Jiftah

Sudac Jiftah se ovako zavjetova ako pobijedi Amonce:

"Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima, bit će Jahvin, i njega ću prinijeti kao paljenicu Suci 11,31

Dalje čitamo: "Kada se Jiftah vratio kući u Mispu, gle, iziđe mu u susret kći plešući uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri. Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: Jao, kćeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreću! Zavjetovah se Jahvi, i ne mogu zavjeta poreći" Suci 11,34.35

Idemo dalje: "Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu, i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio" Suci 11,39

Da li mislite da je Jiftah žrtvovao svoju kćer Jahvi, a znamo da je to Njemu mrsko, ili je u pitanju nešto drugo?

Ima više tumačenja, meni je razložno ovo

Nije je žrtvovao, ostatak života je provela u osamljenosti i posvećeništvu, služeći Bogu.

A kad prođoše dva mjeseca, vrati se k ocu svojemu; i on svrši na njoj zavjet svoj koji bješe zavjetovao. A ona ne pozna čovjeka.
Sudije 11,39

Samo četiri dana u godini mogla je kontaktirati sa drugim osobama, isključivo ženskog pola.

I posta običaj u Izrailju
Da od godine do godine idu kćeri Izrailjeve da plaču za kćerju Jeftaja od Galada, četiri dana u godini.
Sudije 11,39-40

Inače taj " običaj" pominje se samo u ovom slučaju i  očigledno je  da njegovo trajanje tj praktikovanje trajalo odredjeno vreme tj " od godine ( početka posvećeništva Bogu) do godine (njene smrti) " tj.dok je Seila, po rabinskoj tradiciji to je bilo ime Jiftahove kćeri, bila živa.

Znam za tu teoriju, ali zašto se kaže da će ga "prinijeti kao žrtvu paljenicu"?

Redak 31 je kljucan za tumacenje. O tome kako ga "citamo" ovisi shvacanje dogadjaja.

Evo tri moguca "citanja" onog zadnjeg dijela koji je diskutabilan:

- "...bit ce Jahvin, i prinijet cu ga na zrtvu paljenicu"

- "...bit ce Jahvin, ili cu ga prinijeti na zrtvu paljenicu"

- "bit ce Jahvin, i prinijet cu Mu [Bogu] zrtvu paljenicu"

Prvo citanje je nekako najprirodnije, pa stoga nije cudno da vecina krscana smatra da je Jiftah prinio kcer kao zrtvu paljenicu Bogu.

Ipak, postoji tu puno pitanja (a malo sigurnih odgovora). Npr, zrtva paljenica se nikad nije prinosila iz zahvalnosti, vec zbog grijeha. Zatim, zrtva paljenica je uvijek bila musko, a nikad se zensko nije prinosilo kao zrtva paljenica.
A da ne spominjemo da je Bog striktno zabranio prinosenje ljudskih zrtava.

Zatim, Jiftahova kcer zacudjujuce smireno i ravnodusno prihvaca da njen otac ispuni zavjetovano na njoj.

Ima tu jos puno detalja koji nas navode na opciju trajnog djevicanstva.
Ali daleko od toga da mozemo biti sigurni... Ja osobno naginjem k toj opciji.

kainos je napisao/la:

Znam za tu teoriju, ali zašto se kaže da će ga "prinijeti kao žrtvu paljenicu"?

"Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima, bit će Jahvin, i njega ću prinijeti kao paljenicu Suci 11,31

31And it will be, whatever comes forth, that shall come forth from the doors of my house towards me, when I return in peace from the children of Ammon, shall be to the Lord, and I will offer him up for a burnt-offering."
לאוְהָיָ֣ה הַיּוֹצֵ֗א אֲשֶׁ֨ר יֵצֵ֜א מִדַּלְתֵ֚י בֵיתִי֙ לִקְרָאתִ֔י בְּשׁוּבִ֥י בְשָׁל֖וֹם מִבְּנֵ֣י עַמּ֑וֹן וְהָיָה֙ לַֽיהֹוָ֔ה וְהַעֲלִיתִ֖הוּ עוֹלָֽה:
https://www.chabad.org/library/bible_cdo/aid/15819/jewish/Chapter-11.htm

Gde se u masoretskom tekstu pominje "ko" ?
Koliko vidim rečeno je "šta", srednji rod.
Dakle odnosi se na životinje, ali Jiftah i tu pravi pogrešku jer moglo je izaći nešto nečisto i neprikladno za žrtvu.

Na hebrejskom ne pise "sto", nego imamo genericku prepoziciju "aser", koja moze znaciti "tko", "sto", "koji", "bilo sto", "bilo koji", itd - ovisno o kontekstu. Zbog toga u nekim prijevidima stoji "tko god", a u nekim drugim prijevodima stoji "sto god".

