SVAĐA (piše: Jelić Živko) GAL 5:19-21 A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, SVAĐA, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti. Siguran sam da nas vrlo malo ima problema sa vračanjem... Htio sam navesti još neke od upravo opisanih oblika ponašanja, ali sam shvatio da kod većine njih postoji i puno suptilniji oblik od onog jednostavnog koji nam prvi pada na pamet, tako da mislim da su i kod kršćana mogući takvi oblici ponašanja. O tome bi se možda detaljnije trebalo govoriti u jednoj od narednih tema kako bismo kod svih tih osobina shvatili i odbacili i njihov suptilni – neprimjetni oblik koji možda ipak prakticiramo budući da je posljedica toga veoma brutalna i konačna – gubitak spasenja za takvu osobu. Tako za sada sa najvećom sigurnošću mogu reći da najvjerojatnije nitko od nas nema problem samo sa vračanjem. Ono o čemu bih htio da razmišljamo jest nešto čemu je sklon veliki dio nas – možda čak i svi. Svađe. Razmišljajući o ovoj temi, pomislio sam da će ona biti vrlo kratka, konkretna i jasna, ali ona to nije ni približno. Razmišljajući samo o tome oko čega su se ljudi u stanju svađati, shvatio sam da se o ovoj temi može napisati prilično debela knjiga. Mislim da u praksi ne postoji to što ne može biti povod svađi. Sotona dakle, ima prilično veliki arsenal na raspolaganju kako bi naš karakter ukaljao tom pogubnom sklonošću. Nabrajati sve ono oko čega se dvoje ljudi mogu posvađati trajalo bi unedogled, stoga ćemo prijeći na samu srž svađa. A ona ima svoj korijen u ljudskom karakteru. Sklonost svađanju nije karakterna crta sama po sebi. Ona iz nečega proizlazi. Nažalost, ona može proizaći iz nekoliko karakternih crta, a ne samo iz jedne i to je razlog zašto ljudi svoje više ili manje zamršene situacije teško rješavaju bez svađa. Važno je da shvatimo koje su to karakterne crte koje su izravan uzročnik svađe. - oholost - bezobzirnost - nestrpljivost - sebičnost - lijenost - samoljublje - zavist - mržnja - ljubomora... Mogao bi se od svega ovoga praviti jedan vrlo kompliciran grafikon o tome što proizlazi iz čega, ali to nije toliko važno za onoga tko želi iskreno shvatiti i pobijediti tu sklonost u sebi. Svađa je, dakle, jedan od načina rješavanja više ili manje zamršenih situacija. Budući da smo mi vrlo emotivna bića, postoje situacije koje je nemoguće riješiti bez svađe, poput preljuba, i slično. U takvim situacijama nas očaj i pomućena životna ravnoteža navedu na veoma čudne i ružne stvari. Iako se teoretski i one mogu rješavati bez svađe, praksa je malo drugačija. Znajući tu činjenicu i apostol Pavao nas uči: EFE 4:26 Srdite se, ali ne griješite! Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom. Kada jedan razgovor ili raspravljanje postaje svađa? Čuli smo pojam "izbačen iz takta". On je možda najbliže i najjednostavnije pojašnjenje trenutka kada razgovor ili rasprava prelaze u svađu. Svađa počinje onoga trenutka kada jednu od strana prestane biti briga za to kako će riječi i postupci koji će uslijediti djelovati na onoga s kim razgovara. Drugim riječima kada se više ne mari hoće li sugovornik biti povrijeđen ili ne. Dakle, ljutnja nas navede da postanemo bezobzirni. A ona opet vodi do puno ružnijih stvari koje ćemo kasnije spomenuti. S druge strane postoje žučni i teški razgovori koji ne moraju prerasti u svađu. Da rasprava nije svađa znamo po slijedećem: - nema vrijeđanja - nema ponižavanja - nema vikanja - nema predbacivanja davnih prošlih događaja - nema okrivljavanja