Jutarnji stih

Jer 29:11 Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre a ne zle, da vam dam pošljedak kakav čekate. Tada ćete me prizivati i ići ćete i molićete mi se, i uslišiću vas.I tražićete me, i naći ćete me, kad me potražite svijem srcem svojim. I daću vam se da me nađete, govori Gospod

1Co 13:11 Kad ja bijah malo dijete kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljavah; a kad postadoh čovjek, odbacih djetinjstvo.

Uzvisimo Isusa tijekom godine kao Božjeg Sina



01. 01. 2011.

"Sve što je čestito, sve što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli." (Filipljanima 4,8

Na ulasku smo u novu godinu. Ipak, prije nego što pozdravimo njezin dolazak, zastanimo i upitajmo se: Što je u prošloj godini, sa svim teretom njezinog povijesnog zapisa, prešlo u vječnost? Opomena apostola dopire do svakoga od nas: "Sami sebe ispitajte da li ste u vjeri! Sami sebe istražite!" (2. Korinćanima 13,4.5) Bog nam zabranjuje da u ovo značajno vrijeme budemo tako zaokupljeni drugim stvarima i da nemamo vremena za ozbiljno, iskreno i samokritično ispitivanje! Ono što je manje važno ostavimo otraga, a u prvi plan stavimo ono što je za nas od vječnog značaja. …

Nitko od nas ne može svojom vlastitom snagom predstaviti karakter Isusa Krista; ali ako Isus živi u našem srcu, duh koji boravi u Njemu bit će otkriven u nama, i sve naše potrebe bit će zadovoljene. Tko će u početku ove nove godine tražiti novo i istinsko iskustvo u Božjim stvarima? Ispravite nepravdu koju ste nanijeli najviše što možete. Priznajte svoje pogreške i grijehe jedni drugima. Odbacite svu gorčinu, bijes i zlobu; a strpljivost, podnošenje, ljubaznost i ljubav neka postanu dijelom vašeg bića. I tada će sve što je čestito, ljubazno i na dobru glasu postati vaše iskustvo. …

Kakav rod smo donosili u godini koja je prošla? Kakav je bio naš utjecaj na druge? Koga smo doveli u Kristov tor? Oči svijeta uprte su u nas. Jesmo li živa Kristova poslanica koju poznaju i čitaju svi ljudi? Slijedimo li primjer Isusa u samoodricanju, blagosti, poniznosti, strpljivosti, nošenju križa i pobožnosti? Hoće li ovaj svijet biti prisiljen priznati da smo Kristove sluge? …

Ne bismo u novoj godini trebali težiti ispraviti pogreške iz prošlosti? Zar ne dolikuje nama kao pojedincima da gajimo Kristovu milost, da budemo blaga i ponizna srca, da budemo čvrsti, nepokolebljivi i utemeljeni u istini; jer samo tako možemo napredovati u svetosti i biti dostojni naslijeđa svetih u svjetlu. Otpočnimo ovu godinu s potpunim odricanjem sebe, molimo se za jasno razlučivanje kako bismo mogli razumjeti zahtjeve našega Spasitelja te da uvijek i na svakome mjestu možemo biti svjedoci za Krista. (Signs of the Times, 4. siječnja 1883.)

Uzvisite Isusa, vi koji poučavate narod. Uzvisite Ga u opomenama, u propovijedima, u pjesmama, u molitvi. Svi vaši napori neka budu usmjereni na ukazivanje na "Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta" dušama koje su smetene, zbunjene i izgubljene. Pozovite ih da vide i žive. (Review and Herald, 12. travnja, 1892.)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2036

"Isus im odvrati: 'Zaista, zaista, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.'" (Ivan 8,58)

"'Abraham, otac vaš, treptio je od radosti u želji da vidi moj Dan. Vidio ga je i obradovao se.' Tada mu rekoše Židovi: 'Nije ti ni pedeset godina, a vidio si Abrahama!' Isus im odvrati: 'Zaista, zaista, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.'" (Ivan 8,56-58)

Krist ovdje ukazuje Židovima da, iako su mogli izraćunati kako je mlađi od pedeset godina, Njegov božanski život se ne može izraćunati ljudskim raćunanjem. Kristovo postojanje prije Njegovog utjelovljenja nije mjerljivo brojkama. (Signs of the Times, 3. svibnja 1899.)

