Karakter

I ovaj tekst će biti jako dugačak, jer svi nastojimo što detaljnije objasniti svoja razumjevanja.

Dragomire!
Ja ne uzdižem razum na nivo boga. Razum nije nikakav aposlut! Onaj tko se pozda samo u svoj razum – pokazuje se nerazumnim. Ali objašnjavam koliko je razum važan u duhovnosti. On je od največeg značaja, jer duhovnost započinje razumskim osvjedočenjem o našoj grešnosti. Postajemo svjesni da smo loši – a da je Bog dobar. To su razumski dosezi, pod djelovanjem Svetog Duha.

Pišeš da se razum i vjera u velikoj mjeri isključuju. Zato sam ti na postu "Što je duhovnost?" postavio pitanje: što je za tebe pojam «vjera»?
Odogovaraš mi: "Vera je sustina stvari kojima se nadamo. I ona naravno nije razumska stvar. Vera i razum su dve potpuno odvojene stvari, vera je slaganje sa onim sto Bog kaze i kada to ne deluje razumno."

Poštujem tvoje razmišljanje, iako se ne slažem s njim. Mnogi ljudi pokušavaju biblijske pojmove obaviti velom tajne, misterije, nedokučivosti. A ja radim upravo suprotno. Kao što je Krist jednostavnim riječima i jednostavnim primjerima objašnjavao najdublje istine, i ja nastojim sve "tajanstveno" raskrinkati od te umišljene tajanstvenosti. Pojmove kao što su "vjera, pobožnost, duhovnost, euharistija" (i mnoge druge) kršćani su «umotali» u celofan tajanstvenosti, nedokučivosti, "otajstva" (odnosno tajne). A ja sve te pojmove razumijem i objašnjavam jednostavnim pojmovima i jednostavnim riječima.

Zašto smo stvoreni kao razumska bića, za razliku od životinja i biljaka? Čemu služi razum??? Razum smo dobili zato da bismo mogli vjerovati u ono što (trenutno) ne vidimo. A uloga razuma je i da nas ne uspije zavesti sve ono što trenutno vidimo ili osječamo!!! U tim funkcijama – razum je nezamjenjiv!!! Dakle, kada vjerom gledamo na ono što sada još nije došlo (na Božja obečanja), mi se na to oslanjamo upravo svojim razumom. Razumjeli smo (pročitali i shvatili) da će Bog pobijediti i promijeniti ovaj grešni svijet. Kako smo to spoznali? Čime smo se oslonili na Božja obečanja? Vjerom, odnosno POVJERENJEM!!! Povjerovali smo onome što je Bog otkrio našem razumu. Razumom smo shvatili Božja obečanja i vjerom (povjerenjem) smo se oslonili na ta obečanja!!! Vjera je utemeljena na razumu!!! Drugim rječima: vjera je razumska kategorija (naročito onda kada vjerujemo u ono što trenutno nije, ali smo dobili obečanje da će biti).

Za mene je biblijski pojam «vjera» – povjerenje!!! Iako se ovaj izraz u manjem broju citata odnosi na UVJERENJA, u največem broju tekstova označava POVJERENJE!!! Vjerovati Bogu, znači imati povjerenje prema Bogu!!! To ne znači imati samo uvjerenje da Bog postoji, već imati povjerenje da će Bog ispuniti svoja obečanja i da poslušnošću prema Njegovoj riječi – neću proći loše, nego dobro.

