama "mali bog"...! Upravo zato što smo htjeli "biti kao bogovi", upravo zato smo postali ovo što smo postali! Nikada mi nećemo biti bogovi, jer mi smo ljudi! A trenutno smo vrlo degradirana ljudska rasa... I potreban nam je Spasitelj, netko tko je izvan ove naše trule situacije, netko tko nam može ukazati na ovo naše jadno stanje... Vjeruj mi, koliko god ti bio svjestan svoga grešnog stanja, koliko god se sam sebi činio grešnim i zlim, koliko god se gnušao svoje iskvarene naravi - Duh Sveti ti može još daleko više i dublje otkriti sav tvoj grijeh i smrad.... Samo Božji Duh može čovjeku pomoći da shvati svoje jadno stanje! A ljudi imaju tendenciju da bježe od glasa Svetog Duha... Neki ljudi slušaju samo tu svoju unutarnju ISKVARENU tendenciju, samo idu za njom – i nikad se ne odluče slijediti Krista, bez obzira na sve... Nikad ne shvate SVOJE GREŠNO STANJE! Pa koliko imamo vjera u svijetu, koje niječu činjenicu da se rađamo s grešnim sklonostima! Vidiš li da nije baš jednostavno za čovjeka da «shvati što je grijeh»..? Grijeh je toliko strašna stvar, brate moj dragi, da ti najtoplije želim da ga nikad ne shvatiš u potpunosti.

Za malog princa:

Evo kako to ja (koji se oslanjam na Bibliju kao riječ Božju) razumijem:



Pišeš: " Tko če grješniku reći da je grješnik? Ti, ja, ne!!! Bog? Ne! On sam? Daaa! I to kad uvidi da mu u životu nije baš najbolje, jer život pokazuje kome vjerujemo i kojeg boga služimo."



Možeš li ti (ili ja) reći lopovu da je lopov? Ili preljubniku da je to zlo? Možeš li mu reči da je zbog toga grijeha – grešnik? Naravno da možeš!!! Ali mnoge religije relativiziraju zlo, pa čovjeka obeshrabruju da ima stav o tome! A Biblija nas potiče na zlo nazovemo pravim imenom, da se odvojimo od grijeha i grešnika – jer se grijeh Bogu gadi!!! Dakle, Bog daje kriterij grijeha (svoj Moralni zakon), i time Bog razotkriva čovjekovu grešnost. A ti i ja ukoliko smo poučeni tom pravom kriteriju dobrote – možemo grijeh i grešnika nazvati pravim imenom!!!



Pišeš: " čovjek ne zna da se ogrješio o Zakon, i to za njega nije grijeh, njega subjektivno. Ali sila uzroka i poslijedice ne spašava ga od poslijedica kršenja Božjeg zakona što se ogleda kad tad u stanju njegove duše. Tada će skopčati da je fulao i priznat će sebi pred Bogom krivicu, to je osvještenje grijeha, a ujedno i pokajanje."



Dakle, lopov koji je ukrao – subjektivno ne mora znati da je to grijeh? Pa zašto se onda skriva dok krade? Zašto čeka noć i samoću da bi izvršio krađu? Zato što ne zna da je to grijeh? Ili zato što zna???

Zašto preljubnik ne kaže otvoreno svojoj ženi da je vara s drugom ženom? On (subjektivno) ne zna da je to grijeh? Pa zašto ga onda skriva? Zašto je u strahu da se to ne otkrije? Zato jer (sam po sebi) ne zna da je to zlo? Ili zato što zna???



Normalno je da svako djelo (svaki uzrok ima svoju posljedicu. Međutim, suočenje s posljedicama grijeha – kod čovjeka češće izaziva sramotu, nego pokajanje. U biti, grešnika ne smata sam grijeh (jer je izvor ljepih "osjećaja" sreće), nego ga smetaju posljedice grijeha. Lopov se nekaje zato što je krao, nego se srami kada ga uhvate u krađi!!! Preljubnik se ne kaje zato što je činio preljub, nego zato što je uhvačen u tome!!! Grešno srce navodi čovjeka da se kaje zbog posljedica grijeha, a ne zbog njegovog uzroka – grešne naravi!!!



Kada čovjek «skopča da je fulao» i priznaje to Bogu – on to (u večini slučajeva) ne čini zbog svojeg stanja (grijeha), nego zbog suočenja sa posljedicama svog stanja. Tada se on i kaje zbog posljedica, a ne zbog uzroka. Takvo pokajanje je lažno pokajanje!!!

Da bismo se pokajali na pravi način – potrebno nam je osvjedočenje Svetog Duha. On nam mora donijeti svijest da smo grešni zato što nam je narav takva, a ne zato što smo učinili neko grešno djelo. Pravo pokajanje udara u uzrok (grešnu narav), a ne u njegovu posljedicu (grešno djelo)!!!