"Prije nego je Abraham bio, Ja Jesam." Krist je prapostojeći, samopostojeći Sin Božji. Poruka koju je On dao Mojsiju za Izraelce bila je: "Ovako kaži Izraelcima: Ja Jesam posla me k vama." (Izlazak 3,14)

Prorok Mihej objavio je o Kristu: "A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjećnih vremena." (Mihej 5,1)

Preko Salomona Krist je objavio: "Jahve me stvori kao poćelo svoga djela, kao najraniji od svojih ćina, u pradoba. … Kad je postavljao moru njegove granice, da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan." (Izreke 8,22.29.30)

Govoreći o svojem prapostojanju, Krist vodi um u vrijeme beskonaćnosti. On nas uvjerava kako nikad nije postojalo vrijeme a da nije bio u bliskom zajedništvu s vjećnim Bogom. On, ćiji su glas Židovi tada slušali, bio je jedno s Vjećnim Bogom.

Krist je govorio s tihim dostojanstvom, sa sigurnošću i moći koja je osuđivala književnike i farizeje. Oni su osjećali snagu poruke poslane s Neba. Bog je kucao na vrata njihova srca, moleći ih da uđe. (Signs of the Times, 29. kolovoza 1900.)

On je bio jednak Bogu, beskonaćan i svemoguć. … On je vjećan, samopostojeći Sin. (Manuscript 101, 1897.)

U Kristu je iskonski, nepozajmljeni, nestećeni život. "Tko ima Sina, ima život." (1. Ivanova 5,12) Kristovo Božanstvo je pouzdano obećanje vjećnog života vjerniku. "Tko vjeruje u mene," rekao je Isus, "ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. ..." Krist ovdje unaprijed gleda u vrijeme svojega drugog dolaska. (Isusov život, str. 435)
http://adventisti.info/jutarnji.php

"Težite među sobom za onim za ćim treba da težite u Kristu Isusu! On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom." (Filipljanima 2,5.6)

Lucifer je na Nebu, prije svoje pobune, bio otmjeni i uzvišeni anđeo, prvi u ćasti do Božjeg dragog Sina. Njegovo je lice, poput lica drugih anđela, bilo blago i izražavalo sreću. ćelo mu je bilo visoko i široko, što je pokazivalo snažan intelekt. Njegov stas bio je savršen, a držanje plemenito i velićanstveno. Poseban snop svjetlosti osvjetljavao mu je lice i sjao oko njega jaće i ljepše nego oko drugih anđela. Ipak Krist, Božji dragi Sin, imao je nadmoćnost nad svom anđeoskom vojskom. On je bio jedno s Ocem prije nego što su stvoreni anđeli. Lucifer je bio zavidan Kristu i postupno je preuzeo zapovjedništvo koje je pripadalo samo Kristu.

Veliki Stvoritelj okupio je nebesku vojsku kako bi u nazoćnosti svih anđela dodijelio posebnu ćast svojemu Sinu. Sin je bio postavljen na prijestolje s Ocem, i mnoštvo nebeskih svetih anđela okupilo se oko njih. Otac je tada obznanio da je On dodijelio Kristu, svojemu Sinu, da bude jednak Njemu; što znaći: gdje god je prisutan Njegov Sin, kao da je prisutan i On sâm. Rijeć Sina treba poslušati jednako kao rijeć Oca. Svojemu Sinu dao je ovlasti da zapovijeda nebeskom vojskom. Njegov Sin je radio zajedno s Njime kod stvaranja Zemlje i svih živih stvorenja koja će postojati na njoj. Njegov Sin će iznositi Njegovu volju i ciljeve, ali neće ništa ćiniti sâm od sebe. Oćeva volja bit će ispunjena u Njemu.

Lucifer je bio zavidan i ljubomoran na Isusa Krista. Ipak, kad su se svi anđeli poklonili Isusu da priznaju Njegovu nadmoć, visoki autoritet i zakonito pravo, i on se poklonio s njima, ali mu je srce bilo ispunjeno mržnjom i zavišću. …

Anđeli koji su bili odani Bogu, istinski su težili privesti ovog moćnog pobunjenog anđela volji njegovog Stvoritelja. Opravdavali su Božji ćin dodjele posebne ćasti Kristu, i energićnim rasuđivanjem nastojali uvjeriti Lucifera da nije imao ništa manju ćast i prije nego što je Otac objavio dodjelu ćasti svojemu Sinu. Bilo im je jasno da je Krist Božji Sin koji je bio prije no što su stvoreni anđeli, da je uvijek stajao zdesna Bogu, da Njegova blaga i mila vlast nikad nije bila upitna, da nikad nije izdavao naredbe i da Mu je nebeska vojska s radošću služila. Poziv Boga Oca da anđeli budu nazoćni dodjeli posebne ćasti Kristu nije ništa umanjio ćast koju je Lucifer dosad imao. Anđeli su plakali. Puni zabrinutosti tražili su naćina da ga odvrate od njegove zle namjere i da se pokori svojemu Stvoritelju, jer je do sada vladao mir i sklad. … Lucifer je odbio poslušati. (The Story of Redemption, str. 13—16)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2039

Psa 84:5 Blago onima kojima je sila u tebi, i kojima su u srcu putovi tvoji!
Psa 84:6 Idući dolinom plačevnom, pretvaraju je u izvore, i dažd je odijeva blagoslovima.

