http://www.kriz-zivota.com/tekstovi.php?rubrika=19&id=590''Stoga trebamo poći od početka, a on bi bio, bar što se tiče Rimske crkve, ona forma koju ta ista, Rimska crkva smatra samo svojom od početka do danas, pa kako i donosi dokument II. vatikanskog sabora, definira nam taj oblik ovako;
"...Crkva smatra gregorijansko pjevanje vlastitim rimskoj liturgiji; ono, dakle, u liturgijskim činima, uz jednake uvjete, ima prvo mjesto. Druge se vrste svete glazbe, osobito polifonija, nikako ne isključuju iz bogoslužja, samo ako odgovaraju duhu liturgijskog čina." Tako nas dakle uči i II. vatikanski sabor u koncilskoj Konstituciji o svetoj liturgiji "Sacrosanctum Concilium". Dakle, upoznat ćemo se s najstarijim oblikom pjevanja u Rimskoj crkvi – gregorijanskim koralom.
Gregorijanski koral je naziv oblika crkvene glazbe koji ima dvije riječi; riječ 'koral' je općeniti naziv za zajedničko zborno pjevanje, od latinske riječi choralis, chorus: kolo, kor, mnoštvo, te od riječi 'gregorijanski' koji je dobio po papi Grguru Velikom koji je potakao obnovu liturgijskog pjevanja u Crkvi. Za gregorijanki koral pojavljuju se još nazivi 'Cantus planus' (ravna melodija) ili 'Cantus firmus' (osobito uobičajeni nazivi u 12. i 13. st.) te 'Cantus traditionalis' - kako ga naziva sv. papa Pio X. (1903.-1914.) Gregorijanski koral u liturgijsko-glazbenom smislu možemo podijeliti na pjevanje mise i pjevanje Časoslova. U misi nalazimo gregorijansko pjevanje u nepromjenljivim dijelovima (Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus, Benedictus i Agnus Dei), te u promjenljivim dijelovima (Introitus, Gradulae, Offertorium i Communio). U Časoslovu (Divinum officium) gregorijansko pjevanje nalazimo kod psalmodija, antifona, responzorija i čitanja).
Povijest gregorijanskog pjevanja i gregorijanskog korala možemo podijeliti u četiri faze koje nazivamo; razvoj (od prvih stoljeća Crkve do 6. st.), cvat (od obnoviteljskog zahvata Grgura Velikog do 10. st.), pad (od pojave višeglaja u 10. st. do obnove 19. st.) i obnova (od motu proprija sv. pape Pia X. [22. 11. 1903.] kojim je on prihvatio obnovu korala koju su započeli solesmeski benediktinci (Francuska) i tako dao poticaj obnovi crkvene glazbe uopće - pokret za obnovu crkvene glazbe poznat je pod nazivom cecilijanski pokret).
Najpoznatiji skladatelji i priređivači gregorijanskih napjeva redovito nam nisu poznati. I to je jedna od osobitosti i zanimljivosti gregorijanskih napjeva, da potiču od nepoznatih autora. Ipak neki podaci postoje te možemo nabrojiti slijedeće tvorce gregorijanskog korala:
- sv. Ambrozije (340. - 397.) sigurno je pisao tekstove, a pripisuju mu se i neki napjevi
- papa Grgur Veliki (540. - 604.) pripisuju mu se neki himni
- Teodulf, biskup u Orleansu (760. - 821.) skladao je 'Gloria, Laus et Honor'
- Venancije Fortunat (6. st.)
- Notker Balbulus (Mucavac) (840. - 912.) skladao je sekvencije
- Hraban Maur (umro 856.) skladao je 'Veni Creator Spiritus'
- Vip Burgundski (oko 1040.) pripisuje mu se sekvencija 'Victimae Paschali Laudes '
- te Petar Abelard (1079. - 1142.), Tutilon (umro 914.), Aurelijan od Reoma i Gvido iz Arezza.