Ti uzdižeš vjeru iznad razuma. Vjerovatno zato što pobožnosti daješ jedan "tajanstven", nedokučiv značaj. Zato i razumijevaš "vjeru" kao nadnaravno iskustvo. Ali ja sam spoznao da sve što nam je bitno – Bog nam je razotkrio, skinuo je svaku tajnu sa onoga što trebamo razumjeti i prihvatiti u svom kršćanskom životu. A to nam je omogučio upravo zato jer smo razumna bića.
Što je temelj pobožnosti: vjera ili razum? Ako pojam "vjera" označava – povjerenje, kako se onda vjera rađa??? Kako možeš nekome vjerovati, imati povjerenje u njega? Tako što ga moraš upoznati i uvidjeti da je to osoba koja drži svoju riječ, koja ne laže i ne izdaje prijatelja. Da bi se povjerenje (vjera) moglo razviti, moraš znati kakve su osobine (karakter) onoga kome izražavaš povjerenja. A to spoznajemo razumom. I tek tada osobi izražavamo povjerenje – vjeru!!! Kojem dijelu našeg bića progovara Božja Riječ: emocijama, volji, navikama, naravi, ukusu – ili razumu??? Isus nije sebe predstavio kao: osječaj ili zvuk – nego kao RIJEČ. A Božje riječi su upučene čovjekovom razumu (a ne emocijama, volji i drugom).

Pišeš: «Stavise intelektualno evandjelje je najveci neprijatelj istinske vere. Vera je dakle stvar koja je iznad razuma, jer je razum varljiv kao i emocije.»

Ne postoji «intelektualno evanđelje». Ali postoje ljudi koji Kristovo Evanđelje žele samo površno upoznati: žele čitati Bibliju (umjesto da je proučavaju), žele ju površno i informativno upoznati (a ne prihvatiti kao duboku Božju riječ). Tu je problem u pristupu, a ne u razumu.
Za tebe je razum varljiv kao i emocije. Ne kažem da nije bilo ljudi koji su razum proglasili bogom i time se pokazali nerazumnima. Ali da bi spoznali onoga koji doista jest Bog – potreban nam je razum. Bog nama progovara kroz svoju Riječ (bilo da je slušamo ili da je čitamo). Pri tome Riječ ulazi u naš mozak, u našu svijest, u naš razum!!! Božja riječ u nama započinje svoje djelovanje na nivou RAZUMA!!! Postajemo svjesni Boga i Njegove dobrote, razumjeli smo da smo grešni – a ne dobri, osvjedočeni smo da ćemo propasti ukoliko ne pokažemo Bogu vjeru (povjerenje) u svim stvarima: onima koje vidimo i onima koje će tek doći. (Sve ovo što sam potcrtao –svjesni, razumjeli, osvjedočeni – su razumska obilježja).

Razum nije varljiv sam po sebi (kao niti emocije, volja, savjest). Ali kada je pod vlašću grešne naravi (grešnog srca) – tada joj sve to SLUŽI (tada je sve u nama varljivo). Zato Bog nastoji promijeniti našu narav, naše srce, kako bi sve naše osobine (razum, volja, emocije) dobile ispravnu funkciju. Dokle god smo robovi svoje grešne naravi – to nam je nemoguće. Sve u nama tada služi grijehu, čiji smo robovi.

Pišeš: «Vera ne preispituje stvari, ne analizira ih u detalje, vera ih jednostavno prihvata, ako ti kazes tako Boze onda je to tako, vera ne trazi dokaz. Vera jednostavno veruje ono sto Bog kaze da je istina.»
Ovo što si napisao predstavlja SLIJEPU VJERU. A Bog želi da imamo RAZUMSKU VJERU!!! Mi ne trebamo imati povjerenje (vjeru) u ono što je Bog obečao zato što smo maloumni, zavedeni, slijepi. Takvu «vjeru» iskazuju religiozni ljudi, oni koji Boga nisu upoznali, oni koji nisu shvatili kakav je Bog. Zato Ga se boje, zato slijepo izvršavaju ono što je zapisano u Bibliji (iako to nisu razumjeli), zato slijepo slijede crkve i njihove iracionalne dogme. Bog ne odobrava slijepu vjeru. Sjeti se primjera Židova iz Bereje. Nisu Pavlu slijepo vjerovali, nego su sve provjeravali kroz Bibliju. To nisu bili ljudi slijepe vjere!!!
Duhovni ljudi imaju RAZUMSKU VJERU, odnosno povjerenje utemeljeno na poznavanju Boga i Njegovog karaktera ljubavi i dobrote. Bog nas kroz svoju Riječ i kroz vodstvo u svakodnevnom životu poučava, odgaja, usmjerava, savjetuje, ohrabruje. A mi se zbog toga što smo razumjeli da je Bog dobar i zato što smo shvatili da je to osoba u koju možemo imati neograničeno povjerenje (vjeru) – prihvatili Boga za svog Spasitelja.

