Naslovnica »
Zabava i rekreacija » Svemogući Evan
Svemogući Evan19. 11. 2007.Evan AlmightyFilm 
Nakon što ste u pretprošlom broju mogli pročitati, nazovimo je tako, duhovnu recenziju filma
Svemogući Bruce, sada je došao na red i nastavak
Svemogući Evan. Srećom, ovaj put recenzija ne kasni tri godine. Nakon odličnog uspjeha prethodnika,
Evana je popratila poprilična medijska prašina prije nego što se film i približio kinima.
Oduševljeni
Bruceom, bili smo znatiželjni hoće li
Evan ponuditi istu količinu smijeha i duhovnosti. Je li
Evan podbacio, ispunio ili nadmašio očekivanja? Ovisi kakva su ona bila.
Osobno sam bio vrlo skeptičan prema nastavku filma kojim je kraljevao Jim Carrey, jer bez njega film, u najmanju ruku, mora biti drukčiji. I doista,
Evan jest u mnogočemu drukčiji. Dok je
Bruce imao vlastitu priču,
Evan je moderna adaptacija izvještaja o potopu, svojevrstan drugi pokušaj spašavanja ljudi od propasti, uz varijacije na temu. Stoga vas ovdje ne moram upozoriti na spoilere, jer jedinog pravog neću spominjati. Dakle, Bruceov bivši kolega Evan Baxter (Steve Carrell), novinar je koji napušta taj posao radi kandidature za kongresnika. Optimističan je u želji da promijeni svijet, kako glasi i slogan njegove kampanje. Seli se s obitelji u blizinu Washingtona gdje imaju veliku kuću i hummer, jer Evan je sada političar, a "u javnosti je imidž sve".
Već ovdje se iskazuje redateljeva (Tom Shadyac) kritika lakomosti kada Evan izabire pokućstvo od brazilske trešnje iako biva upozoren na uništavanje kišnih šuma. Sljedećeg trenutka u dvorištu se našao pas lutalica kojeg je, iako sada ima kućerinu, Evan bez razmišljanja otjerao ne davši mu ni popiti vode. Navečer sa ženom (Lauren Graham) priča o molitvi i Joan mu kaže da se ona moli za to da se obitelj zbliži. Evan pomalo šokiran odvraća kako se ne treba moliti jer će se on pobrinuti za to. I mi često olako shvaćamo potrebu molitve ako nismo u ozbiljnom problemu. Ali poslije, kada njegova žena zaspi, on Bogu upućuje zanimljivu molitvu. Kao prvo, zahvaljuje govoreći: "Znam da sam ja odabrao kuću, ali si Ti stvorio građu". Ovo je zanimljiv način razmišljanja koji mnogi od nas propuštaju.
Često se volimo busati kako smo sami postigli nešto zaboravljajući pritom da zapravo sve što imamo, bila to kuća, talent ili prijatelji, dolazi od Boga. Na kraju molitve Evan zatraži Boga da mu pomogne promijeniti svijet i ta će mu molitva biti uslišana. Već ujutro budilica mu zvoni u 6.14 umjesto u 7, kako ju je namjestio. Tada počinje parada znakova, slična onoj iz
Brucea. Ispred kuće mu je dostavljen sanduk s alatom za obradu drva. On ga odbija pod izgovorom da se radi o krivoj adresi (iako je na sanduku otisnuto njegovo ime). Nasuprot tomu, njega više uzbuđuje to što ga svi živi pozdravljaju kada dođe na posao. Odmah dobiva zadatak koji bi mu mogao podići ugled kod utjecajnog kongresnika, no radi njega krši obećanje sinovima o izletu na koji su trebali ići. Zanemario je svoje najbliže i Boga, koji mu stalno šalje znakove zbog onih koji su neiskreno ljubazni prema njemu. Budilica opet zvoni u 6.14, kućni broj mu se promijeni u 614, a tablica na autu glasi GEN 614. Konačno otvara Bibliju i pronalazi Postanak 6,14 u kojem Bog naređuje Noi da sagradi korablju. Nedugo zatim sreće Boga (Morgan Freeman) koji mu naredi istu stvar, no Evan ne povjeruje. Nastavlja on sa svojim poslom, no Bog je stalno prisutan. Evana šokira Njegova prisutnost, dok Bog na kraju ne kaže značajnu rečenicu: "Ja ovako mogu cijelu vječnost. A ti?" Doista, Bog ima cijelu vječnost za zafrkavanje s nama, no imamo li mi? Ne možemo znati svoju sudbinu, zato je bolje da prihvatimo Boga dok još imamo vremena.