"Kao što je zmija zavela Evu svojim lukavstvom." (2. Korinćanima 11,3)

Sotona je ušao u zmiju, smjestio se na drvetu spoznaje i počeo ležerno jesti plod.

Dok je radila, Eva se nesvjesno odvojila od svojega muža. Kad je postala svjesna te činjenice, osjetila je da bi mogla biti u opasnosti. A onda se počela osjećati sigurnom, čak iako nije ostala u neposrednoj blizini svojega muža. Imala je mudrost i snagu prepoznati zlo i suprotstavi mu se. Ali baš su je na to anđeli upozoravali da ne čini. …

Sotona će im priopćiti zamisao kako će jedenjem ploda sa zabranjenog drveta dobiti novu i plemenitiju spoznaju od one koju su do tada stekli. To je njegov poseban način rada kojim postiže velike uspjehe od svojega pada, vodeći ljude da propituju tajne Svevišnjega i da ne budu zadovoljni onim što je sâm Bog otkrio niti pažljivi u poslušnosti onome što je On zapovjedio. Sotona će ih voditi da budu neposlušni Božjim zapovijedima, a onda će ih natjerati da vjeruju kako su ušli u prekrasno područje znanja. Ovo je čisto nagađanje i bijedna prijevara. Ljudi su propustili shvatiti ono što je Bog otkrio i zanemarili Njegove jasne zapovijedi; težili su za mudrošću neovisno o Bogu, i tražili su da razumiju ono što je On u svojoj mudrosti uskratio smrtnicima. Bili su ushićeni svojim naprednim zamislima, zaneseni svojim taštim mudrovanjem, i u odnosu na istinsku spoznaju pipali su u mrkloj noći. Oni uvijek uče, a nikad ne mogu doći do prave spoznaje istine.

Božja volja nije bila da bezgrešni par treba steći spoznaju o zlu. On im je poklonio dobro, a zadržao je zlo. …

Eva je pomislila kako sama može razlučiti između dobra i zla. Laskava nada o ulasku u više područje spoznaje dovela ju je u stanje da pomisli kako joj je zmija osobiti prijatelj koji se zanima za njezino dobro. Da je potražila svojega muža, i da su riječi koje im je rekla zmija prenijeli svojemu Stvoritelju, odmah bi bili izbavljeni od lukavog kušača. (The Story of Redemption, str. 32—37)

Pobuna i otpadništvo nalaze se u zraku koji udišemo. Ukoliko se vjerom ne oslonimo na Krista i predamo Mu svoju bespomoćnu dušu, bit ćemo zahvaćeni njima. Ako su ljudi danas tako lako zavedeni, kako će opstati kad se Sotona bude predstavljao da je Krist i kad će činiti čudesa? Tko će ostati postojan pored njegovog lažnog predstavljanja i izjavljivanja da je Krist, iako je sâm Sotona koji se pretvara i prividno čini Kristova djela? Što će zadržati Božji narod da ne povjeruje lažnim kristima? "Ne odlazite i ne trčite tamo!" (Luka 17,24) (Selected Messages, knjiga 2, str. 394,395)

Psalm 119.9 Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.

"Mi smo gledali i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta." (1. Ivanova 4,14)

Božji anđeli dobili su dužnost da posjete grešni par i obavijeste ih da, iako više ne mogu zadržati sveto stanje i svoj edenski dom — zbog prekršaja Božjeg zakona — ipak njihov slučaj nije beznadan. Oni su tada obaviješteni kako se Božji Sin, koji je s njima razgovarao u Edenu, sažalio kad je vidio njihovo beznadno stanje te je dobrovoljno preuzeo kaznu umjesto njih, i umrijet će za njih kako bi čovjek ipak mogao živjeti kroz vjeru u pomirenje koje je Krist ponudio za njega.

Kroz Krista su čovjeku otvorena vrata nade; bez obzira na svoj veliki grijeh, čovjek ne bi trebao zauvjek ostati pod vlašću Sotone. Vjera u zasluge Božjeg Sina uzdići će čovjeka i osposobiti ga da odolijeva Sotoninim varkama. Bit će mu dane probe pomoću kojih će moći, dok prolazi kroz život pokajanja i vjere u pomirbu preko Božjeg Sina, biti otkupljen od prekršaja Božjeg zakona i na taj način vraćen u položaj da njegovi napori držanja tog Zakona budu prihvaćeni.

