Stajalište Don Damira po ovom pitanju:
Prema tome, možemo odmah ustvrditi ustvrditi da Bog zasigurno od Jiftaha nije zatražio ubijanje i žrtvovanje kćeri. Osim vrlo jednoznačne zapovijedi „Ne ubij!“, Levitski i Ponovljeni zakon vrlo jasno osuđuju ljudske žrtve i opisuje ih kao nešto što je Bogu odvratno. Stoga i sama situacija s Jiftahom postaje još više zbunjujuća. Biblijski komentari generalno navode nekoliko načina objašnjenja ulomka o Jiftahovom zavjetu.
Prvo i najizravnije je da se doista radilo o ljudskoj žrtvi. Vidjet ćemo kasnije da se iz teksta to ne može posve nedvojbeno zaključiti. No, ukoliko se kojim slučajem radilo o tome, možemo biti sigurni da takvo djelo nije rezultat ni Božjeg zahtjeva niti nadahnuća, već ozbiljan prekršaj zapovijedi očuvanja života. Židovska rabinska tradicija smatra da se doista radilo o ljudskoj žrtvi, ali da je taj tekst ilustracija odvratnosti žrtvovanja ljudi. Josip Flavije, pisac iz prvog stoljeća, također govori kako takvo djelo nije bilo u skladu niti sa Zakonom niti s Božjom voljom.
U isto vrijeme, neobično je da Jiftah u vrijeme važne bitke Bogu želi ugoditi činom koji se označava kao odvratnost u Božjim očima. Jedan dio bibličara stoga smatra da Zakon u vrijeme Sudaca još nije postojao u svojem razvijenom obliku te da je se još uvijek. Pri tome je Jeftahov slučaj sam još jedan od primjera postupnog progresa prema sve razvijenijem shvaćanju morala.
· U novije vrijeme dosta je prošireno mišljenje je da se u tekstu ne radi o ubijanju i spaljivanju kćeri, već o nekom obliku duhovne žrtve, tj. trajnog celibata. E.W. Bullinger je još prije više od 100 godina iznio tezu da se hebrejski prefix "ו־(v'-)" koji se najčešće prevodi s „i“ (sastavnim veznikom), može prevesti i rastavnim veznikom „ili“. Prema Bullingeru, pravilan prijevod hebrejskog teksta bi glasio: „tkogod se prvi pojavi na vratima moje kuće i krene mi u susret kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Gospodinov ILI ću prinijeti žrtvu paljenicu.“ Kako Jeftahova kćerka nije mogla biti prinijeta kao žrtva paljenica, Bullinger smatra da se na nju odnosio dio rečenice „bit će Gospodinov.“
Razlozi koji se navode u prilog ovog posljednjeg stajališta su tekstualni indikatori koji bi u slučaju da se radi o stvarnoj ljudskoj žrtvi paljenici bili neobični. Prije svega tu je dvomjesečni period oplakivanja, a posebice inzistiranje na spominjanju djevičanstva:
„Onda [Jiftahova kći] zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo.""Idi", reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo.Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka.” (Suci 11, 37-39)
Dakle, u samo nekoliko redaka djevičanstvo se spominje puno puta, što sugerira da Biblijski pisac želi staviti osobit naglasak na tu riječ. Jednako tako, zadnja rečenica „I nikada nije upoznala čovjeka” bila bi nepotrebna u slučaju da se radilo o ubojstvu jer je samorazumljivo da netko tko je ubijen nikada nije upoznao čovjeka nakon toga. Može se javiti pitanje zašto se ističe tako velika tuga ako se radi samo o trajnom djevičanstvu. Treba imati na umu da takav način života nije bio cijenjen u Židovstvu. Ostati neoženjen/neudata značilo je da ta osoba samome sebi ukida mogućnosti da se iz njegove ili njezine porodice rodi Mesija. U ovom ulomku stvar je dodatno otežana činjenicom da Jiftah osim svoje kćeri nije imao nijednu drugu kćer ili sina.
Kao što sam već napomenuo, rasprava oko ovoga teksta vodi se već tisućljećima. Teško je sada ulaziti u sve aspekte tekstualne kritike i u detalje svega onoga što je o ovome već napisano. Ipak, ono što je važno zapamtiti je činjenica da tekst nigdje ne sugerira da je čin žrtvovanja osobe, u slučaju da je bio izvršen, nešto pozitivno. Čak i u najtamnijoj varijanti događaja vidi se jasno žaljenje i kajanje zbog lakomislene pogreške koja je mogla biti zaobiđena.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje: https://studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/222
Prema tome, možemo odmah ustvrditi ustvrditi da Bog zasigurno od Jiftaha nije zatražio ubijanje i žrtvovanje kćeri. Osim vrlo jednoznačne zapovijedi „Ne ubij!“, Levitski i Ponovljeni zakon vrlo jasno osuđuju ljudske žrtve i opisuje ih kao nešto što je Bogu odvratno. Stoga i sama situacija s Jiftahom postaje još više zbunjujuća. Biblijski komentari generalno navode nekoliko načina objašnjenja ulomka o Jiftahovom zavjetu.
