Da li vjerujete u čistilište?

...Biblijski hrišćanine...
Ćudnovato je ćudesna, tvoja Biblija,
a još ćudnovatija tvoja..."biblijska" razmišljanja...!!

biblijski-hriscanin je napisao/la:

Napisao si :
"Ako Biblija na jednom mjestu govori da u grobu dobri vladaju nad zlima", --- U vezi sa tim citiram ti cijeli psalam,da bi se shvatio kontext ;


Zborovođi. Sinova Korahovih. Psalam. ² Poslušajte ovo, svi narodi, čujte, svi stanovnici zemlje, ³ vi, djeco puka, i vi, odličnici, bogati i siromašni zajedno! ⁴ Moja će usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. ⁶ Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica ⁷ koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? ⁹ životu je cijena previsoka, i nikada je neće platiti ¹⁰ tko želi živjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. ¹¹ Jer, i mudri umiru, pogiba i luđak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. ¹² Grobovi im kuće zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. ¹³ Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. ¹⁴ Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći: ¹⁵ Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina. ¹⁶ A moju će dušu Bog ugrabiti Podzemlju iz pandža i milostivo me primiti. ¹⁷ Ne boj se ako se tko obogati i ako se poveća blago doma njegova: ¹⁸ kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom, i blago njegovo neće s njime sići. ¹⁹ Ako se u životu držao sretnim - "Govorit će se da ti je dobro bilo!" - ²⁰ i on će doći u skup otaca svojih, gdje svjetlosti više vidjeti neće. ²¹ Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba.

Ovdje nigdje nema nauk o životu poslije smrti,već Davidova alegorična priča o podzemlju (paklu ili grobu) odakle svjetlosti više vidjeti neće !.... Biblija nigdje nije kontradiktorna,i ne može nitko da krivo shvata njene citate. Grob je stvarnost smrti -- prve , i to još nije vječna smrt, zato neki i krivo razumeju... Druga smrt je vječna !... Biblija se tumači samo Biblijom, i ne prihvaća nikakova ljudska predanja koja apsolutno služe za držanje pravde u nepravdi... To će Bog osuditi... Pozdrav

Biblijski hrišćanin

Ja jednostavno ne mogu shvatiti temeljem čega misliš da gornji citat kontekstualno i objektivno ne govori o onozemaljskom življenju . Čovjek uistinu ne nosi sa sobom ništa u grob, ali ako živi nerazumno ide da mu smrt bude pastir i da živi pod vladavinom dobrih.

Tko su dobri koji vladaju nad njime?
Ako on ne postoji, ne može se vladati njime!

Biblija je jasna. Isus propovijeda dušama mrtvih koji su umrli tijekom Noe ( 1 Petrova 3:18 ). Da duša napušta tijelo jasna je poruka Biblije, tako tvrdi i prorok Ilija (1 Kraljevi 17:17-17:24) i apostol Pavao (Djela Apostolska 20:9). Prvi moli Boga da se duša vrati u tijelo, drugi veli da još nije izašla.