Anđeli su im pričali o tuzi koja je zavladala na Nebu kad je objavljeno da su prekršili Božji zakon, što je zahtijevalo da Krist podnese veliku žrtvu polaganja svojega dragocjenog života.
Kad su Adam i Eva shvatili koliko je uzvišen i svet Božji zakon, i kako je za prijestup koji su počinili potrebna tako skupa žrtva kako bi oni i njihovi potomci bili spašeni od potpunog uništenja, molili su da oni umru, ili da oni i njihovo potomstvo prime kaznu za svoj prijestup radije negoli da ljubljeni Božji Sin mora podnijeti tako veliku žrtvu. Adamova tjeskoba se povećavala. Shvatio je da su njegovi grijesi tako golemi budući da uključuju tako strašne posljedice. Mora li biti tako da poštovani nebeski Zapovjednik, koji je s njima šetao i razgovarao dok su bili u svetoj nevinosti i kojega su anđeli poštovali i služili Mu, mora napustiti svoj uzvišeni položaj i umrijeti zbog njihovog prijestupa?

Adamu je bio objašnjeno kako nijedan anđeo ne može platiti dug. … Ali Božji Sin, koji je zajedno s Ocem stvorio čovjeka, može pomiriti čovjeka i Boga dajući svoj život kao žrtvu i podnijevši Očev gnjev. Anđeli su obavijestili Adama da će, kao što je njegov prijestup donio smrt i jad, žrtva Isusa Krista donijeti život i besmrtnost. (The Story of Redemption, str. 46—48)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2045

Adamu je bio objašnjeno kako nijedan anđeo ne može platiti dug. … Ali Božji Sin, koji je zajedno s Ocem stvorio čovjeka, može pomiriti čovjeka i Boga dajući svoj život kao žrtvu i podnijevši Očev gnjev. Anđeli su obavijestili Adama da će, kao što je njegov prijestup donio smrt i jad, žrtva Isusa Krista donijeti život i besmrtnost. (The Story of Redemption, str. 46—48)

Primjetio sam češće citiranje iz ove knjige Ellen White nego same Biblije, pa bih volio čuti objašnjenje za jamstvo nadahnutosti njenih spisa.

slap je napisao/la:

Adamu je bio objašnjeno kako nijedan anđeo ne može platiti dug. … Ali Božji Sin, koji je zajedno s Ocem stvorio čovjeka, može pomiriti čovjeka i Boga dajući svoj život kao žrtvu i podnijevši Očev gnjev. Anđeli su obavijestili Adama da će, kao što je njegov prijestup donio smrt i jad, žrtva Isusa Krista donijeti život i besmrtnost. (The Story of Redemption, str. 46—48)

Primjetio sam češće citiranje iz ove knjige Ellen White nego same Biblije, pa bih volio čuti objašnjenje za jamstvo nadahnutosti njenih spisa.

To nije tocno,da se vise citira EGW nego Biblija,jer njeni citati su samo komentar na redake iz Biblije,vjerujem da ces sad bolje primjetiti.
A o EGW mozemo komentirati na temi o njoj,ovdje molim ostavimo prostor za jutarnje stihove.

"Jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju." (1. Timoteju 2,5.6)


Božji Sin je po vlasti bio odmah do velikog Zakonodavca. On je znao da samo Njegov život može biti dostatan za otkup grešnog čovjeka. Njegove mogućnosti bile su mnogo veće od čovjekovih, a njegova plemenitost, besprijekoran karakter i visoki položaj Vrhovnog Zapovjednika nebeske vojske bile su daleko iznad onoga što je čovjek mogao učiniti. On je odražavao lik svojega Oca ne samo po vanjštini, već i u savršenosti karaktera.

Krv životinjskih žrtava pomirnica nije mogla udovoljiti Božje zahtjeve za prijestupnike Njegovog Zakona. Život životinje bio je manje vrijedan od života prekršitelja i grešnika, i prema tome nije mogao otkupiti grijeh. Bog je mogao prihvatiti samo ono što je ukazivalo na Žrtvu Njegovog Sina.

Čovjek nije mogao iskupiti čovjeka. Njegovo grešno poniženo stanje predstavljalo bi nesavršenu žrtvu, žrtvu pomirnicu koja je manje vrijedna nego što je bilo Adamovo stanje prije pada u grijeh. Bog je stvorio čovjeka savršena i čestita, i nakon njegovog prijestupa za Boga nije bilo prihvatljive žrtve, osim ako bi žrtva bila vrednija od čovjeka kakav je bio u svojoj savršenosti i bezazlenosti.

