Kakave je etike krscanin ......?

Kakave je etike i kakvog morala,krscanin,koji namjerno pokusava provocirati druge ljude,nije li to malo djelo neprijatelja ljudskog roda?
Kako se ponasati prema takvom covjeku,a Bogu ne sagrjesiti?
Kako na to djelo gleda Bog?

Po mom mišljenju mnogi od takvih ustvari ne žele provocirati već skrenuti pažnju na sebe.Smatram da su to ogorčene osobe kojima je teško prihvatiti sebe,pa im je ujedno teško prihvatiti i druge,ili su previše usredotočene na sebe da bi mogle i željele vidjeti druge.Nije važno da li se nazivaju kršćanima,već da li to jesu?
Kako se ponašati prema takvom čovjeku teško je pitanje.Ako ga ignoriraš nije u redu,a opet ako reagiraš ispada da napadaš.U tim situacijama treba biti bezazlen kao golub,a mudar poput zmije.
Mislim da je moliti za takvu osobu jedini ispravni korak,i pokušati u blagosti skrenuti mu pažnju da njegove riječi nanose nekome bol ili nepravdu.Ako je dotičnoj osobi imalo stalo do Božjeg mišljenja,shvatit će;ako ne.....

Provociranje drugog nikako ne može biti dio kršćanstava.
Meni je uvijek u takvim situacijama na srcu veća tuga zbog takve osobe nego zbog onih koji su provocirani,jer sam uvjerena da Božjim očima to nije ugodno.
Činiti drugom što želiš da se tebi čini tu ima puno smisla i mnogo pomaže.Svi bi mi trebali krenuti od sebe.
Svi mi griješimo mnogo puta,no jako je važno priznati(po meni čak i hrabro) i moliti za oproštaj u takvim situacijama.Problem današnjice je taj da je ljudima lakše sve drugo nego reči:"Oprosti!"
Kako možemo uopće doći k Ocu ako nismo oprostili ili molili za oprost one kojima smo nanijeli bol?
Danas je mnogo boli na svijetu i bez namjernih provokacija.

magdalena je napisao/la:

Po mom mišljenju mnogi od takvih ustvari ne žele provocirati već skrenuti pažnju na sebe.Smatram da su to ogorčene osobe kojima je teško prihvatiti sebe,pa im je ujedno teško prihvatiti i druge,ili su previše usredotočene na sebe da bi mogle i željele vidjeti druge.Nije važno da li se nazivaju kršćanima,već da li to jesu?
Kako se ponašati prema takvom čovjeku teško je pitanje.Ako ga ignoriraš nije u redu,a opet ako reagiraš ispada da napadaš.U tim situacijama treba biti bezazlen kao golub,a mudar poput zmije.
Mislim da je moliti za takvu osobu jedini ispravni korak,i pokušati u blagosti skrenuti mu pažnju da njegove riječi nanose nekome bol ili nepravdu.Ako je dotičnoj osobi imalo stalo do Božjeg mišljenja,shvatit će;ako ne.....

Provociranje drugog nikako ne može biti dio kršćanstava.
Meni je uvijek u takvim situacijama na srcu veća tuga zbog takve osobe nego zbog onih koji su provocirani,jer sam uvjerena da Božjim očima to nije ugodno.
Činiti drugom što želiš da se tebi čini tu ima puno smisla i mnogo pomaže.Svi bi mi trebali krenuti od sebe.
Svi mi griješimo mnogo puta,no jako je važno priznati(po meni čak i hrabro) i moliti za oproštaj u takvim situacijama.Problem današnjice je taj da je ljudima lakše sve drugo nego reči:"Oprosti!"
Kako možemo uopće doći k Ocu ako nismo oprostili ili molili za oprost one kojima smo nanijeli bol?
Danas je mnogo boli na svijetu i bez namjernih provokacija.

Amen

Ja osobno smatram da to nije dio necijeg morala niti etike. To je stvar necijeg odgoja i eventualno psihe, jer nekome ko iti malo koristi glavu nije od koristi raditi nerede na bilo kojoj osnovi, pa tako niti provocirati. Moral i etika po mom misljenju dolazi iz kucnog odgoja.