da li se u današnjem danu ispunilo pismo?

Otkrivenje 10.7
Neće više biti odlaganja , već će se u vrijeme kad se čuje glas sedmog anđela , kad zatrubi , dovršiti tajna Božja prema Radosnoj vijesti koju dade svojim slugama- prorocima .

KRAJVREMENA je napisao/la:

Otkrivenje 10.7
Neće više biti odlaganja , već će se u vrijeme kad se čuje glas sedmog anđela , kad zatrubi , dovršiti tajna Božja prema Radosnoj vijesti koju dade svojim slugama- prorocima .

Opis zla šestog pečata je završen. Anđeli kod rijeke Eufrat – gdje drže četiri vjetra da bi se moglo obaviti zapečaćenje Božjeg naroda (vidi Otk 7,1-3) – sada su pušteni (9,14); vrijeme je za veliko okupljanje za harmagedonsku bitku. Čitatelj instinktivno očekuje da čuje oglašavanje sedme trube. Umjesto toga prekinut je redoslijed posljednjih dviju truba. Pozornost čitatelja usmjerena je na prizor koji je po karakteru sasvim drukčiji od ostalih truba.




I vidjeh drugoga jednog, snažnog anđela: silazio s neba ogrnut oblakom, na glavi mu duga, lice mu kao sunce, a noge kao ognjeno stupovlje; u ruci drži otvorenu knjižicu. I zakorači desnom nogom na more, lijevom na zemlju pa povika iza glasa kao kad lav riče. I kad povika, oglasi se sedam gromova tutnjavom. A kad se oglasi sedam gromova, htjedoh pisati, ali začujem glas s neba: "Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši!" I onaj anđeo što ga vidjeh gdje stoji na moru i zemlji, podiže k nebu desnicu i zakle se Živim u vijeke vjekova, koji stvori nebo i sve što je na njemu, zemlju i sve što je na njoj, more i sve što je u njemu: "Neće više biti vremena! Nego – u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima."

10,1. ''Drugoga jednog, snažnog anđela.'' Čini se da ''snažni anđeo'' ovdje odgovara ''snažnom anđelu'' iz Otkrivenja 5,2; obojica su označena kao ''snažni'' ili ''jaki'' (grčki ischuros) i povezana su s nebeskim svicima. Čini se da oznaka anđela u 10,1 kao ''drugoga'' pokazuje da on nije jedan od sedmorice koji trube u trube. Njegova je zadaća drukčija. U Starom zavjetu anđeo kojeg Bog šalje djeluje u ime Boga (vidi Post 31,11-13; Izl 3,2-6; Suci 13,6.21.22). Opis ovog snažnog anđela u nekim je pojedinostima paralelan opisu proslavljenog Krista u Otkrivenju 1,13-15 što neke tumače navodi da u njemu vide samoga Krista.

Premda je pojava ovog anđela opisana pojmovima božanske osobe, čini se da to nije Krist. Ova tvrdnja počiva na činjenici da se za Krista u Otkrivenju nikad ne kaže da je anđeo. Zato možemo pitati zašto bismo ovog snažnog anđela smatrali Kristom, a ne drugim ''snažnim'' anđelom u Otkrivenju 5,2. Međutim, iz Otkrivenja čini se da je jasno da ovaj anđeo, kojega Krist šalje, djeluje kao sam Krist. Na primjer, u Otkrivenju 22,6-16 anđeo izgovara Kristove riječi. Zbog toga je često teško razlikovati između pojave anđela kojeg je Krist poslao i dao mu određenu zadaću, i pojave samoga Krista. Razumno je pretpostaviti da je Kristu sličan lik u Otkrivenju 10. poglavlju poseban anđeo uzvišenog ranga koji djeluje kao punopravni predstavnik Kristove vlasti.