Smatram da su ispravniji prijevodi koji prevode "tko god". Zasto? Pa upravo sam objasnio da se rod prepozicije "aser" odredjuje u kontekstu. Hajde da vidimo uski kontekst u kojemu se nalazi rijec aser. U retku 31, prije i poslije rijeci "aser" se nalazi glagol "jatsa", koji znaci "izaci" (prvi put u qal participu, drugi put u qal imperfektu). U oba slucaja, taj glagol je muskoga roda.

Dakle, "koji izadje" je ispravniji prijevod nego "sto izadje".

Da sumiram: rijec "aser" sama po sebi nema rod, nego njen rod ovisi o kontekstu. U najuzem kontekstu te rijeci se nalazi glagol "jatsa" (izaci), koji je u tekstu muskoga roda. Zato je najispravnije rijec "aser" prevesti kao "tko god". Slicno imamo i u hrvatskom/srpskom jeziku - npr ne kaze se "koje (srednji rod) je izasao (muski rod)", nego "koji (muski rod) je izasao" (muski rod). Rodovi se moraju podudarati.

Medjutim, postoji jos jedan razlog zasto je Jiftah najvjerojatnije imao na umu osobu, a ne zivotinju. Naime, Jiftah nije samo rekao "tko god izadje", nego "tko god izadje da me susretne kada se vratim". Zivotinje nisu izlazile da "susretnu" nekoga. One su bile u svojim boravistima. Jiftah zacijelo ovdje nema na umu psa, koji je necista zivotinja i nije prikladan za zrtvu. Osim toga, u ono vrijeme psi nisu bili drzani u kucama, a samo u vrlo rijetkim slucajevima su bili drzani kao ljubimci. Ocito, Jiftah je na umu imao neke od svojih slugu koji bi isle da ga susretnu.

Prema tome, Serviuse Tulliuse, ovaj argument ti nije dobar. Ali prethodni argumenti koje si dao imaju dosta smisla. Npr. to da je obicaj godisnjeg "oplakivanja" Jiftahove kceri trajao samo za njenog zivota, buduci da ga ne nalazimo kasnije u tradiciji. Fraza "mijamim jamimah" ("od godine do godine", redak 40) moze imati znacenje trajnog (tj uvijek vazeceg) propisa, kao npr u Izlasku 13:10, ili moze imati znacenje redovitog obicaja koji traje za zivota jedne osobe, kao npr u 1 Sam 1:3 i 2:19.

Takodjer je zanimljivo da odmah nakon sto pise da je Jiftah ispunio zavjet na njoj, pise da ona nije upoznala muskarca. Zasto toliki naglasak na njenom djevicanstvu, umjesto da naglasak bude na njenoj smrti (koja se uopce ne spominje)? U redu, poznato je da je u ono vrijeme bila ogromna sramota da se necija loza ne nastavi, cak je to bila jedna od najtezih Bozanskih kazni... Ipak, zanimljivo da se redovito istice djevicanstvo, a ni jednom smrt...

Justin je napisao/la:

Na hebrejskom ne pise "sto", nego imamo genericku prepoziciju "aser", koja moze znaciti "tko", "sto", "koji", "bilo sto", "bilo koji", itd - ovisno o kontekstu. Zbog toga u nekim prijevidima stoji "tko god", a u nekim drugim prijevodima stoji "sto god".

Smatram da su ispravniji prijevodi koji prevode "tko god". Zasto? Pa upravo sam objasnio da se rod prepozicije "aser" odredjuje u kontekstu. Hajde da vidimo uski kontekst u kojemu se nalazi rijec aser. U retku 31, prije i poslije rijeci "aser" se nalazi glagol "jatsa", koji znaci "izaci" (prvi put u qal participu, drugi put u qal imperfektu). U oba slucaja, taj glagol je muskoga roda.

Dakle, "koji izadje" je ispravniji prijevod nego "sto izadje".

Da sumiram: rijec "aser" sama po sebi nema rod, nego njen rod ovisi o kontekstu. U najuzem kontekstu te rijeci se nalazi glagol "jatsa" (izaci), koji je u tekstu muskoga roda. Zato je najispravnije rijec "aser" prevesti kao "tko god". Slicno imamo i u hrvatskom/srpskom jeziku - npr ne kaze se "koje (srednji rod) je izasao (muski rod)", nego "koji (muski rod) je izasao" (muski rod). Rodovi se moraju podudarati.