Sveti Božji Sin bio je jedina Žrtva dostatne vrijednosti da u potpunosti zadovolji zahtjeve Božjeg savršenog Zakona. … Kristu nisu postavljeni nikakvi uvjeti. On je imao moć dati svoj život i opet ga uzeti. Na Njemu nije bila nikakva obveza da preuzme djelo pomirbe. To je dobrovoljna žrtva koju je On učinio. Njegov život bio je dostatno vrijedan da spasi čovjeka iz njegovog grešnog stanja.

Božji Sin je bio u Božjem obličju i nije se otimao da bude jednak s Bogom. On je bio jedini koji je kao čovjek hodio Zemljom i koji je svim ljudima mogao reći: "Za koji grijeh me osuđujete?" On je zajedno s Ocem sudjelovao u stvaranju čovjeka i imao je moć da svojim božanski savršenim karakterom iskupi čovjekove grijehe, uzdigne ga i vrati mu njegovo prvobitno dostojanstvo.

Prinošenje žrtava i židovski svećenički sustav uspostavljeni su da ukazuju na Kristovu smrt i Njegovo posredničko djelo. Svi ovi obredi ne bi imali smisla ni važnosti da se nisu odnosili na Krista, koji je bio temelj svega i koji je uspostavio taj cjelokupni sustav. Gospodin je priopćio Adamu, Abelu, Šetu, Henoku, Noi, Abrahamu i posebno Mojsiju drevne vrijednosti da obredni žrtveni sustav i svećenstvo sami po sebi nisu dostatni za osiguranje spasenja duše...

Neizmjerna žrtva koju je Krist dragovoljno učinio za čovjeka ostaje tajna koju ni anđeli ne mogu u potpunosti dokučiti. (Review and Herald, 17. prosinca 1872.)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2046

"A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan. Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike." (Rimljanima 5,5.6)
U dugim stoljećima "mraka i strave" i "tmina tjeskobnih" (Izaija 8,22), kojima je bila obilježena povijest čovječanstva od dana kad su naši praroditelji izgubili svoj edenski dom, do vremena kad se Božji Sin pojavio kao Spasitelj grešnika, nada grešnog roda bila je usredotočena na dolazak Izbavitelja koji će osloboditi ljude iz okova grijeha i groba.

Prvi nagovještaj takve nade bio je dan Adamu i Evi u osudi koja je izrečena nad zmijom u Edenu kad je Gospodin rekao Sotoni u njihovoj nazočnosti: "Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." (Postanak 3,15)

Dok je grešni par slušao ove riječi, nada je ispunila njihovo srce jer su u proročanstvu o raskidanju Sotonske vlasti prepoznali obećanje o izbavljenju od propasti izazvane prijestupom. Iako su morali trpjeti pod vlašću svojega suparnika, jer su popustili njegovom zavodničkom utjecaju i odlučili prestupiti jasnu Gospodnju naredbu, ipak se nisu morali prepustiti krajnjem očaju. Božji Sin se ponudio da svojom krvlju i životom plati cijenu njihovog prijestupa. Njima će se odrediti vrijeme kušnje i tada će moći, vjerom u Kristovu spasonosnu snagu, ponovno postati Božja djeca.

Uspjevši ljude odvratiti od puta poslušnosti, Sotona je postao "bog ovoga svijeta". (2. Korinćanima 4,4) Vlast koju je nekada dobio Adam, sada je pripala uzurpatoru. Ali Božji Sin ponudio se da dođe na ovaj svijet i da plati kaznu za grijeh; ne samo da otkupi čovjeka, već i da vrati izgubljenu vlast. Upravo o tome govori Mihej kad kaže: "I ti Kulo stada, Ofele Kćeri sionske, opet će se tebi vratiti prijašnja vlast ..." (Mihej 4, …

Ova nada u izbavljenje dolaskom Božjeg Sina kao Spasitelja i Kralja nikad nije nestala iz ljudskoga srca. Od samog početka bilo je nekih čija je vjera sezala iza sjena sadašnjosti prema budućoj stvarnosti. Adam, Šet, Henok, Metušalah, Noa, Šem, Abraham, Izak i Jakov — preko ovih i drugih velikana Gospodin je sačuvao dragocjena otkrivenja svoje volje. Na taj način je Bog Izraelcima … dao znanje o zahtjevima svojega Zakona i o spasenju koje se treba postići žrtvom pomirnicom Njegovoga ljubljenog Sina. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 435,436)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2051

"Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu." (Postanak 3,15)
Neprijateljstvo koje se odnosi na proročanstvo dano u Edenu neće biti ograničeno samo na Sotonu i Kneza života. Ono će biti sveopće. Sotona i njegovi anđeli osjećat će neprijateljstvo prema svim ljudima. "Neprijateljstvo ja zamećem", rekao je Bog, "između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina."