„Jer i Hristos jedanput za grijehe naše postrada, Pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen, istina, bivši telom, no oživjevši Duhom; Kojim,
sišavsi propovjeda i duhovima koji su u tamnici, koji nekad ne htješe da slušaju kad ih ocekivaše Bozje trpljenje u vrijeme Nojevo…” (1. Petrova 3,18-20)
Naime, sam tekst pokazuje ko su oni zaista: „duhovima koji su u tamnici, koji nekad ne htješe da slušaju kad ih ocekivaše Božje trpljenje u vrijeme Nojevo…
” Dakle, ti „duhovi u tamnici” su ljudi kojima je propovjedano u Nojevom vremenu. Izraz „duhovi”, kojeg je Petar upotrebio ovom prilikom, predstavlja psihološki
djel covejkovog bica kog cine svjest, misli i osecanja...
Tamnica, u kojoj se „duhovi” nalaze, je simbolicarizraz koji oznacava ropstvo grjehu, o cemu govori i opis Hristove sluzbe, ciji zadatak je bio da „otvori oci
slijepcima, da izvede sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.” (Isaija 42,7; 61,1)
„Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih Ocu Svojemu…” (Jovan 20,17). Ova nedvosmislena izjava našeg Gospoda, jasno govori da u vremenu smrti
nije bio ni na kom drugom mestu,nego u grobu...
Cinjenica da se Gospod Isus, po Sopstvenoj izjavi, nije vratio Ocu tokom smrti, svedoci da u tom vremenu nije ni sišao Duhom da propovjeda „duhovima”
iz Nojevog vremena, jer Biblija kaže da je bio u „paklu”, odnosno grobu (u originalnom tekstu iz Psalma 16,10 je upotrebljena rec Sheol, sto znaci: grob,
jama ili mjesto mrtvih), u kome bi - kao sto kaže tekst - istruhlio da Ga Otac nije Duhom oživeo i podigao iz mrtvih. Grob se nalazi dole, tako da Isus, sigurno,
nije tada sisao Duhom, vec je to ucinio „nekad”, kad „ne htješe da slušaju kad ih ocekivaše Božje trpljenje u vrijeme Nojevo”. Rec ocekivaše takode svedoci
o tome, jer pokazuje da ih nakon toga Bog nije ocekivao, buduci da su ga potpuno odbacili, jer da je bilo nade za njih, ne bi ni bilo potopa, tako da nije bilo
svrhe da im se ponovo propovjeda, cak i kada bi to bilo moguce.
Na kraju, možemo videti šta je Sam Gospod rekao o tome da li je nakon potopa ponovo propovedano onima koji su prezreli Njegovu milost: „A Gospod rece:
nece se Duh Moj do vjeka preti s ljudima, jer su tjelo; neka im još sto dvadeset godina.” (1. Mojsijeva 6,5)
Nisu poslušali ;Došao je potop, i bili su uništeni !Za što bi im se posle ponovo propovedalo?
Potvrdu tome, daju i sledece, nedvosmislene reci Psalmiste: „Eda li ce se u grobu
propovedati milost Tvoja, i istina Tvoja u truhljenju?” (Psalam 88,11)
"Rjec postade tjelo" uvodi nas u spoznaju da misao postaje materija,što je važan element u shvatanju da je
materija stvorena sa ciljem da bude prolazna,da ima svoj pocetak i kraj, što se diametralno suproti prvoj i
pocetnoj prevari -- "necete vi umreti", kojom su prevareni prvi ljudi... (i Eva i Adam i njihovo potomstvo)
Vekovima,a i danas ovo je bio kljucni razlog za razlike u pobožnosti... Stvarnost dimenzije prelaza iz smrti u život,
"zatrovana" prvom laži, postala je misticna, zamagljena i suprotna Biblijskom istinom ; " Jer svi sagrešiše,
i izgubili su slavu Božju" , i , " Plata za greh je smrt". (a ne prijelaza iz smrti u život) S tim u vezi ,covjek je jedna cjelina ,
a ne šizofrena pocepanost,iz kojeg se posle smrti izdvaja duša.Sve celije se sastoje od Atoma. Ovaj svet Atoma , - Mikro
kosmos, nezamislivo je mali. Za razliku od toga , svaki Atom je "suncani sistem" za sebe u kome oko jezgra kruze Elektroni...
Izmedju je prazam prostor..Kada bi se atomsko jezgro i Elektroni mogli sabiti jedni uz druge , covjek bi bio veliki
kao sicusna glava ciode....Ovim se objašnjava covjekovo raspadanje u prah....S tim u vezi , prava Evangelizacija je :
" A dar Božiji je život vjecni u Gospodu našemu Isusu Hristu " .... Biblija je jasna i nedvosmislena ;
" A ovo govorim, braco, da tijelo i krv ne mogu naslijediti carstva Božijega, niti raspadljivost neraspadljivosti našljeduje.
Evo vam kazujem tajnu: jer svi necemo pomrijeti, a svi cemo se pretvoriti. Ujedanput, u trenucu oka u pošljednjoj trubi;
jer ce zatrubiti i mrtvi ce ustati neraspadljivi, i mi cemo se pretvoriti.Jer ovo raspadljivo treba da se obuce u neraspadljivost,
i ovo smrtno da se obuce u besmrtnost". ---
"Mala" (?) razlika u pobožnosi , ali velikih razmera !....

Biblijski hrišcanin

P.S. -- Ako želiš,mogu razjasniti i ostale stihove , čije proizvoljno tumačenje je smrtonosno...

