Na optužbe podizane protiv njega i njegovih drugova, Džon Veslej je rekao: “Neki tvrde da je nauka ovih ljudi lažna, pogrešna i zanesenjačka, da je nova i do sada nečuvena; da su kvekeri, fanatici i papisti. Sva ova tvrđenja su već sasečena u korenu, jer je nepobitno dokazano da je svaka grana ovog učenja, tačno učenje Svetog pisma, kako ga tumači naša sopstvena crkva. Prema tome, ako je Pismo istinito, ovo učenje ne može biti lažno, ni pogrešno. Drugi kažu: njihovo učenje je suviše strogo, oni čine put k Nebu preterano uskim. I ovo je, zaista, prvobitni prigovor, neko vreme skoro i jedini, i on predstavlja skrivenu osnovu za hiljade drugih koji se pojavljuju u raznim oblicima. Ali, zar oni put u Nebo čine išta užim, nego što ga je učinio naš Gospod i njegovi apostoli? Zar je njihova nauka stroža od Biblije? Razmotrimo nekoliko jasnih stihova: “Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim, svom mišlju svojom, svom dušom svojom i svom snagom svojom i bližnjega svojega kao samog sebe! Luka 10, 27. “Za svaku praznu reč koju ljudi izgovore daće račun na dan suda” Matej 12, 36. “Bilo da jedete, ili pijete, ili što drugo činite, činite sve na slavu Bogu” 1 Korinćanima 10, 31. Ako je njihovo učenje strože od ovoga onda ih treba ukoriti, ali vi ste u svojoj savesti osvedočeni da to nije tako. Može li neko da bude za jednu jotu manje tačan, a da time ne izopači Božju reč? Može li se upravitelj Božjih tajni naći veran, ako proneveri jedan deo svoga blaga? Ne, on ne može ništa da umanji, ništa da ublaži, on je primoran da objavi svim ljudima: “Ja ne mogu Sveto pismo sniziti prema vašem ukusu. Vi se morate uzdići do njega, ili ćete zauvek propasti”. Popularni uzvikuju;” Ovi ljudi nemaju milosrđa!” Da li im zaista nedostaje milosrđe? U kom pogledu? Zar oni ne hrane gladne i ne odevaju gole? Ne – ne u tome; u tom pogledu im ništa ne nedostaje, nego su oni nemilosrdni u svom rasuđivanju: misle da se niko neće spasti ako ne ide njihovim putem”.