http://crkvadok.sosblog.com/Crkveni-dokumenti-b1/Deklaracija-o-odnosu-Crkve-prema-nekrsaanskim-religijama-Nostra-aetate-II-vatikanski-sabor-28-X-1965-b1-p22.htm
Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim
religijama ima istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem promatra te načine
djelovanja i življenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome
razlikuju od onoga što ona sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku
one Istine što prosvjetljuje sve ljude.
Ona stoga opominje svoju djecu da razborito i s
ljubavlju putem razgovora i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija,
svjedočeći kršćansku vjeru i život, priznaju, čuvaju i promiču ta duhovna i
moralna dobra kao i te socijalno-kulturne vrednote. (NA 2)
Katolička Crkva se, kao i ostale kršćanske zajednice, nalazi usred svijeta gdje postoje različite religije, duhovnosti i vjerovanja. Često se postavlja pitanje, kako se katolici (i ostali kršćani) trebaju odnositi prema toj činjenici. To je veoma aktualno pitanje, posebno u onim sredinama, donedavno tradicionalno kršćanskima, gdje se u novije vrijeme pojavljuju druge religije, posebice azijskog porijekla.
Nažalost, treba iskreno priznati da svijest kršćana o tom pitanju nije baš na razini. Često se prema drugima gleda s nepovjerenjem, pa čak i s neprikrivenom odbojnošću i mržnjom. No, to je problem, jer takav stav se kosi sa kršćanskim načelima i naukom KC.
Svaki katolik je dužan, sukladno načelima evanđelja, upoznavati druge, bez obzira na vjeru, narodnost i boju kože, te nastojati izgrađivati dobre odnose. On mora uvijek imati pred očima da je svaki čovjek "na Božju sliku stvoren" (Post 1, 26-27). Jednako tako, mora znati da sve što učini bilo kojem čovjeku, kao da je učinio Kristu. Vrhunac je licemjerja zvati se kršćaninom/katolikom, a ponašati se suprotno tome.
Katolička Crkva ne odbacuje u drugim religijama ništa istinito i sveto. Štoviše, ona je sama izgrađena od elemenata prirodnih religija, posvećenih Objavom. Ništa se, ni u kojoj religiji, nesmije apriorno nazivati sotonskim, već i zbog samog poštovanja prema ljudima kojima te stvari predstavljaju vrijednosti. Kršćanin treba sve nastojati upoznati, dobro zadržati, i nastojati oplemeniti i iskoristiti za napredak i dobro ljudskog roda, jer, kako se ljudi privode Kristu, tako se trebaju oplemenjivati i njihova djela i vjerovanja. Dakako, treba se čuvati bilo kakvog sinkretizma, ali, osnovno načelo mora biti ljubav. Svatko mora biti svjestan da je došao služiti i proslaviti Boga, a ne mrziti.
Što ako kršćanin na suprotnoj strani doživi mržnju i progonstvo? Krist i na to ima odgovor:
"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" (Mt 5, 11-12)
Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim
religijama ima istinita i sveta. S iskrenim poštovanjem promatra te načine
djelovanja i življenja, te zapovijedi i nauke koje, premda se u mnogome
razlikuju od onoga što ona sama drži i naučava, ipak nerijetko odražavaju zraku
one Istine što prosvjetljuje sve ljude.
Ona stoga opominje svoju djecu da razborito i s
ljubavlju putem razgovora i suradnje sa sljedbenicima ostalih religija,
svjedočeći kršćansku vjeru i život, priznaju, čuvaju i promiču ta duhovna i
moralna dobra kao i te socijalno-kulturne vrednote. (NA 2)
Katolička Crkva se, kao i ostale kršćanske zajednice, nalazi usred svijeta gdje postoje različite religije, duhovnosti i vjerovanja. Često se postavlja pitanje, kako se katolici (i ostali kršćani) trebaju odnositi prema toj činjenici. To je veoma aktualno pitanje, posebno u onim sredinama, donedavno tradicionalno kršćanskima, gdje se u novije vrijeme pojavljuju druge religije, posebice azijskog porijekla.
Nažalost, treba iskreno priznati da svijest kršćana o tom pitanju nije baš na razini. Često se prema drugima gleda s nepovjerenjem, pa čak i s neprikrivenom odbojnošću i mržnjom. No, to je problem, jer takav stav se kosi sa kršćanskim načelima i naukom KC.
Svaki katolik je dužan, sukladno načelima evanđelja, upoznavati druge, bez obzira na vjeru, narodnost i boju kože, te nastojati izgrađivati dobre odnose. On mora uvijek imati pred očima da je svaki čovjek "na Božju sliku stvoren" (Post 1, 26-27). Jednako tako, mora znati da sve što učini bilo kojem čovjeku, kao da je učinio Kristu. Vrhunac je licemjerja zvati se kršćaninom/katolikom, a ponašati se suprotno tome.
Katolička Crkva ne odbacuje u drugim religijama ništa istinito i sveto. Štoviše, ona je sama izgrađena od elemenata prirodnih religija, posvećenih Objavom. Ništa se, ni u kojoj religiji, nesmije apriorno nazivati sotonskim, već i zbog samog poštovanja prema ljudima kojima te stvari predstavljaju vrijednosti. Kršćanin treba sve nastojati upoznati, dobro zadržati, i nastojati oplemeniti i iskoristiti za napredak i dobro ljudskog roda, jer, kako se ljudi privode Kristu, tako se trebaju oplemenjivati i njihova djela i vjerovanja. Dakako, treba se čuvati bilo kakvog sinkretizma, ali, osnovno načelo mora biti ljubav. Svatko mora biti svjestan da je došao služiti i proslaviti Boga, a ne mrziti.
Što ako kršćanin na suprotnoj strani doživi mržnju i progonstvo? Krist i na to ima odgovor:
"Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!" (Mt 5, 11-12)