U razdoblju obnove gregorijanskog korala, stvarale su se zbirke gregorijanskih korala koje su služile u liturgiji uz znanstvenu i kritičku obradu te tiskanje istih. Najznačajnije zbirke su: 'Liber gradualis' iz 1883.g. koji je potvrđen od Kongregacije za obrede 1904., a sadrži zbirku napjeva za svečane prigode; 'Kyriale' iz 1905. koji sadržava sve nepromjenljive dijelove mise, ordinarijum, 18 gregorijanskih misa, 4 Creda, tonove za recitaciju itd.; 'Antiphonale' iz 1912. koji sadrži napjeve za antifone, responzorije i himne. Nakon II. vatikanskog sabora 1974. godine izlazi novi 'Graduale' prema zahtjevima obnovljene liturgije.
Nakon ovog kratkog i osnovnog orisa i upoznavanja gregorijanskog korala, možemo se zapitati gdje je on danas, a i gdje je on kod nas. Sigurno da je, bar kod nas, prilično zapostavljen. No, ima dana u liturgijskog godini kad gregorijanski koral u svojoj ljepoti i važnosti dolazi posebno do izražaja, a to je, na primjer, razdoblje Velikog tjedna. Svakako je svima poznato pjevanje gregorijanskog korala na Veliki Četvrtak kod pranja nogu u napjevu "Gdje je ljubav i prijateljstvo, ondje je i Bog", te kasnije istog dana u obredu pri prijenosu sv. Otajstva u napjevu "Usta moja, uzdižite" - "Divnoj dakle tajni ovoj". Pa onda veličanstveni svećenikov zapjev na Veliki petak u II. dijelu Obreda Velikog petka kada on postupno otkriva i pokazuje križ i pjeva "Evo drvo Križa, na kom je visio Spas svijeta", a zbor odgovara "Dođite, poklonimo se". Ili na Veliku subotu tko se nije ganuo od ljepote gregorijanskog korala u melodiji koju đakon ili svećenik pjeva u mračnoj crkvi obasjanoj samo voštanicama u rukama vjernika, pod nazivom Vazmeni hvalospjev, a koji počinje veličanstvenom melodijom i riječima "Nek' usklikne sad nebesko mnoštvo anđela". Od misa pak, najpopularnija je 'Misa anđeoska' koja se pjeva u mnogim crkvama. Posebno neću isticati gregorijanski koral u odgovorima 'amen', 'idite u miru', 'Bogu hvala' ili u uskliku 'aleluja', kao niti gregorijanski koral u pjevanju 'Oče naš'.
I na kraju, vježbanje i izvođenje gregorijanskog korala u širem smislu, pa i izvan liturgije, dakle na koncertima, trebalo bi biti više i bolje zastupljeno. Gregorijanski koral ima jednu nevjerojatnu meditativnu moć, kakvu nikakva melodija, pjesma ili skladba nema, a također i terapeutsku i umirujuću. Stoga, u trenutku najveće napetosti, dobro je zapjevati kakvu melodiju gregorijanskog korala ili s nosača zvuka pustiti da nam to tisućljetno pjevanje Crkve i njezinih svećenika, redovnika i naroda obuzme srce i dušu i osvoji nas svojom jednostavnošću koja je prožeta upravo božanskom savršenošću. Gregorijanski koral svojoj ljepotom i beskonačnošću može biti idealna glazba i za međureligijsko razumijevanje – on je u neku ruku vrlo sličan budističkoj mantri, ili pjevanju indijanskih vračeva. U tom smislu je u svojoj unisono (jednoglasnoj) jednostavnosti pravi glazbeno-duhovni put do Božjeg spoznanja. Iskusiti, dakle, ljepotu unutarnjeg doživljaja gregorijanskog korala je zapravo već jednim dijelom biti u anđeoskim i serafskim zborovima koji povazdan pjevaju i veličaju Gospodina.''
Koji su najljepsi gregorijanski korali?
Pored svega što se navodi u tekstu, posebno bih istaknuo ''Rorate caeli'' i ''Salve regina'' kao osobni izbor, i ''Divnoj dakle'' kojemu ne mogu pronaći latinski naziv.
<object width="425" height="344"><param name="movie" value="https://www.youtube.com/v/K30dmSW_dQU&hl=en&fs=1"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><embed src="https://www.youtube.com/v/K30dmSW_dQU&hl=en&fs=1" type="application/x-shockwave-flash" allowfullscreen="true" width="425" height="344"></embed></object>