Medjutim, postoji jos jedan razlog zasto je Jiftah najvjerojatnije imao na umu osobu, a ne zivotinju. Naime, Jiftah nije samo rekao "tko god izadje", nego "tko god izadje da me susretne kada se vratim". Zivotinje nisu izlazile da "susretnu" nekoga. One su bile u svojim boravistima. Jiftah zacijelo ovdje nema na umu psa, koji je necista zivotinja i nije prikladan za zrtvu. Osim toga, u ono vrijeme psi nisu bili drzani u kucama, a samo u vrlo rijetkim slucajevima su bili drzani kao ljubimci. Ocito, Jiftah je na umu imao neke od svojih slugu koji bi isle da ga susretnu.

Prema tome, Serviuse Tulliuse, ovaj argument ti nije dobar. Ali prethodni argumenti koje si dao imaju dosta smisla. Npr. to da je obicaj godisnjeg "oplakivanja" Jiftahove kceri trajao samo za njenog zivota, buduci da ga ne nalazimo kasnije u tradiciji. Fraza "mijamim jamimah" ("od godine do godine", redak 40) moze imati znacenje trajnog (tj uvijek vazeceg) propisa, kao npr u Izlasku 13:10, ili moze imati znacenje redovitog obicaja koji traje za zivota jedne osobe, kao npr u 1 Sam 1:3 i 2:19.

Takodjer je zanimljivo da odmah nakon sto pise da je Jiftah ispunio zavjet na njoj, pise da ona nije upoznala muskarca. Zasto toliki naglasak na njenom djevicanstvu, umjesto da naglasak bude na njenoj smrti (koja se uopce ne spominje)? U redu, poznato je da je u ono vrijeme bila ogromna sramota da se necija loza ne nastavi, cak je to bila jedna od najtezih Bozanskih kazni... Ipak, zanimljivo da se redovito istice djevicanstvo, a ni jednom smrt...

Možda i nije, hebrejski ne govorim pa ne mogu ni da prosudim ali znam da ga dosta rabina koristi kao argument.
U suštini ova tri pomenuta stanovišta su i najzastupljeni u rabinskoj egzegeza no ima i još jedna važna stvar koju treba spomenuti kada se nadjemo u ovakvim nedoumicama vezanih za tumačenje nejasnih stihova iz Pisma - naše tumačenje i apercepcija zapravo je i odraz našeg odnosa prema Pismu u celini a i više od toga - može pokazivati i šta nosimo u sebi. Stoga ne treba zanemariti ni taj psihološki momenat da ne spominjem i neke druge.
Inače sam stih se različito tumači dugo vremena a čini mi se da će tako i ostati svakako ne slučajno.

Slazem se da nase tumacenje Pisma uvijek pokazuje "sto nosimo u sebi". Dobro si to rekao.

Ako npr. dobro nazivamo zlom, a zlo dobrom, to pokazuje nas neobraceni karakter. U ovom konkretnom slucaju, ne znam da netko tumaci zrtvovanje kcerke od strane Jiftaha kao nesto dobro ili pohvalno.

Medjutim, takodjer se nas karakter otkriva kada nesigurno proglasavamo sigurnim, ili sigurno nesigurnim. Ovaj kriterij je veoma dobro primjenjiv na tumacenje ovog izvjestaja o Jiftahu, buduci da je u tekstu puno toga nesigurno. Stoga oni koji brzopleto i nepazljivo iznose neke procjene i tumacenja, u dogmaticnom duhu, itekako pokazuju sto nose u sebi.

Dakle ovim tekstom se ne mozemo posteno baviti bez da vrlo pazljivo istrazimo povijesni i literarni kontekst. Tradicija tumacenja nam ne pomaze puno, buduci da se tumacenja medjusobno jako razlikuju. Da bismo mogli prosuditi koje tumacenje je vjerojatnije, ne preostaje nam nista drugo nego pazljivo istrazivanje teksta i konteksta.

I opet se slazem s tobom brate da izgleda da je ovdje nemoguce biti sasvim siguran u vezi toga sto je Jiftah tocno uradio. Izgleda da konacni dokazi ne postoje, ni za jedno tumacenje.

Ali da ne radimo vise digresije, najbolje bi bilo da pod ovim topicom pokusamo iznijeti jos neke argumente koji idu u prilog nekom tumacenju...

Istrazujuci ovu temu, pronasao sam podatke koji dodatno kompliciraju tumacenje.

U Lev 5:4-6 stoji:
Ili kad tko prisegne, usnama nepromišljeno prozborivši da će učiniti zlo ili dobro, što god to bilo što je taj čovjek u prisezi nepromišljeno prozborio, bilo to i skriveno od njega, i on će, kad dozna, biti kriv za neku od tih stvari. 5 I dogodit će se, kad u nekoj od tih stvaribude kriv, da će priznati da je u tome sagriješio 6 te prinijeti Gospodu svoju naknadnicu za grijeh svoj što ga je počinio: žensko od sitne stoke, janje ili jare, kao okajnicu. Tako će svećenik nad njim izvršiti pomirenje zbog grijeha njegova.

