Novi svjetski poredak

Pih niti šalu ne razumije.
Evo jel sad bolje.
Nije se s vlasti šalit pa makar u amazoni bila.

Izrail je napisao/la:

Pih niti šalu ne razumije.
Evo jel sad bolje.
Nije se s vlasti šalit pa makar u amazoni bila.

opasni su ti brate ti adventisti
očekuju brzi kraj pa su puno brži od ostalih

vidiš, danas je postao moderator , aveć banira na 10 dana
šta je vlast:twisted:
sama slast:geek:

Da ne preterujes malo brate moj?

Hrki, jevrejin ima preko 1000 postova. To već nešto govori, zar ne?

Novi svetski poredak?


Ko je na sceni? Da li samo politicari? Ili mozemo naci i neke druge protagoniste?

Neki kazu da su se u trku za dominaciju u novom svetskom poretku ukljucili i neki drugi igraci.


Koliko smo upoznati s tim cinjenicama?

Kad bi trebao poceti vaziti novi svjetski kalendar?

Dina je napisao/la:

Kad bi trebao poceti vaziti novi svjetski kalendar?

Ideja o svijetskom kalendaru je relativno stara u odnosu na nas, ali je ipak u novije doba u odnosu na gregorijanski kalendar. Potice od strane internacionalnog drustva svijetskog kalendara, osnovano 1930 godine.

Kad govorimo o kalendarima iako ih ima puno ogranicimo se na tri.

1. Julijanski kalendar po kome se orijetise (bolje receno orijetisala do ove 2007 godine) pravoslavna crkva. Postoji od 45 god. prije n.e.

2. Gregorijanski kalendar uveden od strane Pape Gregora u 1582. god. danasnji vazeci kaledar.

Prije nego predjem na treci t.z. svijetski kalendar zelim da spomenem cinjenice o zajednickom uskrsnom blagdanu katolicke i pravoslavne crkve.

A nisu samo oni ako ste pratili novosti muslimanski svijet takodjer praznuje rodjendan Muhameda. A uhapseni britanski vojnici od strane iranske garde su pomilovani prema izjavi iranskog predsednika poklon britraniji u znak muhamedovog rodjendana.

A sta je sa zidovima pa i oni imaju svoj blagdan "pasahu" u isti vikend.

Kako to da se to uklopilo u isto vreme? Slucajno ili ipak stoji ideja novog svijetskog porekla?


Da napomenem tradicionalni bozicni blagdan od strane pravoslavne crkve se poklapa isto sa katolickim. Grcka pravoslavna crkva je bila medu prvima koja je to prihvatila.

Ideja novog svijetskog kalendara je bila 50-godina nakon II sijetskog rata podensena UN na razmatranje. 1955 god. je zahtjev odbijen na neodredjeno vrijeme upravo iz religiskih razloga.

Promjene na kraju 80-ih i u toku 90-ih godina doslo je do ponovno razmiljanje o uvodjenju svijetskog kalendara. Okolnosti ocigledno polako ali sigurno sazrevaju.
U toku 2000 godine ideja je bila da se svijetski kalendar usvoji 2006 godine, jer je ta godina pogodna da se usvoji zbog toga sto godina pocinje da nedeljom. Situacija nije dovoljno sazrila da se to ostvari tako da sljedeci termin je 2012 godina. Tako kad pogledate oficijalne internetstranice internacionalnog svijetskog kalendarskog drustva vodi se velika kampanja da se to uvede 2012 godine.

Sto spreceva da se to uspostavi? Upravo promenljivi kalendarski blagdani kao sto je npr. uskrs.
Koji je u stvari pravi uskrsni blagdan dali pravoslavni ili katolicki? Ako bi Katolicka crkva kao institucija napravila kompromis da fiksira uskrsni blagdan kao sto je bozic. Da bi se to sprovelo potrebno je da uskrs bude u nedjelju a ne u utorak ili neki drugi dan. Idealno resenje je uvodjenje svijetskog kalendara. Moje misljenje je da ce to ona uciniti u sklopu ekumenizma i ujedinjavenje religija, globalizacije i potrebe svijetske ekonomije i politike.
A svijetski kalendar je tako kocipiran da je datum i dan fiksiran za razliku od gregorijanskog kalendara.

