amos je napisao/la:
Rukopolaganje obavlja staresinstvo i zajednica vernih u kojoj se dogadja rukopolaganje.Ali moras biti svestan cinjenice da se bas Avgustinovski red stajao iza Luthera sve dok nije izbio problem oko prodaje oprosta.Atipicna situacija je izazvala podelu i na kraju mnogo problema, kako sam vec jenom to rekao taj problem moramo posmatrati u onom vremenu i dogadjajima i nacinima koji su bili uzrok i posledica te situacije.Razumem nasta ti ukazujes, ali ako cemo biti otvoreni ti i ja vreme i okolnosti su bile mnogo druacije nego sada.Problem je bi bas taj da ti koji su trebali cuvati istinu i rukoplagati pdrzavali su Jan Tetzela, kojeg bi Prva crkva eskomunicirala odmah .Ali da stoji argument poslusnosti staresinama stoji i dalje kao potreba i obaveza vernika, ali vidimo da se apostol Pavle suprostavio Petru u lice kad se nije ponasao u sladu sa reci, sto je u slucaju Luthera bila prodaja oprosta koja je bila okidac reformacije.
Naravno da su na Luthera položene ruke kad je on bio svećenik. No, za ređenje svećenika je potrebno biskuposko polaganje ruku. Naime, i na mene su položene ruke kad sam primio sakrament potvrde (krizma), no to mi ne daje pravo da ja to činim drugima. Postoje različiti sakramenti i svaki ima svoj smisao.
Što se tiče Pavlovog suprotstavljanja Petru u lice, tu nema ništa sporno. Suprotstavio mu se jer je Petar počeo popuštati pred utjecajem Židova bliskih Jakovu, koji su tražili segregaciju od pogana. A sam Petar je ranije rekao da više nema podjela. Dakle, Petar jeste griješio osobnim grijehom, ali ne u doktrinalnom učenju. Kad se radilo o doktrini, tu je Pavao itekako poslušao Petra.
amos je napisao/la: melkisedek je napisao/la: Stoga, evo pitanje: zašto ti nisi pravoslavac? Bilo bi mi drago da jesi i da s te osnove vodimo razgovor.
Pa ovako to je poduza prica ali pokusacu daje skratim: Moji roditelji nisu vernici tako da niko mi u kuci nije pomenuo Isusa kada sam bio pod njihovim starateljstvom.Kako sam bio bitanga i propalica i naposletku i zavisnik o drogama, bio u ratu i svuda i na svakom mestu radio stvarno svasta, prirodno je da sam se bojao Boga, a kako sam smatrao da On mene mrzi, mrzeo sam i ja Njega.Svaki moj pokusaj da nadjem bilo kakvu vezu sa crkvom bi se zavravao odgovorom bezi mali nemoj da dosadjujes imam posla i to bih cuo od svestenika.I ja sam zamrzao sve sto je imalo veze sa Bogom, a narocito sam se prezrivo ponasao prema Isusu, govoreci da je On laz jevreja da bi vladali maloumnima itd...Ali jednog dana sam se slomio pod pritiskom zivota koji sam ziveo i tada se pored mene nasla osoba koja je imala hrabrosti da mi govori o ljubavi Hristovoj, ta osoba je bila protestant.
Da, dobra strana protestanata je upravo to što pristupaju čovjeku, za razliku od većine nas katolika, jer obično smatramo da su svi katolici pa onda ne trebamo mi puno pričati... tu su i onako svećenici da to rade. Kao što rekoh, i ja sam prvi put shvatio što uopće kršćanstvo govori preko usta jedne protestantice.
Ja nikad nisam kritizirao ono što jeste dobro, a širenje vijesti da Isus jeste spasitelj i otkupitelj je svakako dobro djelo, bez obzira iz čijih usta izlazilo.
Ono što ja govorim je nešto drugo... to nije kraj poruke i tu nije kraj objave. Čovjek treba prihvatiti ono što je dobro, a odbaciti ono što nije. Moj put je bio drugačiji od tvog jer nisam bio ni problematičan niti sam padao u loše utjecaje droge ili slično. Imao sam i ja svoj križ, no to imamo svi, na ovaj ili onaj način.
Uglavnom, ja se toj zajednici nisam pridružio zato što su bili pristupačni i pažljivi prema meni, nego zato što sam prvi put shvatio neke stvari (a to je došlo od cure koja im je pripadala). i moram priznati da nikad nisam doživio ništa loše od njih, dapače, uvijek su bili vrlo ugodni. No, kao što rekoh, budući da to nije bio razlog mog dolaska njima, nije mogao biti ni razlog mog ostanka s njima.