Vidimo da cak i ako je Jiftah zavjetovao da ce osobu koja ga sretne spaliti kao zrtvu Bogu, zakon u Lev 5:4-6 omogucava Jiftahu da to ipak ne ucini, vec da umjesto toga prinese zivotinjsku zrtvu kao okajnicu.

Medjutim, najprije bi morao postati svjestan da je zgrijesio zavjetujuci se na takav nacin. Po svemu sudeci, on toga nije postao svjestan. To je malo cudno, jer premda je vrijeme sudaca poznato po masovnom otpadu od prave vjere, neposredno prije izvjestaja o Jiftahu (Suci 10:15-16) nalazimo da su se Izraelci masovno obratili Bogu i odstranili poganske bogove. Zavjeti su se davali javno. Zar je moguce da nitko nije Jiftahu ukazao na to da Jahve mrzi ljudske zrtve (cak ni tijekom ona 2 mjeseca dok je njegova kcer s prijateljicama oplakivala svoju sudbinu)?
A ako netko i jest, je li moguce da su svi leviti u tom periodu zaboravili na zakon o okajanju gresnog zavjetovanja iz Lev 5:4-6?

Medjutim, nista manje probleme nema ni teorija da je Jiftah Bogu zavjetovao osobu koja ga sretne dati u sluzbu Bogu u sator od sastanka. Naime, na temelju Lev 27:2-4, Jiftah je mogao otkupiti svoju kcer koju je zavjetovao u sluzbu Jahvi. Kako je moguce da mu nitko nije ukazao na taj zakon? Je li moguce da su svi leviti tog perioda zaboravili zakone? Dakle, kako god okrenemo, cini se da su i Jiftah i leviti slabo bili upoznati s Bozjim zakonima.

Zatim, veliki problem za teoriju trajnog djevicanstva je cinjenica da nigdje u SZ-u ne nalazimo konkretan propis o tome da neka zena koja je posvecena sluzbi u svetistu mora biti djevica. Neki prave vezu izmedju Jiftahovog zavjeta i nazirejskog zavjeta, ali ne postoji primjer nazireja u Bibliji koji je zivio celibatski (Samuel i Samson su obojica imali zenu).

Kada sve ove dokaze stavimo zajedno, mozda cak teorija o zrtvovanju ima vise smisla... ?

Justin je napisao/la:

Istrazujuci ovu temu, pronasao sam podatke koji dodatno kompliciraju tumacenje.

Kada sve ove dokaze stavimo zajedno, mozda cak teorija o zrtvovanju ima vise smisla... ?

Justine vidim da si bio vredan i sakupio dosta zanimljivih i korisnih informacija koji bacaju malo više svetla na intrigantne i, mora se priznati nedorečene i nejasne, stihove ali trebamo uzeti u obzir i sledeće

Suci 11,29 Duh Jahvin siđe na Jiftaha te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca.
Suci 11,30 I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce,
Suci 11,31 tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu.

Kao i

Hebrejima 11,29 Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani pokušaše, ali se potopiše.
Hebrejima 11,30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda.
Hebrejima 11,31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode.
Hebrejima 11,32 I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem li raspredati o Gideonu,
Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima,
Hebrejima 11,33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima

Svakako i ja ću pogledati šta se još može nači o tumačenju stihova koji nas bune, mada znam da i rabinska egzegeza nije puno drugačija niti mudrija od onoga što smo mi dosad ovde izneli.

U svakom slučaju  pitanje na kraju onoga što si napisao je razložno, možda čak i izvesno ali ipak - da se ne ogrešimo o  nepromišljenog i impulsivnog Jiftaha pa da mu ne pridodamo i najgore što se može zamisliti ?

To sto je Jiftah naveden u Hebrejima 11 kao Bozji vjerni sluga zajedno s Gideonom, Barakom, Samsonom, Davidom i drugima, ne znaci da Bog odobrava svako djelo koje je on ucinio. Prakticki svi nabrojani su cinili grijehe, cak i strasna zlodjela. Gideon je bio idolopoklonik, Samson razvratnik, David preljubnik i ubojica. Dakle oni su tamo nabrojani zato sto su inace bili vjerni, bez obzira sto su u nekim trenucima otpali ili grijesili. Oni su nam uzor u vjeri, a ne u nevjeri, naravno. Samo je jedan savrseni Uzor u Bibliji - Isus.
Ako je Jiftah imao dobre namjere, ali je zbog slabog poznavanja Bozjeg zakona zrtvovao kcer, ne vidim kako je on zbog toga gori od Davida, koji je, poznavajuci dobro Bozju volju, svjesno grijesio uzimajuci tudju zenu silom i ubijajuci njezinog muza da zastiti svoj ugled. Zato, ako je David na tom popisu, zacijelo tamo moze biti i Jiftah.

