Karakter

Bilo bi dobro da malo popričamo o ljudskom karakteru prije i poslije obraćenja.
S tim da najprije razjasnimo pojam karaktera, tako da znamo o čemu pričamo, da ne dođe do zabune , kao kod duše i duha, jer nismo razjasnili pojmove, pa smo možda zamijenili jedno za drugo...

Dakle, karakter je.....

Karakter: duhovne i duševne sposobnosti jednog čovjeka...i opet mi kod duše i duha!!! ...no, možese i reći, da sve vrline, navike što čovjek nosi u sebi se mogu skupiti pod naziv karaktera.
Važno je da karakter se nemože otkritit na prvi pogeld, i zato puno puta imamo tah problem, ako nekoga na osnovu njegovog izgled i vanjštine "okarakterišemo".

"Kažu da je ukus karakter, a karakter sudbina..."-Branimir Johnny Štulić

Tocno ,da je karakter sudbina,koju mi formiramo.Karakter je nesto sto se sa Kristom zna i da oblikovati,mada neki se i ne slazu sa time ali to je jedini slucaj,kad od lazljivca,dobite vjerna covjeka,kad od pijanice dobite trezvena covjeka,kad od lopova dobijete postenog covjeka,daklem sve mogu u Isusu Kristu koji mi moc daje´.

<BLOCKQUOTE>Karakter je ono što čovjeka čini čovjekom. Ne samo to što ima psihu ( i životinje je imaju) i tijelo, nego i duh. Dakle, karakter je usko vezan uz duhovne vrijednosti. Prisutnost duhovnih vrijednosti u jednom čovjeku određuje njegov karakter. Čovjek je dijete Božje..stvoren na sliku Božju. Pred njimm je zahtjev "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!", a do ostvarenja tog zahtjeva ne može doći sam po sebi, nego taj "Novi život u Duhu" čovjek prima kao dar odozgo. Čovjekov karakter zapravo definira njegova otvorenost Duhu...njegovo DA, NEKA MI BUDE PO RIJEČI TVOJOJ. I ne samo to , nego i izvršavanje, upravljanje tim darovima neba. ..Ne biti samo slušatelj , nego i vršitelj Riječi...Dakle ono što karakterizira čovjeka jest: Mjera Duha u nama...ili preciznije jačina vjere, snaga pouzdanja i veličina ljubavi...
...te u kojoj mjeri smo:
kralj
prorok
svećenik</BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

Mistagog je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>Karakter je ono što čovjeka čini čovjekom. Ne samo to što ima psihu ( i životinje je imaju) i tijelo, nego i duh. Dakle, karakter je usko vezan uz duhovne vrijednosti. Prisutnost duhovnih vrijednosti u jednom čovjeku određuje njegov karakter. Čovjek je dijete Božje..stvoren na sliku Božju. Pred njimm je zahtjev "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!", a do ostvarenja tog zahtjeva ne može doći sam po sebi, nego taj "Novi život u Duhu" čovjek prima kao dar odozgo. Čovjekov karakter zapravo definira njegova otvorenost Duhu...njegovo DA, NEKA MI BUDE PO RIJEČI TVOJOJ. I ne samo to , nego i izvršavanje, upravljanje tim darovima neba. ..Ne biti samo slušatelj , nego i vršitelj Riječi...Dakle ono što karakterizira čovjeka jest: Mjera Duha u nama...ili preciznije jačina vjere, snaga pouzdanja i veličina ljubavi...
...te u kojoj mjeri smo:
kralj
prorok
svećenik</BLOCKQUOTE>

Dopada mi se ovaj poredak,ali mi nije jasno koliko covjek moze sam uciniti u promjeni svog karaktera?
</BLOCKQUOTE>

<BLOCKQUOTE>

Dina je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>

Mistagog je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>Karakter je ono što čovjeka čini čovjekom. Ne samo to što ima psihu ( i životinje je imaju) i tijelo, nego i duh. Dakle, karakter je usko vezan uz duhovne vrijednosti. Prisutnost duhovnih vrijednosti u jednom čovjeku određuje njegov karakter. Čovjek je dijete Božje..stvoren na sliku Božju. Pred njimm je zahtjev "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!", a do ostvarenja tog zahtjeva ne može doći sam po sebi, nego taj "Novi život u Duhu" čovjek prima kao dar odozgo. Čovjekov karakter zapravo definira njegova otvorenost Duhu...njegovo DA, NEKA MI BUDE PO RIJEČI TVOJOJ. I ne samo to , nego i izvršavanje, upravljanje tim darovima neba. ..Ne biti samo slušatelj , nego i vršitelj Riječi...Dakle ono što karakterizira čovjeka jest: Mjera Duha u nama...ili preciznije jačina vjere, snaga pouzdanja i veličina ljubavi...
...te u kojoj mjeri smo:
kralj
prorok
svećenik</BLOCKQUOTE>

Dopada mi se ovaj poredak,ali mi nije jasno koliko covjek moze sam uciniti u promjeni svog karaktera?