S uvodjenjm jednog takvog kalendara dolazi do promjene tjednog ciklusa, a to znaci da nedjelja vise nije nedjelja nego ponedeljak a subota nije vise subota nego nedjelja itd.

Dali je sve to moze ostvariti???
Najopasnije masovno uništavajuće naoružanje su mediji.
Jer oni uništavaju duh, kreativnost i čovjekovu hrabrost,
a zamenju iste sa strahom, nepoverenjem, krivnjom i sumnjom u sebe."
- M.A.VERICK


Dolazi vrijeme kad se svatko mora odluciti ili sa Isusom ili protiv njega.

Otk. 14, 12
"Ovdje je strpljivost svetih, koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu."

Propovjednik 12,13
"Zaključnu riječ čujmo svi: "Boga se boj, i zapovijedi njegove drži!"

Zadnja promjena: ; uto 10 tra 2007, 20:43; ukupno mijenjano 2 put/a.

Buduci da imas tako dobre informacije,daj nam malo objasni,zidovski kalendar i promjenu dana,tj,tjedni ciklus.

Dina je napisao/la:

Buduci da imas tako dobre informacije,daj nam malo objasni,zidovski kalendar i promjenu dana,tj,tjedni ciklus.

Kako sto sam vec gore napisao postoje razliciti kalendari pomocu kojih se odbrojavaju godine. Jedni se orjentiraju prema suncu (sunceva godina) a drugi prema mjesecnih mena (mjesecna godina). Gregorijanski kalendar orijentise se prema suncanoj godini. Proracunavanje uskrsnog blagdana je prema mjesecnoj godini. Crkvene istitucije (katolicka i pravoslavna) sluze se za mjesecnom godinom da bi izracunali uskrsni blagdan. Zato se datum uskrsnog blagdana mjenja iz godine u godinu jer je vezan za tjedni dan za razliku od bozicnog koji je fiksiran za datum. Zidovski kalendar je kombinacija mjesecne i suncane godine. Regularne godine se sastaju od 353, 354 ili 355 dana, a prestupne godine od 383, 384 ili 385 dana (jedan mjesec vise). Vazno je reci da bez obzira koji se kalendar koristi za odbrojavanje godina u sedmodnevnom ciklusu tjedni dani nisu poremeceni od stvaranja zemlje. To znaci da nedjelja je ista nedjelja 1. dan stvaranja, a subota je zadnji dan tjednog ciklusa. Pokusaji uvodjenja tjednog ciklusa od 10 dana za vrjeme Franscuske revolucije nije poremetio sedmodnevni ciklus tjednih dana.
Svijetski kalendar vezuje datum i tjedni dan tako da svaki rodjendan bi se slavio u isti tjedni dan. Time se poremecuje tjedni ciklus stvaranja svake godine za jedan dan. Prirodni zakon stvaranja se mjenja.

Kakve to veze ima sa Biblijom?

Daniel 7
25 On će govoriti drske govore proti Svevišnjemu i gledat će da utamani svece Svevišnjega i pomišljat će na to, da promijeni blagdanska vremena i zakon. I oni će biti predani vlasti njegovoj za jedno vrijeme i za dva vremena i za polovinu vremena.


Matej 24
3 Kad je onda sjedio na Maslinskoj gori, pristupiše samo njegovi učenici k njemu i rekoše: "Kaži nam, kad će se to dogoditi, i koji je znak tvojega dolaska i svršetka svijeta?" (svi mi zelimo da znamo kad ce to biti?)

ako imate Bibliju pri ruci citajte dalje ...

20 Molite se, da ne padne bijeg vas u zimu ili u subotu! (zasto je naglasena subota?)
21 Tada će biti nevolja velika, kakva nije bila od postanja svijeta do sada, niti će biti. (zasto nevolja?)
22 I kad se ne bi skratili oni dani ni jedan se čovjek ne bi spasio. Ali zbog izabranih skratit će se dani oni. (zbog cega da se dani skrate?)
23 Ako vam tada tko rekne: "Ovdje je Krist ili ondje, ne vjeruj te!
24 Jer će ustati lažne Kristovi i lažni proroci i činit će velike znake i čudesa, da zavedu, ako je moguće, iste izabranike.
25 Eto, kažem vam unaprijed.
26 Ako vam se tada rekne: "On je u pustinji, ne izlazite; on je u sobama, ne vjerujte!
27 Jer kao što se munja pomoli na istoku i zasja do zapada, tako će biti i s dolaskom Sina čovječjega.