10,2. ''Knjižica.'' Grčka riječ biblaridion označava mali papirusni svitak (vidi Bilješke na Otk 5,1). Isprva se izraz biblion koristio za mali svitak (umanjenica za biblos). Kasnije je značenje umanjenice biblion nestalo pa se u Ivanovo vrijeme za manji svitak rabila riječ biblaridon. Postupno su biblos i biblion dobili isto značenje pa su se za svitak koristili sinonimno i često naizmjenično bez obzira na njegovu veličinu. Pažljiva analiza riječi biblos, biblion i biblaridon u Otkrivenju pokazuje da Ivan nije imao dosljedan uzorak korištenja ovih riječi. Na primjer, u Otkrivenju 20. poglavlju za knjigu života uzimao je naizmjenično biblos i biblion: u 20,12 je biblion života -vidi 13,8; 17,8; 21,27-, a u 20,15 je biblos života (vidi 3,5). Posebno je zanimljivo što u Otkrivenju 10,2 knjižicu naziva biblaridion, da bi je u osmom retku nazivao biblion. Ovo jasno pokazuje da u Otkrivenju nema dosljednje ni namjerne uporabe jednog ili drugog oblika riječi za svitak. Razlog za uporabu umanjenice biblaridion u Otkrivenju 10. poglavlju i naglašavanje činjenice da je bila otvorena, vjerojatno je da je prikaže drukčijom od svitka u petom poglavlju, koji je bio velik i zapečaćen.

Niz istrazivanja pokazuje da su svitak u petom i mali svitak (knjižica) u desetom poglavlju isti. Činjenica da su oba svitka povezana sa ''snažnim anđelom'' ukazuje na to da su jako povezani. Osim toga, zapečaćeni svitak se mogao otvoriti samo nakon kidanja svih pečata. Događaji kidanja sedam pečata i sudovi sedam truba zbog toga su prethodnica i priprema za otvaranje zapečaćenog svitka. Do objave sadržaja svitka mora doći poslije Otkrivenja 10. Spominjanje kovčega saveza na kraju oglašavanja sedme trube u Otkrivenju 11,19 i na početku novog viđenja, kojim počinje dvanaesto poglavlje, nagovještava da je Otkrivenje 12–22,5 otkrivanje stvarnog sadržaja malog svitka. Međutim, mali je svitak u Otkrivenju 10 nazvan biblaridion, što ukazuje na to da bi mogao biti dio većeg bibliona u petom poglavlju. To pokazuje da je otvoreni mali svitak iz desetog poglavlja, kojeg je držao snažni anđeo, samo djelomična objava zapečaćenog božanskog otkrivenja -vidi Iz 8,16; 29,9-14; Dn 12,4.9, a koja je slikovito prikazana slikom svitka zapečaćenog sa sedam pečata u petom poglavlju.

O tijesnoj povezanosti dvaju svitaka i knjige Otkrivenje već smo detaljno raspravili (vidi ''Sadržaj zapečaćenog svitka u Otkrivenju 5'' u ''Pregled: Otkrivenje 4–11,19'') i ovdje to nećemo ponavljati. Otkrivenje 4–10 čini se da je složeno tako da slijedi niz prijenosa opisanih u Otkrivenju 1,1-3 gdje Isus prima otkrivenje od Boga (pogl.5). On ovu poruku objavljuje Ivanu preko svog anđela (10,1-10). Na kraju, Ivan dobija zapovijed da crkvama prenese otkrivenje koje mu je dano kao proroštvo (10,11) čiji je sadržaj dan u Otkrivenju 12–22,5 . Neki su komentatori protumačili da je otvoreni svitak u Otkrivenju 10 Danielova knjiga koja je bila zapečaćena za ljudsko razumijevanje ''do vremena svršetka'' (Dn 12,4.9).Kako je opisnao u Bilješkama na Otkrivenje 10,6., niz uobičajenih paralela između Daniela 12 i Otkrivenja 10 ukazuje na tijesnu povezanost sadržaja oba poglavlja, uključivši zaklinjanje anđela u Danielu 12,7 i snažnog anđela u Otkrivenju 10,5-7. Ovo pokazuje čvrstu vezu između otvorenog malog svitka i zapečaćenog proročkog dijela u Danielu uz spominjanje svršetka vremena. On je otkriven Božjem narodu pri svršetku vremena u Otkrivenju 12–22,5 s namjerom da mu pomogne u pripremi za događaje povezane sa svršetkom vremena koji se trebaju odigrati na zemlji. Međutim, sadržaj malog svietka u Otkrivenju 10 nije ograničen na proročki dio Danielove knjige, jer je opširniji od onog u Danielovoj knjizi.