Neprijateljstvo koje je nastalo između potomstva zmije i potomstva žene je nadnaravno. S Kristom se neprijateljstvo u jednom smislu činilo prirodno, a s druge strane činilo se nadnaravno — jer je ljudsko i božansko bilo ujedinjeno. I nikad se neprijateljstvo nije razvilo do tog stupnja kao kad je Krist postao stanovnik Zemlje. Nikad prije nije postojalo biće na Zemlji koje je do te mjere mrzilo grijeh kao što je to činio Krist. On je vidio njegovu prijevaru, zasljepljujuću moć nad svetim anđelima, i sve Njegove snage bile su upregnute protiv grijeha.

Kristova čistoća i svetost, neokaljana pravednost Onoga koji je bio bez grijeha, bila je stalni ukor svakom grijehu u svijetu požude i pokvarenosti. U Njegovu životu svjetlo istine bljesnulo je usred moralne tame kojom je Sotona obavio ovaj svijet. Krist je razotkrio sotonske laži i obmanjujući karakter, i u mnogim srcima uništio Sotonin pokvareni utjecaj. To je bilo upravo ono što je kod Sotone izazivalo još jaču mržnju. Vojsci svojih palih bića naredio je da se još žešće bore; jer u svijetu se nalazi Onaj koji je savršeni predstavnik Oca, Onaj čiji karakter i način življenja opovrgava Sotonino pogrešno predstavljanje Boga. Sotona je Bogu pripisivao osobine koje je sâm posjedovao. Sada je vidio kako je Bog u Kristu otkrio svoj pravi karakter — samilosnog, milosrdnog Oca koji ne želi da itko propadne, već da svi dođu k Njemu u pokajanju i imaju vječni život.

Snažna sklonost užitcima ovoga svijeta jedna je od najuspješnijih sotonskih kušnji. On smišlja kako zadržati srce i um ljudi da budu tako zaokupljeni svjetovnom privlačnošću da nema mjesta za nebeske stvari. Zemaljske stvari zasjenjuju ono što je nebesko, i sklanjaju Gospodina iz vida i razumijevanja. …

Sotona dopire samo do pete; on nije mogao dodirnuti glavu. U Kristovoj smrti Sotona je shvatio da je poražen. Uvidio je kako je njegov pravi karakter jasno razotkriven pred cijelim svemirom, i da će nebeska bića i svijet kojega je Bog stvorio biti u potpunosti na Božjoj strani. … Kristova čovječnost otkrit će vječnim svjetovima sumnje koje su prouzročile taj sukob. (Selected Messages, knjiga 1, str. 254,255)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2052

"Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskom, za vrijeme kralja Heroda, dođoše s istoka magi u Jeruzalem i upitaše: 'Gdje je novorođeni kralj židovski?'" (Matej 2,1.2)


Kralj slave se tako ponizio uzevši ljudsku narav; anđeli, koji su bili svjedoci Njegova veličanstva u nebeskim stanovima gdje su Mu se klanjale sve nebeske vojske, bili su razočarani vidjevši božanskog Zapovjednika u tako velikom poniženju.

Židovi su tako daleko otišli od Boga … da im anđeli nisu mogli prenijeti vijest o dolasku Djeteta Otkupitelja. Bog je odabrao mudrace s Istoka da izvrše Njegovu volju. …

"Dođoše s istoka magi u Jeruzalem i upitaše: 'Gdje je novorođeni kralj židovski? Vidjesmo, naime, gdje izlazi njegova zvijezda, i dođosmo mu se pokloniti.'" (Matej 2,2) Ti ljudi nisu bili Židovi, ali čekali su prorečenog Mesiju. Oni su proučavali proročanstva i znali vrijeme kad će Krist doći; oni su bili uznemireni u očekivanju znaka ovog velikog događaja kako bi mogli biti prvi koji će zaželjeti dobrodošlicu Djetetu nebeskom Kralju i pokloniti Mu se.

Ovi mudraci bili su filozofi i proučavali su Božja djela u prirodi. U nebeskim čudesima, u veličanstvu Sunca, Mjeseca i zvijezda prepoznali su Božji prst. Oni nisu bili idolopoklonici. Živjeli su od svjetlosti koje ih je obasjavalo. … Ovi mudraci vidjeli su nebo obasjano svjetlošću koje je zastrla nebeska vojska što je najavljivala Mesijin dolazak poniznim pastirima. Nakon što su se anđeli vratili na Nebo, pojavila se sjajna zvijezda koja se polako kretala svodom.