„Jer i Hristos jedanput za grijehe naše
postrada, Pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen,
istina, bivši telom, no oživjevši Duhom; Kojim,
sišavsi propovjeda
i duhovima koji su u tamnici, koji nekad ne htješe da slušaju kad ih
ocekivaše Bozje trpljenje u vrijeme Nojevo…” (1. Petrova 3,18-20)
Naime,
sam tekst pokazuje ko su oni zaista: „duhovima koji su u tamnici, koji
nekad ne htješe da slušaju kad ih ocekivaše Božje trpljenje u vrijeme
Nojevo…
” Dakle, ti „duhovi u tamnici” su ljudi kojima je
propovjedano u Nojevom vremenu. Izraz „duhovi”, kojeg je Petar
upotrebio ovom prilikom, predstavlja psihološki
djel covejkovog bica kog cine svjest, misli i osecanja...
Tamnica,
u kojoj se „duhovi” nalaze, je simbolicarizraz koji oznacava ropstvo
grjehu, o cemu govori i opis Hristove sluzbe, ciji zadatak je bio da
„otvori oci
slijepcima, da izvede sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.” (Isaija 42,7; 61,1)

Neće ići. Pogledaj Biblijski tekst:
Jer i Hristos jedanput za grijehe naše
postrada, Pravednik za nepravednike, da nas privede k Bogu, ubijen,
istina, bivši telom, no oživjevši Duhom; Kojim, sišavsi propovjeda i duhovima koji su u tamnici.

Naravno, Isus nije bio ubijen u Starom Zavjetu u doba Noe. Kao što
Biblija veli, bio je oživljen u duhovnom obliku i propovijedao duhovima
iz doba Noina, svjesnima sebe nakon smrti.

Duhovi u "tamnici" nisu ljudi kojima je Isus propovijedao u doba Noe ( zapravo, Isus nije propovijedao u Starom Zavjetu, već je Duh Sveti propovijedao preko proroka ) jer tim je duhovima Isus propovijedao ubijen u tijelesnom, ali oživljen u duhovnom obliku. Pogledaj i gramatičko vrijeme: Isus "sišavsi propovijeda" ( sadašnjost ) duhovima koji su nekoć ( prošlost )bili neposlušni. Dakle Isus ne propovijeda duhovima koji su neposlušni u doba Noe, već koji su bili neposlušni u doba Noe ali u tadašnjoj sadašnjosti bili su u tamnici nakon fizičke smrti .

Tamnica, u kojoj se „duhovi” nalaze, je
simbolicarizraz koji oznacava ropstvo grjehu, o cemu govori i opis
Hristove sluzbe, ciji zadatak je bio da „otvori oci
slijepcima, da izvede sužnje iz zatvora i iz tamnice koji sjede u tami.” (Isaija 42,7; 61,1)

Ne, jer im Isus dolazi ubijen u tijelu a oživljen u duhu. Ovo se nije moglo desiti u doba Noe, jer tad Isus nije bio ubijen, i ne radi se o metaforičkom govoru.

„Ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih
Ocu Svojemu…” (Jovan 20,17). Ova nedvosmislena izjava našeg Gospoda,
jasno govori da u vremenu smrti
nije bio ni na kom drugom mestu,nego u grobu...

Ne. Ova izjava veli da nije bio kod Oca dok mu je tijelo bilo grobu. Iz 1 Petrove 3:18 znamo gdje Je bio i što Je radio. Grob se nigdje niti ne spominje. Nema nikakvih nedvosmislenosti.

Cinjenica da se Gospod Isus, po Sopstvenoj
izjavi, nije vratio Ocu tokom smrti, svedoci da u tom vremenu nije ni
sišao Duhom da propovjeda „duhovima”
iz Nojevog vremena, jer
Biblija kaže da je bio u „paklu”, odnosno grobu (u originalnom tekstu
iz Psalma 16,10 je upotrebljena rec Sheol, sto znaci: grob,
jama
ili mjesto mrtvih), u kome bi - kao sto kaže tekst - istruhlio da Ga
Otac nije Duhom oživeo i podigao iz mrtvih. Grob se nalazi dole, tako
da Isus, sigurno,
nije tada sisao Duhom, vec je to ucinio „nekad”,
kad „ne htješe da slušaju kad ih ocekivaše Božje trpljenje u vrijeme
Nojevo”. Rec ocekivaše takode svedoci
o tome, jer pokazuje da ih
nakon toga Bog nije ocekivao, buduci da su ga potpuno odbacili, jer da
je bilo nade za njih, ne bi ni bilo potopa, tako da nije bilo
svrhe da im se ponovo propovjeda, cak i kada bi to bilo moguce.