Danijel 12,
1 U ono vrijeme podignut će se Mihael, veliki knez anđeo, koji zaštićuje sinove tvojega naroda. Bit će vrijeme tjeskobe, kakve nije bilo nikada, otkako je naroda, do onoga vremena. Ali će se tvoj narod spasiti u ono vrijeme, svi, koji se nađu zapisani u knjizi.

<BLOCKQUOTE>
[quote="maki"]

Dina je napisao/la:

Buduci da imas tako dobre informacije,daj nam malo objasni,zidovski kalendar i promjenu dana,tj,tjedni ciklus.

Time se poremecuje tjedni ciklus stvaranja svake godine za jedan dan. Prirodni zakon stvaranja se mjenja.

quote]
Sto bi bio cilj u konacnici ovog novog kalendara,remetenje tjednog ciklusa,ili sto,sto ce biti s biblijskim danom odmora???</BLOCKQUOTE>

40. obljetnica enciklike "Populorum progressio"



Enciklika 'Razvoj naroda' katkad u nekim izražajnim terminima očituje svoju „dob“, ali je sasvim podudarna s međunarodnim prilikama, kao da je sada pisana. Izvanredna i iznenađujuća suvremenost enciklike 'Razvoj naroda', koju je Pavao VI: objavio 26. ožujka prije 40 godina, već je istaknuta, a to će se ponoviti na brojnim skupovima obilježavanja njezine obljetnice.
Govoreći o enciklici za našu radio postaju, ekonomist Riccardo Moro, predsjednik Zaklade Pravda i solidarnost Talijanske biskupske konferencije, kazao je kako se u enciklici prvi put na jasan način i nizom analiza, rekao bih, etičko-političkih, osnovnih spletova međunarodnih odnosa govori o međunarodnom pitanju razvoja. Pavao VI. upotrebljava bremenite riječi, veoma jasno govori u zaključku enciklike: „Razvoj je novo ime mira“, odnosno kako mir nije odsutnost rata, rješavanje sukoba bilo kojim sredstvima. Sukobi će nestati kad se svima pruži prigoda štititi vlastito dostojanstvo u punini prava, u punini blagostanja – kazao je profesor. Osvrnuvši se na suvremenost enciklike, kazao je kako je zanimljivo čitati tekst gledajući zemljovid sukoba, on se nažalost podudara sa zemljovidom siromaštva. U stvari, aktualnost enciklike je u tome što predmnijeva neke zaplete. Jasno se govori o dugu siromašnih država, o financiranju razvoja i obvezi toga financiranja. O tome se jasno govori u enciklici, čak se upućuje na obvezu prinosa bogatih za razvoj svih. Govori se o imigraciji, o dijalogu kao alternativi sukobu između raznih kultura. Čitajući tekst stječe se dojam da je pisan prošlih mjeseci, osim nekih jezičnih obilježja koja odaju „dob“, ali sadržaji su apsolutno suvremeni i poglavito, što je zanimljivo, veoma uzorno predmnijevaju teme ondašnjega trenutka, a o brojnima se tada nije govorilo – istaknuo je profesor i dodao kako je papa Benedikt XVI. od Pavla VI. naslijedio važan pojam 'cjelovitoga humanizma'. Ta je kovanica temeljna, a od drugih izreka možda su najslavnije sljedeće: „Razvoj je novi način mira“, „Neka bogataši budu pozorni da se ne bi morali sučeliti s bijesom, ne samo Božjim nego i siromašnih“, „Razvoj nije pravi ako nije cjelovit, to jest čitavoga čovjeka i svakoga čovjeka“ – primijetio je Moro.

-----------------------

Da li je za rješenje problema razvoja potrebno srušti zid između crkve i države?

abraham

ja se nadam da znate ko vlada svjetskim poretkom.masoni,iluminati i rozenkrojceri., te u neku ruku setanisti....

[quote="Dina"]
<BLOCKQUOTE>

maki je napisao/la:

Dina je napisao/la:

Buduci da imas tako dobre informacije,daj nam malo objasni,zidovski kalendar i promjenu dana,tj,tjedni ciklus.

