Da li vjerujete u čistilište?

čistilište?
pa to je bajka ljudi moji. otvorite oči!
čistilište samo po sebi obezvrjeđuje Kristovu krv i njegovu žrtvu na križu. zbog čega je onda Krist uopće došao?
u Prvoj Ivanovoj 1:5-9 piše:
A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.
u Kološanima 1:22 piše:
sada u ljudskom tijelu Kristovu, po smrti, sa sobom izmiri da vas k sebi privede svete, bez mane i besprigovorne.

ako piše da nas Kristova krv čisti od svakoga grijeha čemu onda čistilište? možda za one koji nisu zaslužili direktan ulaz u raj? pa lijepo piše u Bibliji što je svaki čovjek zaslužio:
jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave Rim 3:23
jer plaća za grijeh je smrt Rim 6:23

što smrt uopće ovdje znači?
mi smo Bogu ugodan Kristov miris među onima koji se spasavaju i među onima koji propadaju; jednima miris što od smrti vodi u smrt, a drugima miris što od života vodi u život.
2.Kor 2:15-16
priča je o vječnoj smrti:
Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama, bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt. Otk 21:8
Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Lk 13:49-50

pa ako smo zaslužili smrt kako onda uopće u raj?
dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem Rim 6 :23
ako li se u čistilištu naša duša čisti od grijeha čemu onda Krist? zašto je prolio svoju krv? kako bi imali vječni život!

Ako zbilja mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra mremo! Kor 15:32
u 1.Kor 15:12-22 piše:
No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih? Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo. Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju. Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima. Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše. Ako se samo u ovom životu u Krista uzdamo, najbjedniji smo od svih ljudi. Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvenac umrlih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.

Prema tome, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš u Gospodinu nije uzaludan! 1.Kor 15:58

Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši Dj 3:19
Ja ne želim smrti nikoga koji umre - riječ je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite! Ez 18:32

Osobno u čistilište ne vjerujem i slažem se sa prijašnjim mišljenjima da je to izmišljotina Crkve, odnosno LJUDI koji nažalost nisu imali veze s Bogom. Osobno sam rođen u katoličkoj obitelji i imam sve sakramente, ali do prije nekoliko godina Biblija mi uopće nije bila baš jasna i razmišljao sam slićno. Pa što ako malo kradem, pa što ako nekoga malo izlupam, pa što ako sam malo bezobrazan.... malo u čistilište i sve ok. Ima li to smisla? A Isus? Zašto je Bog poslao svoga sina i zašto je Isus prošao to što je prošao. Zato da idemo u čistilište??? Zamolite Duha svetoga da vam pomogne čitati Bibliju. Ne crkvene knjige. Čitajte Novi zavjet. Zamolite Duha svetoga da Vam pomogne razumijeti i iskreno zamolite Boga nešto. Vidjet ćete. Ostvariti će Vam se odmah. On je Vaš Otac. Pa tko će dati svome djetetu bolje i više od njegova oca. Zamolite i dobit ćete. Svima želim Božji blagoslov.

Ne znam za cistilista, ali sam cuo za price o Mitarstvima tj. "carinarnicama" na kojima dusa iskupluje grijehe ne bi li se mogla podici sa na visi nivo. U cistliste nisam vjerovao, ali mi je postalo interesantno porediti mitarsva i cistilise. Ima tu nesto...

Bok, ja sam novi došljak i nedavno razvioarticle directory, ArticleWorlddb Želim dodati neke dušu dira članaka u njega. Može bilo tko pomoć mene u tom pogledu?


Kate

Nema (više) čistilišta, šta kažete sad???

http://www.vecernji.hr/vijesti/cistiliste-je-nama-a-ne-prostor-utrobi-zemlje-clanak-239068

10 je napisao/la:

Nema (više) čistilišta, šta kažete sad???

http://www.vecernji.hr/vijesti/cistiliste-je-nama-a-ne-prostor-utrobi-zemlje-clanak-239068

Ne znam što li je slijedeće na redu, poslije limba i čistilišta. Možda obožavanje svetaca. I tako jednog dana katolici postanu protestanti.


Zadnja promjena: Chrysostom; ned 13 vel 2011, 22:06; ukupno mijenjano 1 put.

Krizostom je napisao/la:

10 je napisao/la:

Nema (više) čistilišta, šta kažete sad???

http://www.vecernji.hr/vijesti/cistiliste-je-nama-a-ne-prostor-utrobi-zemlje-clanak-239068

Ne znam što li je slijedeće na redu, poslije limba i čistilišta. Možda obožavanje svetaca. I tako jednog dana katolici postanu protestanti.
10 imaš privatnu porukui.