Kada kazem imala hrabrosti to cu malo i da pojasnim, kada sam prvi put usao u zajednicu svi su pogledali i poceli da sapucu odkud ovaj u zajednici, da nije dosao da pravi probleme, a pastor mi je priznao da kada me je prvi put video rekao je Gospodu u sebi:"Boze molio sam te da dovedes novog nekog u zajednicu, a ti mi dovodis ovog, sta ja da radim sa njim pa ja celog zivota bezim od takvih tipova, ali sta je tu je pomoz mi i nauci me sta da radim." I nije smeo na prvoj sluzbi da mi pridje, e sada zamisli ko sam i kakav sam bio.Tu u zajednici sam upoznao ljubav Boziji i oprostenje mojih greha, Gospod me je ocistio promenio me, dao mi novu prirodu, oslobodio me Heroinske zavisnosti, i gde sada da idem.Tu sam gde sam i trudim se da upoznam Isusa sto vise, i da delujem u crkvi sa onim darovima koje mi je On dao.E sada mozda bih ja u trenutcima kada sam bio razocaran u neke ljude iz moje zajednice i otisao u pravoslavnu, ali sada vec nikako ne mogu da se pomirim sa ikonama, ne mogu i tacka.Sve drugo bih i mogao ali to nikako, uzasno mi smeta to ljubljenje i klanjanje pred slikama, nek mi pravoslavci ne zamere.
Pa zapravo, ako malo bolje pogledamo Pismo, vidjet ćemo izvjesnu granicu između onog što je dobro i onog što nije. Npr. Bog je zabrano klanjanje kipovima, ali je zapovjedio izradu mjedene zmije koja je bila postavljena na štap tako da ozdrave svi koji je pogledaju. I ta zmija je bila u redu, sve dok ljudi nisu zaboravili da je ona sredstvo po kojem Bog djeluje. Kad su u njoj počeli gledati idola, onda je ta zmija i razbijena.
Slično je i s drugim predmetima, npr. rupcem s Pavla, koji je ozdravljivao one koji su ga dirnuli. No, i tu direktno piše da je Bog taj koji je tako neobična čudesa činio. Znači, Bog se može koristiti sa čim je njega volja da dođe do ljudi, jedini uvjet je da se ne pobrka od koga dolazi milost i da ljudi u predmetima ne počnu gledati nešto što ti predmeti nisu. A to, pak, ovisi od čovjeka do čovjeka.
Tako da, ako je to razlog, onda se nemaš čega bojati jer, u krajnjem slučaju, ti i ne moraš ljubiti ikone ako ne želiš
Trebas biti iskren pa reci da u Lutherovo vreme nije bilo ovako kao sto pricas i nije vladao taj stav.To je bila jos jedna stvar protiv koje se Luther zalagao.Hteli da priznate ili ne mnoge stvari za koje je Luther iz pocetka se zalagao su sada vec praksa katolicke konfesije, ali tada je Luther zbog toga eskomuniciran i bio bi bacen na lomacu da su samo mogli da ga bace.
Zapravo, Luther je upono pozivan da se odazove na razgovor i na pojašnjenjenja njegovih stavova. On je ekskomuniciran zbog zadiranja u dogmu, i tu je Crkva bila potpuno u pravu. Što se mene tiče, ja bih i danas bacio par ekskomunikacija, ali, eto, nitko me ne pita
Npr. sv. Franjo je na bogatstvo svećenstva, odgovorio svojim krajnjim siromaštvom... i tako promjenio lice Crkve u velikim djelovima svijeta. I drugi sveci su činili druge stvari. Ako ćemo iskreno, još je sv. Augustin u 4. stoljeću bio pogođen slabom vjerom onih koji idu u crkvu, ali je svejedno dobro razaznavao što je svetost Crkve a što grešnost ljudi. Isto tako, njegov prethodnik, sv. Ambrozije, biskup milanski je grmio s propovjedaonice da će se spasiti malo onih koji su prisutni tu u crkvi.
Stanje u Crkvi je uvijek na rubu. Nikad nije savršeno. Nije ni danas. Danas su naši grijesi druge vrste od onih prije, no nisu manji. Dapače, oni su teži. No, ni to nije dovoljno za napuštanje Crkve.
Kod mene u zajednici je vodeno krstenje samo spoljasnji znak necega sto se u osobi vec dogodilo po Svetom Duhu, usporedba Avram obrezanje verom, pa telesno obrezanje kao znak.
Da, to je standardno protestantsko razumjevanje krštenja. Zanimljivo je kako katolici (i pravoslavci) sve sakramente shvaćaju doslovno, dok protestanti simbolično. No da ne širimo temu...
