vjerujete li uživot poslije smrti?

Nije ni čudno da postoji toliko puno ateista kada bakice idu s groblja pa ti kažu da ne vjeruju u život poslije smrti. Što vi mislite o životu poslije smrti i dali on uopće postoji???

PO Svetom Pismu i kršćanstvu čovjeku na ovoj zemlji umire tijelo dok karakter počiva kod Boga i čeka dan drugog Kristovog dolaska kada će pravednici biti uskrsnuti ;što znači uskrsnut će njihovo umrlo tijelo i karakter će biti vraćen u to tijelo te će im se dati ,jer su se pokazali pravednima tj. Krist ih je svojom krvlju opravdao,novo neraspadljivo (savršeno) tijelo i karakter te će boraviti sa Bogom kroz vječnost dok će osuđenima umrijeti i tijelo i karakter zauvijek tj. zauvijek će se izbrisati iz postojanja jer je to plaća za njihov život. To je ono što i ja vjerujem i živim. Hvala. Mir vam i radost u Isusu Kristu Gospodinu našemu.

Bilo je vec postavljeno mnogo tema na tu felu.
"Karakter" je posve nesukladni izraz zivota poslije smrti. Karatkter smo "Mi" sami kad smo jos zivi. Poslije smrti ostaje duh, odnosno dusa- nevidlji djelic ili iskrica od toga takozvanog karaktera. Ja sam jako skakljiv u pogledu takvih tema. Ni jedan teolog ne moze tocno obraditi definiciju "sto je to duh, a sto je dusa". Mnoge međureligije ne zele vjerovati da je uopce dusa besmrtna.
Zato, pazljivo dalje. ..

Mrtvi spavaju u šeolu do kraja. "Al čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće." (Job 14,12) "Dok nebesa bude" je vjerojatno aluzija na Gospodnji dolazak na kraju vremena da uskrisi svete. U svim svojim mukama Job nikad nije napustio nadu da će vidjeti Gospodina i čak ako se njegovo tijelo raspadne. "Ja znadem dobro da moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ću ja kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima." (Job 19,25-27)
Na kraju, Job 26,5 poosobljuje rephaim, jer kaže da "pred Bogom mrtvi [sjene, rephaim] pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine". I ovdje je upotrijebljen slikoviti govor u kome živi i mrtvi strepe pred Bogom. Ovo se vidi i iz sljedećeg retka: "Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrtni nema vela na sebi." (r. 6) Cilj svih ovih slika jest jednostavno prenijeti misao da nijedno živo ni mrtvo stvorenje ne može izbjeći Božju sveprisutnost i svemoćnost.

Novi zavjet jako malo govori o stanju mrtvih tijekom razdoblja između smrti i buđenja u dan uskrsnuća. Ono što nam Novi zavjet govori o tom stanju može nam izgledati da nije glasnije od šapta, ali Pavao namglasno govori teologijom vjere iz iskustva evanđelja koje je osjetilno slično iskustvu Ivana kada u prvoj poslanici piše o iskustvu Života koga su vidjeli i osjetili..Novi zavjet se na prvom mjestu bavi događajima koji obilježavaju prijelaz s ovog u buduće doba, Kristovim povratkom i uskrsnućem mrtvih.Ali apostol Pavao, iskusan u vjeri nastoji biti nalik na Kristovu smrt da bi po pravednosti Isusovoj dosegao uskrsnuće..prošao iskustvo prijelaza iz smrti u život nemajuči teološke predrasude o stanju poslije smrti..Pavao nas upučuje na evanđeosko iskustvo uzimajuči primjer umiranja sjemena..Bitno je vjerom razumeti da samo svetosti pripada život vječni..Tajnu života otkriva nam Isus svojom žrtvom..Nastojmo iskusiti Njegovu smrt i bit ćemo zadovoljni darom koji će nam se po uskrsnuću i preobraženju otkrivati u vječnosti..
Iskustvo bliskosti Kristove smrti koja nam je darovana da bismo prešli iz smrti u život - trebamo iskusiti vjerom pa ćemo lakše i uvjerljivije dokaztivati istinu da bez Krista bi ljudski rod bio izgubljen zauvijek...

Kako smo s Kristom suumrli, suukopani, suuskrsli - tada prolazimo i ono što bez Njega nebismo mogli proči-

pobjedu nad smrću..

Naš je život skriven u Bogu..