"Šeol" znači grob, ali upotrebljava se i kao termin za zagrobni život. Duhovi su u tamnici jer su bili neposlušni Božjem naumu u doba Noe, ali radi svojih grijeha završili su u tamnici "gdje dobri nad zlima vladaju".

Isus nije "nekad" propovijedao u doba Noe. Posebno ne ubijen.

P.S. -- Ako želiš,mogu razjasniti i ostale stihove , čije proizvoljno tumačenje je smrtonosno...

Mislim da tekst objektivno brani Katoličku interpretaciju. Dok poštujem tvoja razmišljanja, ja jednostavno ne mogu svaki put kad se pojavi citat koji spominje svjesne ljude nakon smrti tvrditi da se radi o metafori. Otkrivenje spominje mrtve mučenike koji traže Boga da osveti njihovu patnju nad živim zlikovcima ne zemlji, a Bog odgovara da još ima mučenika koji moraju dati svoje svjedočanstvo. Svi znamo što ovo znači, i bilo što drugo bilo bi proizvoljno tumačenje. Smrtonosno- nije moje da velim.

Otkrivenje 6,9-11Duše pod žrtvenikomDa li bismo mogli zamisliti stanje mučenika kao nebesko blaženstvo, kad bi "svom snagom" neprekidno vikali za osvetom? Da li bi se to slagalo s karakterom mučenika, s obzirom da su mnogi od njih molili za svoje progonitelje? Ako je neki od njih suočen s opasnošću za svoj život i gajio takve osjećaje, to se nikako ne može povezati s nebeskom srećom spašenih mučenika. Kako da objasnimo ovaj biblijski tekst?U 10. stihu svjedoci vjere govore: " Dokle ćeš ... odgađati sud i osvetu naše krvi ...?"Ovo nas podsjeća na prvo bratoubojstvo, kad je Bog ubojici Kajinu rekao: " Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče." (Postanak 4,10)Kao što je prolivena krv ovdje pjesničkim izrazom opisana da " viče " k Nebu, tako i u Otkrivenju 6,10 krv mučenika viče k Nebu. Mučenici su opravdani u Božjim očima (11 stih); Bog zna što se s njima dogodilo.Dan suda i osvete predstoji. Ni mučenici nisu primili svoju nagradu. (Hebrejima 11, 32-40) "Peti pečat" je poruka utjehe i ohrabrenja za one koji moraju trpjeti progonstvo radi svoje vjere. "Bijele haljine" ukazuju na opravdanje koje će jednog dana ovi mučenici dobiti. Na kraju će istina i pravda slavno pobijediti.U ovom tekstu nalazimo i izraz "duše pod žrtvenikom". Žrtvenik iz ove slike podsjeća nas na mjedeni žrtvenik u hebrejskom Svetištu. Krv žrtvenih životinja izlijevala se u podnožje žrtvenika (Lev. zakonik 4,7) pa mučenici, čija je krv prolivena, podsjećaju na to.Riječ koja je ovdje prevedena s "duše" jednostavno znači "život". Vikanje "duša pod žrtvenikom" je personifikacija. Mučenici su prikazani kao da govore, iako su još u stanju u kome se nalaze umrli. U Bibliji više puta nailazimo na takve govorničke oblike. Prema Jakovljevoj poslanici 5,4 "plaća žetelaca" viče k Nebu jer im je uskraćena. Isus kaže u Evanđelju po Luki 19,40: "Kažem vam, ako oni ušute, kamenje će vikati." I tako krv mučenika "viče" za osvetom, za opravdanjem.Tko misli da se stvarno radi o dušama umrlih koje viču za osvetom, zapliće se u teške proturječnosti. Obično takvi ljudi vjeruju da su mučenici na Nebu, a njihovi bezbožni progonitelji u paklu. Zašto bi vikali za osvetom ako se protivnici već nalaze u paklu, a oni sami na Nebu?

Gubavac je napisao/la:

Ako nema životnog daha Božjega nema žive duše.Tako da teorija o besmrtnosti duše pada u vodu već u samim počecima Svetog Pisma. Hvala. Gospodin s vama.