Prvo i najizravnije je da se doista radilo o ljudskoj žrtvi. Vidjet ćemo kasnije da se iz teksta to ne može posve nedvojbeno zaključiti. No, ukoliko se kojim slučajem radilo o tome, možemo biti sigurni da takvo djelo nije rezultat ni Božjeg zahtjeva niti nadahnuća, već ozbiljan prekršaj zapovijedi očuvanja života. Židovska rabinska tradicija smatra da se doista radilo o ljudskoj žrtvi, ali da je taj tekst ilustracija odvratnosti žrtvovanja ljudi. Josip Flavije, pisac iz prvog stoljeća, također govori kako takvo djelo nije bilo u skladu niti sa Zakonom niti s Božjom voljom.
U isto vrijeme, neobično je da Jiftah u vrijeme važne bitke Bogu želi ugoditi činom koji se označava kao odvratnost u Božjim očima. Jedan dio bibličara stoga smatra da Zakon u vrijeme Sudaca još nije postojao u svojem razvijenom obliku te da je se još uvijek. Pri tome je Jeftahov slučaj sam još jedan od primjera postupnog progresa prema sve razvijenijem shvaćanju morala.
· U novije vrijeme dosta je prošireno mišljenje je da se u tekstu ne radi o ubijanju i spaljivanju kćeri, već o nekom obliku duhovne žrtve, tj. trajnog celibata. E.W. Bullinger je još prije više od 100 godina iznio tezu da se hebrejski prefix "ו־(v'-)" koji se najčešće prevodi s „i“ (sastavnim veznikom), može prevesti i rastavnim veznikom „ili“. Prema Bullingeru, pravilan prijevod hebrejskog teksta bi glasio: „tkogod se prvi pojavi na vratima moje kuće i krene mi u susret kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Gospodinov ILI ću prinijeti žrtvu paljenicu.“ Kako Jeftahova kćerka nije mogla biti prinijeta kao žrtva paljenica, Bullinger smatra da se na nju odnosio dio rečenice „bit će Gospodinov.“
Razlozi koji se navode u prilog ovog posljednjeg stajališta su tekstualni indikatori koji bi u slučaju da se radi o stvarnoj ljudskoj žrtvi paljenici bili neobični. Prije svega tu je dvomjesečni period oplakivanja, a posebice inzistiranje na spominjanju djevičanstva:
„Onda [Jiftahova kći] zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo.""Idi", reče joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo.Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio. I nikada nije upoznala čovjeka.” (Suci 11, 37-39)
Dakle, u samo nekoliko redaka djevičanstvo se spominje puno puta, što sugerira da Biblijski pisac želi staviti osobit naglasak na tu riječ. Jednako tako, zadnja rečenica „I nikada nije upoznala čovjeka” bila bi nepotrebna u slučaju da se radilo o ubojstvu jer je samorazumljivo da netko tko je ubijen nikada nije upoznao čovjeka nakon toga. Može se javiti pitanje zašto se ističe tako velika tuga ako se radi samo o trajnom djevičanstvu. Treba imati na umu da takav način života nije bio cijenjen u Židovstvu. Ostati neoženjen/neudata značilo je da ta osoba samome sebi ukida mogućnosti da se iz njegove ili njezine porodice rodi Mesija. U ovom ulomku stvar je dodatno otežana činjenicom da Jiftah osim svoje kćeri nije imao nijednu drugu kćer ili sina.
Kao što sam već napomenuo, rasprava oko ovoga teksta vodi se već tisućljećima. Teško je sada ulaziti u sve aspekte tekstualne kritike i u detalje svega onoga što je o ovome već napisano. Ipak, ono što je važno zapamtiti je činjenica da tekst nigdje ne sugerira da je čin žrtvovanja osobe, u slučaju da je bio izvršen, nešto pozitivno. Čak i u najtamnijoj varijanti događaja vidi se jasno žaljenje i kajanje zbog lakomislene pogreške koja je mogla biti zaobiđena.
Cijeli tekst možete pročitati ovdje: https://studentski-pastoral.com/index.php/pitajteKapelana/222