''Otvorenu'' je particip pasivni prošlog vremena. Prošlo vrijeme pokazuje da je mali svitak bio otvoren u neko ranije vrijeme. Pasivni oblik je vjerojatno božanski pasiv (vidi Bilješke na Otk 9,1), što ukazuje na to da je otvaranje svitka božansko djelo. Činjenica što anđeo kasnije diže desnicu prema neku zaklinjući se, pokazuje da mali svitak drži u ljevici.

10,3. ''Sedam gromova.'' Pojam sedam gromova u Otkrivenju 10 jedan je od najtajanstvenijih u Otkrivenju. Upotreba određenog člana pokazuje da je bio poznat kršćanima u Ivanovo vrijeme. Čini se da je Psalam 29 ključni tekst za razumijevanje slike sedam gromova, gdje je sedmostruki Božji glas na djelu opisan kao glas groma (29,3-9). Kasnija židovska predaja je smatrala da se ''Jahvin glas na Sinaju čuo kao sedam gromova''.Kad Bog u Starom zavjetu govori ili silno djeluje, to je često prikazano grmljavinom Job 26,14; 37,5; Ps 18,14; vidi 1 Sam 7,10. Prije križa u Ivanu 12,28.29 Božji glas koji se obratio Isusu prisutno je mnoštvo čulo kao gmljavinu. Posebno je zanimljivo da ''ovom ulomku slijedi spominjanje suda svijeta i izbacivanje njegovog vladara'', samog Sotone (12,30.31).U preostalom dijelu Otkrivenja grmljavina ima ulogu upozorenja na božansko djelovanje u sudu: grmljavina djeluje kao upozorenje na kidanje sedam pečata (4,5; 6,1), na trubna zla (8,5), na rat između zmaja i žene koji se vodi do sedam posljednjih zala (11,19) i na kraj zemljine povijesti koji vodi do posljednjeg suda 16,18.

10,6. "Neće više biti vremena!'' Ova je fraza doslovni prijevod s grčkog: hoti chronos ouketi estai. Grčki jezik ima dvije osnovne riječi: kairos i chronos, koje su prevedene riječju ''vrijeme''. Općenito govoreći kairos označava određeni trenutak vremena, određeno razdoblje ili godišnje doba (vidi Mt 11,25; 12,1; Dj 3,19; Rim 3,26; 5,6). Chronos, naprotiv, označava trajanje nekog razdoblja, protok vremena vidi Mt 25,19; Dj 13,18; Gal 4,4; Otk 20,3, premda se oba izraza često preklapaju i istoznačni su. (U Dj 1,7 prevedeni su kao ''vremena i zgode'', odnosno ''vremenima i trenucima'' u 1 Sol 5,1.) Mnogi znanstvenici ovu frazu prevode kao ''više neće biti odlaganja''. Ovaj prijevod je nedavno osporio David Aune koji tvrdi da ''odlaganje'' ovdje nije prikladan prijevod riječi chronos, jer ''pretpostavlja da su eshatološki događaji odloženi''; umjesto toga fraza znači da je '''vrijeme proteklo (prošlo)' i da će se početi zbivati eshatološki događaji''.

Upečatljiva sličnost između Otkrivenja 10,1-7 i Daniela 12,4-7 daje slutiti da chronos u Otkrivenju 10,1 treba razumjeti imajući u vidu Daniel 12,4-9 koji tekst glasi:




''A ti, Daniele, drži u tajnosti ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi će tumarati, i bezakonja će rasti." Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. Jedan upita čovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada će doći kraj tim čudesima?" Začuh čovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunući se Vječno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda – sve će se to svršiti." Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako će to svršiti?" On reče: "Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka.