Zašto vjerujem Bogu??? Zato što imam povjerenje prema Njemu. Njemu vjerujem, jer "znam" (razumski nivo) da je On dobar, da sam bez Njega izgubljen, da me On promjenio svojom silom, jer poznajem Njegova obečanja. Zbog toga sam doživio promjenu naravi ("biti") i njenih pobuda. Bog je u moje srce i u moj um upisao svoju Riječ, a prvenstveno svoj Moralni zakon.

Pišeš: «nisi razumom prihvatio Spasenje nego verom. Pa tako i novo rodjenja je stvar u koju se ulazi verom nikako razumom». Dragomire, ja samspasenje prihvatio vjerom (povjerenjem) samo zato jer sam razumom shvatio da je Bog dobar, i da samo On može zadovoljiti moje duhovne potrebe. Razum je proizveo vjeru, povjerenje. Nemoj mi reči da ti nisi razumio koliko je Bog dobar, ali si mu svejedno predao svoj život u ruke? To bi bilo vrlo nesmotreno, pa reči ću čak i nerazumno!!! Ali budući da smo u Bogu prepoznali divne karakterne osobine, radosno smo mu predali svoj život u ruke. To je povjerenje, to je prava vjera!!! Ona je posljedica (razumske) spoznaje Božje dobrote. Ne možeš imati povjerenje (vjeru) u nekoga za koga ne znaš da li je dobar ili nije!!!

Pišeš: «novo rodjenje je unutrasnje iskustvo slobode od zla, posvecenje je ociscene od zla, a krstenje Svetim Duhom ispunjenje nase duse Bozijim zeljama.»
Da bismo bili slobodni od zla, odnosno od grijeha – potrebno je da se u nama rodi nova narav slobodna od grijeha. To se događa pri novorođenju. Budući da tada Bog upisuje u nas svoj Moralni zakon (čija je jedna od moralnih odredbi i svetkovanje subote) – tada počinjemo živjeti životom slobodnim od grijeha. Sve što činimo je u skladu sa Božjom voljom i zakonima, pa na nama nema grijeha. Tada smo slobodni od grešnih želja, jer više ne robujemo grešnoj naravi!!!

Joshua!

Pišeš: «razbojnik na križu nije imao toliko vremena za razmišljanje,kalkuliranje razumom i sl. nego je jednostavno vjerom prihvatio Krista kao Spasitelja». Da razbojnik na križu nije bio osvjedočen (da nije postao svjestan) tko je Isus, ne bi ga niti zatražio to što je tražio. Razumom je shvatio da je bez Krista izgubljen, i tada je izrazio svoje povjerenje.

Inače, dva razbojnika razapeti pored Isusa simboliziraju sve ljude svijeta. Svi zaslužuju kaznu, jer su svi grešni. Ali jedni neće prepoznati u Isusu Božjeg Sina i svog Spasitelja, a jedni hoće.

Dragomire!

Pišeš: «izlgeda nekad da dosta znam ali Biblija je rekla znanje nadima ljubav popravlja.»

Znanje nam je potrebno da bismo bili pobožni na pravi način. U Bibliji piše «propade narod moj, jer nema znanja» (Hošea 4,6). Znanje je vrlo bitno da ne bismo živjeli u lažima i zabludama ovoga svijeta. Ovaj tekst koji si ti citirao govori o tome da znanje (samo po sebi) nije dovoljno, već nam treba i pravi motiv u srcu: ljubav. Kada će nas znanje nadimati, napuhivati??? Onda kada nam srce nije preporođeno Svetim Duhom. Tada njime vlada grešna narav, sa grešnim pobudama i željama. Zato u svojoj sebičnosti i oholosti takvo srce zloupotrebljava znanje – da bismo bili važni, uobraženi, napuhani. Ali nije problem u znanju, nego je problem u grešnom srcu. Kada se srce pokori Bogu, znanje postaje veliki blagoslov!!!

