No, da ne gubimo vrijeme, idemo dalje s nasim proucavanjem.
Hajdemo analizirati Marko 7:1-23.
Evo teksta:
Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema.
2 I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku.
3 A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih.
4 Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca.
5 Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?"
6 A on im reče: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene.
7 Uzalud me štuju naučavajući nauke - uredbe ljudske.
8 Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske."
9 Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju.
10 Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni.
11 A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar',
12 takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku.
13 Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite."
14 Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte!
15 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.
16 Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
17 I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu.
18 I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi
19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela.
20 Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka.
21 Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,
22 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.
23 Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."
Dakle, Isus je s ucenicima u Galileji, a iz Jeruzalema (oko 130 km juznije) u to vrijeme stizu tamo (Genezaret) i farizeji i pismoznanci, te ulaze u debatu s Isusom, optuzujuci Ga da Njegovi ucenici ne peru ruke prije jela.
Takodjer se istice da zidovi u ono vrijeme obicavaju prati (kupljenu) hranu nakon sto dodju kuci s "trga" (grcki "agora" - mjesto gdje su zidovi dolazili u kontakt s poganima). Galileja je inace bila poznata po mijesanom stanovnistvu; neki gradovi, poput Nazareta i Kafarnauma, su bili napuceni zidovima, dok su postojali i gradovi s nezidovskim stanovnistvom, poput Tiberijade i Seforisa, koji su bili novoosnovani helenisticki centri.
Osim toga, Galileja je bila geografski razdvojena od Judeje, okruzena Samarijom i Dekapolisom.
Zato nas ne cudi da su Galilejci bili poznati po svom "opustenom" stavu prema rabinskim propisima, koje su Judejci revno drzali. A ne cudi nas ni sto se farizeji i pismoznanci ljute na Isusove ucenike koje su "uhvatili" u krsenju rabinskih propisa o pranju ruku prije jela.
Moramo odmah zamijetiti sto tocno farizeji prigovaraju. Oni ne optuzuju ucenike da jedu necistu hranu (tj da krse propis o cistoj i necistoj hrani iz Lev 11), jer u tekstu jasno stoji da su ucenici jeli kruh. Ono sto farizeji njima zamjeraju je sto jedu kruh (koji je sam po sebi cista hrana) necistim rukama.
Ovdje, naravno, nije rijec o osobnoj higijeni. Zidovski obicaj obrednog pranja ruku prije jela je povjesnicarima dobro poznat. Arheolozi su pronasli brojne kamene vrceve u kojima su zidovi drzali vodu za takva obrednja pranja. Zasto kamene vrceve? Pa zato sto su zidovi smatrali da je to jedini materijal koji ne moze biti obredno oneciscen, pa je bio prikladan za cuvanje vode koja je morala biti obredno cista. Prije obrednog pranja, ruke su vec morale biti ciste. Zatim su uzeli vrc s vodom za obredno pranje i propisanu kolicinu vode polili po dlanovima, te pustili da se voda slijeva niz laktove i zatim opet prema dlanovima.
Malo je teze pitanje kada je tocno ta praksa otpocela, buduci da takav propis ne nalazimo nigdje u SZ-u. O tome postoji vise teorija, ali poprilicno je sigurno da je nastala u periodu drugog hrama (par stoljeca prije Krista).
Takodjer je upitno cemu je tocno taj obred pranja ruku sluzio u Isusovo vrijeme. Taj obicaj je zasigurno nastao kao rabinska "nadgradnja" na SZ-ne propise o obrednoj necistoci. Ali znacajno je da u SZ-u nigdje ne nalazimo da se samo ruke mogu onecistiti (nego citavo tijelo).
Nas tekst nam daje neke naznake - pise da zidovi nista ne jedu ako prvo ne operu ruke, a takodjer je dodano da sa trga nista ne jedu ako to sto je stiglo s trga ne operu (obredno). Takodjer se navodi da peru case i razno posudje.
Ocito je u pitanju neka necistoca koja je "prijelazna" i koju treba "skinuti" obrednim pranjima. Jasno je da se ovdje ne raspravlja o cistoj i necistoj hrani iz Lev 11, jer smo vidjeli da se neciste zivotinje ne mogu nikakvim obredom "ocistiti". U pitanju je cista hrana, koja je dosla u kontakt s necime sto ju je (prema ucenju farizeja) onecistilo. Vidjeli smo da farizeji ukoravaju ucenike zbog toga sto jedu kruh (cista hrana) necistim rukama. Ideja je zacijelo ta, da te neciste ruke mogu onecistiti hranu koja se njima jede, te tako onecistiti osobu.
Isus u odgovoru ukorava farizeje da su napustili Bozju zapovijed i da naucavaju ljudske predaje (tj tradicije). Ako bi ovo farizejsko ucenje dolazilo direktno iz SZ-a, Isus ovo ne bi nikad rekao. Kao sto smo vec zakljucili, u pitanju je rabinsko ucenje kojega nema u SZ-u. Stovise, Isus ih optuzuje da ukidaju Bozju zapovijed svojim predajama, poput korbana.