Dosta mi je da hoćete...sve ostalo Ja činim.</BLOCKQUOTE></BLOCKQUOTE>

Dina je napisao/la:

<BLOCKQUOTE>Dopada mi se ovaj poredak,ali mi nije jasno koliko covjek moze sam uciniti u promjeni svog karaktera?
</BLOCKQUOTE>

Na temelju osobnog iskustva,moje mišljenje je da nitko od nas ne može svojim nastojanjima učiniti puno na promjeni svog karaktera bez Božje pomoći.Trebamo se podrediti Bogu,Njegovom vodstvu da bi se naš karakter mogao promjeniti.

Tako je. Ja se sama ne mogu promijenit jer nemam snagu, zato je nalazim u Njemu, izlijevam svoje srce Njemu a on će učiniti u pravi tren. On je Bog a ja samo čovjek.

Pa dobro, nešto si mislim, zar nitko nema problema sa sobom? Nije valjda da smo svi ovdje savršeni, nemamo problema sa svojom naravi...ili...krijemo jer nas možda sramota ako imamo neki nedostatak ili bitku s nečim u sebi?

Žalosno je kada samo pokušavamo nametnuti svoje mišljenje i uzdizati se nad drugima.Ja priznajem da imam problema sa svojim karakterom,ali uvidio sam da kao što ti kažeš Noemi,tu borbu ne mogu voditi sam nego samo uz pomoć Kristovu.

Jedini je krist bio savršen, iako je i on imao borbi, ali je pobjedio i zato se trebamo ugledati na njega.
On nas ohrabruje da možemo pobediti mane svoga karaktera, ako zatražimo da nam on pomogne.
Kako je lijepo kada imamo tako dobrog učitelja, Isusa Krista!!!!

Mi od rodjenja imamo karakter.
Kada upoznamo Boga pocinjemo i menjati karakter.
Trebamo teziti ka karakteru slicnom Isusu, to nam je cilj.
Svaki karakter ima i dobre i lose osobine.
Tako barem ja mislim!

Nešto si mislim ovako: postoji ego i duh. Ego se suproti Bogu a duh uzdiše za Bogom. Pavle je opisao u Rimljanima unutarnju borbu.

Voljela bih da uzmemo na proučavanje Rimljanima poslanicu.
Tako je divno opisana milost Božja.

Ako zelite najsveziji i najupecatljivi dokaz o promeni karaktera, tu sam.

Oni koji me poznaju od ranije, ne mogu da veruju.

A ne mogu da verujem ni ja.


Cini mi se da sam sada dosao do finije i lakse obrade i onda ide glancanje.

Naravno, ovakva pobeda postize se samo stalnim gledanjem verom u Isusa. On je obecao da ce dobro delo koje je zapoceo svrsiti do Njegovog dana.

Oni koji poverenjem prihate ovo obecanje, primice ga u promeni svog karaktera.

Jer jedino sto Bog ne moze da ucini, nemoze da slaze. I kad On obeca, tako i ucini.

Verujete li ovo?

Ako verujete, tako ce vam biti~!

Budući da sam se tek ovih dana uključio u forum, pokušat ću dati svoje razumjevanje karaktera (iako se već mjesec dana nitko više ne uključuje u ovu temu) Možda ipak ponovno postane aktualna, tko zna?

Što je karakter? To su obilježja naše osobnosti. Svatko od nas je nekakav: prgav, šutljiv, galamđija, emotivac, plašljiv, nekolebljiv, ustrajan itd. Sve su to obilježja (ili osobine) koji čine naš karakter, našu osobnost.