Pišeš i o Luka 24. poglavlju: «pre nego sto covek moze razumeti nesto on to mora verovati. U tome je poenta, nisu li nasa srca gorela dok nam je on tumacio pisma. Puno toga oni nisu razumeli od njegovog govora ali je nesto u njima gorelo i oni su verovatli da je to istina. Kasnije kaze se da im je Isus otovrio razum da razumeju Pisma. To je ono sto pokusavam reci, pre nego sto mozemo nesto razumeti, mi to moramo verovati ili smo na najboljem putu da promasim. Vera prethodi razumevanju, i pre nego sto nesto mozemo razumeti moramo to verovati.»

Ovdje uočavam jasan primjer kako ljudi pristrano tumače biblijske tekstove. "Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tumačio Pisma". (Luka 24,32) Što se prvo dogodilo: da li su im prvo gorjela srca, ili im je Isus prvo govorio i tumačio Riječ??? Što je bilo uzrok, a što je bilo posljedica??? Nisu im prvo srca gorjela (slika vjere, povjerenja, oduševljenja), nego su prvo čuli Riječ. Sam Isus im je objasnio i rekao što piše u Pismu. Oni su to prvo čuli, razumjeli i shvatili (činjenice Kristovog uskrsnuča). Isus im je objasnio i poučio ih (razumski nivo) da Mesija treba uskrsnuti i pobjediti smrt. A dok su to slušali i polako razumjevali – u njima su počela gorjeti njihova srca. Spoznaja, osvjedočenje i razumjevanje da će Mesija uskrsnuti – pobudili su njihovu vjeru, oduševljenje. A nije bilo obrnuto. Obrnuto rade karizmati i duhovničari. Prvo moraju čovjeku dati emotivno «nadahnuće», da bi mu zatim čitali Evanđelje. Možda je tvoj problem ovakvog razumjevanja upravo u tome što pripadaš pobožnosti koja emocijama i "vjeri" (kao nečamu nadnaravnom) – pridaje največi značaj.

Na osnovu pogrešne pretpostavke, došao si do pogrešnog zaključka. Isus ova dva čovjeka naziva "ljudi bez razumjevanja i spore pameti za vjerovanje svega što su proroci govorili" (Luka 24,25) Dakle, da bi mogli vjerovati u ono što su proroci govorili – poteban nam je RAZUM i PAMET!!! A ne obrnuto!!!

Napisao si: «pre nego sto mozemo nesto razumeti, mi to moramo verovati ili smo na najboljem putu da promasim. Vera prethodi razumevanju, i pre nego sto nesto mozemo razumeti moramo to verovati.»
Misliš li i dalje ovako?????????

Evo samo da ukratko odgovorim na ono sto si mi napisao. Dakle i dalje smatram da je istinsko znanje rod ili posledica vere.

Takodje znanje imamo i kao jedan od devet duhovnih darova je li tako?
Uz to covek moze znati i sve tajne a nemati ljubavi? I to je tacno?

Ali sada ne znam sta si pokusao reci kada si govorio o tajnama ili kako Biblija nije tajanstvena knjiga. Mislis li zaista ozbiljno to?

Isus je govorio u pricama, ali je ucenicima sve potanko objasnjavao i tumacio.
REkao je takodje hvalim te Oce gospodaru Neba i zemlje sto si ovo sakrio od mudrih i pametnih a otkrio prostima, da Oce jer je takva bila tvoja volja.

O da van svake senke sumnje Biblija jeste napisana u tajnama i samo je otkrivenje Bozije kroz Svetog Duha moze naciniti realnom u zivotu pojedinca.

Blagoslovljen si ti Simone Jonin sine, jer ti telo i krv ovo nisu otkrili nego Otac moj koji je na Nebesima.

Tako Bog je otkrio Petru da je Isus Mesija, i na toj steni otkrivenju je sagradjena Bozija crvka.