Ne znam gdje su sad svi oni koji su toliko žustro branili "čistilište", ali bih im preporučio da razmisle o sljedećem citatu;

“Nowhere in the Bible is it stated that worship should be changed from Saturday to Sunday...Now the Church...instituted, by God’s authority, Sunday as the day of worship. This same Church, by the same divine authority, taught the doctrine of Purgatory long before the Bible was made. We have, therefore, the same authority for Purgatory as we have for Sunday.” Martin J. Scott, Things Catholics Are Asked About, 1927 edition, p. 136.

Prema Katoličkoj enciklopediji, Čistilište je »mjesto ili stanje vremenite kazne za one koji su ovaj život napustili u Božjoj milosti, ali nisu u potpunosti slobodni od lakih grijeha ili pak nisu u potpunosti platili za svoje prijestupe«. Da sažmemo, u katoličkoj teologiji Čistilište je mjesto na koje kršćaninova duša odlazi nakon smrti da bude očišćena od grijeha koji nisu bili u potpunosti očišćeni tijekom života. Je li doktrina o Čistilištu u skladu s Biblijom? Nipošto!

Isus je umro da plati kaznu za sve naše grijehe (Rimljanima 5,. U Izaiji 53,5 piše: »Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše«. Isus je patio za naše grijehe da nas izbavi od patnje. Reći da i mi moramo patiti radi svojih grijeha znači zanijekati da je Isusova patnja bila dovoljna. Reći da moramo okajati naše grijehe čišćenjem u Čistilištu znači zanijekati dostatnost Isusove okajničke žrtve (1. Ivanova 2,2). Ideja da trebamo trpjeti radi naših grijeha nakon smrti suprotna je svemu što Biblija kaže o spasenju.

Najvažniji odlomak u Pismu koji katolici ističu kao dokaz za Čistilište jest 1. Korinćanima 3,15, gdje piše: »A onaj čije djelo izgori štetovat će. On sâm spasit će se, ali kao kroz vatru«. Taj odlomak (1. Korinćanima 3,12-15) kao ilustraciju koristi pronošenje predmeta kroz vatru kao opis prosudbe vjernikovih djelâ. Ako su naša djela dobre kvalitete »zlata, srebra, dragog kamenja«, kroz vatru će proći neoštećena, a mi ćemo biti nagrađeni zbog njih. Ako su naša djela loše kvalitete »drveta, sijena, slame«, vatra će ih progutati, a mi nećemo dobiti nagradu. Ovaj odlomak ne kaže da će vjernici proći kroz vatru, nego da će kroz vatru proći vjernikova djela. 1. Korinćanima 3,15 govori o vjernikovu »spašavanju ... kao kroz vatru«, a ne o njegovu »očišćenju vatrom«.

Poput mnogih drugih katoličkih dogmi, Čistilište se temelji na pogrešnom shvaćanju naravi Kristove žrtve. Katolici Misu / Euharistiju smatraju ponovnim uprisutnjenjem Kristove žrtve zbog toga što ne razumiju da je Isusova jednom zauvijek prinesena žrtva bila potpuno i savršeno dostatna (Hebrejima 7,27). Katolici smatraju da zaslužna djela doprinose spasenju, jer ne shvaćaju da Isusovu žrtvenom okajanju nije potreban dodatan »doprinos« (Efežanima 2,8-9). Isto tako, katolici Čistilište vide kao mjesto očišćenja kako bi se vjernik pripremio za Nebo jer ne shvaćaju da nas je Isusova žrtva već očistila, opravdala, donijela nam oproštenje, pomirila s Bogom i posvetila.

Sama ideja o Čistilištu, kao i doktrine koje se s njime često povezuju (molitve za mrtve, oproštajnice, zaslužna djela za mrtve itd.), ne prepoznaje da je Isusova žrtva bila dovoljna da plati kaznu za SVE naše grijehe. Isus, koji je bio utjelovljeni Bog (Ivan 1,1. 14), platio je beskonačnu cijenu za naše grijehe. Isus je umro za naše grijehe (1. Korinćanima 15,3). Isus je žrtva pomirnica za naše grijehe (1. Ivanova 2,2). Ograničiti Isusovu žrtvu na okajanje našega iskonskog grijeha, ili na grijehe koje smo počinili prije spasenja, napad je na Osobu i Djelo Isusa Krista. Ako moramo u bilo kojem smislu platiti, okajati ili trpjeti za naše grijehe, onda Isusova smrt nije bila savršena, potpuna i dostatna žrtva.