A to sto pise da je Duh Bozji dosao na Jiftaha takodjer ne pokazuje da on nije zrtvovao kcer. Zasto? Pa zato sto u tekstu ne pise da ga je Duh Bozji nagnao da to zavjetuje, nego ga je nagnao da ..."pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca."

A on se zavjetovao Bogu neko vrijeme nakon toga (mozda je proslo i nekoliko tjedana ili cak mjeseci, ne znamo). Dakako, ako bi pisalo da ga je Bozji Duh potaknuo na taj zavjet, to bi bio jak argument. Ali ne pise to. Znamo da je i na Samsona i druge licnosti sisao Bozji Duh, pa su nakon toga radili svakakve gluposti.

Sto se tice prijevoda i tumacenja retka 31, gore sam naveo dva alternativna prijevoda, od kojih je jedan cesto koristen od strane rabina koji zagovaraju trajno djevicanstvo Jiftahove kceri:
"...bit ce Jahvin, ili cu ga prinijeti na zrtvu paljenicu"

Medjutim, takav prijevod je dosta upitan...

Sto vise istrazujem, sve vise mi se cini da je teorija o trajnom djevicanstvu na vrlo klimavom temelju...

Justin je napisao/la:

Ako je Jiftah imao dobre namjere, ali je zbog slabog poznavanja Bozjeg zakona zrtvovao kcer, ne vidim kako je on zbog toga gori od Davida, koji je, poznavajuci dobro Bozju volju

Po nekim rabinskim tumačenjima iznetim u Midraš Raba gore navedeno smatra se glavnim razlogom ,navodne, kazne Božije nad Jiftahom odn. bolesti zbog koje mu je otpadao deo po deo tela i sahranjivan po različitim gradovima Gileada. Takodje, zato što nije otišao kod Jiftaha i upoznao ga sa ispravnim tumačenjem propisa i Zakona Božijeg sa čime bi bilo izbegnuto žrtvovanje Jiftahove kćeri kažnjen je i tadašnji Prvosveštenik i prorok čije sam ime zaboravio.
Sa druge strane Rambam, odn. Majmonid, smatra tezu o posvećeništvu i sačuvanom devičanstvu neupitnom.

No Justine možda bi trebalo da izadjemo malo i iz tog čisto istorijskog, doslovnog egzegetskog pristupa tumačenju ovih stihova, možda bi trebalo iste razmotriti i u simboličnom, prenesenom i u moralno-etičkom smislu ?
Šta bi nam oni tada govorili o  stavu da je ćerka žrtvovana, i o onom drugom, da je posvećena Gospodu?

Najprije brate moramo imati neku kriterij po kojemu mozemo odrediti je li tekst simbolika ili doslovna povijest. Ja osobno ne vidim nikakve naznake da se radi o simbolici. Citavo vrijeme, kroz cijelu knjigu Sudaca, opisuje se povijest. Ne vidim neki prijelaz ni u literarnoj formi ni u narativu, koji bi oznacavao pocetak nekog simbolickog ili figurativnog izlaganja...

Možda si u pravu, možda je moguće stihove razmatrati jedino u istorijskom smislu i shvatati ih doslovno ali neki rabini komentarišući stihove o kojima razgovaramo ne tumače ih kao narativno alegorijske ili simbolične već u odredjenim izrazima nalaze višeznačni simbolizam odredjenih sintagmi, na šta sam inače i ja mislio, pa tako planine u koje Jiftahova kćer odlazi prepoznaju kao Shedrin, žrtvu kao posvećeništvo, godišnji obred žaljenja kao posete i obilazak Jiftahove kćeri koja je posvećena Gospodu služila pri Šatoru itd. Sa druge strane ,a što ja smatram važnim , bilo šta da je Jiftah uradio, bilo koji izbor koji je doneo kao i motivi koji su ga na to pokretali moraju unutar sebe nositi odredjenu poruku, značenje, moralnu pouku koji nam se prenose sa ovom pričom. Ovde moram istaći da se Jiftahu u Pismu ništa izričito ne spočitava, naprotiv suprotno je, jer osim što je spomenut kao bogougodan u Hebrejima 11 pomenut je i u 1. Samuilovoj, glava 12 sa sličnim, pohvalnim konotacijama, štaviše on je od Boga izabran i Duhom Božijim rukovodjen.