Kazes ne postoji intelektualno evandjelje, kada to cujem pitam se gde ja to zivim. Jer upravo sve te denominacije stoje na necem sto je izvrnuta Bozija Rec.

I onda kazes ne postoji intelektualno evandjelje! Postoji i te kako.
No da pogledamo nesto drugo tema je karakter.

Sada to sam jednom justinu napisao na temi o suboti, i to ponavljam i tebi, rekao sam da bih ja subotu mnogo lakse prihvatio kao ucenje Biblije da mogu videti rodove ljubavi i zara za Hrista medju adventistima.

Iskreno ne radi se o tome koliko neka doktrina dobro zvuci radi se o tome kako utice i sta proizvodi u ljudima.

Znas Isus nikada nije rekao po pameti i mudrosti vi cete prepoznati lazna ucenja vec je rekao po rodovima njihovim poznacete ih.

I to su stvari koje ja verujem. Pa kada bih ja slusao samo teologiju tvoju, i bilo ciju pa ja bih rekao da su to najmudriji ljudi sveta i morao bi ih prihvatiti kao Bozije sluge, ali hvala Bogu sto me je naucio bolje od toga. Ja ne gledam na dubinu znanja nego na rodove zivota.

No ako insistiras na znanju kao kriterijumu, tada nas do neizbezno dovodi do zakljucka, da je tebi ili tvojoj denominaciji sve jasno i da imate puninu otkrivenja, i kao takvi ste pozvani da sirite to svetlo svima nama koji nismo u punini tog znanja.

To je neizbezan zakljucak. Da li sam dobro zakljucio, oslanjajuci se na razum vi ste dosli do punine istine je li tako?

Ako je tako onda sto ne branite snagom argumentata svoju celokupnu dokrtinu deo po deo, zasto onda bezite od testa Reci, ako je to sve savrsena istina, vi se ne bi trebali plasiti provere svakog njenog detalja.

I mogli bi Luku 24 citati kako tamo pise, Isus je njima tumacio Pisma, to je bilo prvo sto se desilo, i to pokazuje da samo Sveti Duh kroz potvrdjenu sluzbu moze protumaciti pisma na ispavan nacin.

Druga stvar, njihova su srca gorela dok im je On tumacio Pisma, jos uvek dakle nisu razumeli ali ih je nesto privlacio, i treca stvar, on im je otvorio razum da razumeju Pisma.

On je govorio Rec, i ona je proizvela reakciju u dusi, i tek posle toga im je otvorio razumevanje da razumeju Pisma.

No polgedajmo nesto drugo, Bozija Rec je originalno seme je li tako, i mi znamo koji su rodovi toga semena, ljubav, radost, mir, dobrota....

Tada stoji jedne cinjenica, Bozija Rec u ljudima moze proizvesti samo ono sto Biblija kaze, samo te rodove. Nadam se da se slazes oko ovoga?

Sada zasto mi nalazimo danasnje crkve u ovako tuznom Laodikejskom stanju mlakoce? Zasto one radjaju mlakost umesto ljubavi, zato i samo zato sto ne stoje na Bozijoj Reci, iako se u nju kunu, iako to cak veruju, iako bi stavili ruku u vatru, ali to sto oni radjaju mlakost umesto ljubavi, SAVRSENO SVEDOCI DA ONI U SEBI I SVOJOJ SREDINI NEMAJU REC BOZIJU. DA JE IMAJU ONA BI PROIZVELA RODOVE KOJE JE REKLA DA HOCE.

I onda nema mesta cudjenju kod propovednika, i oni cak nemaju pravo da kritikuju ljude sto su mlaki, razlog sto su mlaki je taj sto oni propovednici ne stoje sa Bozijom Reci.

Pa na cemu stoje, stoje na nekoj ljuckoj hibridnoj telologiji iz proslih vremena i nista vise.

I onda kada se okrenu oko sebe, crkva puna forme, tradicije, sve gotovo savrsneno jedino Njega Hrista nema.