Ovdje postoji nekoliko paralela koje nagovještavaj da Otkrivenje 10 slijedi Daniela 12. Prije svega postoji zapovijed da se svitak zapečati do vremena svršetka (Dn 12,4; vidi Otk 10,4). Zatim dolazi pitanje: "Kada će doći kraj tim čudesima?" Njemu slijedi dizanje ruku prema nebu i zaklinjanje vječno Živim da će to biti ''nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena'', nakon vremena ''grozote pustoši'' (Dn 12,11; vidi Otk 10,5.6), naime Antikristova progonstva svetih. Daniel je čuo da će svršetak sigurno doći kad se ovo proročko vrijeme ispuni. U Otkrivenju 6,9-11 zaklani mučenici pod žrtvenikom viču za izbavljenjem i opravdanjem: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" Rečeno im je neka se strpe još malo vremena (eti chronon mikron). Međutim, u Otkrivenju 10,6 Božji narod dobiva obećanje da više neće biti vremena ili ''odlaganja'' kao u Mt 24,48; 25,5; Heb 10,37. Dolazi vrijeme kad će se oglasiti truba sedmog anđela pa će se ''dovršit … otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima" (Otk 10,7), a posebno Danielu. Bog je u toku da ispuni svoje obećanje da će opravdati i izbaviti svoj napaćeni i vjerni narod.

Nasavak:

KRAJVREMENA je napisao/la:

Otkrivenje 10.7
Neće više biti odlaganja , već će se u vrijeme kad se čuje glas sedmog anđela , kad zatrubi , dovršiti tajna Božja prema Radosnoj vijesti koju dade svojim slugama- prorocima .

Adventisti se često pozivaju na izjavu Ellen White za razumijevanje chronosa u Otkrivenju 10,6 koje je u skladu s gornji razmatranjima: ''Ovo vrijeme, koje anđeo objavljuje uz svečanu zakletvu, nije kraj povijesti ovog svijeta, niti je vrijeme probe, već proročko vrijeme koje prethodi dolasku našega Gospodina. Odnosno, ljudi neće dobiti još neku vijest s određenim vremenom. Poslije ovog razdoblja vremena, koje seže od 1842. do 1844. godine, više ne može biti određenog utvrđivanja proročkog vremena. Najduže računanje seže do jeseni 1844.

10,7. ''Otajstvo Božje'' (ili 'tajna Božja'' – Šarić). ''Tajna Božja'' se u Bibliji odnosi na Božju namjeru u pogledu budućnosti, koju je otkrio preko svojih izabranih oruđa, proroka. U Danielu 2 Bog je otkrio Nabukodonozoru tajne s obzirom na ono što će biti na svršetku dana Dn 2,28.29 kad će zemaljska povijest doći kraju i biti uspostavljeno vječno kraljevstvo (rr 44.45). Ove su tajne bila skrivene od mudraca u Babilonu (r 27). Da Bog svoje tajne o budućnosti otkriva preko proroka potvrdio je i Amos: ''Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.'' (Am 3,7) U Novom zavjetu ''tajna Božja'' predstavlja čitavu Božju namjeru da u ovom svijetu osnuje svoje vječno kraljevstvo. Pavao objašnjava da je Božja tajna, koja je ''bila skrivena od vječnih vremena'', sada obznanjena zahvaljujući propovijedanju Evanđelja (Rim 16,25.26 – Šarić; Ef 3,4-12; Kol 1,26.27). Ova je tajna otkrivena Božjem narodu Mt 13,11; 1 Kor 2,6-8; Ef 1,9, koji je sada postao ''upravitelj(e) tajna Božjih'' (1 Kor 4,1; Ef 3,7). Međutim, ona ostaje tajnom za nevjernike, za one izvan kraljevstva.