Ova svjetlost bila je udaljena skupina svijetlih anđela, a činila se kao svijetleća zvijezda. Neobična pojava velike sjajne zvijezde koju nikada ranije nisu zapazili bio je znak na nebu koji je privukao njihovu pozornost. Oni nisu imali prednost čuti naviještanje anđela pastirima. No, Božji Duh ih je potaknuo da traže nebeskog Posjetitelja koji je došao na ovaj grešni svijet. Mudraci su se kretali u smjeru kamo se činilo da ih vodi zvijezda. I dok su se približavali Jeruzalemu, zvijezda je bila zaogrnuta tamom i više ih nije vodila. …

Mudraci su bili vrlo iznenađeni uvidjevši nevjerojatnu nezainteresiranost za temu o dolasku Mesije. … Imali su jasno utvrđenu zadaću: tražili su Isusa, židovskog Kralja, jer su vidjeli Njegovu zvijezdu na istoku i došli su Mu se pokloniti. …

Kristov dolazak bio je najveći događaj koji se dogodio od stvaranja svijeta. … Božje oko bilo je svakog trenutka na Njegovu Sinu. … Darovi koje su mudraci donijeli pomogli su im [Josipu i Mariji] u održavanju života dok su bili u Egiptu. (Review and Herald, 24. prosinca 1872.)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2054

"Svake godine su njegovi roditelji išli u Jeruzalem o blagdanu Pashe. Kad je Isusu bilo dvanaest godina, hodočastili su s njim prema običaju Blagdana." (Luka 2,41.42)



Josip i Marija išli su svake godine u Jeruzalem na blagdan Pashe, u skladu sa zahtjevima židovskog Zakona. Kristovi dani djetinjstva su završili i On je ušao u razdoblje mladosti. Josip i Marija su se, prema običaju, pripremali za dugo putovanje u Jeruzalem. Na to putovanje su sa sobom poveli Isusa. Pridružili su se mnogima koji su isto tako putovali za Jeruzalem kako bi proslavili ovaj svečani blagdan.

Ljudskom umu nemoguće je shvatiti razmišljanje Božjeg Sina kad je po prvi put ugledao Hram, i kako ga je s velikim zanimanjem promatrao. Dok je prolazio njegovim predvorjem, Njegove oči promatrale su službu svećenika, oltar sa žrtvom koja je krvarila, sveti tamjan koji se podizao Bogu i tajne Svetinje nad svetinjama iza zastora. Dok je shvaćao stvarnost koju su ovi obredi predstavljali, ne možemo ni pretpostaviti kakve su se misli probudile u Njegovim grudima. Krist je bio ključ za otvaranje ovih svetih tajni koje Josip i Marija nisu u potpunosti razumjeli. Sve ovo uspostavljeno je da bi predstavljalo Krista i našlo svoje ispunjenje je u Njegovoj smrti.

Ovom obredu je dano ime Pasha, u sjećanje na veliki događaj izlaska hebrejskog naroda iz Egipta. One noći kad su napuštali Egipat, anđeo zatornik ušao je u svaku kuću i ubijao prvence, od prvenca kralja koji je trebao sjediti na prijestolju pa sve do prvenca roba. …

Gospodin je dao posebne upute Hebrejima; svaka obitelj trebala je zaklati janje i krvlju poprskati dovratnike, tako da je, kad je anđeo zatornik prolazio izvršavajući svoju zadaću uništavanja, krv na dovratniku bila znak da su oni koji su u kući štovatelji pravog Boga. Anđeo smrti prolazio je pored kuća koje su bile tako obilježene. Nakon te burne noći Hebreji su bili usmjereni na pripremu za svoje putovanje. …

Prema uputama koje su dobili od Boga, svi su bili spremni za putovanje, spremni poslušati nalog i izići iz Egipta. …

Dok je ustanova Pashe ukazivala unatrag na čudesno izbavljenje Hebreja, isto tako je upućivala unaprijed, ukazujući na smrt Božjeg Sina koja se treba dogoditi. Na zadnjoj Pashi koju je naš Gospodin svetkovao sa svojim učenicima, uspostavio je umjesto nje obred Gospodnje večere, koju treba proslavljati u spomen na Njegovu smrt. Više nisu imali potrebu za Pashom, jer je On sâm to jedinstveno Janje spremno da bude žrtvovano za grijehe svijeta. Simbol je našao svoje ispunjenje u Kristovoj smrti. (Youth's Instructor, svibanj 1873.)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2055

"Ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu." Filipljanima 2, 8

Kako je moralo biti veliko poniženje za Božjeg Sina živjeti u prezrenom i poročnom gradu Nazaretu. Najsvetije mjesto na svijetu bilo bi počašćeno samo jednom godinom boravka Otkupitelja svijeta. Palače u kojima borave kraljevi bile bi počašćene Kristom kao gostom. Ali Spasitelj svijeta zaobišao je kraljevske dvorove i za svoj dom odabrao prezreno mjesto u kojemu će boraviti trideset godina, ne podcjenjući tako prezreni Nazaret.