Nisam Adventista tako da stvarno ne znam sta oni tvrde, ali znam da kod mene licno nema prepreke za ispovest kos svestenika dok ona ima karakter kako sam opisao.I dok se zna da je Bog taj koji oprasta grehe a svestenik samo prenosi Njegovu rec i volju.
Najbolja stvar kod KC je što ja mogu otići u bilo koji dio svijeta i znati gdje su moja braća i sestre, a bez da ikoga od njih znam. Ja ne moram znati nikoga da bi znao da sakrament vrijedi. Jer, ako čovjek i jeste grešan, učinak nije na njemu nego na Bogu, tako da me to uopće ne zamara. Naravno, zbog samog tog drugog bi volio da je najbolji na svijetu, ali i ako nije, po sakramentu svećeničkog reda ima ovlast koju je Bog ostavio Crkvi.
Novi savez nije ogranicen jedno institucijom , vec obrezanima u srcu u Duhu i Istini, i ako neka institucija pocne da vrsi pogresne prakse onda se treba snazno zalagati da se te prakse promene, ali ako si zbog toga eskomuniciran i proganjan do smrti, sta ti drugo preostaje nego da okupis ljude oko sebe koji nece isto kao ni ti da ucestvuju u tim praksama. Ja verujem da trebas ostati sve dok te fizickim silama ne uklone i govoriti istinu na sav glas.
Crkva nije obična institucija. On je institucija s kojom je Bog sklopio savez
Kristovom krvlju. A to je puno veći garant trajnosti saveza od krvi životinja s kojom je bio poškropljen prvi savez sa Židovima. A ipak, unatoč tome što je bila u pitanju životinjska krv, gledali smo Božju vjernost Savezu i u vrijeme najgore nevjernosti Židova. Koliko je onda veća Božja vjernost novom Savezu, kad je on sklopljen Kristovom krvlju. Naravno da čovjek ima pravo (i treba) reagirati na zlo i unutar Crkve, no odbijanje same Crkve zbog zla unutar nje je nemoguće.
Slazem se da u protestansko konfesiji postoje mnogi problemi, kao i u pravoslavnoj i na kraju i katolickoj, i zato verujem da Gospod i podize stalno ljude koji Njega traze a ne neka konfesijska ucenja, i onda ti isti ljudi govore Njegovu rec dok kod ih ne poslusaju, ili umru trudeci se, osim ako ih na silu ne zabrane.
Ja ne suprotstavljam traženje Isusa traženju jednog pravog učenja. Dapače, meni je to praktično nerazdvojno. Jer, jedna od Isusovih osobina je ta da je on Istina. Prema tome, traženje Istinitog učenja nikako ne može biti pogrešno. A postojanje Istinitog učenja, automatski znači i postojanje onih učenja koja to nisu. Stoga, ne slažem se da se nekoga smije okarakterizirati isključivim i netolerantnim zato što ispovjeda jednu vjeru i što traži jednu pravu vjeru. Ponavljam što sam prije rekao, ja ne vjerujem da je Bog postao čovjek zato da bi mi danas pogađali što je pravo učenje a što nije. Ja mislim da je on postao čovjek u trenutku kad su bili stvoreni uvjeti da svi, uvijek, mogu znato što jeste Istina a što nije, tako da se svi prema tome mogu i odrediti. Mislim da je to i razlog zašto je Crkva opisana kao grad na gori koji se ne može sakriti i nevidjeti. Crkva je uvjek vidljiva. Ako nije vidljiva onda je mrtva i ispljunuta iz usta Božjih. A to je,pak nemoguće zbog Božjeg obećanja.
Zato verujem da ovi forumi i trebaju sluziti, da naucimo jedni od drgugih nesto a ne da se stalno prepiremo i iskljucujemo, ali sam i realan i svestan da ce prepiranja uvek biti, bas iz razloga sto i sam padnem u tu vatru ponekad. I kao sto ti zastupas katolicki konfesiju tako i ja zastupam svoju, ali ne kao nepogresivu apsolutnu istinu, nego kao zivi organizam koji je u neprestanom uzrastu i reformaciji u kojem zelim da aktivno ucestvujem, i cesto i kod mene u zajednici ne dele stav samnom po tom pitanju, bio sam eskomunicira i "prikomuniciran" sto puta, ali bih se molio i trpeo i gledao divne stvari koje Gospod cini i na kraju bih uzivao u blagoslovu da mi je Gospod otkrio ranije sta ce uciniti, dao mi hrabrost da to kazem i On se proslavi time sto se stvari menjaju.Jedna borba iz dana u dan, jedan novi zivot, jedno predanje u Njegove ruke.Isusu neka je sva slava
Neka je Isusu slava, a ja bi volio da nađeš vjeru za koju ćeš reći da je cijela istinita