Mislim da na ovo Pavao poziva kada kaže da srdeći se, ne griješimo. Ukoliko imamo problem koji nas tišti, promjenu koju bismo željeli postići u ponašanju druge osobe prema nama ili općenito, ako smo emotivno povrijeđeni ili ako nam je netko nanio neku nepravdu, mi se NE MORAMO svađati. Postoje različiti načini rješavanja problema bez svađa: - možemo jednostavno zamoliti - možemo neizravno spomenuti svoja očekivanja - uvijek govoriti razgovijetno i jasno (izbjegavati - ... ja mislim da on misli...) - trebamo voditi računa da i mi ispunjavamo očekivanja drugih - razgovor – puno razgovora – upoznavanje potreba našeg bližnjeg... - pokazivanje dobre volje s vlastite strane - izbjegavati "tutorstvo" Budući da smo mi ljudi vrlo različiti i volimo različite stvari, ne sviđaju nam se različite stvari, imamo različite prioritete, različite interese, različite ukuse i budući da su neke od tih osobina utkane u našu osobnost i ne mogu se mijenjati, često ostaju nesuglasice i neusklađenosti koje se ne mogu riješiti već se treba s njima naučiti živjeti. Budući da je i sve to vrlo čest povod svađama koje nikuda ne vode, treba naučiti spriječiti svađu. Kako spriječiti svađu? - sjetiti se da sam kršćanin i da želim tvrditi da Krist živi u meni - nedoumice i tabu teme treba razjasniti do kraja - samoispitivanje vlastite nesavršenosti - samoispitivanje vlastite spremnosti na kompromis i toleranciju. - razmišljanje o tome kuda vodi ta svađa – kakvo rješenje nudi – vagnuti rješenje i stres - ponekad je mudro, ukoliko se približavamo nekoj "vrućoj" temi skrenuti tok razgovora. Primjeri izbijanja svađa, pronalaska rješenja bez svađa i prekidanje svađa: Ø Netko je zakasnio ili nije došao na dogovoreni sastanak. Vrijedno ljutnje, vrijedno svađe, vrijedno vrijeđanja... - Moguća rješenja – otići s mjesta sastanka, nervozno telefonirati i pitati zašto kasni, sačekati i nakon susreta ljutito šutjeti, početi prigovarati, vrijeđati i vikati... no, što smo time dobili? Pokvarili smo ostatak dana i sebi i drugome, rekli što možda nismo mislili, unijeli nepotrebnu žuč i nervozu u odnos – a problem je ostao neriješen. Mi smo oštećeni jer smo morali čekati bez veze. Je li svađa pomogla rješavanju problema? NIJE! Sve je ostalo isto s tim da smo si još nepotrebno navukli loše posljedice koje nosi svađa. · Rješenje – Kroz humor "primijetiti" kašnjenje. Kroz jedan od narednih dana spomenuti koliko nas smeta kašnjenje. Ukoliko se ništa ne dogodi, i sami kasniti na sastanke s tom osobom. Ø Netko nas je slučajno zaprljao sa sladoledom. Vrijedno ljutnje, vrijedno svađe, vrijedno vrijeđanja... Moguća rješenja – ljutito ga pogledati, izvrijeđati ga, zaprljati ga vlastitim sladoledom... Što smo postigli time? Je li mrlja od sladoleda sišla našim vikanjem? Nije. Je li nam lakše? Nije, samo smo postali još jednom svjesni svojih karakternih mana. Nitko nas neće namjerno zaprljati sladoledom. I toj osobi je žao i bez naših izraza lica i vrijeđanja. · Rješenje – sa smiješkom prihvatiti ispriku i reći da se to moglo svakom dogoditi. Ø Netko nam je na cesti oduzeo prednost prolaza Vrijedno ljutnje, vrijedno svađe, vrijedno vrijeđanja... Moguća rješenja – trubiti sirenom, rukama pokazivati umne sposobnosti tog vozača, vrijeđati ga verbalno... što smo postigli time? Ništa. Ništa ne mijenja činjenice koje su se upravo zbile. Vikali ili ne, ljutili se ili ne, bili nepristojni ili ne – to se dogodilo. · Rješenje – ne učiniti ništa, osim zahvaliti Bogu što se ništa gore