Pa tako je, dominiče - pravo slavljenje je duhovno predanje.
Međutim, slaviti Boga možemo i riječima i djelima i pjevanjem i sviranjem. Samo je pitanje: jesu li naše riječi doista ono što je Bogu na slavu? Jesu li naša djela ono što je Njemu na slavu? Te isto tako i po pitanju glazbe: je li pjesma koju pjevamo, sviramo ili samo slušamo - BOGU NA SLAVU?
E oko ovoga se sada puno debatira, jer ukusi su različiti... Ali činjenica je da je slušanje određene vrste glazbe povezano s karakterom čovjeka (ne samo s temperamentom, nego i s karakterom!).
Valjda nam je svima jasno da ne postoji okorjeli kriminalac, koji uživa slušajući kršćanske himne...ta vrsta glazbe je za njega mučenje, jer njegovo duhovno stanje je poprilično loše...
Isto tako svatkome tko se imalo kuži u glazbu, jasno je da dance, techno, rock i slični žanrovi glazbe, sadrže ritmove i druge stvari, koje negativno utječu na karakter čovjeka, te stoga slobodno možemo reći da to NIJE GLAZBA ZA CRKVU. A ja bih rekao da to nije ni glazba za svakoga onoga, tko tvrdi da je obraćeni kršćanin... Biblija nas poziva da uvijek sve činimo "na slavu Bogu" (1. Korinćanima 10:31). Onaj tko sluša glazbu koja je na slavu Bogu samo jednom tjedno, na bogoslužju - to sigurno nije duhovan, nego tek "religiozan" čovjek.