Justinu:

ALI, ako kažemo da je ova tvoja definicija PRAVILO, odnosno da UVIJEK VRIJEDI - tada dolazimo do velikih problema. Zbog čega? Pa između ostaloga, i zbog toga, što bi to onda bio odličan izgovor za
sve one koji bi htjeli ući na Nebo kroz "široka vrata"... Razmisli o
tome... Nisu ljudi tako dobri, kako ti misliš.

Već smo prije imali raspravu o tome čine li životinje grijeh, i nismo se složili. Po mom shvaćanju niti životinje čine grijeh niti ljudi životinje koje iz perspektive bogobojaznih ljudi žive u grijehu. No, to niti životinje niti životinjske ljude ne oslobađa poslijedica svojih djela. Svatko će na kraju vremena završiti u svojem viđenju raja koji iz perspektive pravoga raja u stvari izgleda kao pakao.

Hoćemo li unatoč ovome i dalje tvrditi:
"Ma važno je samo da sam ja shvatio da je nešto grijeh...ako nisam
shvatio, onda to nije grijeh, baš me briga..."?? Vidiš, ovakav stav
podrazumijeva da čak ne trebam ni puno pokušavati shvatiti što je grijeh, a što nije...

Jedan crnomagijaš (A. Crowley) je u prošlom stoljeću rekao: Čini što te volja, to je sav zakon!
Zanimljivo je to usporediti s Augustinovim: Ljubi, i čini što želiš! Jer, u izjavi prvog nedostaje uvjet potpune slobode, ali i poslijedice.
Ja bih se usudio nadodati na izjavu prvospomenutog slijedeće: ….ako si voljan snositi poslijedice. Možemo mi učiti djecu kako si rekao, ali ne smijemo zaboraviti da će bez obzira znali ili ne da je nešto grijeh, takva aktivnost imati pogubnu poslijedicu na stanje duše.


To simply:


Možeš li ti (ili ja) reći lopovu da je lopov? Ili preljubniku da je to zlo? Možeš li mu reči da je zbog toga grijeha – grešnik? Naravno da možeš!!!

I kakve koristi od toga, osim što konstatiram njegovo stanje i tako sam sebi potvrđujem svoju utemeljost na dobrom putu.

Dakle, lopov koji je ukrao – subjektivno ne mora znati da je to grijeh? Pa zašto se onda skriva dok krade?
Zašto čeka noć i samoću da bi izvršio krađu? Zato što ne zna da je to grijeh? Ili zato što zna???

Baš me zanima koliko bi bilo lopova na svijetu kad ne bi postojala kazna?! Ne krije se lopov od svojeg posla, nego zato da taj posao obavi kako spada-da ga ne ulove i kazne. Skriva se od kazne, a ne od grijeha, jer da zna ZAŠTO je to grijeh ne bi to činio.

Normalno je da svako djelo (svaki uzrok ima svoju posljedicu. Međutim, suočenje s posljedicama grijeha – kod čovjeka češće izaziva sramotu, nego pokajanje. U biti, grešnika ne smata sam grijeh (jer je izvor ljepih "osjećaja" sreće), nego ga smetaju posljedice grijeha. Lopov se nekaje zato što je krao, nego se srami kada ga uhvate u krađi!!! Preljubnik se ne kaje zato što je činio preljub, nego zato što je uhvačen u tome!!!

Eto, sam si to rekao!!

Grešno srce navodi čovjeka da se kaje zbog posljedica grijeha, a ne zbog njegovog uzroka – grešne naravi!!!

Jasno ko dan! A zašto? Jer se tada grješnik osjeća ukakano i želi otkriti zašto je u drekima. Onda skuži da je tome uzrok ipak možda neki
grijeh, ali nije siguran. Pa opet napravi glupost, pa mu bude još gore. Nakon
nekoliko pokušaja budala konačno shvati zašto mu je tako, I shvati svoj grijeh.
I proplače kad vidi što je propustio dok je bio u grijehu. I više ne čini
grijeh jer ga je Istina oslobodila.

Kada čovjek «skopča da je fulao» i priznaje to Bogu – on to (u večini slučajeva) ne čini zbog svojeg stanja (grijeha), nego zbog suočenja sa posljedicama svog stanja. Tada se on i kaje zbog posljedica, a ne zbog uzroka. Takvo pokajanje je lažno pokajanje!!!

To svakako! Ali poslijedice su Božji alat-batina da čovjek shvati!

Pravo pokajanje udara u uzrok (grešnu narav), a ne u njegovu posljedicu (grešno djelo)!!!

Slažem se…

Mali princ je napisao/la:

Justinu:
...ali ne smijemo zaboraviti da će bez obzira znali ili ne da je nešto grijeh, takva aktivnost imati pogubnu poslijedicu na stanje duše.