...Dah života, imaju životinje: domaće i divlje
a ćovjek stvoren na Sliku Božju...
ima Besmrtnu Dušu...!!
Znaći "gubi"...ti imaš božji dah, ko i moj maćak... ...
..Hvala...

Otkrivenje 6,9-11Duše pod žrtvenikomDa
li bismo mogli zamisliti stanje mučenika kao nebesko blaženstvo, kad bi
"svom snagom" neprekidno vikali za osvetom? Da li bi se to slagalo s
karakterom mučenika, s obzirom da su mnogi od njih molili za svoje
progonitelje? Ako je neki od njih suočen s opasnošću za svoj život i
gajio takve osjećaje, to se nikako ne može povezati s nebeskom srećom
spašenih mučenika. Kako da objasnimo ovaj biblijski tekst?U 10. stihu
svjedoci vjere govore: " Dokle ćeš ... odgađati sud i osvetu naše krvi
...?"Ovo nas podsjeća na prvo bratoubojstvo, kad je Bog ubojici Kajinu
rekao: " Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče." (Postanak 4,10)Kao
što je prolivena krv ovdje pjesničkim izrazom opisana da " viče " k
Nebu, tako i u Otkrivenju 6,10 krv mučenika viče k Nebu. Mučenici su
opravdani u Božjim očima (11 stih); Bog zna što se s njima dogodilo.Dan
suda i osvete predstoji. Ni mučenici nisu primili svoju nagradu.

Ivan u Otkrivenju opisuje svoja viđenja kroz metaforički govor, ali još uvijek se zna da se radi o konkretnim viđenjima. Ova "konkretnost" uvjetuje da su stvari koje se vide u viziji stvarne, ili da barem ne mogu biti kontradiktorne stvarnom stanju. Da mučenici nisu svjesni sebe nakon smrti, Ivan bi iskoristio drugu metaforu za formiranje poante koja bi "imala logike".

Knjiga Otkrivenja pisana je drukčijim načinom od Knjige Postanka- i metafore su formirane prema drukčijem sustavu, te djeluju po drukčijem principu. Da postoji puno metafora u Svetom Pismu, objektivna je činjenica, ali ovo ne znači da ćemo svaki put kad sretnemo nešto suprotno svojoj teologiji proglasiti metaforičkim govorom.

Ivan Božji tron jako dobro opisuje, konkretizira ga i svojem čitaocu objašnjava što se dešava pred njime- da nema svjesnih nakon smrti, ovo bi bila greška u načinu pisanja, a Duh Sveti ne bi takvo što napravio budući da je vjeran savršenstvu koje predstavlja.

"Peti pečat" je poruka utjehe i ohrabrenja za
one koji moraju trpjeti progonstvo radi svoje vjere. "Bijele haljine"
ukazuju na opravdanje koje će jednog dana ovi mučenici dobiti. Na kraju
će istina i pravda slavno pobijediti.U ovom tekstu nalazimo i izraz
"duše pod žrtvenikom". Žrtvenik iz ove slike podsjeća nas na mjedeni
žrtvenik u hebrejskom Svetištu. Krv žrtvenih životinja izlijevala se u
podnožje žrtvenika (Lev. zakonik 4,7) pa mučenici, čija je krv
prolivena, podsjećaju na to.Riječ koja je ovdje prevedena s "duše"
jednostavno znači "život". Vikanje "duša pod žrtvenikom" je
personifikacija. Mučenici su prikazani kao da govore, iako su još u
stanju u kome se nalaze umrli. U Bibliji više puta nailazimo na takve
govorničke oblike.

Poruka koju peti pečat "donosi" nije da su mrtvi živi nakon smrti, već ovo podrazumijeva da bi formirala poantu. Sama sličnost s žrtvenikom je dokaz da su sveci stvarni, kao i žrtvenik.

Prema Jakovljevoj poslanici 5,4 "plaća
žetelaca" viče k Nebu jer im je uskraćena. Isus kaže u Evanđelju po
Luki 19,40: "Kažem vam, ako oni ušute, kamenje će vikati." I tako krv
mučenika "viče" za osvetom, za opravdanjem.

Metafore su slikoviti govori temeljeni na realnim činjenicama. Ako kažemo da je nešto "jasno kao dan", to podrazumijeva realnu činjenicu da su tijekom dana stvari "jasne" jer je svijetlo (realnost).