Što se vjernika tiče, smrt znači »otići iz ovog tijela i vratiti se (u domovinu) ka Gospodinu« (2. Korinćanima 5,6-8; Filipljanima 1,23). Zapazite da tu ne piše: »otići iz ovog tijela u Čistilište u vatru očišćenja«. Ne, jer zbog savršenstva, potpunosti i dostatnosti Isusove žrtve nakon smrti odmah odlazimo u Gospodinovo prisustvo, potpuno očišćeni, slobodni od grijeha, proslavljeni, usavršeni i potpuno posvećeni.

Ne vjerujem u čistilište jer se nigdje u Bibliji ne spominje,a Duh Sveti ne bi zaboravio to spomenuti.

Čistilište je izmišljena termin.

U Bibliji ne postoji ta riječ, niti nešto što bi opisom ličilo na čistilište.
To je lažna nada za žive, jer mrtvi ne znaju ništa.
Živi zli se nadaju da mogu do kraja griješiti,
a onda kad umru,
imati će još jednu priliku.
Ali to je kobna greška.
Kad se umre - zaspi - sljedeće je buđenje na prvo uskrsnuće pravednih,
ili drugo uskrsnuće zlih na sud.
Nema ničega kao čistilišta.

Jer kad ne bi tako bilo,
zašto biti dobar i trpiti i raditi po 10 Božjih Zakona?
Bit ću zao, a kad umrem imam još jednu šansu za čistilište - kad ću se pokajati i spasiti.

Tada ne bi bilo razlike između postupaka dobrih i zlih.

Čistilište je Sotonina laž da upropasti još više ljudi.

Dogma o čistilištu ne spada u kanonska učenja Pravoslavne Crkve. Koliko god da su Pravoslavlje i Rimokatolicizam bliski u svojim dogmatima ili kanonima ipak među njima postoje i neke uočljive i bitne razlike koje nije moguće zanemariti. Medju jednima od većih i bogoslovski kompleksnijih je i učenje o čistilištu, tačnije o posmrtnom stanju čovekovom. Učenje o čistilištu, mada je i ranije postojalo u okviru RKC, kao dogmatsko je usvojeno na na Saboru u Firenci (1438-1445) i u potpunosti definisano na Tridentskome saboru (1545-1563).
Za vreme Sabora u Firenci još uvek je na snazi bio dogovor o Firentinskoj Uniji pa su tako  u Firencu 1439. godine došli svi pravoslavni patrijarsi, osim Srpskog patrijarha Nikona kome Despot Djuradj Branković nije dopustio da prisustvuje tom saboru a i inače Nikon je bio protivnik Unije.
Marko Evgenik, tj Marko Efeški mitropolit Efesa, bio je jedini izaslanik koji je odbio da potpiše akt o Uniji između Crkava Rima i Konstantinopolja, pored Srpskog patrijarha koji, kao što rekoh, nije ni prisustvovao saboru.
Osim što je postignut kakav-takav kompromis o filiokve dogovoreno je da PC prihvati i učenje o čištilištu i upravo izlaganje kardinala Ćezarinija o toj dogmi RKC je izazvalo negodovanje Marka Efeškog i njegovog odbijanja da potpiše i prihvati odluke ovog Sabora i papsku bulu o ujedinjenju Crkava (Laetentur Caeli).
Prema učenju Katoličke Crkve , ljudska duša nakon smrti nadživljava tijelo, te odmah odlazi pred pojedinačni Božji sud, na kojem će biti suđena za svoja djela.
"Taj sud je konačan, vječan i neopoziv, i odmah nakon njega duša odlazi u raj ili pakao. U raj, ako je umrla u stanju milosti i još na Zemlji zadovoljila za grijehe, u protivnom u pakao. Ta dva stanja su konačna i potpuna, sveti u raju već sada u potpunosti uživaju nebesko kraljevstvo, i prije Posljednjeg Suda, jednako tako, prokleti u paklu već sada trpe potpunu kaznu i vječno prokletstvo u punini. Sudnji Dan tu nema neku posebnu ulogu: na njemu će se potvrditi ova odluka, dobit će svoje tijelo, i produžiti u ono gdje su i prije bili.Međutim, pošto većina ljudi umire u „srednjem stanju“, ili u stanju lakih grijeha, koji ne sprečavaju spasenje, ali opet priječe gledanje Boga, ili nisu pružili dostatnu zadovoljštinu za oproštene teške grijehe, onda  jednostavno nužno treba postojati treće mjesto, čistilište, gdje će ova kategorija duša dati zadovoljštinu, otplatiti dug Božjoj pravednosti, i očistiti se prije susreta s Bogom u nebeskom kraljevstvu."
Učenje PC o posmrtnom stanju čoveku je drugačije jer u pravoslavlju nema konačnog stanja duša nakon smrti. U pravoslavlju nije naglasak na zagrobnom životu, već na Poslednjem Sudu jer ne može biti ni raja ni pakla pre Posljednjeg Suda i vaskrsnuća tela. Svi ogrehovljeni ljudi nalaze se u onome što je Stari Zavet nazvao Šeol, Grci Had a u suštini da se označiti kao Podzemlje. To je tamnica gde se duše svih grešnika čuvaju za Sud a one su u patnji i strahu i zato njihovo stanje samo uslovno možemo nazvati „paklom“, jer to nije ono konačno „jezero koje gori ognjem i sumporom“, o kojem piše Sv. Jovan u Otkrivenju i u kojem će grešnici u telu biti mučeni „u vjeke vjekova“. Stanje duša u zagrobnom životu još uvijek pripada vremenu do Sudnjeg Dana, i zato je to stanje moguće i donekle promeniti, olakšati kroz molitvu, liturgiju, dobra dela ali Konačni, Poslednji Sud je Sud Božiji.
Posle smrti tela, tj. posle izlaska duše - koja je čovekova jedina apsolutna vrednost jer je sazdana po obličju besmrtnoga Boga tj. čovekova duša jeste besmrtna, a upravo je na tome zasnovana mogućnost i stvarnost opšteg Vaskrsenja mrtvih  iz tela i zemaljskog života - ljudske duše ulaze u zagrobni život, s celokupnom svojom religiozno-moralnom sadržinom, sa svim vrednostima i manama. Tu se ljudskim dušama, na Posebnom sudu, određuje privremeno boravište (duše se dele na dve grupe - na pravedne i grešne), koje traje do Poslednjeg suda. Kako je religiozno-moralna sadržina ljudskih duša različita, tako je različito i njihovo privremeno stanje. Pošto u zagrobnom životu nema pokajanja, jer nema sredstava spasenja, religiozno-moralna sadržina ljudskih duša ne može da se promeni njihovim vlastitim naporima. Pravoslavna Crkve smatra da se grešnicima može olakšati njihovo stanje do Konačnog Suda, kroz spominjanja na Liturgijama,Trisvetim molitvama namenjenih za oproštaj i razrešenje greha i molitve i milostinje  bližnjih.Posebnu utehu i olakšanje pokojnicima donosi Liturgija u kojoj se oni pominju, obzirom da je ovo najprihvatljiviji dar Bogu.
"Naši bližnji koji su se upokojili čeznu za našim molitvama kao što zatvorenici čeznu za posetama svojih rođaka".-Starac Pajsije Svetogorac
Crkva je, osim molitvi koje upućujemo Bogu za upokojene u crkvenoj službi, dodielila jedan dan u svakoj sedmici koji je posebno posvećen sećanju na upokojene (a to znači molitvama za pokoj njihovih duša), i taj dan je subota. Crkva je takođe posvetila posebne subote za pomen svih upokojenih od početka postojanja čovečanstva na Zemlji pa do danas. Ove subote se zovu „zadušnice“. Osim toga, posebna molitva za upokojene se čita tokom crkvene službe povečerja uoči nedelje Pedesetnice.