Ova tajna Božja je simbolično prikazana slikom zapečaćenog svitka u Otkrivenju 5. Do njenog otkrivanja će doći na oglašavanje trube sedmog anđela: ''Nego – u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima." Ovo objavljivanje ''tajne Božje'' (''otajstva Božjeg'') opisano je u Otkrivenju 20,11-15 u prizoru posljednjeg otvaranja knjige sudbine na eshatološkom sudu koji će povijest ovog planeta dovesti do predodređenog kraja.





10,1.2a. Ivan sada vidi drugoga jednog, snažnog anđela: silazio je s neba. Veličanstvena pojava ovog anđela pokazuje da dolazi od samoga Boga. On je ogrnut oblakom. Oblaci su u Bibliji povezani s Božjom pojavom; u Otkrivenju oblak je povezan s Isusovim dolaskom (1,7; 14,14-16). Anđeo na glavi ima dugu, kao znak Božjeg saveza (Post 9,12-17) koja je dio slave Božjeg prijestolja Ez 1,28; Otk 4,3. Duga je vjerojatno nastala zbog svjetlosti koja je kroz oblak sijala s anđelova lica.Izraz lice mu kao sunce opis je Isusova lica na gori Preobraženja (Mt 17,2; vidi Otk 1,16). Noge kao ognjeno stupovlje podsjećaju na one proslavljenog Krista ''nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj'' (Otk 1,15; vidi Dn 10,6). Noge anđela kao ognjeno stupovlje podsjećaju na ognjeni stup koji je vodio Izraelce na putovanju kroz pustinju u Obećanu zemlju (Izl 14,19). Osim toga, glas anđela je kao kad lav riče (Otk 10,3), što je u Bibliji Božji glas (Jr 25,30; Hoš 11,10; Jl 4,16 – neki prijevodi 3,16; Am 1,2; 3,8. Ovaj Bogu sličan nebeski glasnik je legitimni predstavnik Krista, kojeg je On sam poslao s posebnom viješću.

Ovaj snažni anđeo sličan je ''snažnom anđelu'' iz Otkrivenja 5,2 koji je pozivao nekoga da otvori svitak zapečaćen sa sedam pečata - oznaka ''drugog'' vjerojatno ima za cilj da ga razlikuje od sedam anđela s trubama, kao i u 8,3. U Otkrivenju 5,2 on je na nebu, a sada je dolje na zemlji i u ruci drži otvoreni mali svitak. Ovdje možemo primijetiti nekoliko stvari. Prvo, Ivan vidi već otvoren mali svitak kad anđeo silazi s neba i dolazi pred njega. Ovaj svitak je po svemu sudeći bio otvoren na nebu prije nego što je anđeo poslan s viješću na zemlju.Drugo, naglašavanje da Ivan vidi otvoren svitak nagovješćuje da je ranije bio zatvoren i zapečaćen i njegov sadržaj držan skriven (vidi Bilješke na Otk 5,1). Osim toga, grčki tekst pokazuje da je otvaranje malog svitka božanski čin. Svitak nije otvorio anđeo već mu ga je Krist dao nakon što ga je On otvorio.

Čini se da je mali svitak iz Otkrivenja 10 povezan sa zapečaćenim svitkom iz Otkrivenja 5 kojeg je Krist bio dostojan uzeti zdesna Bogu i raskinuti njegove pečate. Činjenica što se za njega kaže da je ''mali'' pokazuje da sadrži samo dio zapečaćenog svitka, dio koji je bio bitan i koristan za Božji narod pošto se odnosi na posljednje događaje u povijesti zemlje. Ovaj mali svitak očito je vrlo važan, jer kasnije saznajemo da njegov sadržaj ima veze s doživljajima Božjeg naroda u svijetu u posljednje dane. To je zbivanje živopisnim jezikom prikazano u drugoj polovici knjige Otkrivenje (poglavlja 12–22). Otkrivanje sadržaja svitka dolazi poslije Otkrivenja 10. poglavlja. Zato je Otkrivenje 12–22,5 priopćavanje božanskog otkrivenja koje je u simbolu samo djelomično otkriveno Ivanu i koje je zatim prenio crkvi. Konačno otvaranje zapečaćenog svitka i potpuno priopćavanje njegova sadržaja pripada budućem esshatološkom razdoblju koje će povijest dovesti do unaprijed određenog završetka, kako je opisano u Otkrivenju 20,11-15.