"Plaće žetalaca viču k nebu" budući da nisu dane (realnost). "Kamenje će vikati" jer Isus prolazi kraj njih (realnost).

Na sličan način funkcionira i Knjiga Otkrivenja. Ako se uistinu radi tek o metafori, a ne o realnom viđenju, čak i tad se mora oslanjati na realan odnos, i ne može se pozivati na nešto nepostojeće. "Žrtve pod žrtvenikom" traže pravdu, jer su svjesne sebe, i stanja na zemlji (realnost).

Tko misli da se stvarno radi o dušama umrlih koje viču za osvetom, zapliće se u teške proturječnosti.

Ne bih se složio. Dok poštujem tvoja vjerovanja, jednostavno ne osjećam da imaju Biblijsku osnovu, i vjerujem da postoji previše spominjanja svjesnih mrtvih u Bibliji da bismo svako od tih mjesta proglasili metaforičkim govorom.

Obično takvi ljudi vjeruju da su mučenici na
Nebu, a njihovi bezbožni progonitelji u paklu. Zašto bi vikali za
osvetom ako se protivnici već nalaze u paklu, a oni sami na Nebu?

Ako pročitaš pažljivije citat o kojem govorimo, vidjet ćeš da ubijeni mučenici traže pravdu na zlikovcima na zemlji ( koji su živi paralelno dok su oni svjesni sebe mrtvi ). Odgovoreno im je, dapače, da na zemlji još ima živih Kršćana koji moraju umrijeti u mučeništvu. Drugim riječima , i Kršćana ima živih tijekom njihove "smrti".

Ne radi se o paklu, već zemlji.

Ovo jednostavno ne može biti metaforički govor. Kompleksnost ovog zapisa ne može biti držana tek umjetničkim izražajem. Radi se o vrlo konkretnoj viziji. Biblija je jasna u tom pitanju.

Biblija je jasna i u ovom pitanju:

"Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš".
"Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio".

"Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji siđu u grob ne nadaju se tvojoj istini".

...biblijski - hrišćanine...

Ti samo prospeš hrpu, biblijski citata,
i šmugneš...ko maćak u gradskoj veži...!
Malo ga vidiš...i onda ga nema i nema...!!
...Odgovaraš na poneke postove,
i tupiš svoje floskule...!
No ipak respektiram...tvoje godine...

Domenika je napisao/la:

...biblijski - hrišćanine...

Ti samo prospeš hrpu, biblijski citata,
i šmugneš...ko maćak u gradskoj veži...!
Malo ga vidiš...i onda ga nema i nema...!!
...Odgovaraš na poneke postove,
i tupiš svoje floskule...!
No ipak respektiram...tvoje godine...

Draga Domenika,ljudi imaju i svoje realni zivot osim virtualnog.Nemoj ljude molim te samo prozivati za sve i svasta.Diskutiraj na jednom drugom nivou,a ako ne ...sutnja je zlato.
Omnia tempus habet.

Treba imati na umu da se shvatanje starozavetnih Jevreja o smrti razvijalo postupno. U ranim spisima imamo Šeol u kome svi ljudi zavsavaju. Tamo su svi kao senke, nisu realni kao ovde, spavaju, kao da to nisu oni. Tamo je mrak i nemoguće je pobeći odatle. Zato su se Jevraji trudili da u ovom zivotu prozive sto bolje jer posle nema ničega. Ovo je veoma slicno epu o Gilgamešu. Tek razvojem mudrosne literature, a pogotovo pod uticajem jelinske kulture (ovde prvenstveno mislim na Makaveje) dolazimo do toga da se na smrt gleda pozitivno. Do tada ona je smatrana poslednjim neprijateljem.

Tu dolazimo do vaskrsenja. Setimo se da je u Hristovo vreme vera u vaskrsenje bila polarizovana. To je ocigledno iz okolnosti koje su snaslče ap.Pavla kada je zavadio fariseje i sadukeje rekavsi da mu se sudi zbog vere u vaskrsenje.

biblijski-hriscanin je napisao/la:

Biblija je jasna i u ovom pitanju:

"Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš".
"Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio".

"Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji siđu u grob ne nadaju se tvojoj istini".