Uistinu ako bi neko mene i tebe zeleo proveriti kao propovednike, on to nikako ne bi smeo na osnovu nasih reci da cini, jer onda bi morao videti koje od nas pametniji, on to moze proveriti tako sto ce polgedati crkve kojima mi propovedamo.

I dakle uzeti Boziju Rec nije slepo verovanje, to je potpuno nerazumno tako reci, Rec kaze, Njegovim ranama mi smo izleceni, i potrebno je to verovati onako kako je receno da bi to donelo ispravne rodove, da ja slusam pamet svoju ili nekog drugog ja bih danas bio invalid, ali ja sam verovao da sam Njegovim ranama izlecen i to je donelo rezultat.

Nije to fanatizam a ni slepilo, to je Biblija i Biblisko naucavanje, ja ne verujem nista drugo osim onoga sto je Bog rekao da je istina.

<BLOCKQUOTE>

dragomir je napisao/la:

Slazezem se brate, to je tako, samo bih dodao da je posvecenje veoma pogresno shvaceno jer ljudi misle da je to promena ponasanja, suzdrzavanje.

To je mesto gde se ja ne razumem sa mnogim ljudima. Pitaju mi jel ja smem ovo, smem li ono raditi, ja im uvek kazem da rade ono sto zele, jer sto se Boga tice svejedno je da li sam ja ucinio nesto, ili pozeleo nesto zlo, ko pogleda na zenu sa zenom vec je ucinio, dakle vec sama zelja je dovoljna da ga cini osudjenim od Boga.

Zato posvecenje nije ulepsavanje ponasanja, suzdrzanje nego promena zelja u nama, dakle ne radi se o tome da ja nesto ne smem, nego da ja nesto ne zelim.

I onda kada me pitaju sta ,mislis jer ja imam Svetog Duha, ja kazem pogledaj u svoje srce i svoje zelje, pa ako nemas niti jednu gresnu zelju i ljubis Hrista tada ga imas.

To je moje duboko uverenje. Mnoge crkve uce nazalost samo promenu ponasanja, i navode ljude na suzdzavanje ali je to jako pogresan put, uzdrzavas se covek i mora jednom puci, jer su zelje uvek jace od zabrana, tako je bilo od Edenskog vrta tako je i danas. Nama vladaju nase zelje, i posvecenje je tu da ih promeni.

Sad druga i velika tema je kako? Tu bi mogli otvoriti posebnu temu.

Eto vidis Dragomire,ja imam isti problem ko i ti,ma zar ne stoji sve mi je slobodno ciniti,ali mi nije sve na korist,promjena ponasanja,ako nije u zelji,nije niti obracenje,ja to zanam iskarikirati sa flasom rakije i pijancem koji je umro,ma stavljaj mu burad rakije,on je mrtav,ali dok je ziv bio i casica mu je dobro dosla.</BLOCKQUOTE>

Slazem se dina, to je to, i poredjenje je bas tako adekvatno, kada Sveti Duh, uzme zelju iz coveka onda je to promena, nema vise potrebne ni za buretom ni za casicom.

Karakter bih ja opisao kao skupinu svih naših emocija , vrijednosti, mjerila, izbora koje činimo svaki dan. To je ono što nas definira i što definira način na koji živimo. Naše unutarnje i duhovne vrijednosti. Naše mane i vrline, kvalitete i propusti . Sve to spada pod naš karakter. Dah BOžji jest životna sila koja je u svima nama. Ona se ,kada čovjek umre, vraća ka Tvorcu koju ju je i dao. Tijelo nam umire a karakter počiva čekajući drugi Kristov dolazak. A znamo što Riječ kazuje o tome što je to duša. Tijelo + dah Božji. Karakter bi mogli uvelike poistovjetiti sa duhom. To je ona čovjekova duhovna dimenzija koja nakon smrti počiva čekajući,kao što sam već napomenuo, drugi Kristov dolazak kada ćemo uskrsnuti ili na vječni život ili na vječnu smrt. Hvala. Mir vam i radost u Isusu Kristu Gospodinu našemu.