Time se poremecuje tjedni ciklus stvaranja svake godine za jedan dan. Prirodni zakon stvaranja se mjenja.

quote]
Sto bi bio cilj u konacnici ovog novog kalendara,remetenje tjednog ciklusa,ili sto,sto ce biti s biblijskim danom odmora???</BLOCKQUOTE>

Onda imaju problem svi koji iskreno žele svetkovati "Gospodnji dan".
(Ovdje ću biti neutralan za one koji Gospodnjim danom smatraju nedjeljom ili subotom, tako da bi mogli svi razumeti o ćemu se radi.)
Oni koji svetkuju nedjelju više im neće biti nedjelja koju su svetkovali do tada. Nego da bi se držali iste nedjelje kako je Bog stvorio bila bi od uvodjenja kalendara 2012 god. u drugoj godini 2013. god. ponedeljak, 2014 god. bi bio utorak itd.
Za one koji svetkuju subotu, da bi i dalje svetkovali biblijsku subotu, onako kako je Bog dao čoveku da mu bude dan blagoslova bila bi od uvodjenja kalendara 2012 god. u drugoj godini 2013. god. nedjelja, 2014. god. bi padala u ponedeljak itd.

Zvuči možda utopijski, ali i pad komunizma je bio 1988 god. za nekoga isto utopija.

Ali Biblija govori o dve skupine ljudi i nema treće.
Jedna je koja će se pokloniti slici zvijerinoj.
Otkr. 13.
¹⁴ I zavodi one, koji stanuju na zemlji, znacima, koji su joj dani, da čini pred zvijeri, govoreći onima, što stanuju na zemlji, da načine sliku zvijeri, koja imade ranu od mača i ostade živa.
¹⁵ i bi joj dano, da udahne život slici zvijerinoj, da progovori slika zvijerina, i učini, da se poubijaju, koji se god ne poklone slici zvijerinoj.

Druga je koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu t.j. koji se neće pokloniti. Slično nešto kao i Danijel i njegovi prijatelji u Babilonu.

Ovakvim događajem bi se moglo ispuniti Otk. 18. 1-5

¹ Iza toga vidjeh drugoga anđela gdje silazi s neba, koji je imao vlast veliku, i zemlja se rasvijetli od slave njegove.
² I povika jakim glasom govoreći: "Pade, pade Babilon veliki, i postade stan đavolima, i tamnica svakome duhu nečistome, i tamnica svakoj ptici nečistoj i mrskoj; jer žestokim vinom bludnosti svoje napoji sve narode;
³ I kraljevi zemlje s njom su bludno griješili, i trgovci zemlje obogatili su se od sile raskoši njezinih."
⁴ I začuh glas drugi s neba, koji je govorio: "Izađite iz nje, narode moj, da ne budete dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih!
⁵ Jer grijesi njezini dopriješe sve do neba, i Bog se opomenu nepravda njezinih.

Onaj koji bi se takvom sistemu t.j. tjenom ciklusu svijesno ili nesvijesno ponio suprotstavio bi se Božjem stvaranju i Božjeg zakona. Na kraju krajeva to bi trebala biti jedna globalna pojava, a ne regionalna.
Poziv u Otk. 18. 4 je upućen Božjem narodu širom svijeta. Najkasnije tada bi bili osvijedoćeni svi ljudi o Božjem zakonu.

Otkr. 14.12
¹² Ovdje je strpljivost svetih, koji drže zapovijedi Božje i vjeru Isusovu.

Nasao sam vrlo zanimljivog covjeka - utopistu humanistu - kako On za sebe pise.Covjek zivi u Kanadi, rodio se u Zagrebu, arhitekta i utopisticki istrazivac, pronalazac kako za sebe pise novog drustvenoekonomskog poretka.Vise od 20 godina je istrazivao i postigao zanimljive rezultate:

Humanizam za početnike Nitko ne zna kako dobro društvo treba izgledati. Mi smo svi početnici u tome. Ja sam odbio da budem takav početnik i zato sam naporno radio na tome da definiram humano društvo. Humanizam nužno zahtijeva slobodu. Slobodan čovjek mora imati pravo da odlučuje o svemo o čemu želi pod uvjetom da njegova sloboda ne sprečava druge ljude da budu slobodni. Sloboda daje mogućnost ljudima da izaberu svoje potrebe i da ih zadovoljavaju. Sloboda ispunjava razlog ljudskog postojanja i daje ljudima šansu da budu sretni. Da li smo slobodni? Veličina slobode ovisi o razvoju društva. Naša sloboda danas nije nužno na niskom nivou ali svakako nije ni dovoljno razvijena. Politički naša sloboda prestaje poslije izbora delegata u skupštinama i parlamentima. Jednom izabrani autoriteti u pravilu ne pokazuju više veliku ljubav prema demokraciji. Izabrani ljudi mogu nam oduzeti slobodu, učiniti nas nemoćnim i nesretnim, eksploatirati nas a mi ne možemo učiniti ništa drugo nego čekati godinama slijedeće izbore da bi ih mogli smijeniti. Što je još gore, ti ljudi koji upravljaju društvom postaju uzori svim ostalim autoritetima u društvu. Kao rezultat, naši šefovi, učitelji, roditelji i svi ostali autoriteti uzimaju vlast u svoje ruke na polju svog djelovanja. Vlast donosi velike pogodnosti i zato se čovjek trudi da uspostavi bilo kakav oblik kontrole ili bar utjecaja nad drugim ljudima. Svaki čovjek ostvaruje veći ili manji uspjeh na tom polju. Zajedno oni sprečavaju druge ljude da se slobodno razvijaju. U takvom društvu ljudi imaju tendenciju da mrze jedni druge što stvara destruktivne odnose u društvu. Ja sam bio prilični izložen toj vrsti problema i to je razlog zbog kojega sam se odlučio pronaći rješenje koje će donijeti slobodu društvu. Može li neposredna demokracija dati zadovoljavajuće rješenje? Neki ljudi predlažu da zaobiđemo autoritete i da uz pomoć kompjutorske tehnologije sprovedemo koncenzuse i/ili neposredno odlučivanje ljudi o svim pitanjima od zajedničkog interesa. Odlučivanje pomoću koncenzusa i neposredne demokracije je dobra ideja ali ono ne može samo po sebi biti dovoljno uspješno. Prvo takvo odlučivanje je teško sprovesti i ono zahtijeva previše vremena da bi moglo dati dovoljno dobar rezulatat. Drugi razlog leži u činjenici da moćni ljudi ne vole demokraciju a posebno ne vole neposrednu demokraciju i zato će se suprotstavljati takvim pokušajima. Treće, donošenje odluka zahtijeva određenu količinu znanja o predmetu odluke i ne može se očekivati da ga svi ljudi imaju. Također svako društvo donosi praktično neograničeni broj odluka o svom djelovanju i niko nema toliko vremena, a vjerojatno ni volje da sudjeluje u svim tim odlučivanjima. Osim toga demokracija nije čak ni odlično rješenje zato što lako nameće volju većine nad potrebama manjine i tako lako može oduzeti slobodu manjini. Konačno, čak i kada bi demokracija riješila sve navedene probleme, ne postoji čak ni teorija koja može uspostaviti dovoljno efikasnu zaštitu pojedinaca od vladavine drugih ljudi. Pa što da radimo? Ostavimo autoritetima pravo da samostalno odlučuju o svemu što je u djelokrugu njhove nadležnosti. Oni čak slobodno mogu i povečavati svoje odgovornosti ali poslije toga učinimo ih neposredno odgovornim za svoje odluke svakom pojedincu u društvu u svakom trenutku. Kako? Neka svaki čovjek dobije jednako pravo da ocjenjuje druge ljude. To pravo će mu dati moć da daje ukupno jednu pozitivnu i jednu negativnu ocjenu (a može ih biti i više) recimo mjesečno. To znači da će ljudi u stvari ocjeniti ponašanje samo najboljeg i najgoreg čovjeka po njihovom mišljenju. Neka svaka pozitivna ocjena automatski donese neku nagradu pozitivno ocjenjenom čovjeku i neka svaka negativna ocjena rezultira istim oblikom kazne. Veličina nagradi i kazni će biti neposredno određena voljom ljudi. Mi možemo pretpostaviti da će ona biti u vrijednosti od jednog dolara ali može biti veća ili manja. Što će ocjenjivanje donijeti društvu? Neće postojati nikakva pravila po kojima će ljudi ocjenjivali druge ljude tako da će to u stvari biti oblik anarhije. Takvo ocjenjivanje će zahtijevati od ljudi da poštuju jedni druge i da budu vrlo obazrivi prema drugim ljudima bez obzira šta radili u društvu. Ono će usmjeriti svakog člana društva da stvara maksimalno moguće pogodnosti u društvu i da smanji ili ukine stvaranje bilo kakvih oblika nepogodnosti. Ili drugim riječima niko više neće moći ugnjetavati ljude niti oduzimati njihovu slobodu. To će nas učiniti humanim. Danas mi ne vrednujemo humanost i zato je nemamo. Kada počnemo ocjenjivati humanost, humanost će postati prepoznatljiva vrijednost i društvo će postati znatno bolje. To je u stvari vrlo jednostavno. Broj