1. Samuelova 12,10 I opet su vapili Jahvi za pomoć govoreći: `Zgriješili smo jer smo ostavili Jahvu i uzeli služiti baalima i aštartama; izbavi nas sada iz ruku naših neprijatelja pa ćemo ti služiti!`
1. Samuelova 12,11 I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli živjeti bez straha.

Ako je suština našeg tumačenja u doslovnosti, kulturalnosti, istoričnosti i linearnosti egzegeze per se onda radi bolje sagledavanje pozadine ovog dogadjaja moramo dati i sledeće odgovore

Da li je u to vreme bilo sveštenika Izrailja koji bi obavili obrednu pripremu žrtve paljenice onako kako je propisano u Levitima?
Levitski zakonik 1,6 Potom neka se žrtva sadre i rasiječe na dijelove.
Levitski zakonik 1,7 Neka sinovi Aronovi, svećenici, nalože vatru na žrtveniku i na vatru metnu drva.
Levitski zakonik 1,8 Neka zatim sinovi Aronovi, svećenici, naslažu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na žrtveniku.
Levitski zakonik 1,9 Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka svećenik sve sažeže u kad na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.`
Levitski zakonik 1,10 Ako bi htio prinijeti za žrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca ili koza - neka prinese muško bez mane.
Levitski zakonik 1,11 Neka ga zakolje pred Jahvom, na žrtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, svećenici, zapljusnu žrtvenik krvlju sa svih strana.
Levitski zakonik 1,12 Potom neka je rasijeku na dijelove, a svećenik neka ih, s glavom i lojem, naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku.
Levitski zakonik 1,13 Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda svećenik neka sve prinese i na žrtveniku sažeže. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.

Da li je ustvari Jiftah bio nevernik i kome je žrtva prineta ?
Levitski zakonik 18,21 Ne smiješ dopuštati da koje tvoje dijete bude žrtvovano Moleku; ne smiješ tako obeščašćivati ime Boga svoga. Ja sam Jahve!

Ako se pozvamo na to da je Jiftah pogrešno razumeo Zakon i da je
Brojevi 30,2 Zatim reče Mojsije glavarima plemena Izraelovih: "Ovo je Jahve naredio.
Brojevi 30,3 Ako koji čovjek učini zavjet ili se uz zakletvu obveže da će se nečega odreći, neka ne krši svoje riječi; neka izvrši sve što iz njegovih usta izađe!
ovaj propis smatrao pretežnim no zašto onda ne bi mogli pretpostaviti da je bio bio upoznat i sa  
Levitski zakonik 27,2 "Govori Izraelcima i reci im: `Ako tko zaželi podmiriti Jahvi zavjet što vrijedi koliko čovjek,
Levitski zakonik 27,3 neka ti je mjerilo: muškarca od dvadeset do šezdeset godina starosti procijeni pedeset šekela u srebru, prema hramskom šekelu,
Levitski zakonik 27,4 a žensku procijeni trideset šekela.
a svakako tako bitna Zapovest kao što je
Ponovljeni zakon 12,31 Nemoj onako postupati prema Jahvi, Bogu svome. Ta Jahvi je zazorno i mrsko sve što su oni činili svojim bogovima. Čak su svoje sinove i kćeri spaljivali u čast svojim bogovima.
nije mu mogla biti nepoznata jer u Pismu da se videti da Jiftah nije samo surovi, sirovi ratnik već i da dobro poznaje istoriju i tradiciju Izrailja
Suci 11,12 Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima između tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?
Suci 11,13 Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!
Suci 11,14 Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca
Suci 11,15 i poruči mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju,
Suci 11,16 nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš.
Suci 11,17 Tada je poslao Izrael poslanike edomskom kralju s molbom: `Htio bih proći kroz tvoju zemlju!` Ali ga edomski kralj ne posluša. Poslao ih je i moapskom kralju, ali ni on ne htjede, te Izrael ostade u Kadešu.
Suci 11,18 Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelazeći granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska međa.
Suci 11,19 Izrael posla zatim poslanike Sihonu, amorejskom kralju, koji je vladao u Hešbonu, i poruči mu: `Pusti nas da prođemo kroz tvoju zemlju do mjesta koje nam je određeno.`
Suci 11,20 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da prođe preko njegova područja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom.
Suci 11,21 Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to područje.
Suci 11,22 Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana.
Suci 11,23 I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati?
Suci 11,24 Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo!
Suci 11,25 Po čemu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega?
Suci 11,26 Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po svim gradovima na obali Jordana - evo, već tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli?
Suci 11,27 Nisam ja tebi skrivio nego ti meni činiš krivo ratujući protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi između sinova Izraelovih i sinova Amonovih.
Suci 11,28 Ali kralj Amonaca ne posluša riječi što mu ih je poručio Jiftah.