nije desilo. Ø Susjedov pijetao vas budi svako jutro u pola pet Vrijedno ljutnje, vrijedno svađe, vrijedno vrijeđanja... Moguća rješenja – ubiti pijetla, buditi telefonom susjeda svako jutro kada vas probudi njegov pijetao, ljutito reći susjedu da vas njegov pijetao budi svako jutro, vrijeđati susjeda zbog bezobzirnosti... što smo postigli time? Sigurno je da nismo doprinijeli dobrosusjedskim odnosima. Zagorčali smo si život u vlastitom dvorištu zbog svađe sa susjedom. · Rješenje – lijepo i ljubazno recite susjedu da vas njegov pijetao budi i objasnite mu da kokoši ne trebaju pijetla da bi nosile jaja. Možda čovjek nije ni svjestan da vam pravi problem njegov pijetao. Ø Dijete je prosulo sok, ispustilo sladoled, razbilo čašu, ogrebalo auto... Moguće rješenje: derati se na dijete, istući ga, odrediti kaznene mjere... · Rješenje – ovisno o tome pokazuje li dijete žaljenje zbog učinjenog ili ne. Ako pokazuje, najveća kazna mu zapravo jest sama činjenica da je napravilo štetu. Ako ne pokazuje, navesti ga da shvati vašu žalost zbog toga. Ne vašu ljutnju i gnjev, već žalost i eventualni trošak... Ø Žena nam stalno prigovara da ostavljamo svoje stvari svuda po kući, da zaudaramo, da smo neobrijani, nepažljivi prema njoj... Vrijedno ljutnje, vrijedno svađe, vrijedno vrijeđanja... Moguća rješenja – otresati se na ženu, prigovarati njoj što često jedete zagoreno jelo, da je debela, da ne zna kuhati, da je rastrošna, da je lijena... što smo time postigli? Postigli smo da smo si učinili pakao od braka. · Rješenje – popravimo se! Nemojmo ostavljati stvari po kući, tuširajmo se redovito, budimo pažljiviji prema ženi. · Ista stvar vrijedi i za žene, umjesto da se protiv prigovora na njihovo kuhanje, rastrošnost i lijenost bore protuprigovaranjem, trebaju se i one popraviti. To je puno bolje nego ustrajavati na svađi i na inatu. Možda se nekome lakše svađati nego mijenjati, ali Bog od nas ne traži da si ugađamo već da svoj karakter oblikujemo u skladu sa Njegovim. Ovo je vrlo važno. Za svađu je potrebno dvoje. Postoji izreka da jedan novčić ne može u džepu zvoniti sam. Vjerojatno najbolje savjete možemo naučiti od čovjeka kojemu je Bog dao najviše mudrosti. IZR 15:1 Blag odgovor ublažava jarost, a riječ osorna uvećava srdžbu IZR 15:18 Gnjevljiv čovjek zameće svađu, a ustrpljiv utišava raspru. IZR 17:14 Zametnuti svađu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svađa izbije, udalji se! IZR 16:32 Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada IZR 17:19 Grijeh ljubi tko ljubi svađu, i tko visoko diže svoja vrata, traži propast. Dakle, ako je svađa i počela bez obzira sa koje strane – ja sam taj koji je može prekinuti. Postoje razni načini za to. - smislom za humor (na svoj račun ili na račun sugovornika) - ne uzvraćati povišen ton - tražiti objašnjenje za uvredu - pitati kuda vodi ova svađa, reći da nema potrebe za svađanjem - poziv za rješavanje problema normalnim razgovorom - Biblijski načini rješavanja svađa – uzvratiti na zlo – dobrim. "Pregorjeti štetu" Svađa – ogledalo karaktera – razlog gubitka spasenja. Budući da može proizaći iz mnoštva karakternih osobina, sklonost svađama nam samo potvrđuje našu neodložnu potrebu za samo ispitivanjem vlastitih slabosti u podnožju križa. Sami ne možemo izgraditi svoj karakter, ali nam je zato Bog spreman pomoći u tome. On je umro za nas, ali nije stao samo na tome već nam želi i pomoći da postanemo što sličniji Njemu kako bi nas jednoga dana mogao uzeti k Sebi. |
| |