ocjena koje će pojedinci davati će naravno biti ograničen. Iz tog razloga ne treba očekivati da će obični ljudi dobijati puno ocjena. Najviše ocjena će primiti ljudi sa ekstremno pozitivnim i negativnim ponašanjem i autoriteti. Tako će autoriteti biti prisiljeni da donose najbolje moguće odluke u društvu. Veći autoriteti će primati više ocjena i to će ih učiniti više odgovornim. Predsjednici država, na primjer, mogu dobijati milione pozitivnih i negativnih ocjena i tada će primati ili će biti primorani da plate milione dolara kao rezulat svog rada i to svakog mjeseca. To će po prvi puta stvarno uspostaviti njihovu odgovornost pred narodom. To će također usmjeriti lidere da počnu voljeti demokraciju. Tada će oni zasigurno ispitivati narod o njihovim potrebama i donositi odluke koje će zadovoljavati takve potrebe. Oni će također naporno raditi na pronalaženju koncensusa među ljudima o svim odlukama od njihovog interesa. Autoriteti koji neće donositi dobre odluke će brzo napuštati svoje pozicije a samo najbolji će ostajati. Ocjenjivanje će donijeti velike pogodnosti društvu i daleko bolju budućnost čovječanstva. Da li smo mi sposobni ocjenjivati druge ljude? Ja vjerujem da su ljudi već danas prilično sposobni stvarati dobar sud o drugim ljudima i ocjenjivati ih objektivno a život u takvom društvu će učiti ljude da budu još više objektivni. Vas dragi čitaoci ipak vjerojatno brine sposobnost mase ljudi da objektivno ocjenjuje vas. U tom slučaju postoji mogućnost da se ocjenjivanje učini prihvatljivije tako da se nagrade i sankcije koje ocjenjivanje donosi znatno umanje ili čak ukinu. I već tada bi ocjenjivanje donosilo dobre rezultate. Osim toga ja sam uvjeren da bi vi dragi čitaoci željeli ocjenjivati druge ljude ali to neće biti moguće dok ne dozvolite drugim ljudima da ocjenjuju vas. Mi svi moramo žrtvovati nešto malo da bi dobili znatno znatno više. Kad sistem ocjenjivanja praksom izbori vaše povjerenje tada se utjecaj ocjena može povećavati i tada će donositi odlične rezultate. Što je pogrešno u podjeli rada danas? Ja sam imao dosta problema sa principima podjele rada koji su danas prihvaćeni u društvu. Kao mlad čovjek vjerovao sam da svojim radom mogu napraviti “čuda” ali nisam dobio šansu da to pokažem. Naročito me razočarala podjela rada u javnim poduzećima koja su u to vrijeme dominirala u zemlji u kojoj sam živio. Javna preduzeća bi trebala slijediti interese društva ali nisu bila dovoljno uspješna u tome. Pitao sam se zašto je radno mjesto predsjednika države podložno demokratskom reizboru svakih nekoliko godina a gotovo sva ostala javna radna mjesta to nisu? Da li to znači da radnici u javnim poduzećima mogu biti neproduktivni i privilegirani autoriteti na svojim radnim mjestima? Rad u javnim poduzećima generalno donosi ugodnije poslove nego rad u privatnim poduzećima. Osim toga rad u javnim poduzećima često daje pristojnije i sigurnije dohotke kao i privilegije koje radnici u privatnim kompanijama uglavnom nemaju. Jednom zauzeta takva radna mjesta su prilično zaštićena i ukoliko nisu upražnjana ne postoji mogućnost da ih drugi radnici dobiju. To jednostavno nije pošteno prema drugim radnicima koji nemaju posao ili prema onima koji nemaju dobar posao. Sloboda izbora rada ne samo da nije nigdje razvijena nego jedva da postoji. Većina ljudi provodi gotovo trećinu svoga života radeći posao koji ne vole jer nemaju drugog izbora. Nedostatak slobode u izbora rada je stvarno ono što čini naše živote siromašnim. Također privilegirana radna mjesta nisu dovoljan izazov radnicima pa se oni često dosađuju na poslu. Kao generalni rezultat oni nisu dovoljno produktivni čime društvo u cjelini puno gubi. Što je još gore, privilegije su ishodišta svih oblika ugnjetavanja ljudi i rasadnik korupcije koja stvara ogromne negativnosti u društvu. Pa gdje je onda izlaz? Već spomenuti sistem ocjenjivanja među ljudima će svakako uveliko doprinijeti rješavanju problema raspodjele rada ali će osim toga, biti potrebno znatno povećati promjenjivost radnih mjesta i pokretljivost radnika. Svaki čovjek mora imati priliku ne samo da radi već i da radi ono što voli. Prvo je moguće ostvariti skraćivanjem radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Drugo je moguće ostvariti pomoću stalno otvorenog natječaja za svako javno radno mjesto. Svako radno mjesto u javnim kompanijama treba dobiti radnik koji predloži najveću produktivnost u bilo kom trenutku. Ovo zvuči nemoguće i ja sam već i na početku čuo takve primjedbe ali ništa ovdje nije nemoguće, radi se samo o kreiranju dobrog sistema. Ova mjera zahtijeva daleko veću dohodovnu sigurnost radnika nego što je bilo koji postojeći sistem nudi. Svatko će primati nekakav dohodak. Visina