10,2b-4. Anđeo je zakoračio desnom nogom na more, lijevom na zemlju. Uzeti zajedno zemlja i more mogu predstavljati čitav svijet. Ovo ukazuje na univerzalnost i sveobuhvatnost vijesti koju anđeo treba objaviti. Posebno je zanimljivo što u Otkrivenju 13 zvijeri izlaze iz mora na zemlju i izazivaju opći otpad i pobunu protiv Boga.

Anđeo zatim viče iza glasa kao kad lav riče. U Bibliji je Božji glas, koji govori u proročanstvu o predstojećem sudu, prispodobljen lavu koji riče Jr 25,30; Hoš 11,10; Amos 1,2; 3,4). Od posebnog je značaja tekst u Amosu: ''Lav riče: tko da se ne prestravi? Gospod Jahve govori: tko da ne prorokuje?'' 3,8 Kad u Otkrivenju neki ''snažni anđeo'' navijesti neku božansku poruku, on to uvijek čini jakim glasom vidi 5,2; 7,2; 14,7.9.15; 18,2. To vodi do zaključka da je snažni anđeo u Otkrivenju 10 predstavnik Božjeg glasa s posebnom viješću za njegov narod.

Ričućem glasu anđela odmah slijedi grmljavina sedam gromova. Zvuk grmljavine u Bibliji je simbol Božjeg glasa koji se očituje u silnim djelima i upozorenjima na njegovo djelovanje usmjereno na stanovnike zemlje. Množinu od sedam gromova u Otkrivenju 10 treba razumjeti u skladu s biblijskim shvaćanjem broja sedam kao simboličnom izrazu božanske punine i potpunosti (vidi Bilješke na Otk 5,1). Štogod da jesu, sedam gromova simboliziraju puninu božanskog upozorenja na božansko djelovanje koje se treba očitovati u vrijeme svršetka.

Zvuk sedam gromova nije samo grmljavina, jer Ivan čuje kako razumljivo govore. Čini se da je sadržaj vrlo važan za Crkvu, jer se Ivan sprema da ga zapiše. Međutim, to mu je zabranjeno, jer mu glas s neba kaže: Zapečati to što prozbori sedam gromova! Toga ne piši! Ovaj glas, koji može potjecati od Oca ili samoga Krista, zapovijeda Ivanu da ne piše ono što je reklo sedam gromova i da to ne prenosi crkvama. Ova zabrana je neobična jer na drugim mjestima u knjizi Ivan uvijek dobija nalog da zapiše ono što vidi i čuje (Otk 1,11.19; 14.13; 19,9; 21,5) i da ''ne zapečati riječi proroštva ove knjige jer – vrijeme je blizu'' (Otk 22,10). Prema tome ova zabrana mora biti vrlo neobična i značajna.

Biblija uči da su neke stvari vrlo važne i od posebnog značenja za Božji narod; Bog ih njemu otkriva i objavljuje s ciljem da ih upozori i pomogne da se pripreme za buduće događaje (vidi Otk 1,1-3). Međutim, neke stvari ostaju tajna; nisu otkrivene Božjem narodu, jer to znanje pripada samo Bogu. ''Što je sakriveno, pripada Jahvi, Bogu našemu, a objava nama i sinovima našim zauvijek da vršimo sve riječi ovoga Zakona.'' Pnz 29,28 Pavao je imao slično iskustvo kad je bio prenesen u treće nebo ''i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti'' (2 Kor 12,4). Sedam gromova nisu proročko otkrivenje dano Ivanu da ga prenese, dok sadržaj malog svitka to jeste.