Ma znao sam ja da se nas dvojica u suštini slažemo...

Mali princ je napisao/la:

Vjeruj mi, tebi odgovor na ovo pitanje ništa neće koristiti u postizanju tvojeg gledanja u nebo.

Posuđena murdost. To nisu tvoje riječi. Strah te, zar ne?

Totus Tuus je napisao/la:

Posuđena murdost. To nisu tvoje riječi. Strah te, zar ne?

Ti nastupaš kao tipični katolik i želiš da ono što treba da bude intimno bude javno dobro, a ono što bi trebalo da se javno zna, to se privatno taji.

Jezikom krčme rečeno, što te briga za moje intimne stvari....

Sve što je skriveno će se otkriti.

Duhovnost je primiti Reč Božiju za svoje vreme i biti novo stvorenje u Isusu Hristu. Ostalo po meni nije duhovnost, bar ne u Božijim očima.

Brat Aladin
www.nevesta-hristova.org

Duhovnost mozemo samo od Boga dobiti!
Kroz Njegovu rec se duhovno hranimo...

Da bi nešto bilo "duhovno" – tada to mora biti plod djelovanja Svetog Duha!!! Bez Duha Božjega – nema ni duhovnosti. "Što je rođeno od tijela – tijelo je; što je rođeno od Duha – duh(ovnost) je!!!" (Ivan 3,8 )

(sve ostalo je religioznost!!!)

Inače, sve je to u redu što mi ovdje pišemo..

Ali ako je netko stvarno zainteresiran da sazna što je to duhovnost - takva osoba mora biti svjesna da to nikad neće shvatiti samo kroz čitanje knjiga...

DUHOVNOST...

Što je to?

Hm....

Znate, ovo je isto kao da analiziramo neko jamajkansko južno voće. Mi možemo ovdje u detalje opisati to voće. Možemo čak staviti i slike tog voća. Međutim, hoćemo li mi shvatiti kakav okus to voće ima, ako ga samo budemo ovdje analizirali?

Naravno da je korisno da se informiramo i da razumijevamo ove stvari, ali ja sam samo htio naglasiti da je duhovnost jedna od onih stvari, koje se moraju ISPROBATI!

Isto kao što moraš uzeti u ruke jamajkansko voće aki i pojesti ga, ako želiš znati kakvo je to voće, isto tako čovjek ne može biti duhovan, ako samo razmišlja o duhovnosti.

MORAMO SE NAHRANITI S RIJEČJU BOŽJOM!

Oplemenjeni Kristom, pridodani skupu svetih, hodajmo svoj život u skladnosti duha. Ne razdvajajmo Um Kristov od našeg uma, sjedinimo se s Njim. I tada , Njegove riječi će biti naše, njegova djela naša, Njegovi zahvati naši, Njegov život naš, tako je Pavle mogao uskliknuti: ne živim više ja, nego Krist u meni. Kada dopustimo da On živi kroz nas, tada smo duhovni. Duhovni smo kada prestaje svaka naša vlast, naša igra ega, naše shvaćanje svijeta i Boga. Krist nam omogućuje da spoznamo Njega i onoga koji ga je poslao. Kad naš mozak radi u skladu s Kristovim načinom razmišljanja i djelovanja, tada smo duhovni, nemamo se za čega držati osim za Njega.
Potpuno odricanje SEBE, svoga Ja u korist BOga, donosi blaženstvo, mudrost, razumijevanje svega što se oko nas zbiva, i tada izgrađujemo strpljivost i ljubav prema svemu što je stvoreno Njegovom voljom.

a bas mi je drago da je Bog poucio Noemi dobrim i istinitim stvarima!

Noemi je napisao/la:

Oplemenjeni Kristom, pridodani skupu svetih, hodajmo svoj život u skladnosti duha. Ne razdvajajmo Um Kristov od našeg uma, sjedinimo se s Njim. I tada , Njegove riječi će biti naše, njegova djela naša, Njegovi zahvati naši, Njegov život naš, tako je Pavle mogao uskliknuti: ne živim više ja, nego Krist u meni. Kada dopustimo da On živi kroz nas, tada smo duhovni. Duhovni smo kada prestaje svaka naša vlast, naša igra ega, naše shvaćanje svijeta i Boga. Krist nam omogućuje da spoznamo Njega i onoga koji ga je poslao. Kad naš mozak radi u skladu s Kristovim načinom razmišljanja i djelovanja, tada smo duhovni, nemamo se za čega držati osim za Njega.
Potpuno odricanje SEBE, svoga Ja u korist BOga, donosi blaženstvo, mudrost, razumijevanje svega što se oko nas zbiva, i tada izgrađujemo strpljivost i ljubav prema svemu što je stvoreno Njegovom voljom.

Po čemu se duhovnost razlikuje od religioznosti???