I na kraju pitanje koje se samo nameće i prevazilazi kontekst istoričnosti na kojem se insistira a koje je Kainos i postavio započinjući ovu temu svakako uvidjajući njegovu važnost  - da li je i zašto Gospod dopustio da Jiftah prinese na žrtvu sopstveno dete ?

Tekst ne moze istovremeno biti povijest i alegorija, (jer alegorija je prosirena metafora, tj prica koju se ne treba doslovno shvatiti, nego svaki kljucni element price ima simbolicko znacenje, npr Isusova prica o sijacu), premda moze biti istovremeno povijest i tipologija (npr Isus je tipoloski tumacio Jonin trodnevni boravak u velikoj ribi). Buduci da koliko znam NZ nigdje ne tumaci Jiftahovo postupanje s kceri na tipoloski nacin, nemamo ni razloga smatrati taj izvjestaj tipologijom. A to sto neki rabini uzimaju neke rijeci alegorijski, po meni je cisto proizvoljno tumacenje, buduci da svatko moze na taj nacin odrediti bilo koju rijec ili sintagmu da ima preneseno znacenje.

Sto se tice moralne poruke, naravno da povijesni izvjestaji u Bibliji imaju svoju moralnu i duhovnu poruku. Oni nisu tamo iznijeti prvenstveno radi preciznog opisa povijesti, nego upravo kako bi se iznijela velika prica o Bozjem odnosu prema svijetu i svom narodu. Svaki povijesni izvjestaj u Bibliji je jedna slagalica u velikoj prici Bozjeg plana spasenja covjecanstva.
Zasto u izvjestaju o Jiftahu nemamo iznesene samo pohvalne aktivnosti Jiftaha, nego takodjer i njegove greske i grijehe? Pa to je uzorak po kojemu se svi vjerni Bozji sluge opisuju, zar ne? Biblija ne iznosi kult licnosti, nego bez uvijanja otvoreno opisuje grijehe Bozjih slugu, kao pouku za nas da ne mislimo da je itko pred Bogom bez mane i takodjer kako bismo izvukli principe po kojima bismo mi mogli paziti na sebe da ne ponavljamo njihove greske i grijehe.

1 Samuelova 12:11 ne pohvaljuje Jiftahov zavjet, nego to sto je kroz njega Bog odbranio svoj narod od neprijatelja.

Dobro pitas je li u ono vrijeme bilo svecenika koji bi obavio zrtvovanje na propisan nacin. Jer Jiftah ocito nije razumio ni osnovne stvari o zrtvi paljenici:
- da mora biti musko
- da ju prinosi svecenik na propisan nacin
- da se ne prinosi iz zahvalnosti, vec zbog grijeha
- da je to uvijek zivotinjska zrtva, a nikad ljudska.

Ocito u tom periodu imamo masovan zaborav i zapostavljanje Bozjih zakona i propisa. To vidimo i po tome sto Jiftahu nitko nije objasnio da moze otkupiti kcer koju je zavjetovao Jahvi (Lev 27, kojeg i ti citiras), te da se moze pokajati zbog pogresnog zavjeta (Lev 5:4-6), kao i da je Bogu mrska ljudska zrtva (Pnz 12:31, kojeg citiras).
Dakle Jiftah ocito nije poznavao te propise, jer da jest, zar ne bi otkupio svoju kcer? Jer i tekstu se jasno vidi koliko je bio zalostan kada je ona bila prva koja ga je susrela...Da je on poznavao zakone, ne bi pao u ocajanje, jer bi znao da zavjet moze ponistiti, kao i da ju moze otkupiti, ako ju je zavjetovao za sluzbu Jahvi.
A to sto je Jiftah poznavao izraelsku povijest nije garancija da je poznavao i sve zakone iz Levitske knjige, koja je imala funkciju "prirucnika" za levite i njihove sluzbe. Ustvari, po svemu sudeci, ni Jiftah ni leviti toga vremena nisu bili dobro upuceni u te zakone.

A zasto je Bog dopustio da Jiftah prinese svoju kcer na zrtvu, ako je sprijecio da Abraham zrtvuje svoga sina? Pa Abraham je to ucinio na Bozju zapovijed, i znamo da je to bil test. A u slucaju Jiftaha, on to cini po svom nahodjenju, kao sto su to cinili mnogi Izraelci i prije i poslije njega, u periodima otpada. Doduse, vjerojatno su najcesce ljudske zrtve prinosili Molohu, ali moguce je da su i Jahvi. Mogli bismo pitati zasto Bog nije sprijecio svaku od tih zrtava? Ocito nije. Bog ocito ne radi na nacin da uvijek intervenira kada mi radimo gluposti... Upravo na grijesima Bozjeg naroda mozemo uciti vazne pouke o tome sto je Bogu mrsko i na koje sve nacine mozemo otpasti od vjere i kako da se zastitimo od toga. Na Jiftahovom primjeru mozemo nauciti da trebamo pazljivo istraziti Bozju volju prije nego sto Mu nesto zavjetujemo (vidi npr Propovjednik 5:1-5).