10,5-7. U tom trenutku anđeo diže desnicu i zaklinje se Bogom Stvoriteljem da neće više biti vremena. Prikazujući dizanje ruke radi zakletve, Ivan se poziva na Daniela 12. poglavlje koje omogućuje razumijevanje ovog vremena. U Danielu 12,5-7 kao odgovor na pitanje koliko će dugo trajati proganjanje svetih, nebeski vjesnik se uz dizanje ruke prema nebu kune Onim koji živi da će se ''nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena – kada dođe kraj rasulu snage svetoga naroda – sve (će se) to svršiti" (Dn 12,7). Do tog vremena Božji narod mora strpljivo čekati. U Otkrivenju tlačeni Božji narod stalno traži opravdanje: "Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?" (Otk 6,10) Njima je rečeno da se strpe još malo vremena (r 11).

Sada je u Otkrivenju 10,7 Božjem narodu zaklinjanjem s vječnim Bogom Stvoriteljem zajamčeno: "Neće više biti vremena!'' Pisac Poslanice Hebrejima tvrdi da je Božje obećanje, potvrđeno zakletvom, nepromjenjivo i sigurno Heb 6,17.18. To znači da je Bog vjeran svom obećanju i da će ga sigurno ostvariti. Anđelova zakletva Crkvu snažno uvjerava da je Bog nepokolebljivo vjeran svom obećanju. Više nema odlaganja; vrijeme svršetka, koje je Daniel prorekao, sada je ''neopozivo stupilo na snagu''. Bog je na putu da izbavi i opravda svoje vjerne svete i dovede kraju povijest svijeta.

U svojoj zakletvi anđeo objavljuje da u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje kao što on to navijesti slugama svojim prorocima. Ova objava najavljena je prilogom ''nego''. Vrijeme svršetka samo što nije započelo. Ovdje spomenuta tajna (otajstvo) povezana je s Evanđeljem o kraljevstvu; ovaj izraz se u Novom zavjetu odnosi na sve Božje nakane u svijetu, na njegov plan spasenja i na rješavanje problema grijeha. Ova tajna je zbunjivala sva stvorenja u svemiru i bila je simbolički prikazana u zapečaćenom svitku u Otkrivenju 5. Sadržaj svitka je bio stoljećima zapečaćen (Rim 16,25.26; Kol 1,26.27) i nitko u čitavom svemiru, osim Krista, nije bio dostojan da ga otvori i pročita. Zahvaljujući svojoj trijumfalnoj žrtvenoj smrti na križu, Krist je postao dostojan da otpečati tajnu i izvrši Božju namjeru za zemlju i ljudski rod.

Zahvaljujući Kristu i onome što je učinio na križu, dio te tajne otkriven je Božjem narodu preko Evanđelja (Rim 16,25.26; Ef 1,9; 3,4-12; Kol 1,26.27). Tako je i ono što se odnosi na budućnost – što je korisno za Božji narod – otkriveno Ivanu simboličkim prikazom malog svitka, kojeg je sadržaj opisan u Otkrivenju 12–22. Božjem narodu je pokazano ono što će se dogoditi u budućnosti ne zato da zadovolji njegovu znatiželju, već da mu pomogne u pripremi za događaje posljednjih dana. Cjelovito dovršenje Božje tajne ostavljeno je za budućnost: ''Nego – u dane kad se oglasi sedmi anđeo, čim zatrubi, dovršit će se otajstvo Božje.'' vidi Otk 11,15-18 Tek tada će sve što ima veze s potpunom uspostavom Božjeg vječnog kraljevstva, uključujući njegove stanovnike i one koji su iz njega isključeni biti otkriveno pred čitavim svemirom (Otk 20,11-15). Bog će tada ''iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.'' (1 Kor 4,5) Tada će biti ostvarene sve Božje namjere za ovaj svijet u vezi s uspostavom kraljevstva, kako je naviješteno preko proroka.