dohotka će ovisiti o vrijednosti minulog rada radnika, zatim o vrijednosti tekućeg rada, o ostvarenoj produktivnosti, te o društvenim potrebama. Osim dohodovne kompenzacije za rad, biti će nužno kreirati dobru regulaciju produktivnosti rada i odgovornosti za rad koja će biti prihvatljiva svima. Da bi se to ostvarilo potrebno je kreirati potpuno novu ekonomiju. Što ćemo tako dobiti? Radnici će dobijati poslove koje žele. To će obogatiti njihovu bivstvenu moć i donijeti veliko zadovoljstvo koje proizlazi iz samog rada. Tako će rad postati vrijednost u sebi samome što će donijeti velike pogodnosti koje danas gotovo da ne postoje. Također takva podjela rada će donijeti najveću moguću produktivnost rada koju ni kapitalistički oblik proizvodnje neće moći slijediti. Privatna poduzeća će gubiti bitku za ostvarenje veće produktivnosti pa će se morati povući. Vlasnici privatnih sredstava za proizvodnju će biti pravedno kompenzirani za svoja poduzeća pa će se dobrovoljno pridružiti javnom poduzeću. U slučaju da je produktivnost proizvodnje ograničena radnik koji zahtijeva nižu cijenu tekućeg rada će dobiti posao. Cijena tekućeg rada je jedan od faktora koji određuje visinu dohotka. Bolji poslovi će ostvariti niže cijene tekućeg rada pa tako i niže dohotke i obratno. Tržišna cijena tekućeg rada će doprinijeti uspostavi pravednosti u procesu proizvodnje i raspodjele. Svi radnici će biti zadovoljni sa zaradamna i svi oblici rada će biti podjednako traženi. Nije li takva dobrobit nezamisliva danas? Na kraju treba naglasiti da će novi sistem uspostaviti jako veliku odgovornost radnika za posao koji obavljaju pa će se odnosi u proizvodnji također morati bazirati na visokom nivou kooperacije među radnicima što će doprinijeti uspostavi harmoničnih odnosa u društvu. Što ćemo tako izgubiti? Mi ćemo izgubiti šansu da zadržavamo svoja radna mjesta zauvijek ali to više neće uključivati strah za vlastiti ekonomski opstanak. U novom sistemu više neće postojati objektivna potreba za zadržavanjem radnih mjesta zauvijek. To će uglavnom biti samo otuđena narcisoidna potreba. Treba naglasiti da je narcisoidnost glavni kreator nesreće i destruktivnosti u razvijenom društvu. Novi sistem će nam pomoći da to otkrijemo i tada ćemo se, uz pomoć novih vrijednosti koje će predloženi sistem formirati, osloboditi narcisoidnog mišljenja koje imamo o svom privilegiranom statusu. Tako ćemo se osloboditi nesreće i destruktivnosti koje često nosimo u sebi pa sa time i od nesreće i destruktivnosti u društvu. To je svakako vrijedno gubljenja. Novi sistem će nas osloboditi svih oblika ugnjetavanja u drušrvu, svih oblika korupcije i svih negativnosti koje one donose. Također će nas osloboditi mišljenja da je sreća uvijek negdje drugdje što je vrlo razvijeno u društvima bez dovoljno slobode. Novi sistem će nam pokazati da sreća leži u nama samima i učiti će nas kako da je pronađemo i kako da je kontroliramo. Zašto da ne prihvatimo ove ideje? Politički i ekonomski model koji iz navedenih ideja proizlazi će poboljšati efikasnost i stabilnost proizvodnje, uvesti pravdu u proces proizvodnje i raspodjele, i pribaviti značajno veće pogodnosti svim članovima društva. Generalno rečeno, opisani sistem će osloboditi ljude autoritativnog pritiska i dati će im slobodu da slijede vlastite interese ali isto tako će prisiliti ljude da poštuju druge ljude. Takvo iskustvo će demistificirati autoritetima nametnute vrijednosti i učiti ljude da žive u skladu sa vlastitom prirodom što će ih osloboditi od svih oblika otuđenja karakterističnih za današnje društvo. Ovaj sistem će nadalje učiti ljude da formiraju potrebe u skladu sa vlastitim mogućnostima zadovoljenja. To je konačni uvjet za prevladavanje destruktivnosti u društvu jer ljudi koji konstantno zadovoljavaju svoje potrebe nisu destruktivni. Predloženi sistem obećava lijep život i prirodan, harmoničan i visoko prosperitetan razvoj društva. Nove ideje će preokrenuti naglavce sve na što ste se navikli u svom životu i to naravno donosi teškoće prihvaćanja novog sistema. Međutim, takve teškoće mogu proizaći jedino iz nerazumijevanja koliko pogodnosti nove ideje donose i straha koji proizlazi iz takvog nerazumijevanja. Od samog početka ja sam bio siguran da će ove jednostavne ideje u potpunosti promijeniti svijet i napraviti Raj na Zemlji. U svrhu dokazivanja te teze ja sam razvijao ove ideje u zadnjih 20 godina. Sistem koji sam na kraju kreirao je condition sine qua non za bilo kakvu dobru budućnost čovječanstva. On je prikazan u 139 stranica knjizi “Humanizam” koja je besplatno dostupna na internet stranicama ovdje. Knjiga jasno prikazuje svijetlu budućnost čovječanstva i zato bi je trebali pročitati. Natrag na početak

