Psalam 139, Subota 12.01.2008
1 Gospode, ti si me kušao i poznaš me.
2 Ti znaš kad sjednem i ustanem; ti razumiješ već izdaleka, što mislim.
3 Hodanje moje, počivanje moje ti istražuješ, sve putove moje ti vidiš,
4 Još mi nema riječi na jeziku, a ti je, Gospode, već poznaš točno.
5 Straga i sprijeda ti me okružuješ i stavljaš na me ruku svoju.
6 Odveć je čudno za me takvo znanje, odveć visoko; ne shvaćam ga nikada.
7 Kamo da otidem od duha tvojega, kamo da utečem od lica tvojega?
8 Da bih se uzdigao gore k nebu: "ti si tamo; da bih legao dolje u carstvu mrtvih; gle, tu si.
9 Da bih uzeo sebi i krila zore i nastanio se na kraju mora,
10 I tamo bi me pratila ruka tvoja, prihvatila bi me desnica tvoja.
11 l da bih pomislio: "Jest, neka me zastre tmina, neka svjetlo oko mene postane noć",
12 I tmina ne bi la za te tamna, noć bi bila svijetla kao dan, tmina kao svjetlo.
13 Jer si ti stvorio bubrege moje, satkao me u krilu matere moje.
14 Zahvaljujem ti divno i čudesno ja sam stvoren; veoma su čudesna djela tvoja; duša moja to zna dobro.
15 Postanje moje nije bilo skriveno od tebe; kad postadoh u tajnosti, otkan u dubinama zemaljskim,
16 Oči me tvoje vidješe kao zametak bezličan; u knjizi su tvojoj zabilježeni svi dani, što su bili unaprijed određeni, kad ih još nije bilo ni jednoga.
17 Ali za mene, o Bože, kako su teške pomisli tvoje, kako im je silan broj!
18 Brojio sam ih, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam uvijek uza te.
19 O, da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika, krvoloci odstupajte od mene!
20 Oni puni varke govore o tebi; kao neprijatelji tvoji hvastaju se isprazno.
21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da ne prezirem one koji ustaju na te?
22 Jest, smrtnom mržnjom mrzit ću na njih; oni su moji vlastiti neprijatelji.
23 Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje, ispitaj me i upoznaj pomisli moje!
24 Vidi, jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječnosti!
Želim svima blagoslovenu Subotu!