Ali Evan cijelu stvar ignorira tješeći se da je to umislio zbog stresa. Mislim da smo mu svi mi često slični u svojem odnosu s Bogom. Stavimo duhovnost na "standby" i ignoriramo Boga, kao da će to nešto riješiti. No, stvarnost ne prestaje. Evana počnu svugdje slijediti životinje u paru, što su dosta zabavne scene. Kada mu je već dosta životinja, zavapi Bogu i kaže: "Znači, to si stvarno Ti?" Bog ga pita želi li još dokaza. Ovo nas upozorava da se ne smijemo prepustiti vlastitom sljepilu i ignorirati sve dokaze kada nam Bog želi nešto poručiti. Evan se počne buniti kako mu ta gradnja korablje narušava planove, dok se Bog ne može suzdržati a da se ne nasmije.
Doista, kako naši planovi Njemu mogu izgledati smiješno. Ne kažem da je sve što mi radimo bezvrijedno, ali iz Božje perspektive može djelovati doista blesavo kada odbijamo Njegove planove zbog svojih. Evan tada primjećuje da je korablja golema i da ne zna kako početi. Bog mu opet upućuje važnu pouku: "Želiš mijenjati svijet, a ne znaš odakle bi počeo." Zatim natoči vode koju onaj pas lutalica počne piti i kaže kako se svijet mijenja nasumičnim činom ljubaznosti (eng. Act of Random Kindness, kratica: ARK = eng. arka, korablja). Čini mi se da je ovo ujedno i glavna poruka filma.
Mislimo da svijetu možemo pomoći samo ako smo predsjednici, propovjednici, znanstvenici... Ne, svijet činimo boljim pokazujući Božju ljubav u svakoj maloj gesti, kao npr. ustajanje starijoj osobi u tramvaju. Evan napokon pristaje graditi korablju i nakon prvog napornog dana gradnje kaže ženi da ne zna kako će to izvesti. Ona mu odgovara: "Onda je nemoj graditi." Nakon toga ga i na poslu počnu vrebati razne obveze, a on se srami reći zašto ih ne može izvršavati. Često nam se događa da nas naše životne obveze dovode u opasnost da zapostavimo duhovnost.
Pouka je da kada nas zove Bog, sve što kažu drugi, pa čak i obitelj, treba imati manju važnost. Prilikom gradnje Evan biva obeshrabren, sjedne i kaže da bi mu trebala dizalica. Nakon toga na gradilištu odjednom ugleda dizalicu te s nje skine pismo na kojem piše: "Traži i dobit ćeš." Umjesto da se tužimo kako nam nešto ne ide, Bog nam lijepo kaže da Ga zamolimo za pomoć i On nas neće iznevjeriti ako djelujemo u skladu s Njegovom voljom.
Joan pita Evana je li svjestan da im taj Bog uništava život te da će Evan dobiti otkaz zbog toga. On odvraća da Bog to i želi kako bi imao više vremena za gradnju korablje. Ovo je klasična pouka o tome da su neke stvari koje nam se na prvi pogled čine lošima po nas, zapravo upravo suprotne. Joan ga tada napušta i susreće Boga kao konobara u jednoj zalogajnici, koji tada, po mojem mišljenju, izgovara najdublje misli u čitavom filmu. Prvo kaže kako priča o potopu nije priča o Božjem gnjevu, već o ljubavi, te primjećuje: "Ali ljudi jako vole kada se Bog razgnjevi."
Mislim da je to dosta raširen problem među nekim kršćanima. Prije će osuđivati grešnike i radovati se trenutku kada će im Bog pokazati što ih ide, nego da ih pokušaju razumjeti i voljeti, te zaboravljaju da je Bog ljubav i spor na gnjev. Bog zatim upućuje Joan i ove poruke: "Ako se netko moli za strpljenje, misliš li da mu Bog daje strpljenje ili priliku da bude strpljiv? Ako se moli za hrabrost, daje li mu Bog hrabrost ili priliku da bude hrabar? Ako se moli da bude bliži s obitelji, misliš li da mu Bog daje divne, tople osjećaje ili priliku da se vole i zbliže?"
Sada slijedi najzanimljiviji dio filma i obrat koji vam, naravno, neću otkriti.
Uglavnom, dolazi do potopa na zanimljiv način i sve što u filmu nije imalo smisla, tada ga dobiva. Na kraju filma osjećao sam se ugodno iako ne preoduševljeno. Svejedno, mogu reći da je film ispunio moja očekivanja jer sam očekivao da će biti lošiji od
Brucea. Kao prvo, film nije baš jako smiješan. Šale su većinom prilagođene djeci. Ni duhovne pouke nisu previše duboke pa ste mogli primijetiti da često izvlačim stvari na slamčicu.
Cijeli je film zapravo lagana hrana, najprikladnija za djecu i adolescente pa je to odličan obiteljski film za roditelje s djecom. Dakle, nećete se iskreno nasmijati kao u
Bruceu niti ćete biti zapanjeni dubinom poruka i originalnošću. No, ako ništa drugo, film nas ohrabruje da poput Isusa činimo dobro okolini, koliko god ta djela bila "beznačajna", jer time zapravo gradimo korablju - mijenjamo svijet.
Matija Kovačević
(
Odjek 95, Zagreb, 2007)
Re: Biblijski filmovipon 12 oľu 2007, 21:28