Mislim da je ovo ustvari jedna verzija komunizma..

apostol je napisao/la:

Mislim da je ovo ustvari jedna verzija komunizma..

Ja to ne bih nazvao jedna verzija komunizma zato sto komunizam nikada nije definiran izvan "Od svakoga prema sposobnostima i svakome prema potrebama". Ja mislim da moj sistem to moze ostvariti. Zasto? Prvo zato sto vlast nece imati autoriteti nego ce novi sistem dati svu vlast neposredno ljudima. Narod ce imati danas nezamislivu slobodu izbora koja ce omoguciti demistifikaciju usvojenog sistema vrijednosti. To moze ostvariti komunizam.

Aleksandar Sarovic
www.sarovic.com

Kako doci do Novog sistema i tko je taj koji ce dati vlast ljudima ako ne neki ljudi - no cuvajmo se avangarde koja trazi diktaturu kao sredstvo ..
Nezamisliva sloboda - kakva je to sloboda koja se ne moze zamisliti?
Kako mozemo birati ako to sto izabiremo ne postoji?
Dakle - treba stvoriti.
A sto treba prije promijeniti i tko to i kako?
Citao samo tvoj prijedlog o ocjenjivanju po sistemu zlatnog pravila, no kako izbjeci uzurpaciju grupa koji se iz nekih antagonistickih interesa izdizu iznad mudrosti jer vole vise ludost - kako pise Solomun.?
Ti kazes - da to moze ostvariti komunizam.
Tko je to Komunizam?