"Ako su duše otišle iz ovog života u veri i ljubavi, pa ipak noseći na sebi neki greh - bilo da su to mali gresi, za koje se ona uopšte nije kajala, ili veliki, za koje, mada se kajala, nije uspela da prinese plodove pokajanja, takve duše, mi verujemo, dužne su da se očiste od takve vrste grehova, ali ne na nekakvom mestu ispaštanja (jer nam tako nešto, kao što rekosmo, niukoliko nije bilo predato); već jedino da se očiste uz pomoć samog straha prilikom ishoda iz tela, kao što to izričito kaže Sveti Grigorije Dvojeslov (v. IV, knj. "Razgovora"); dok će druge biti prinuđene da se očiste posle ishoda iz tela, ili još prebivajući na tom zemnom mestu, pre no što dođu na poklonjenje Bogu i udostoje se udela u blaženstvu, ili, ako su njihovi gresi bili teži i dugotrajniji - to će one biti držane u Adu, ali ne radi toga da bi zauvek prebivale u ognju i mukama, već kao oni koje u tamnici drže pod stražom. Svima takvima, mi tvrdimo, pomažu molitve i Liturgije koje se za njih čine, uz sadejstvo Božijeg milosrđa, koje sagrešenja učinjena po nemoći ljudskoj odmah prezire i prašta, kako govori Dionisije Veliki u `Razmišljanjima o tajni sveštenoupokojenih`, a druge grehe posle izvesnog vremena pravednim sudom ili takođe razrešuje i prašta, i to - savršeno, ili olakšava odgovornost za njih do konačnog Suda." - Sv. Marko Efeški

dal ima u Bibliji igdje zapis o ČISTILIŠTU?
NEMA!!!!!!

što je onda Č?
opet jedna od prevara Oca Laži