Grešan čovjek ima grešan karakter. Zašto? Zato što njime vlada grešna narav (priroda), koju je nasljedio od praroditelja Adama. Ona upravlja cijelim bićem, i zato daje grešna obilježja čovjeku: sebičnost, oholost, samopravednost, itd.
Dakle, grešna narav je odgovorna što u čovjeku postoje grešne osobine, grešne karakterne crte - koje sve zajedno čine čovjekovu osobnost ili karakter.

Karakter se formira tijekom čovjekovog razvoja. Nismo se rodili sa karakternim osobinama, već tijekom života oblikujemo obilježja svog karaktera. Tako čovjek može postajati i lošiji i bolji čovjek, ovisno o tome kakve karakterne crte se razvijaju u njemu.

Zlo koje kao plima preplavljuje svijet, prijeti da čovjeka razočara, obeshrabri i dotuče. Tada se on mijenja dobijajuči osobine pesimizma, beznađa. besmisla, mržnje, iskompleksiranosti.
Ali postoji i drugačiji put. Onda kada čovjek ostavlja svoju grešnost i kreće putem pravednosti. Onda kada upozna Boga i Njegovu riječ, onda kada se pokori Bogu i moli za unutrašnju promjenu - Božji Duh počinje mijenjati njegova obilježja. Od pijianca, nasilnika, sebičnjaka i iskompleksiranog čovjeka postaje novo biće, novi stvor. Duh Sveti donosi u njega novu narav koja je slobodna od grijeha, a to rezultira prekrasnim rodovima Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost... (Galačanima5,22). Čovjek doživljava potpunu promjenu karaktera, jer su se promijenile crte njegove osobnosti, njegove karakterne osobine.

Može li čovjek sam promjeniti svoj karakter? Može! Bilo na bolje, bilo na gore! Svakodnevno smo svjedoci da ljudi donose odluke i počinju živjeti bolje ili lošije nego prije. Ali ovo dobro koje može čovjek postiči sam, nije dovoljno dobro da bi riješilo naš glavni problem koji je duhovne naravi: obnovu Saveza s Bogom, pomirenje sa Stvoriteljem. Razlog zašto tu najvažniju promjenu ne možemo učiniti sami je u tome što mi ne možemo samostalno promjeniti svoju grešnu narav. Mi se ne možemo sami promjeniti u svojoj biti, u svojoj suštini (koja je buntovna protiv Boga). Zato nam je potrebna Božja pomoć, jer On može to učiniti. A kada nam pomogne i nanovo nas rodi Svetim Duhom, tada se u nama rađa narav nesebičnosti, ljubavi, dobrote - pa to postaju naše karakterne osobine!!!

Da li se po osnovici 4 tip karaktera,ljudi mogu podjeliti,sklonosti vjerovanju Bogu,ili to uopce nema nikakve uloge.Naprimjer,da li su kolerici,sangvinici,melanholici i flegmatici razliciti u vjeri i kao vjernici?

Zanimljivo pitanje, Dina!
Prvo trebamo razumjeti što znači biblijski izraz "vjera". Često to ljudi tumače kao nekakve stavove, teološke poglede - jednom riječju: uvjerenja. Ali biblijska "vjera" je izraz za povjerenje. Vjerovati Bogu - znači imati povjerenje prema Bogu!!!
Sada se vratimo na tvoje pitanje: da li su kolerici, sangvinici, flegmatici i melankolici ljudi koji se razlikuju u svojoj vjeri i kao vjernici?
Budući da je vjera - povjerenje - tada svaki čovjek illi ima ili nema povjerenje. Ono ne ovisi o boji kože, spolu, karakternim ili voljnim osobinama. Dakle, po pitanju povjernja prema Bogu - to je potpuno nevažno. Povjerenje se "rađa" onda kada uvidimo da osobi (u ovom slučaju Bogu) možemo vjerovati!!!
S druge strane, ova podjela je podjela na osnovu čovjekovog temperamenta. A s temperamentom se rađamo: netko je aktivniji, a drugi su usporeniji; netko je brzopletiji, a drugi su smireniji; netko je ravnodušniji na svijet oko sebe, dok su drugi zainteresiraniji. Ove razlike su obilježja naših karaktera, i nemaju izravnu ulogu na kvalitetu našeg povjerenja prema Bogu.
Činjenica je da prilikom novorođenja Bog mijenja cijelog čovjeka, pa tada može doći i do promjene u temperamentu. Ali općenito gledano, to nije od presudne važnosti za pobožan život!!!
Pozdrav.