Ove smo citate već objasnili, da se ne mogu shvatiti fundamentalno. Svi su samo oda prolaznosti i ispraznosti života. Ovo možeš i sam zaključiti, jer ima mnogih koji su otišli u Šeol s nadom. Ne mogu biti shvaćeni fundamentalno, jer bi bili kontradiktorni Biblijskim citatima koji govore da su mrtvi svjesni sebe nakon smrti.

Eutanasije je napisao/la:

Treba imati na umu da se shvatanje starozavetnih Jevreja o smrti razvijalo postupno. U ranim spisima imamo Šeol u kome svi ljudi zavsavaju. Tamo su svi kao senke, nisu realni kao ovde, spavaju, kao da to nisu oni. Tamo je mrak i nemoguće je pobeći odatle. Zato su se Jevraji trudili da u ovom zivotu prozive sto bolje jer posle nema ničega. Ovo je veoma slicno epu o Gilgamešu. Tek razvojem mudrosne literature, a pogotovo pod uticajem jelinske kulture (ovde prvenstveno mislim na Makaveje) dolazimo do toga da se na smrt gleda pozitivno. Do tada ona je smatrana poslednjim neprijateljem.

Tu dolazimo do vaskrsenja. Setimo se da je u Hristovo vreme vera u vaskrsenje bila polarizovana. To je ocigledno iz okolnosti koje su snaslče ap.Pavla kada je zavadio fariseje i sadukeje rekavsi da mu se sudi zbog vere u vaskrsenje.

Prilično dobar "brzi" uvid u razvoj hebrejske misli. Posebno je važna knjiga Makabeja ( Makaveja ) koju Tradicionalno Kršćanstvo smatra kanonskom, a Židovi autentičnom jer spominje obrede za oprost grijeha nakon smrti.

Sinke je napisao/la:

biblijski-hriscanin je napisao/la:

Biblija je jasna i u ovom pitanju:

"Sve što ti dođe na ruku da činiš, čini po mogućnosti svojoj, jer nema rada ni mišljenja ni znanja ni mudrosti u grobu u koji ideš".
"Jer živi znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio".

"Jer neće grob tebe slaviti, neće te smrt hvaliti, i koji siđu u grob ne nadaju se tvojoj istini".

Ove smo citate već objasnili, da se ne mogu shvatiti fundamentalno. Svi su samo oda prolaznosti i ispraznosti života. Ovo možeš i sam zaključiti, jer ima mnogih koji su otišli u Šeol s nadom. Ne mogu biti shvaćeni fundamentalno, jer bi bili kontradiktorni Biblijskim citatima koji govore da su mrtvi svjesni sebe nakon smrti.

Pravi vjernici i danas odlaze u grob sa nadom, nije mi jasno šta je tu čudno, to ne znači da vjeruju u zagrobni život već u uskrsnuće što je izgleda kod vas Katolika davno zaboravljena stvar -  na žalost!

Domenika je napisao/la:

...biblijski - hrišćanine...

Ti samo prospeš hrpu, biblijski citata,
i šmugneš...ko maćak u gradskoj veži...!
Malo ga vidiš...i onda ga nema i nema...!!
...Odgovaraš na poneke postove,
i tupiš svoje floskule...!
No ipak respektiram...tvoje godine...

a vidim ima i onih koji si nalaze učitelje kako ih uši svrbe ...

Pravi vjernici i danas odlaze u grob sa nadom, nije mi jasno šta je tu čudno, to ne znači da vjeruju u zagrobni život već u uskrsnuće što je izgleda kod vas Katolika davno zaboravljena stvar - na žalost!

Ali to što idu u grob s nadom ne znači i da nisu svjesni sebe u njemu.

Uskrsnuće je temelj Katoličke Crkve i osnova naše vjere.

Sinke je napisao/la:

Pravi vjernici i danas odlaze u grob sa nadom, nije mi jasno šta je tu čudno, to ne znači da vjeruju u zagrobni život već u uskrsnuće što je izgleda kod vas Katolika davno zaboravljena stvar - na žalost!

Ali to što idu u grob s nadom ne znači i da nisu svjesni sebe u njemu.

Uskrsnuće je temelj Katoličke Crkve i osnova naše vjere.

Svjesni su da su mrtvi ili da su živi?
Kako će uskrsnuti kad se već nalaze ili u raju ili u paklu?