Otkupitelj svijeta pješačio je po brežuljcima i brdima, po velikim ravnicama sve do dolina među planinama. Uživao je u prekrasnom krajoliku prirode. Bio je oduševljen poljima s prekrasnim procvjetalim cvijećem, slušao je pjev nebeskih ptica i s njima ujedinjavao svoj glas u radosnoj pjesmi hvale. Povlačio se na molitvu u lugove i planine, a često je proveo cijelu noć u zajednici s Ocem. …

Bez obzira na sveto Kristovo poslanje i Njegov uzvišeni odnos s Bogom kojeg je bio u potpunosti svjestan, On nije zanemarivao obavljanje svakodnevnih životnih dužnosti. Bio je Stvoritelj svijeta, a ipak je priznavao svoje obveze prema zemaljskim roditeljima, i na poziv dužnosti, u skladu sa željama svojih roditelja, vratio se s njima iz Jeruzalema nakon Pashe i postao Onaj kojega su promatrali.

Bio je poslušan roditeljskom autoritetu i priznavao je sinovske, bratske, prijateljske i građanske obveze. S poštovanjem i ljubaznošću izvršavao je dužnosti prema svojim zemaljskim roditeljima. Bio je veličanstvo Neba i veliki Zapovjednik kojega su voljeli anđeli i izvršavali Njegove naredbe. A sad je bio voljan služiti i biti veseo i poslušan sin.

Ništa nije moglo utjecati na Isusa da vjerno ne izvršava dužnosti koje se očekuju od sina. On nije htio učiniti ništa neuobičajeno što bi Ga izdvojilo od drugih mladih i očitovalo Njegovo nebesko podrijetlo. Svih tih godina života koje je Krist proveo s njima, Njegovi prijatelji i rodbina nisu uopće uočili nikakve posebne znakove Njegovog božanstva. Krist je bio miran, nesebičan, nježan, veseo, ljubazan i uvijek poslušan. Izbjegavao je isticanje, ali u načelima je bio čvrst kao stijena. …

U malo izviješća koje imamo o Njegovu djetinjstvu i mladenačkom životu On je primjer i roditeljima i djeci. Što mirnije i neopaženije razdoblje djetinjstva i mladenaštva prolazi, što je ono prirodnije i bez umjetnih uzbuđenja, to će biti sigurnije za djecu i povoljnije za njihovo oblikovanje neporočnog karaktera, prirodnih jednostavnosti i istinskih moralnih vrijednosti. (Youth's Instructor, veljača 1873.)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2056

"Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno." (Luka 19,10)


Pojavio se od Neba određeni Učitelj, a bio je nitko drugi već veličanstveni Sin Beskonačnog Boga. Razvijte svitak i čitajte o Njemu. Mojsije je objavio izraelskom narodu: "Nato mi reče Jahve: 'Pravo su rekli. Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.'" Ovo proročanstvo najavljuje dolazak koji je po nečemu izdvojen. Njegove riječi ne bi trebalo zanemariti, jer Mu je autoritet vrhovni i moć nepobjediva.

Razvijte svitak dalje i pročitajte što Izaija kaže o Njegovu radu: "Duh Jahve Gospodina na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim — na slavu njegovu." (Izaija 61,1-3) …

Ponovno čitamo o Kristu kao vjesniku Saveza koji dolazi, kao Suncu Pravde koje će se tek pojaviti. Za proroke On je bio prva i posljednja tema. …

Kad je došao, [Židovi] Ga nisu primili jer su bili zaokupljeni pogrešnim zamislima o načinu Njegova dolaska. Taj Isus, seljak i stolar, nejasnog podrijetla, da je Božji Sin, Mesija? Ne, to ne može biti!

No, neobično židovsko izdvajanje od drugih naroda nestalo je u Kristu. On se stavio u okolnosti u kojima će svim društvenim slojevima moći uputiti pouke. Često im je govorio da je povezan s cijelom ljudskom obitelji, Židovima i poganima. "Jer ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike", izjavio je. Došao je "da traži i spasi što je izgubljeno". Zato je ostavio devedeset i devet; zato je odložio svoje kraljevske haljine i zaogrnuo božansko ljudskim. Cijeli svijet je Kristovo područje rada. Područje manje od toga nikada nije došlo u Njegove misli. (Signs of the Times, 24. lipnja 1897.)
http://adventisti.info/jutarnji.php?itemid=2061