Nisam siguran da se trebamo osloniti previše na uslovno dispenzacionalistički egzegetski pristup, naročito ako želimo da u razmatranja uzmemo i rabinska tumačenja koja počivaju ne samo na midrašima već i na pešeru a upravo rabinska tradicija tumačenja, ona posle Filona, ne samo da je u osnovi alegorijska no je bitno uticala i na hrišćanska tumačenja Starog Zaveta a samim tim i na tumačenje stihova kojima se i mi bavimo. Takodje nije moguće insistirati na istoričnosti i tipologiji negirajući istovremeno vrednost i značaj simboličnog i prenesenog značenje a na kojima tipologija zapravo i sama počiva.
Zbog toga se moramo odrediti i koja će merila biti valjana za nas – hermeneutička ili egzegetska i to ne samo zbog ovih stihova, a mislim da smo već sumirali i prevazišli sve što je o njima do sada napisano u ovom delu sveta a može se naći na netu, no i nekih drugih kojih će, nadam se, biti i ubuduće i zbog čega bi trebalo izbeći ono što si već prepoznao kao mogući problem i nazvao proizvoljnim tumačenjima. No da bi ih uspešno izbegli prvo ih moramo prepoznati a za to nam je potrebna usaglašenost i nekakva pravila prihvatljiva svima ili bar većini.
Ako su to hermeneutička pravila potrebno je izaći iz okvira biblijskog i prihvatiti multidisciplinarni naučno-metodološki pristup i onda ćemo imati istorijsku pouzdanost tačnu u onoj meri u kojoj su podaci sa kojima baratamo tačni i dokazljivi a zaključci nepristrasni tj koliko smo sposobni da prevazidjemo jaz koji nas odvaja od biblijskih pisaca vremenom, udaljenosti, jezikom i kulturom pridržavajuči se striktno metodoloških načela istraživanja.
Ukoliko se odredimo ka egzegetskoj metodi onda se moramo postaviti i prema kojoj – onoj koja intepretaciju zasniva na istorijskom, literarnom tumačenju bez tipoloških implikacija ili na onu drugu koja u sebe uključuje i duhovni smisao koji nije ograničen doslovnošću teksta.
Po meni bilo bi najbolje i najprimerenije osloniti se na savremenu teološku egzegetsku metodu koja podrazumeva da osim literarnog, alegorijskog, moralnog , anagogijskog (eshatološkog) principa treba uzeti u obzir i nadahnuće onoga koji tumači i iste principe adekvatno primenjuje težeći ka dubljem smislu i istini u podjednakoj meri kao i formalnom rešenju nekoga spekulativnog problema.
Izvinjavam se na digresiji od teme.

Ja ovdje vidim samo doslovno tumacenje kao validno. Takodjer mozemo, kako sam rekao, izvuci i moralne pouke. Ali ne vidim da bi se tekst trebao tumaciti alegorijski, ni anagogijski. Razlog za to sam objasnio - alegorija i povijest se medjusobno iskljucuju. A ne vidim ni eshatolosku relevantnost u doticnom izvjestaju. Ali uvijek sam otvoren da mi netko iznese drukcije stajaliste pa mozemo raspravljati o tome...

I ne tvrdim da ima eshatološko značenje no mislim da ne treba isključiti anagogijsko a ni alegorijsko. Smatram da se stihovi,u ovom slučaju, mogu tumačiti u istorijskom smislu, tj. u onom smeru kojem si ti sklon  da analiziraš iste, ali i u  moralno-etičkom kojem sam skloniji očigledno ja a samim tim ne mogu isključiti mogućnost alegorijskog tumačenja. U takvim okolnostimaa obično dolazi do nepudodarnosti u stavovima, mišljenjima i zaključcima što verujem da ti je to posredno poznato iz istorije ili lično iz sličnih forumskih ili diskusija neke druge vrste.
No to ne znači da ću  apriorno odbijati svaki tvoj razložan i očigledan zaključak a verujem i da ti imaš sličan stav.

Uostalom o Jiftahu više znam sada no kada smo započeli raspravu ,mada mislim da je razgovor više odgovarajući izraz, a samim tim sam i radoznao da vidim da li si otkrio i saznao još nešto.