Nakon toga (od 14 retka) Isus govori "parabolu" i zatim ju objasnjava:
14 Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte!
15 Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi - to ga onečišćuje.
16 Tko ima uši da čuje, neka čuje!"
17 I kad od mnoštva uđe u kuću, upitaše ga učenici za prispodobu.
18 I reče im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti što u nj ulazi
19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on očisti sva jela.
20 Još dometnu: "Što iz čovjeka izlazi, te onečišćuje čovjeka.
21 Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva,
22 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.
23 Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka."
Isus koristi ovu priliku da iznese moralnu/duhovnu pouku, naucavajuci da covjeka ne moze nista onecistiti (u duhovnom/moralnom smislu), osim gresnih misli i pozuda koje izlaze iz njegovog srca.
Jasno je da Isus sada govori u tom duhovnom smislu, jer 17. redak kaze da je Isus iznio "parabolu", a to je potvrdjeno i Njegovim rijecima "tko ima usi, neka cuje", koje je On redovito izgovarao kada je narodu govorio "u usporedbama".
Redak 19 se obicno koristi kao dokaz da je Isus ovime ponistio propis o cistoj i necistoj hrani iz Lev 11. Sto znaci da je Isus "ocistio sva jela"? U kontekstu, Isus je proglasio rabinsko ucenje o potrebi za obrednim pranjem ruku prije jela pogresnim i proizvoljnim, i cak stetnim za obdrzavanje Bozje volje (posebno kroz referiranje na korban).
Dakle, Isus je "proglasio sva jela cistima" na nacin da je proglasio ruke (kojima se jede) cistima, kao i hranu kupljenu s nezidovske trznice, npr. (vidjeli smo da je u tekstu bilo rijeci da zidovi nista ne jedu s trga - "agora" - ako to najprije ne operu, obrednim pranjem).
Neki zidovski spisi iz perioda drugog hrama nam mogu osvijetliti malo ove obicaje. Npr. u Knjizi jubileja 22:16 stoji: "Drzite se odvojenima od drugih naroda, i ne jedite s njima." Ovakav zakon ne postoji u SZ-u. Tek u ovom kasnijem periodu su zidovi poceli smatrati da se s nezidovima ne smiju druziti ni jesti. U tom periodu su zidovi prosirili ideju o obrednoj necistoci na druzenje s nezidovima.
Takodjer je vazan jos jedan detalj - kad pise da je Isus ocistio svu "hranu", grcka rijec za "hranu" je "broma". U NZ-u, ova rijec se koristi za sva jela koja zidovi inace jedu, a ne za necistu hranu. Da je Marko htio reci da je Isus ocistio svu necistu hranu, to bi zasigurno tako i rekao. Ali vidjeli smo da ovdje nije predmet rasprave bila necista hrana, nego cista hrana (kruh) koju se jelo (i tako onecistilo) necistim rukama.
Znacajno je i da se za rijec "necisto" u citavom nasem tekstu (Marko 7:1-23) koristi uvijek grcka rijec "koinos". U grckim prijevodima SZ-a, pridjev koinos se nikada ne koristi u vezi obredne necistoce, kao ni u vezi necistih zivotinja, nego se za neciste zivotinje koristi grcka rijec "akatartos". Ova ista rijec (akatartos) se koristi u Marku 7:25 za "necistog duha", samo dva retka nakon izvjestaja kojega sada analiziramo. "Necisti duh" i "neciste zivotinje" su nacelno na isti nacin "necisti" - u pitanju nije stecena i privremena, nego "ontoloska" i trajna necistoca. Drugim rijecima, ne postoji obred kojime necisti duh i necista zivotinja mogu postati cistima. S druge strane, u nasem izvjestaju je rijec o stecenoj i privremenoj necistoci, pa se zato i koristi pridjev "koinos", a ne "akatartos". Cista hrana (poput kruha) se po rabinskom ucenju mogla "onecistiti" ako bi dosla u kontakt s poganima na neki nacin. (U SZ-u takodjer nalazimo ideju da se cista hrana moze onecistiti, ali ne kroz kontakt s poganima, nego sa strvinom.)
Nakon ovog dogadjaja, Isusovi ucenici su nastavili obdrzavanje propisa o cistoj i necistoj hrani iz Lev 11 (ocito nisu mislili da je Isus to ukinuo). To znamo po tome sto u Djelima 10:14 Petar kaze: "nikad nisam jeo nista necisto", te odbija jesti neciste zivotinje.
Zato je sada dobro da prijedjemo na analizu teksta iz Djela apostolskih 10. Ali najprije zelim cuti ima li netko neku zamjerku ili pitanje u vezi ovoga sto sam do sada iznio?