Tema se zove «odnos prema novcu»! A forum je kršćanski!
Dakle, ako to povežemo možemo doći do pitanja kako se kršćanski treba odnositi prema novcu. I tu dolazimo do najveće zablude na kojoj počiva kršćanstvo, a to je da kršćanin a priori ne smije biti bogat, a usko s time povezano ja i mazohistička tendencija da kršćanin mora patiti. I ako to dvoje spojimo, idealni kršćanin je Hrvat koji prekapa kontejnere.
No, Bog ne želi sirotinju u materijalnom svijetu, ali ne želi niti ohole bogataše. Bog želi da se u Njegovoj slavi obučemo ljepše nego svi poljski ljiljani, kako reče Isus. I za to se ne trebamo uopće brinuti. Jer, Bog nam daje koliko nam treba u obavljanju dužnosti na koju nas je pozvao. Pa ako za to treba primati 2000kn mjesečno dosta je, i ako treba primati 2000000eura isto tako je dosta.
U oba slučaja na testu je naša odasnost Bogu. U prvom slučaju Mu možemo gunđati kako malo primamo i upasti u grijeh zavisti, a u drugom možemo izgubiti iz vida zašto dobivamo tolike novce-za sebe sigurno ne, nego da se kroz nas pomogne drugima.
Lako je ovako pisati i umovati iz tople sobe-ali kako objasniti djetetu koje nema što jesti, majci koja plače nad sudbinom sebe i tog djeteta, kako objasniti gdje je tu Bog i zašto ne pomaže! Zašto dopušta da se nedužni pate. Ako bismo bili orijentalisti rekli bismo da je to zbog karme, ali Pismo nas uči da nije tako. Ljudi u takvom položaju su tu radi toga da se proslavi slava Božja, kako je Isus rekao za slučaj onog slijepca. I tko tu treba proslaviti Boga? Onaj koji ima! Onaj s dvije milje eura, strujni krug se mora zatvoriti i razlika potencijala izjednačiti.
I tu u vodu padaju sve teologije kršćanstva jer se na djelu vide kršćani. Na zapadu bi rekli da je čovjek sirotinja sam odgovoran za svoje stanje, da nije dobro radio i blabla, a nitko ne gleda dušu čovjeka i nitko ne vidi uzrok te bijede. To vidi samo Bog, i Bog će suditi jednako, onoga koji daje ili ne daje, i onoga koji prima-prima li jer je lijen išta poduzeti pa koristi milosrđe drugih, ili je njegova sudbina splet nesretnih okolnosti.
No, čovjeku treba pomoć odmah i sad, i sam se ponekad pitam, i sam ponekad dvojim o Bogu kao personi koja pomaže čovjeku-zašto dopušta da se pati? Jest, da je nagrada na drugom svijetu, no nisu svi toliko prosvjećeni da to vide. Nije li djetinjstvo određeno za igru i dječje radost a ne za plač od gladi? I Isus je bio sretno dijete, tek je kao odrastao patio.
Džabe nama sve teologije, filozofije, denominacije, i ostale gluposti ljudske ako u očima našeg bližnjeg ne vidimo da se tu treba pokazati naša veličina!
I nek' mi onda netko kaže da je kršćanin i da treba biti siromašan! Ja, Bože, želim biti besramno bogat, da Gatesa pošaljem po prazni cd, ne sramim se novaca, i kao što Noemi reče da bi pomagala, ja bih s njom napravio zakladu, fondaciju kako god se to zvalo, da se nikad više ne dovodi u pitanje zašto Bog ne daje sirotinji. Da ne kažem što narod kaže kamo Bog šalje novce!
Zašto su ljudi siromašni? Zato jer smo krivo naučeni tko je Bog i kako On djeluje!